Pjesnik obrađena lektira Petra Preradovića sadrži detaljan kratak sadržaj, analizu djela, književne elemente, analizu pjesme i bilješku o piscu, sve potrebno za kvalitetnu obradu i aktivno sudjelovanje u nastavi.
Analiza djela
Petar Preradović rođen je 1818. godine u Grabrovnici kraj Pitomače. Školovao se u domovini, a vojnu akademiju završio je u Bečkom Novom Mjestu. Tamo je počeo pisati stihove na njemačkom jeziku i preuzeo postavke romantizma, koji će se osjetiti u svim njegovim pjesmama. Godine 1840. upoznao je u Milanu Ivana Kukuljevića Sakcinskog. Bio je to presudan trenutak za Preradovićevo pjesništvo, jer se otada počeo zanimati za materinji jezik i općenito hrvatsku povijest i kulturu. Na poticaj Špire Dimitrovića, Preradović 1843. godine piše prvu pjesmu na hrvatskom jeziku, “Poslanica Špiri Dimitroviću”. Sljedeće godine tiskana mu je prva knjiga pjesama “Zora puca, bit će dana”, čime je Preradovićevo pjesništvo na narodnom jeziku dobilo uzlaznu putanju, a pjesnik je dobio središnje mjesto među aktivistima ilirskog pokreta.
Preradović se bavio i prevođenjem s njemačkog, talijanskog i francuskog jezika. Uz zbirku “Zora puca, bit će dana”, objavljene su mu i poznate zbirke “Prvenci” (1846.), “Nove pjesme” (1851.), “Pjesnička djela Petra Preradovića” (1873.). Petar Preradović umro je 1872. godine u Fahrafeldu, u Austriji, a njegovi posmrtni ostatci preneseni su 1879. na Mirogoj u Zagrebu. August Šenoa spjevao mu je himnu koju je uglazbio Ivan pl. Zajc, a prema motivu iz Preradovićeve pjesme “Putnik”, kipar Ivan Rendić izradio mu je nadgrobni spomenik “Domovina polaže cvijeće na pjesnikov Spomenik”.
Preradovićeve zbirke pjesama kreću se od domoljubne, preko refleksivne i intimne, pa sve do ljubavne poezije. U njegovoj poeziji prevladava misaonost, razmatranja o smislu života i sudbine. Utkao je svoja teška razočarenja i tragedije, život u tuđini, otuđenost od domovine i materinjeg jezika, što je sve rezultiralo ne samo unošenjem duševno-emocionalnih stanja u njegovu liriku, nego i dubokim razmišljanjima koja vrijede i danas. Stoga njegovu liriku više od svega karakteriziraju aforizmi, zbog čega je u kasnijoj hrvatskoj književnosti često citiran pjesnik. Petar Preradović iskazuje ushićenost materinjim jezikom, kojeg oslikava u više svojih pjesama.
Osim zaokupiranosti jezikom, ne skriva i svoje političko-kulturne ideje o jedinstvu Slavena. Ipak, cijeli svoj život težio je postizanju više razine poetskog izražavanja na hrvatskom jeziku, pokušavajući se izraziti svime onim što jezik nudi. No to mu je teško išlo jer je i sam hrvatski književni jezik bio u nastajanju (19. stoljeće je vrijeme najvećih jezičnih prijepora), a i pjesnika je život odnio daleko od domovine, gdje je zaboravio jezik, kojem se počeo priučavati tek kasnije. Dakle, za sebe je smatrao da nije uvijek u mogućnosti izraziti svu dubinu osjećaja, jer mu je za to nedostajalo poznavanje jezika. Unatoč tomu, ostao je jedan od cjenjenijih i vještijih pjesnika novije hrvatske književnosti.
Književni elementi
Književni rod: lirika
Književna vrsta: refleksivna pjesma
Mjesto radnje: nije definirano
Vrijeme radnje: nije definirano
Tema: pjesnikov tragični unutrašnji razdor, želja za stvaranjem
Ideja: čovjek je cijeli svoj život podijeljen između onoga što želi i onoga što jest i mora
Analiza pjesme
“Pjesma” pripada refleksivnoj pjesmi, a govori o pjesnikovom tragičnom unutrašnjem razdoru. Ono što ga muči je njegov pjesnički izričaj i poziv, kao i uloga pjesnikâ u svijetu. Prva strofa izražava pjesnikovu želju za stvaranjem i oplemenjivanjem svijeta, ali izgubio je sam sebe i ne zna “bih li pjevo od veselja/ Pjevajući bih li plako!” Sebe opisuje kroz metaforu sna, koji označava bezvoljnost i nezainteresiranost, iz kojih ga budi ptica sokol. Ona navješćuje buđenje i osvješćivanje koje pjesnik doživljava.
Ptica i pjesnik predstavljaju antitezu, dva suprotna viđenja svijeta. Ptica sokol prvo opominje pjesnika da se digne i putuje smjelo, jer je još dug život pred njim. U četvrtoj strofi pronalazimo i detalj iz Preradovićevog intimnog života, smrt njegove druge supruge. Sokol mu tako govori: “Tvoja cesta još je duga/ Do sjajnog onog hrama,/ Gdje će t’ ljuba biti druga.”
Sokol prije svega vidi pjesnika kao nesputanog čovjeka, slobodnog da širi svoja krila. Za sokola je pjesnik ljubimac u svojoj zemlji i poznanik cijelog svijeta, a njegov put je posut cvijećem, ravan i jednak, nad kojim je “nebo bez oblaka”. Sokol predstavlja optimizam života i svijetlu stranu čovjekove ličnosti. Sokol je simbol za čovjeka koji se uzdiže iznad zemne svakodnevice i gleda svijet kao ljepotu koju nam je Bog dao. Lik pjesnika predstavlja čovjeku tjelesnu, zemnu dimenziju. On je orijentiran na “zemaljske neravnosti” i trnje koje čovjeka bode dok je na zemlji. Pjesnik se pravda da nema krila kako bi letio, ali i da ih ima, ne želi napustiti zemlju. Ne shvaća da ne treba napustiti zemne stvari metaforički i raširiti krila duha.
Sokol je moralni vodič koji ga opominje “oj pjesniče, nesretniče! suh si listak ti na gori”, koji ne zna iskoristiti ono što mu je život pružio, nego kao običan čovjek tuguje nad svojim zemaljskim nesrećama i prolaznim tijelom. “Među zemljom stog i nebom/ Tvoja duša uviek preda.” Zaključak pjesme je da je čovjek podijeljen cijeli svoj život između onoga što želi (visine u koje može poletjeti kao sokol) i onoga što jest i mora (tijelo i zemna dimenzija života). Ipak pjesnik ima barem ulogu iskazati tu svoju bol i podvojenost o kojoj piše, “pjesnici su čuđenje u svijetu”. Smisao pjesničkog poziva je da izrazi u pojedincu ono opće, da pjesnik bude glasnogovornik cijelog ljudskog roda.
Pjesmu čini dvanaest katrena, u kojima se nalazi nepravilna rima (abcb). Pjesnik se koristi nizom metafora (sokol, san, sjajni hram, cesta tvoja) koji govore o unutarnjoj pjesnikovoj podijeljenosti. Dijaloška forma (razgovor pjesnika i sokola) i dužina pjesme upućuju i na epske elemente pjesme.
Bilješka o piscu
Petar Preradović rođen je u Grabrovnici 19.ožujka 1818. U pravoslavnoj obitelji, kao sin vojnog dočasnika. Nakon završene osnovne škole u Grubišnom polju i Đurđevcu, Preradović se školuje za vojnički poziv. Najprije pohađa Vojnički zavod u Bjelovaru, a 1830. odlazi u Vojnu akademiju u Bečkom Novom Mjestu. Boravak na akademiji utjecao je na formiranje njegovih književnih sklonosti, naročito prema romantizmu. Nakon školovanja započeo je službu kao poručnik u Milanu 1838. godine.
Na njegov povratak pisanju na hrvatskom jeziku utjecao je susret s Ivanom Kukuljevićem, koji je nanovo zainteresirao Preradovića za hrvatsku kulturu, politiku i gospodarsku situaciju. Preradović je uskoro prihvatio sve ilirske ideje
1848. premješten je u Dalmaciju, gdje je počeo objavljivati pjesme na hrvatskom jeziku, te mu tu izlazi i prva zbirka pjesama.1848. godine, u godini revolucije, Preradoviću su naredili da sudjeluje u vojnim pohodima, gdje austrijska je vojska gušila nacionalne revolucije. Preradović je umro u Fahrafeldu u Austriji, 1872. godine. Iza sebe je ostavio veliko književno stvaralaštvo koje možemo podijeliti u tri faze.
U prvoj fazi (1834.-1843.) nastaju pjesme na njemačkom jeziku. U duhu romantizma piše subjektivnu poeziju naglašenih emocija. Njemačkim stihovima vratio se i kasnije u ciklusu pjesama “Lina-Lieder”.
Druga faza (1843.-1851.) središnje je razdoblje njegova stvaralaštva. Tada se pjesnik nalazio u domovini i bio suradnik časopisa Zora Dalmatinska, gdje je objavio i svoje zbirke pjesama.
U trećoj fazi (1851.-1870.) postupno se okreće epskom stvaralaštvu, pišući djela u kojima dominira motiv sudbine.
Autor: I.D.
Odgovori