“Nikica” je djelo francuskog autora Rene Goscinnyja koji je autor dobro poznatih priča o Asterixu i Lucky Lukeu. Roman, koji u originalu nosi naziv “Le Petit Nicholas”, prenesen je i na filmsko platno, što je samo potvrda njegove popularnosti.
Roman se sastoji od devetnaest poglavlja, a svako poglavlje predstavlja neki događaj iz Nikičinog života. Ti događaji preneseni su u prvom licu, upravo iz Nikičine perspektive, što nam omogućava da vidimo kako je Nikica doživio pojedine događaje iz svojeg života. Događaji uključuju njegove prijatelje, obitelj i nastavnike. Iako se poglavlja mogu čitati zasebno jer je svako poglavlje događaj za sebe, zajednička su im točka upravo likovi koji se u njima pojavljuju, uključujući i Nikicu. U hrvatskom prijevodu Daniela i Ivana Kušana, likovi imaju hrvatska imena, poput Dobriše, Nikice, Jerka, Igora, Zorana i drugih te neka geografska mjesta odgovaraju hrvatskim nazivima, iako nije točno određeno mjesto odvijanja romana.
Među likovima se mogu prepoznati tipični štreber Aldo, najbolji dječak u razredu kojeg nitko pretjerano ne voli, najgori učenik i neznalica Zoran, glavni nasilnik u razredu Jerko, proždrljivac Bajs te Nikica koji zauzima mjesto u sredini. On je dječak dobrog srca, ali pomalo nestašan i sklon nepodopštinama.
Roman i događaji koji se u njemu opisuju namijenjeni su upravo mlađoj publici jer su to događaji iz djetinjstva s kojima se mladi čitatelji mogu poistovjetiti. Napisani su na šaljiv način, što pridonosi zanimljivosti romana te su poglavlja popraćena ilustracijama Jean-Jacques Sempea. Kroz duhovitost poglavlja obrađuju se i neke ozbiljnije teme, poput bježanja iz škole, kušanja prve cigarete te bijeg od kuće, ali i one pozitivnije, kao naglašena ljubav prema majci te važnost prijateljstva. Sva poglavlja završavaju u pozitivnom tonu te nekom duhovitom opaskom, ali ujedno nose i pouku, poput činjenice da je bježanje od kuće ili iz škole loše te se takvo loše ponašanje uvijek otkrije i nosi negativne posljedice.
Tema: Nikičine dogodovštine u školi, obitelji i s prijateljima
Vrsta djela: roman za djecu
Mjesto radnje: škola, Nikičin dom te domovi njegovih prijatelja
Vrijeme radnje: prikazan je jedan dio školske godine
Kratak sadržaj
Roman započinje u školi, dok učiteljica pokušava smiriti nestašni razred kako bi se mogli slikati za razrednu fotografiju. Fotograf je strpljivo čekao te naposljetku predložio da se poredaju u tri reda. Kako bi to mogli učiniti, morali su otići u podrum po sanduke na koje će stati. Tu je jedan od učenika navukao na glavu staru vreću i pretvarao se da je sablast, sve dok ga učiteljica nije za uho izvela u dvorište. Dok su tako lutali podrumom, svi su se uprljali pa su se morali umiti i počešljati prije slikanja. Svi su htjeli stajati u zadnjem redu na sanducima pa je tu nastala nova zavrzlama. Kad su se napokon poredali, Nikica je sjedio pokraj Bajsa, debelog učenika koji je stalno nešto jeo. U tom trenutku. jeo je sendvič s marmeladom pa je zamrljao košulju i učiteljica ga je natjerala da zamijeni mjesto s Jerkom, na njegovo nezadovoljstvo. U prolazu ga je lupio šakom po nosu, a Bajs koji mu je htio uzvratiti udarac, umjesto njega lupio je Aldu, učenika s naočalama. Za kaznu su svi dobili dodatnu domaću zadaću, a kad su se napokon poredali i smirili za slikanje, primijetili su da fotografa više nema.
Jednom prilikom, Nikica je pozvao prijatelje k sebi kako bi se igrali kauboja. Dečki su se uživjeli u uloge i donijeli su sa sobom cijelu opremu. Svi su se u nešto obukli, primjerice Igor u policajca, Bajs u Indijanca, Dobriša u pravog kauboja jer je imao bogatog oca koji bi mu priuštio sve što zaželi. Ali, kad je došlo vrijeme za igru, dečki se nisu mogli složiti tko će imati koju ulogu jer su svi htjeli biti glavni. Svađali su se i vikali, sve dok Nikičin otac nije izašao kako bi ih smirio te im odluči pokazati kako se trebaju igrati. Pristane im glumiti zarobljenika. Vezali su ga užetom za drvo, a u tom trenu je naišao i susjed Balog te se pridružio igri. Tati se to nije svidjelo i želio ga je otjerati, ali susjed se nije dao smesti. Dečki su odustali od te predstave i vratili se u kuću na obrok. Kad su kasno navečer izašli u vrt, tata je još bio vezan za drvo, a susjeda nije bilo.
Na dan kad u školi nije bilo učiteljice, učenike je u razred poveo pedagog Milčec, kojeg su zvali Žabac jer bi im uvijek govorio da ga gledaju u oči, a oči su mu bile izbuljene kao u žapca. Tako im je i ovaj puta rekao da ga pogledaju u oči i obećaju da će biti mirni. Najboljeg učenika u razredu, Aldu, zadužio je da se pobrine za red u razredu. Aldo se uživio u svoju ulogu učitelja i pokušao natjerati razred da vježbaju matematiku, ali nitko nije htio ni čuti za to. Odlučili su umjesto toga igrati nogomet. U razred je došao Žabac kako bi ih opomenuo. Sad je Jakov odučio stražariti na vratima te ih upozoriti ako se pedagog opet vrati, ali kad je došao, Jakov je završio na podu natečenog nosa jer je zaspao i nije čuo da Žabac dolazi. U razredu je vladao nered i Žabac im priprijeti da će ih kazniti ako ih još jednom tako zatekne. To su svi ozbiljno shvatili i bili su mirni. Žabac je došao i polako otvarao vrata, kad je netko uzviknuo ‘Žabac!’. Pedagog se naljutio zbog nadimka te zahtijevao da mu kažu tko je to rekao. Svi okrive Nikicu. U razredu je opet nastalo nered i vika, zbog čega se pojavio čak i ravnatelj, a učenici su za kaznu dobili dopunsku nastavu. Sutradan se u školu vratila učiteljica, ali Žapca nije bilo.
Bajs je jednog popodneva pozvao cijeli razred na nogometnu utakmicu kako bi isprobali novu nogometnu loptu koju mu je otac kupio. Alda su postavili za suca jer ga nitko nije previše volio, a i nosio je naočale pa ga lopta nije smjela pogoditi. Aldo je htio zviždaljku. Igor ju je jedini imao, ali ju je odbio dati jer je to bila obiteljska uspomena. Zato je Aldo bio prisiljen za prekršaj dati znak Igoru koji bi onda zviždao umjesto njega. Zatim su nastale komplikacije jer su svi htjeli biti kapetan: Jerko jer je najjači, Dobriša jer je najbolje obučen, budući da mu je tata kupio potpunu nogometnu opremu, Igor jer je prijetio da će ih njegov otac policajac u suprotnom sve poslati u zatvor. Nikica se dosjetio da bacaju novčić i za kapetane su odabrani on i Dobriša. Zatim su sastavili momčadi, ali kad su htjeli započeti igru, počele su prepirke jer su svi željeli biti na nekoj određenoj poziciji. Prepirku je prekinuo Jerko, podijelivši im po nekoliko udaraca pesnicom. Igra je započela i sad su se jedni žalili da im sunce ide u oči i da ne žele igrati na lošijoj strani igrališta, pa su se svi potukli. Naposljetku je Bajs shvatio da je loptu zaboravio kod kuće.
Učiteljica je obavijestila učenike da im dolazi novi inspektor te da se svi moraju pristojno ponašati. Zatim je zamolila Aldu da nalije tuš u tintarnice u klupama, za slučaj da inspektor poželi da nešto nacrtaju. Netko je viknuo da inspektor dolazi, aAldo se uplašio i prolio tuš po cijeloj klupi. Učiteljica se naljutila na Zorana jer je vidjela da je on to učinio i poslala ga u kut. On se rasplakao da će tako upasti inspektoru u oko pa će mu postavljati puno pitanja, a uostalom nije ni slagao jer je zaista vidio inspektora u hodniku. Učiteljica mu je ovaj put oprostila. Sad su htjeli premjestiti umrljanu klupu u zadnji red i u tom trenutku ušli su inspektor i ravnatelj. Inspektor je zahtijevao objašnjenje te naredio da se klupa vrati na mjesto. Želio je znati što su naučili pa je prozvao Zorana da mu prepriča basnu o gavranu i lisici koju su tad obrađivali. Tako je u razredu nastala svađa i tuča oko toga koju je vrstu sira gavran imao u kljunu. Inspektor je zaključio kako je učiteljičino zvanje jako teško te joj čestitao za sav njezin trud.
Kad se vraćao iz škole, Nikica je naišao na nekog psa kojeg mu je bilo žao jer je djelovao izgubljeno, pa ga je odveo kući. Mama nije bila oduševljena time i vikala je na Nikicu jer mu je izričito zabranila da dovodi životinje kući. Nije pomoglo ni to što je pas, kojeg je Nikica odlučio nazvati Reksi, počeo gristi jastuk na naslonjaču. Mama mu je naredila da odmah izvede psa iz kuće i riješi ga se. Naišao je tata i Nikica mu je objasnio da mu se jako sviđa pas, da je jako pametan te da će ga on dresirati, ali da se mama tome protivi. Tata obeća razgovarati s mamom jer mu se pas jako svidio. Mama je i dalje bila protiv toga, pa Nikici sine ideja da ako ne može biti u kući, možda bi pas mogao biti u vrtu, s čim se tata složio. Odlučili su Reksiju napraviti kućicu i bacili se na posao. Tada je došao neki čovjek. Tvrdio je da je to njegov pas Kiki te da na ogrlici pišu njegovi podaci i odveo ga. Mama se čak i rasplakala pa joj je Nikica obećao da će joj jednog dana dovesti drugog psa.
U školu je stigao novi učenik, George Kanižaj, koji je pričao samo engleski, ali mu je otac bio Hrvat i htio je da i njegov sin nauči jezik. Zato je učiteljica upozorila sve učenike da se pristojno ponašaju i olakšaju novom učeniku boravak u školi. Oni ga odluče prozvati Džura jer je to bila hrvatska verzija njegovog imena. Pokazalo se da Džura vrlo brzo uči jezik, ali samo loše riječi poput “bezveznjak”, “mutavac” ili “divljak” i učiteljica je bila zaprepaštena time te okrivila učenike da ga podučavaju lošim stvarima, stoga će njegovi roditelji steći loš dojam o njihovoj školi. Džura se nakon tog dana u školi više nije ni pojavio.
Nikica je mami za rođendan odlučio kupiti veliki buket cvijeća i bio je sretan jer je imao dosta novca. Jedva je čekao da nastava završi i cijelo je vrijeme držao ruku u džepu kako ne bi izgubio novce, čak i dok je igrao nogomet. Nakon škole, s Bajsom je otišao kupiti cvijeće, a prodavačica mu je rekla da ne može za toliko novca dobiti baš puno cvijeća, ali je buket popunila zelenim lišćem i travom. Putem kući, sreli su Dobrišu, Igora i Zorana. Dobriša se rugao Nikici da izgleda blesavo s buketom. Nikica buket preda Bajsu kako bi mogao istući Dobrišu. Kad su završili, Zoran se rugao Bajsu da sad on izgleda blesavo s cvijećem, a on ga je istukao buketom i tako ga uništio. Nikica je zaključio da još ima čitavog cvijeća u buketu i uputio se kući, ali je putem sreo Jerka, koji ga nagovori na partiju špekulanja. Jerko je bio poprilično loš u tome, ali nije volio gubiti pa je gurnuo Nikicu i on je sjeo na buket. Nakon toga se pokazao da je pravi prijatelj jer je pomogao Nikici izabrati cvjetove koji su još bili čitavi. Zatim je sreo Jakova na biciklu i odmah ga upozorio da ga ne vrijeđa jer nosi buket, na što ga je Jakov upitao koji buket i Nikica mu je tresnuo cvijećem u lice. Jakov je bacio buket visoko i on je pao na auto koji je prolazio i odvezao se tako. Jakov je požurio biciklom i uspio spasiti tek jedan cvijet s kojim je Nikica došao kući, čestitao majci rođendan i rasplakao se. Ona je rekla kako je to najljepši buket koji je dobila i stavila cvijet u vazu.
Ravnatelj je podijelio učeničke knjižice i svi su učenici bili zabrinuti jer je ravnatelj bio nezadovoljan njihovim uspjehom. Većini su u knjižice upisane loše primjedbe, da su zločesti ili nestašni te da se tuku. Jedino Aldo, najbolji učenik u razredu, nije imao takvih problema. Ostali su se brinuli kako će roditelji reagirati jer su već imali iskustva s tim. Jedino se Jerko hvalio da on samo pogleda tatu i on mu odmah potpiše knjižicu bez primjedbi. Pozvao je Nikicu da prespava kod njega, ako se boji otići kući, ali kad su stigli kod Jerka tata je bio ljut i pljusnuo ga pa je Nikica morao otići kući. Njegovi su bili loše raspoloženi zbog svih izdataka koje su imali pa tata nije ni pogledao njegovu knjižicu, samo ju je potpisao. Nikica je zaključio kako ga roditelji ne vole jer da ga vole, brinuli bi se zbog njega bar malo.
Jednog je dana Nikičina mama pozvala svoju prijateljicu i njezinu kćerku na čaj, na Nikičino veliko nezadovoljstvo jer nije volio curice. Mama ga je upozorila da se mora pristojno ponašati i kad su gosti stigli, naredila je Nikici da pokaže djevojčici Tamari svoje igračke. Kad su došli u sobu, Tamara je pokazala svoje pravo lice, vrijeđala ga i tukla, a on joj se nije usudio uzvratiti osim što ju je jednom povukao za pletenicu. Kad bi mame ušle u sobu, pravili su se da je sve u redu, a Tamara se prikazala kao pravi mali anđeo i time očarala Nikičinu mamu. Zatim je uzela njegov avion i bacila ga u dvorište, a kad su došli po njega, Tamara mu je naredila da donese loptu te stane između dva stala i pokuša obraniti gol. Umjesto u gol, lopta je odletjela u prozor i razbila ga, a Nikica je okrivljen. Ostao je bez večere, ali mu to nije smetalo jer ga je Tamara očarala svojim talentom i odlučio je da će se vjenčati kad odrastu.
Škola se pripremala za dolazak ministra, koji je i sam bio učenik u toj školi. Zato su se svi željeli prikazati u najboljem svjetlu. Ravnatelj je smislio cijeli program oko dočeka, a izabrao je i tri učenika, Jerka i Aldu da ministru uruče cvijeće. Žalio je što nisu curice pa da im mogu zavezati mašne oko glave u bojama zastave, zbog čega im se Dobriša rugao i svi su se potukli. Kad je ministar došao, Nikica i njegovi prijatelji nisu prisustvovali priredbi jer ih je ravnatelj zaključao u skladište.
Jednog dana Bajs je posjetio Nikicu i pokazao mu da ima cigaru. Odlučili su se sakriti kako ih nitko ne bi vidio, ali prvo su trebali šibice kojima bi zapalili cigaru. Bajs je smatrao da bi Nikica trebao kupiti šibice jer je on nabavio cigaru, ali kad su došli na trafiku, prodavačica je smatrala da su premladi kako bi se poslužili šibicama i nije im ih htjela prodati. Srećom, našli su šibice na putu i zapalili cigaru. Obojici je nakon toga pozlilo i otišli su kući. Kad je mama Nikicu pitala što mu je rekao je da mu je pozlilo od dima. Cigaru nije ni spominjao pa se mama naljutila na tatu i zabranila mu pušenje lule u kući jer je smatrala da je Nikici od toga pozlilo.
Učiteljica je priopćila da ravnatelj škole odlazi u mirovinu pa su odlučili održati priredbu u njegovu čast, na kojoj će prisustvovati i roditelji. Nikičin razred izvest će igrokaz. Kad je došlo vrijeme podijele uloga i prve probe, razred je postao jako nestašan te su započele brojne prepirke oko toga tko želi koju ulogu. Kako to obično biva u tom razredu, neki su se učenici i potukli. Učiteljici je svega toga bilo dosta i rekla im je kako oni neće sudjelovati u predstavi, što je jako iznenadilo učenike.
Nikičin tata je obećao da će mu kupiti bicikl ako bude među deset najboljih učenika na testu iz matematike. Nikica je bio deseti i ponosno je o tome obavijestio tatu. Ali nije mu rekao da ih je samo jedanaest pisalo test jer su svi ostali bili bolesni, a zadnji je bio Zoran, koji je ionako najgori učenik u razredu. Tata je ispunio svoje obećanje i kupio bicikl. Pričao je Nikici kako je on bio pravi biciklistički profesionalac prije nego što je oženio njegovu mamu i to mu je odlučio pokazati. Tad je naišao susjed Balog, počeo zafrkavati tatu i hvaliti se kako je i on profesionalac. Njih dvojica odluče voziti bicikl oko kvarta te vidjeti tko je od njih brži. Kad je red došao na Nikičinog tatu, prošlo je dugo vremena kad se napokon vratio, a vratio se pješice gurajući bicikl. Obavijestio ih je da se zabio u kantu za smeće i razbio bicikl.
Nikica se razbolio jer se dan prije toga najeo čokoladi, bombona i kolača pa je liječnik kad ga je došao pregledati, rekao da bi trebao neko vrijeme postiti. U posjet bolesnom Nikici je došao Bajs i donio mnogo čokolade pa ga je Nikičina mama upozorila da ne smije ništa od toga dati Nikici. On je odgovorio da je to ionako donio samo za sebe. Kad je Nikica ipak molio da mu da malo čokolade, odbio je i oni su se potukli pa je mama poslala Bajsa kući. Nikici je bilo žao što odlazi jer su se jako dobro zabavljali, a njegova mama to nije shvaćala. Uhvatila ga je glad pa je u hladnjaku potražio hranu. Kad ga je mama uhvatila sve je ispustio na pod i zaprljao se pa ga je mama potjerala na pranje i u krevet. Ali Nikica je odlučio crtati pa je uzeo tatine papire koji su bili ispisani s jedne strane pa je pretpostavio da mu više ne trebaju i na njima je crtao. Zamrljao je i pidžamu i posteljinu, a kad je mama to vidjela, bila je jako ljuta. Doktor je opet došao i rekao da je Nikica ozdravio, ali da bi mama trebala malo prileći i postiti neko vrijeme jer ne izgleda baš najbolje.
Jednog dana Bajs predloži Nikici da markiraju iz škole. Nikica je nabrajao sve razloge zašto to ne bi bilo u redu, ali na kraju ipak pristane. Nisu znali što bi radili pa pomisle kako bi mogli ići u kino, ali nisu imali novca za to. U park nisu mogli jer tamo uvijek bude čuvar kojem bi moglo biti sumnjivo što nisu u školi. Zaključili su kako je prekasno da krenu u školu jer bi ih samo kaznili. Nikica se rasplakao jer je želio biti u školi, igrati se s prijateljima, bez obzira na matematiku koju nije volio. Krivili su jedan drugog jer nisu otišli u školu i na kraju se potukli. Nije im bilo zabavno jer je padala kiša, a oni se još nisu mogli vratiti kući. Kad je došao kući, mama je Nikici rekla da izgleda jako umorno i ako ne želi sutradan u školu, ne mora, ali on je odbio taj prijedlog jer je znao da će se sutradan on i Bajs u školi hvaliti kako im je bilo super što su markirali iz škole.
Nikici mama nije dopustila da se druži s prijateljima jer oni stalno upadaju u neke nevolje. Taj dan je Nikica bio pozvan kod Alda, a njegova mama je smatrala da je Aldo pristojan dječak i da bi se trebao na njega ugledati. Aldo ga je odmah upozorio da ga ne smije tući jer on nosi naočale te da će ga reći mami koja će onda Nikicu poslati u zatvor. Nikica je rekao da će se suzdržati jer je obećao mami da će biti pristojan. Aldo nije imao skoro nikakvih igračaka, nego samo knjige, pa su odlučili napuniti kadu vodom i napraviti brodove od papira. Zabavljali su se time, ali nisu htjeli previše zaprljati kupaonicu. Kad je već bila dosta blatna i mokra, vratili su se u sobu. Odlučili su se dobacivati globusom, ali Aldo nije vidio bez naočala pa je globusom razbio zrcalo. Zaključili su kako moraju biti pažljiviji, kako se mame ne bi naljutile. Zatim su se igrali Aldovim setom za kemiju, ali im je pokus pošao po zlu i cijela je soba bila čađava. Tad je naišla Aldova mama i vidjela sav nered te se naljutila. Nazvala je Nikičinu mamu pa je i ona bila ljuta. Nikica je zaključio kako je zabavno družiti se s Aldom, ali je sumnjao da će im mame više dopustiti da se druže.
Nikica je odlučio pobjeći od kuće jer je razlio tintu po sagu i mama se na njega jako naljutila. On se rasplakao i rekao da će pobjeći od kuće, ali mama ga nije ozbiljno shvatila. Uzeo je školsku torbu i u nju stavio svoje igračke, čokoladu i novac koji je imao te krenuo na put. Maštao je kako će se vratiti kući tek kad mu roditelji budu stari, a on bude bogat pa će si moći kupiti vlastiti sag na koji će moći prolijevati tintu. Pozvao je i Bajsa da pobjegne s njim, ali on je odbio jer je mama sprema večeru koju voli. Ubrzo je shvatio da neće daleko stići pješice pa odluči zamoliti Zorana da mu posudi bicikl, ali on mu zatvori vrata pred nosom. Rekao mu je da ga posjeti kad bude bogat pa će mu on prodati svoj bicikl. Želio je skupiti novac kako bi kupio bicikl od Zorana pa odluči prodati svoje igračke. Prodavač mu kaže kako oni samo prodaju igračke, ne kupuju ih. Kako bi ga se prije riješio, pokloni mu autić. Mama se ljutila jer je Nikica zakasnio na večeru pa on zaključi kako će sutra morati pobjeći od kuće i vratiti se tek kad bude jako bogat.
Likovi: Nikica, Dobriša, Aldo, Jerko, Igor, Bajs, Zoran, Daniel, Džura, učiteljica, ravnatelj, pedagog Žabac, roditelji
Analiza likova
Nikica – glavni lik u romanu koji opisuje razne događaje iz svojeg života. On je učenik nižeg razreda osnovne škole, dječak dobrog srca, ali pomalo nestašan, a u romanu je prikazan njegov odnos s nastavnicima, prijateljima i roditeljima.
On za sebe kaže kako ima puno dobrih prijatelja, iako se često svađaju i tuku, ali to samo znači da se dobro zabavljaju. Dobro je odgojen i poštuje svoje roditelje te stalno naglašava da sluša svoju mamu. Svjestan je da neke stvari ne smije raditi te da bi to moglo imati negativne posljedice, poput kušanja cigarete ili bježanja iz škole, ali na nagovor prijatelja Bajsa ipak ih učini.
Ljubav prema majci naglašena je njegovom željom da majci za rođendan pokloni buket cvijeća, a kad se buket uništi i on donosi samo jedan cvijet. Svoju tugu izražava plakanjem, ali majci je taj cvijet jako drag. Svoju domišljatost pokazao je kad se dosjetio da bi problem s kapetanima u timovima za nogometnu utakmicu mogli riješiti mirnim putem, a ne svađom i tučom, bacanjem novčića. Poput sve druge djece, svoje nezadovoljstvo i ljutnju izražava na drastičan način, u ovom slučaju bježanjem od kuće jer smatra da ga roditelji ne poštuju i ne vole, ali na kraju uviđa svoju pogrešku.
Aldo – najbolji učenik u razredu, glavni štreber koji nosi naočale te tužibaba i miljenik učiteljice. Stalno se žali i plače kako ga nitko ne voli te prijeti ostalim učenicima da će ih tužiti svojim roditeljima. Zbog toga ga nitko ne voli te ga žele tući, na što on upozorava da ga ne smiju tući jer nosi naočale. U jednom poglavlju opisano je Nikičin posjet Aldi, na koji ga je natjerala majka i njih dvojica se jako dobro slažu, ali naprave veliki nered u kući zbog čega se majke naljute te on više ne smije dolaziti kod Alde, ali zaključuje kako je zabavan za druženje.
Bajs – Nikičin prijatelj, debeli dječak koji stalno nešto jede i to je naglašeno svaki put kad se Bajs spomene u nekom događaju. U više navrata pokazuje da je jako dobar prijatelj. Posjećuje Nikicu dok je bolestan te mu pomaže nositi buket cvijeća za majku, iako je on djelomično kriv za njegovo uništavanje jer se poslužio njime da istuče prijatelje koji su mu se rugali što nosi buket. Ipak, ima i neke negativne strane jer je on glavni razlog zbog kojeg je Nikica probao cigarete te markirao iz škole. Iako je znao da to nije u redu, popustio je na Bajsov nagovor.
Dobriša – razmaženi dječak koji ima bogatog oca te mu on kupuje sve što poželi. To je naglašeno u više navrata, za vrijeme nogometne utakmice koju dječaci nikad nisu odigrali kad je došao u originalnoj nogometnoj opremi ili za vrijeme igre kauboja kad je došao obučen kao pravi kauboj, a svi ostali dječaci su obukli nešto drugo što su imali. Na razredno slikanje dolazi obučen u Marsijanca i odbija se presvući.
Jerko – glavni nasilnik koji sve rješava tučom, a ne mirnim putem ili razgovorom. Nikica ga smatra jednim od najboljih prijatelja, a njegova dobrota je izražena kad je pomogao Nikici u potrazi za buketom koji je želio pokloniti majci za rođendan. Iako se prikazuje kao jak i neustrašiv dječak, Nikica svjedoči da nije takav pred ocem kad je donio učeničku knjižicu kući te zaradio batine od oca.
Bilješka o autoru
René Goscinny bio je francuski pisac i urednik stripova. Rodio se u Parizu 14. kolovoza 1926. godine. Najveću popularnost stekao je zbog svog rada na uređivanju ilustracija knjige Asterix na kojoj je radio s ilustratorom Alertom Uderzom.
Rodio se u židovskoj obitelji koji je doselila u Pariz iz Poljske. Otac Stanisław Simkha Gościnny bio je kemijski inženjer u Varšavi, u Poljskoj. Imao je brata Claudea koji je bio stariji od njega šest godina.
Njegovi roditelji su se sreli u Parizu gdje su se zaljubili i vjenčali 1919. godine. Dvije godine nakon što se Rene rodio, obitelj Goscinny odlučila se preseliti u Aregentinu, u Buenos Aires, zbog očevog posla.
Rene je u Buenos Airesu proveo sretno djetinjstvo, a tamo se školovao u francuskim školama. U školi je bilo glavni zabavljač cijelog razreda, čime je vjerojatno želio sakriti svoju sramežljivost. Počeo je crtati vrlo rano i to teme iz priča koje je volio čitati.
U prosincu 1943. godine izgubio je oca u 17-oj godini, samo godinu dana nakon što je maturirao. Smrt oca prisilila ga je da odmah potraži posao pa se već sljedeće godine zaposlio kao pomoćni računovođa u tvornici guma. Sljedeće godine dobio je otkaz te se zaposlio u jednoj reklamnoj agenciji kao mlađi ilustrator.
1945. godine se preslio s majkom u New York gdje su se sastali s njezinim bratom Borisom. Da bi izbjegao sudjelovanje u američkoj vojsci, Rene se preselio u Pariz gdje je 1946. godine služio vojni rok u francuskoj vojsci. U vojsci je postao cijenjeni ilustrator te je radio ilustracije i postere za francusku vojsku.
1947. godine vratio se u New York gdje se suočio s teškim životnim uvjetima. Natupilo je teško razdoblje u njegovom životu, bio je bez posla, sam i nije imao novca. Ipak, sljedeće godine se zaposlio u jednom malom studiu gdje je radio s novim prijateljima Willom Elderom, Jackom Davisom i Harveyem Kurtzmanom. Nakon toga postao je direktor umjetnosti u izdavačkoj kući Kunen. Na tom mjestu napisao je četiri knjiga za djecu. U to vrijeme sreo je autore serije Lucky Luke, a za spomenutu seriju počeo je pisati 1955. godine pa sve do smrti.
Uskoro se preselio ponovo u Pariz gdje je 1951. godine radio u jednoj maloj agenciji. 1955. godine bio je suosnivač sindikata. Bavio se izradom ilustracija za tvornice. 1956. godine počeo je surađivati s “Trintin” magazinom.
1959. godine sindikat je počeo surađivati s magazinom “Pilot”, a Rene je postao jedan od najboljih pisaca za spomenuti magazin. U magazinu je prvi puta predstavio i svoj lik Asterixa koji je postao pravi hit.
Oženio se 1967. godine za Gilberte Pollaro-Millo, a 1968. godine mu se rodila kćer Anne Goscinny koja je također postala spistateljica.
Umro je u 51. godini života, 5 studenog 1977. godine od srčanog zastoja za vrijeme rutinskog stres testa kod liječnika. Pokopan je u Nici na židovskom groblju.
Autor: A.P.
Odgovori