“Kronike iz Narnije” serijal je irskog pisca C.S. Lewisa od 7 djela, a “Plovidba broda Zorogaza” peti je njegov dio. U Lewisovom pismu preporučeno je da se romani ne čitaju redoslijedom kojim su objavljivani, pa je tako ovaj dio preporučen kao treće Lewisovo djelo Kronika iz Narnije.
“Plovidba broda Zorogaza” fantastično je i, jednim djelom i drugačije djelo od prijašnjih dijelova Kronika. Pustolovine i avanture koje prožimaju ovo djelo opisane su majstorski, a sama ideja djela vodi putnike kroz pustolovinu čije su obrise ocrtali sami, a granice im određuje sila izvan njih. Djelo odlikuju i izvanredno slikoviti opisi mora, bilo onoga mirnog poput ulja, bilo onog divljeg i olujnog.
Kaspijanov lik i njegov nastavak vladanja zemljom Narnije nastavlja se opisivati u ovom djelu, a ovoga puta su glavni od četvero djece iz stvarnog svijeta su Lucy i Edmund. Susan i Peter ovdje su izostavljeni već u početku djela, vjerojatno jer su oni tada već bili odrasli.
Glavni povod zašto se cijela radnja ovog djela Kronika događa upravo na brodu Zorogazu je Kaspijanova želja da pronađe sedmoricu prijatelja njegovog oca, koje je njegov stric Miraz poslao u istraživanje nepoznatih Istočnih mora, iza Samotnih otoka. Na njegov dan krunidbe Kaspijan se uz Aslanovo odobrenje zakleo da će, kada jednom zavede mir u Narniji, sam ploviti prema istoku, ne bi li pronašao prijatelje svog oca, doznao nešto o njihovoj smrti i osvetio ih. S druge strane, ovdje su Lucy i Edmund i nešto noviji lik, tj. njihov bratić Eustace koji kroz sliku magično dolaze na Kaspijanov brod i automatski ulaze u samu srž priče i početka Kaspijanove, a tada i njihove pustolovine.
Na razini simbola, najvažniji je motiv mora, gdje se događa većina radnje. Ono je most između dvaju svjetova. More je, kao što se na kraju pokazuje, mjesto prijelaza i spoja, mjesto nesagledivo prostrano i ljudskim osjetilima tek površinski pojmljivo. Samo putovanje prema istoku je, dakako simbolično, zbog činjenice da je istok u ljudskoj predodžbi početak i ishodište svijeta. U ovom slučaju riječ je o putovanju prema svjetlu kao izvoru svega pozitivnog i dobrog. Tako se postava broda Zorogaza na plovidbi i avanturi prema istoku susreće s mnogim začaranim, zatočenim i odsječenim od svijeta likovima, gdje mnogo toga nauče i dobrim djelima poprave te s time unose radost i drugim likovima.
Vrsta djela: roman
Mjesto radnje: Narnija, Samotni otoci
Vrijeme radnje: 1942. godina
Tema djela: Kaspijanova želja da pronađe sedmoricu prijatelja njegovog oca koje je njegov stric Miraz poslao u istraživanje nepoznatih Istočnih mora iza Samotnih
Ideja djela: pobjeda dobra nad zlom sa sposobnošću koja navodi svakog čitatelja da uspostavi kontakt sa samim sobom ne bi li se razvijao u jačem i moćnijem smislu kroz veliki trud s ciljem isticanja dobrote i njene moći i ujedno osvećivanje djela iz povijesti
Kratak sadržaj
C.S. Lewis roman započinje predstavljanjem novog lika koji se u potpunosti razlikuje od onih na kojem smo u “Kronikama” navikli; onih borbenih, znatiželjnih novih mjesta i događaja. Eustace Clarence Scrubb bratić je četvero Pevensijevih koji su osvojili Narniju i vladali njome dugo vremena. Eustace nije volio svoje rođake, no bilo mu je prilično drago kada je čuo da Edmund i Lucy dolaze u dulji posjet. Peter je imao plan praznike provesti učeći, jer je vrlo ozbiljno spremao jedan ispit, a Susan je s Lucy i Edmundom došla u Ameriku. No, njihova je majka rekla da će ona imati mnogo više od puta u Ameriku nego mališani.
Kada su Edmund i Lucy pronašli kraće vrijeme koje su napokon mogli provesti skupa, započinje kulminacija ovoga djela. Bili su u Lucynoj sobi, sjedili na rubu njezina kreveta i promatrali sliku na suprotnom zidu. Jedino im se ta slika, od mnogih u toj kući, doista sviđala. Prikazivala je brod koji je plovio ravno prema promatraču. Vrh pramca bio je pozlaćen i oblikovan kao zmajeva glava, širom otvorenih usta. Imao je samo jedan jarbol i jedno veliko, četvrtasto jedro koje bijaše guste purpurne boje. Bokovi broda bili su zeleni. Najednom je Eustace ušao u sobu i počeo ih podbadati njihovim pričama o Narniji. Lucy i Edmund gledali su ga s blagom ljutnjom, a Eustace kao da je uživao provocirajući ih. Sve troje dublje su se zagledali u magičnu sliku i počeli komentirati da je na njoj nešto zaista čudno. Valovi i more kao da su najednom postali realni, a brod kao da se počeo kretati i ploviti tim uzburkanim morem. Stvari su se na slici kretale, a boje bijahu suviše stvarne, jasne i prirodne. “Prestanite! To je neki glupi trik koji vas dvoje izvodite. Prestanite!” Veliki i hladni val zapljusnuo ih je, a oni su se najednom stvorili ondje – u slici.
Troje djece stvorilo se na brodu tadašnjeg vladara Narnije. Pred njima je stajao Kaspijan, nešto veći i stariji nego prije. Veselo ih je proveo kroz brod, upoznao se s Eustaceom, a onda im pojasnio zašto su svi na ovom brodu i koji je njihov plan. Također, prije svega toga upoznao ih je i sa svojom posadom, a ondje je bio i Cijuciks. Na Edmunodovo pitanje “Kamo sad idemo?” Kaspijan je odgovorio s planovima i namjerama. “Možda se sjećate, kad sam bio dijete, moj stric Miraz, riješio se sedmorice prijatelja mojega oca tako da ih je poslao u istraživanje nepoznatih otoka. Na dan moje krunidbe, ja sam se, uz Aslanovo odobrenje, zakleo da ću, kad jednom zavedem mir u Narniji sam ploviti prema istoku godinu i jedan dan ne bih li našao prijatelje svoga oca ili doznao štogod o njihovoj smrti i osvetio ih ako bude moguće.” To je bio Kaspijanov glavni cilj, a Cijuciks se nadao nečemu još većemu. On je razmišljao da posada ovog broda proputuje mora do samog istočnog kraja svijeta, a ondje očekuje da će naći Aslanovu domovinu.
I tako je započelo putovanje Edmunda, Lucy i Eustacea, a Kaspijanova posada putovala je već neko vrijeme. Prvo kopno na koje su naišli bilo je kopno otoka Doorn. Obronci ovoga otoka pripadali su Narniji još u doba Bijele Vještice. Odlučili su pristati uz Doorn i oploviti rt veslajući. Eustace je za sve vrijeme prigovarao i gunđao, usto je i zamrzio cijeli pojam broda Zorogaza. Jedva je čekao da se makne s njega i osjeti kopno. Zaputili su se prema unutrašnjosti otoka i počeli penjati uz prilično strmo, premda nisko brdo. Stigli su do vrha i sada je pred njima bio Doorn. Od Felimatha ga je dijelio oko milju širok kanal; iza Doorna, malo ulijevo, ležala je Avra. Mali bijeli grad, Tijesna Luka na Doornu, lako se mogao vidjeti.
Nastavili su hodati i u daljini su, u zelenoj dolini prema kojoj su se spuštali, vidjeli nekolicinu ljudi gruba izgleda. Oni ih pozdrave i ponude pićem, no Cijuciks im se ubrzo zamjerio. Shvatili su po njihovim pričama da su trgovci robljem i da od toga zarađuju. To su učinili i s njima. Zavezali su ih konopom i oteli. Odveli su ih do čamca gdje je bio čovjek kojemu su ovi grubi ljudi odlučili prodati Kaspijana. Prijatelji su se odvojili, a njihovi otmičari poveli su ih svojim putevima. Djecu su odveli u dugačku, prilično mračnu i ne baš čistu prostoriju, gdje su našli mnoge druge zarobljenike. Na čelu im je bio Lisac – gusar i najveći među otmičarima.
Kaspijan i njegov kupac svoje su vrijeme proveli malo zanimljivije. Čovjek koji ga je kupio poveo ga je puteljkom između seoskih kuća i dalje, sve do čistine iza sela. “Mene se ne trebaš bojati, dječače. Kupio sam te zbog tvojega lica. Podsjetio si me na nekoga. Podsjećaš me na mojega vladara, kralja Kaspijana od Narnije.” Nakon nekog vremena, Kaspijan mu pojasni da on i jest njegov vladar, a potom shvati da je čovjek koji ga je kupio jedan od sedam narnijskih lordova, što ih je njegov stric Miraz poslao na more. Lisac klekne i poljubi mu ruku, odmah je prepoznao glas Kaspijanovog oca u njegovomu. Taj je čovjek, zapravo, bio lord Bern. Pojasnio mu je da nikada nije volio trgovinu ljudima i da se borio to ukinuti, no nikada mu nije uspijevalo. Kaspijan ga zamoli da razgovaraju o stanju otoka, no prije toga mu je Bern ispričao svoju osobnu priču. Bern je dao nekoliko savjeta Kaspijanu, u slučaju da napadne Liščev brod, a potom je Kaspijan puhnuo u rog (to nije bio veliki čarobni narnijski rog, rog kraljice Susan).
Drinijan, Zorogazov upravljač, čekao je taj signal i Kaspijan je tada osmislio napasti Lišćev brod kako bi oslobodio svoje prijatelje. Sljedećeg jutra velika gomila ljudi stvorila se pred pristaništem u Tijesnoj Luci i klicala “Narnija, Narnija!” podržavajući Kaspijana. On se uputi prema vratima zamka. Uz malu pomoć ušutkao je stražare i najavio im da je ovaj kraljevski posjet kraljevstvu Samotnih otoka najava radosti, a ne straha drugima. Saznao je da im je zapovjednik Gumpas, koji je u prostoriji na vrhu prebirao po papirima, a ubrzo su i njega pokorili. Kad su porazgovarali i naredili im da ovakvo funkcioniranje otoka strogo promjene, Kaspijan se s Bernom, Drinijanom i nekolicinom ostalih uputio na tržnicu robljem. Ondje zabraniše trgovinu robljem, a robove na tržnici su proglasili slobodnima. Ondje su pronašli Lucy, Edmunda i Eustacea koje su također automatski oslobodili. S velikom potporom od strane ljudi Berna, svoje posade i svog statusa, Kaspijan je ovaj otok oslobodio i pokorio loše navike, načine poslovanja i zarađivanja. Te noći prirediše veliku gozbu u Tijesnoj Luci. Zorogaz su ispraznili, a pokvarene i slabašne dijelove popravili. Potom su ukrcali hrane i vode koliko su mogli nositi. Bili su spremni za pustolovine koje ih sljedećih dana očekuju.
Na putu ih je nekoliko dana pratilo ugodno vrijeme. Svi su bili veseli i zahvalni na tome. No, sve to nije potrajalo dugo. Jedne večeri zahvatila ih je grozna oluja. Nije bilo lako; Zorogaz se strahovito nagnuo na desni bok i paluba je stajala koso poput krova kuće. Bila je već mokra od kiše i morske pjene. Komad rastrganog konopca stajao je vodoravno na vjetru, ravan i tvrd kao žarač. Nastavilo se cijeloga sljedećeg dana i dan nakon toga. Već su i zaboravili kako je to biti i boriti se bez oluje. Kad je svanulo jutro, putnici su otkrili da se nalaze u zaljevu okruženom stijenama i liticama koje podsjećaju na norveške fjordove. Cijelo je mjesto bilo jako tiho, a voda zaljeva glatka poput stakla.
Posada broda odvezla se čamcem na obalu. Ondje su odlučili odmoriti se i dovesti Zorogaz u prvobitan oblik. Eustace i njegovo raspoloženje nije se promijenilo od kada je dospio na ovaj brod, a oluja i robovanje su ga u potpunosti natjerale na jedan čin – bijeg. Osjećao se zadovoljno dok se udaljavao od svojih putnika. Napokon je mogao raditi što je htio i osjećati se slobodno, pritom gledajući u ljepotu prirode koja mu se pruža. No, nije uživao, bar ne zadugo. Dok je ležao pod jednim stablom, palo mu je na pamet da je ondje već dovoljno dugo da su ostali zaboravili na njega i da su ga napustili. U panici skoči i počne se spuštati, no poskliznuo se na strmoj tratini i odskliznuo nekoliko metara u ponor.
Eustace se najednom našao u tami. Magla se počela dizati i više ništa nije mogao vidjeti. Shvatio je da se izgubio i da se spustio s druge strane planine iz koje se ne može tako lako izvući. Stajao je kraj jedne stijene kada je vidio dva dima koja se izdižu iz neke stijene zanimljive boje. Eustace se uplašio kada je shvatio da je to zmaj koji je tada spavao. Bio je toliko veći i snažniji od njega. Eustace zaplače potiho od straha i svoje glupe odluke o bježanju. Najednom se taj zmaj digao i krenuo prema vodi da se okrijepi, no ubrzo se počeo čudno kretati i njegovo tijelo padne kraj jezera; nepomično i čvrsto. Eustace je mislio da je umro, a onda ga je ubrzo prešao i otrčao u mračnu spilju gdje je odlučio odspavati. Međutim, to je bila zmajeva spilja i, sljedećeg jutra kada se Eustace probudio, vidio je još jednoga zmaja pred sobom. Nije prošlo dugo vremena dok je shvatio da su ruke, rep i njuška zmaja koje je vidio zapravo njegovi dijelovi tijela u koje se magično pretvorio. Eustace je postao zmaj koji je razmišljao kao i on, no nije mogao pričati.
Bio je toliki tužan da je počeo plakati i shvatio je tada da nije trebao biti onakav prema posadi Zorogaza. Nije se trebao ružno i nezahvalno se ponašati prema svima njima. Ova ga je preobrazba dovela u katarzu i Eustace je počeo potpuno drugačije razmišljati. U međuvremenu su se Kaspijan, Lucy, Edmund i ostali zabrinuli za Eustacea. Čudilo ih je što ga toliko nema i što ga uopće ne mogu pronaći. Bacili su se u potragu, no bezuspješno. Toga dana primijetili su zmaja kako leži i izvadili svoje mačeve. No, taj zmaj nije skočio na njih, niti je krenuo rigati vatru, a oni su ubrzo shvatili da je nešto čudno u toj priči. Ubrzo su shvatili, na čudan način komuniciranja, da je to Eustace. Duše su im se olakšale, a strah nestao.
Prošlo je nekoliko dana, a oni i Eustace su se navikli jedni na druge, no nisu znali kako će nastaviti putovanje. Jednog jutra Edmund je krenuo u šetnju šumom i spazio obrise lika iza drveta. Shvatio je da je to Eustace, a on mu je opisao kako se magično vratio u svoj lik – pratio je lava koji ga je poveo prema izvoru. Onda je svukao svu svoju kožu.
Eustace je od tada postao drugačiji i bolji čovjek, a ondje su, na otoku kojega su nazvali Zmajski, uklesali u stijenu sljedeće riječi: “Zmajski otok, otkrio ga je Kaspijan X. kralj Narnije, itd. U četvrtoj godini svoje vladavine. Ovdje je, kako se pretpostavlja, lord Oktezijan našao smrt.” Snažniji brod Zorogaz, a i njegova posada, uputili su se u sljedeće pustolovine.
Na putu su ponovo naišli na velike nedaće – tijekom noći ih je u moru zahvatilo odvratno, veliko i dugačko čudovište. To je bila morska zmija koja je nosila i dizala u zrak Zorogaz, a njegova je posada snažno branila svaki njegov dio. Sjekirama i mačevima uspjeli su se izboriti i ubiti to veliko i strašno biće. Ubrzo su proslavili, a nekoliko dana nakon spazili su kopno s lijeve strane pramca. Ondje su se zaustavili i krenuli u istragu. Kopno na koje su sjeli bilo je puno oklopa, mačeva i sličnih ostataka iz borbe. Uputili su se prema izvoru, da se okrijepe vode. No, na dnu su primijetili kip muškarca. Bio je od zlata. Kada je Edmund htio provjeriti koliko je ovaj izvor dubok, shvatio da je voda u kojoj je kip – magična. Ona pretvara sve što dotakne u zlato, pa tako je i ovog muškarca.
Ondje su i primijetili enormno velikog lava i znali su da je to bio Aslan. I nitko nije vidio kako i kamo se udaljio. “Gospodine”, rekao je Cijuciks, “na ovome je mjestu neko prokletstvo. Vratimo se odmah na brod. A kad bih imao čast izabrati ime za ovaj otok, nazvao bih ga Vrelo smrti.” Tako je i bilo. Onda su se uputili prema brodu.
Sredinom podneva, usidrili su se u širokom zaljevu i zatim se iskrcaše. Ovaj je otok bio potpuno drugačiji od svih ostalih koje su dosad posjetili. Travnjaci su bili svježe pokošeni, stabla u ravnini, a zrak je bio u potpunosti drugačiji i čišći. Došli su do duge, ravne pješčane staze na kojoj nije rasla ni travka, a na kraju tog puta vidjeli su kuću. Lucy zastane, osjetila je da ima kamenčić u cipeli. Zaostala je za drugima, a kad je izvadila kamen i opet obula cipelu, čula je čudne glasove. Osjetila je kako se to trese i udarce pod njom. Sve je to bilo jako čudno jer nije mogla vidjeti nikoga, a sve je čula.
Na ovome otoku, putnici su se upoznali s pomalo čudnim i glupavim narodom. Oni su nevidljivi, tj. začarani su od strane čarobnjaka. Ubrzo se upoznali s njima, a oni su ih zatražili da im pomognu maknuti tu magiju s njih kako bi opet postali vidljivi. Naime, trebali su upravo Lucy – malenu djevojčicu koja će pročitati nekoliko rečenica iz čarobnjakove knjige i učiniti ovaj narod vidljivim. Ona je tog dana bila jako nervozna i osjećala se donekle preplašeno. Otišla je prema kući i popela se stubištem prema prostoriji u kojoj se nalazila knjiga. Dugo se ondje zadržala i saznala mnoge stvari iz knjige. I strah je pomalo nestajao. Došla je do stranice koja je bila poluprazna, a ondje su se nalazile riječi koje je morala pročitati. Dok je to radila, riječi su se počele pojavljivati na stranici, a onaj čudan narod kojeg su upoznali na ovom otoku postao je vidljiv.
Nakon što je to učinila, okrenula se prema vratima i vidjela Aslana koji joj je rekao da moraju posjetiti gospodara te kuće. Aslan je upozna s Korijakinom, a onda odjednom nestane. Čarobnjak ju je nahranio velikim brojem namirnica, a u međuvremenu joj je pričao o Bluncima – narodu koji je postao vidljiv kada je Lucy pročitala riječi iz čarobnjakove knjige. On joj je pojasnio da ih je s razlogom učinio ružnijima i nevidljivima, a potom joj govorio o njihovoj smotanosti i glupoći. Blunci su zapravo monopodi. Iz jedne noge pružao im se klobuk, a hodali su tako što su skakutali. Bluncima se sviđalo njihovo novo ime, no ubrzo su pomiješali svoje novo ime sa starim i na koncu su sami sebe nazivali Blunopodima. Na kraju svi nazdraviše i najedoše se zajedno s čarobnjakom i Blunopodima. Čarobnjak je darovao Kaspijanu kartu na kojoj su se pojavili svi otoci i mjesta koje su putnici posjetili. Popravio im je i krmu Zorogaza, a onda su ih svi ispratili na odlasku klicanjem i veseljem.
Nastavili su ploviti, a onda najednom naišli na veliku tamu iz koje se nisu mogli izvući. Mislili su da neće nikada otići odande i da neće nikada vidjeti svjetlost. Čuli su i glas koji im se javljao dok su onuda plovili. “Milost! Čak i ako ste samo još jedan san, smilujte mi se. Uzmite me na brod. Uzmite me, makar me kasnije i ubili. No, u ime milosrđa, nemojte nestati i ostaviti me u ovoj užasnoj zemlji.” Podigli su tog čovjeka, a on im naredi da okrenu brod i bježe odavde – ovo je zemlja gdje snovi postaju stvarnost. No, ne sanjarije, već snovi kao najveće noćne more. Svi se na to slediše i zahvate ih nedaće i čudna situacija iz koje se nisu mogli izvući. Iznad Zorogaza stvorio se veliki albatros koji je bacio svjetlost na njega, a onda je šapnuo Lucy: “Samo hrabro, srdašce!” Taj je glas pripadao Aslanu. Za nekoliko trenutaka, tama se pretvorila u svjetlost i svi se razveseliše. Čovjek kojega su spasili, bio je lord Rhoop. On klekne i poljubi ruku: “Gospodaru.”
Nisu se udaljili od obale ni za domašaj strelice, a onda su se zaustavili i krenu prema ruševini. Ondje je bio stol, pun hrane i pića, a za njime su spavala tri muškarca. Kosa im je bila sjeda i prelazila preko očiju, a brade su im izrasle preko stola, penjući i oplićući se oko čaša i tanjura. Pokušali su ih probuditi, no nisu uspjeli. Pred večer se pred njima stvorila djevojka koja im je dolazila u susret i nosila svjetiljku. Objasnila im je da su ovi muškarci nekada došli do ovoga stola i stali se prepirati. Jedan je dotaknuo nož koji je ondje na stolu ležao, a kojeg nije smio dirati. Duboki san pao je na svu trojicu i neće se probuditi dok se čarolija ne razvrgne. Oni su ih htjeli probuditi, no djevojka im je rekla da će to uspjeti ako im njen otac pomogne.
Iza velikih vrata se stvorio otac. Reče im da bi uništili čaroliju moraju otploviti do Kraja Svijeta ili toliko blizu koliko mu mogu prići, pa se moraju vratiti nakon što ondje ostave bar jednog člana svoje družbe. A to je bila Cijuciksova želja. Nastaviše put Zorogazom. Voda prema Kraju Svijeta bila je sve slađa i nešto najukusnije što su probali. Vidjeli su i prekrasne ljiljane kojima je more bilo obloženo, a nitko nije sumnjao da gledaju preko Kraja Svijeta, u Aslanovu Zemlju. Cijuciks je dalje nastavio sam, a ostali su izašli iz čamca i stali koračati kroz vodu. Voda je bila topla i postajala sve pitkija.
Na kraju su se našli na suhome pijesku, a zatim na travi – na velikoj poljani fine kratke trave koja se širila na sve strane, bez ijedne uzvisine. Pred njima je stajalo janje koje ih je pozvalo na doručak. Bila je to najukusnija hrana. Onda su upitali janje je li ovo put do Aslanove Zemlje, na što im ono odgovori da za njih vrata u Aslanovu zemlju vode iz njihovog vlastitog svijeta. Aslan im se obratio i rekao im je da se Lucy i Edmund nikada više neće vratiti u Narniju. Prevelik su i vrijeme je da se zbliže s vlastitim svijetom. Reče im da će ga moći pronaći u svom svijetu i da su upravo zato i došli u Narniju da bi mogli, upoznavši ga ovdje, ondje mogli upoznati bolje. Lucy je imala previše pitanja, a potom je Aslan otvorio vrata u nebu i u istom trenutku se zid proderao. Zatim su osjetili Aslanov poljubac u čelo, a potom se našli u sobi iz koje su i došli.
Kaspijan i svi njegovi ljudi sretno su stigli na Ramanduov otok, a tri lorda su se probudila iz sna. Kaspijan se oženio djevojkom koja im se ondje obratila, a Eustace se u drugom svijetu popravio i postao vrlo običan.
Likovi: Edmund, Lucy, Eustace, Kaspijan, Cijuciks, Lordovi, Drinijan, i ostala posada broda
Analiza likova
Aslan – lav ispunjen moću i dobrotom kojemu je cilj pomoći djeci koja su nekada vladala Narnijom. Također, on je pojam moći u zemlji Narnije, ali i simbol bića koji predstavlja moć generalno. I on je s vremenom ostario, no i dalje je mudar i snažan. Također, kroz svoja mala djela i postojanje prikazuje se kao veliko dobro u svijetu Narnije. Svi ga poštuju i slave jer je oličenje nečega velikog i uzvišenog te ga jako cijene. Djeca su se s njime jako zbližila i bez njega ne bi došli i napravili sve ono što jesu. Aslan, Susan, Lucy, Edmund i Peter temelj su Narnije i bez njih ona ne bi bila ono što je.
Susan, Lucy, Edmund, Peter – sasvim obična djeca koja, kada zakorače u zemlju Narnije, pomalo mijenjaju svoju osobnost. Bez obzira na njihove godine, oni su u Engleskoj sasvim obična djeca, no u Narniji drže status moćnih kraljeva i kraljica. Nakon što su ukoračili u magičan ormar i ušli u zemlju Narniju, sve se u njihovim životima promijenilo. Oni su oslobodili i stvorili dio Narnije. Borili su se svim svojim snagama, umom i cijelom dušom. Svi su oni u Narniji dobili moći uz pomoć kojih mogu nadjačati one koji im se suprotstavljaju. Kaspijanu su pomogli kada su Staronarnijici puhnuli u rog. Iako izgledom daju dojam obične djece, oni su u Narniji nove osobe. To je njihov dom u kojemu su uspjeli ostvariti mnoge snove Narnijskih stanovnika, a oni ih više nego cijene, poštuju i k tome uzvisuju.
Kaspijan – mlad dječak koji je još od najmanjih nogu bio znatiželjan o povijesti Narnije. Nikada nije mogao dovoljno saznati što se tada događalo i kako je Narnija rasla. Nije to ni smio pitati jer su se takve teme u njegovo doba izbjegavale. Nije imao oca ni majku, već je živio pod krovom strica Miraza i njegove žene, s kojom nije bio u pretjerano dobrom odnosu. S vremenom je saznao loše priče i namjere o Mirazu, a u sve to uvela ga je njegova dadilja koja mu je znala pričati neke događaje u staroj Narniji. Kada je Miraz to saznao, otpustio ju je i poslao u daleki kraj.
Ubrzo je Kaspijanu um otvorio njegov novi učitelj Doktor Kornelijus. Da njega nije bilo, Kaspijan ne bi s velikom željom tražio pomoć i spašavao Staronarnijce, ne bi li vratio sve na staro. On je pojam žustrine, želje i težnjom jasnim ciljem. Uz pomoć Edmunda, Petera, Susan i Lucy, Kaspijan na kraju djela postane kralj Narnije i ostvaruje svoj cilj. Nakon duljeg vremena, kada opet susreće svoje prijatelje, ali ovaj put samo Lucy i Edmunda, odluči osvetiti svoga strica.
Bilješka o autoru
Clive Staples Lewis poznati je sjevernoirski autor velikog broja popularnih knjiga za djecu. Rodio se u Belfastu, 29. studenog 1898. godine. Brat Waren također se bavi pisanjem, ali njega za razliku od Lewis zanima povijest, dok se Lewis zanimao za fantastiku.
Kada mu je umrla majka, otišao je s bratom u Englesku gdje se počeo ubrzo zanimati za Wagnerovu glazbu i nordijsku mitologiju. Tako 1933. godine postaje članom skupine “The Inklings”.
1938. godine izdao je svoje prvo djelo, prvi dio ZF trilogije imenom “Out of the silent planet”. 1943. godine izdao je drugi nastavak “Perelandru”, a 1945. godine nakon smrti bliskog prijatelja Charlesa Williamsa, izdao je i zadnji nastavak spomenute trilogije – “That Hideous Strength”.
1950. godina bila je ključna za ovog nadarenog autora. Tada izlazi prva knjiga, od čak sedam sljedećih knjiga – Narnijske kronike. Prva se zvala “Lav vještica i ormar”. Ova knjiga prenesena je i na filmsko platno te je i tako postigla veliki uspjeh.
1951. godine izašao je drugi nastavak Narnijske kronike – “Kraljević Kaspijan”. Godinu nakon toga, izašao je i treći imenom “Plovidba broda Zorogaza”. Te iste godine autor je upoznao i svoju buduću suprugu, Joy Davidman Gresham. Knjige su se nastavile nizati pa je 1953. godine izašao “Srebrni stolac”, 1954. godine “Konj i njegov dječak”, godinu dana kasnije izašao je i šesti nastavak – “Čarobnjakov nećak”, dok je posljednji nastavak Narnijske kronike izašao 1956. godine imenom “Posljednja bitka”.
Ubrzo se vjenčao za svoju voljenu ženu Joy, ali su saznali da ona boluje od raka kostiju. Umrla je 1960. godine, a Lewisa je ostavila u velikoj tuzi. Ostao mu je njezin sin iz prvog braka Douglas.
1961. godine izdao je “A Grief Observed”. U tom djelu je opisao svoju veliku tugu i bol koje je osjećao zbog gubitka voljene supruge.
Umro je 22. studenog 1963. godine u Oxfordu, malo prije nego što je navršio 65. godina.
Autor: M.Š.
Odgovori