“Kronike iz Narnije” serijal je knjiga od sedam djela, popularnog irskog pisca C.S. Lewisa, a knjiga “Kraljević Kaspijan” četvrti je njegov dio. U Lewisovom pismu preporučeno je da se redoslijed objavljivanja razlikuje od redoslijeda čitanja romana, pa je tako ovaj dio preporučen kao drugo Lewisovo djelo Kronika iz Narnije.
Svijet Narnije poprište je nebrojenih avantura svih koji u njega stignu, a Lewisovo majstorstvo kojim ih dočarava, nepresušan je izvor poticaja i uživanja i djeci, ali i njihovim nešto starijim suputnicima na životnim putevima. Kako je i sam rekao, Lewis je sliku Narnije i njenih čari dobio kao šesnaestogodišnjak, a potom, nakon tridesetak godina, odlučio je i obećao samome sebi da će ispričati tu zanimljivu priču.
Iako djela iz Kronika pričaju o avanturama in nekog drugog svijeta i vremenskog razdoblja, njegovim stanovnicima, vladarima, njihovim slavljima, ali i o neprilikama, temeljni motiv djela je borba protiv dobroga i zla. Prikaz te ultimativne borbe cilj je Lewisovih romana, a da bi se to zlo pobijedilo, potrebno je uložiti izniman trud i znanje, ali i onu posebnu sposobnost za koju Lewis vjeruje da je nezamjenjiva sastavnica života, koju imaju i odrasli i djeca. To je sposobnost da se unutrašnjim okom vidi i raspozna ono što je moralno, vrijedno, pozitivno te da se čovjek uhvati u koštac sa svim onim što to nije.
Također, temelj ovih Kronika je njeno samopostojanje u kojemu se sve dokazuje i u kojemu sve izgleda upravo onako kako i jest. U njoj postoji svijest o tome kako čovjek ima mogućnost izbora te je on relevantan za njegov život, a najviše za one stvari u kojima imamo izbora povezanim s našim osjećajima i porivima. Upravo zato je to isticanje savjesti bitno za čitateljev um, a ponajviše za onaj dječji jer za tu je savjest potrebno se boriti, kao što se bore stvorenja iz Narnije.
Četvero djece – Lucy, Susan, Peter i Edmund, čije pustolovine pratimo nakon ulaska u Narniju kroz vrata u ormar, posljednji put ulaze u svijet Narnije u priči o Kraljeviću Kaspijanu. Oni mu pomažu osvojiti i pokoriti kraljevstvo koje je zahvatilo Narniju u to doba.
Vrsta djela: roman
Tema djela: borba i opstanak za staru Narniju kako bi Kaspijan iskorijenio Telmarince koji su poveli Narniju u teškom smjeru
Ideja djela: pobjeda dobra nad zlom, sa sposobnošću koja navodi svakog čitatelja da uspostavi kontakt sa samim sobom, ne bi li se razvijao u jačem i moćnijem smislu, kroz veliki trud, s ciljem isticanja dobrote i njene moći
Mjesto radnje: Narnija, kolodvor u Engleskoj
Vrijeme radnje: 1941. godina
Kratak sadržaj
Prošlo je točno godinu dana otkako su Lucy, Susan, Edmund i Peter ušli u čarobni ormar, a izašli u jednom sasvim drugačijem svijetu. Bila je to zemlja Narnija u kojoj su oni, nakon što su je svojim junaštvom spasili od vječne zime, postali kraljevi i kraljice. U stvarnome svijetu, točnije u mjestu gdje su živjeli, nije se ništa dogodilo i činilo se da uopće nikakvo vrijeme nije prolazilo dok su trajale njihove narnijske avanture.
Djelo započinje in medias res, dok četvero djece sjedi na željezničkom kolodvoru i sprema se na put prema svojoj školi i razredu. Najednom, Lucy je osjetila neočekivanu bol koja je probola njena prsa. Nedugo zatim, Edmund vrisne i osjeti istu bol. Svi su odjednom osjetili čudnu energiju koja ih povlači i prolazi njihovim tijelima. U sljedećem su trenutku prtljaga, klupa, peron i kolodvor posve nestali. Naši su se na šumovitom mjestu, držeći se za ruke i dahćući. Ponovo su bili u Narniji, no isprva nisu toga bili svjesni niti su u to vjerovali.
Nakon što je prošlo neko vrijeme, četvero djece prepustilo se istraživanjima njihovog bivšeg kraljevstva. Obala kojom su hodali sve se više približavala onoj nasuprot te su djeca, prelazeći svaki mali rt, očekivala da će ugledati mjesto gdje se te dvije obale spajaju. Uputivši se tamo s namjerom da potraže izvor čije će se vode napiti, pohrlili su prema potoku. Napili su se svježe vode, a potom izvadili sendviče koje im je majka spremila za školsku užinu. Pažljivo su ih štedjeli jer su znali da neće toliko brzo i jednostavno pronaći nešto jestivo. Uputili su se u potragu za hranom koja će ih hraniti kroz nekoliko dana. Išli su prema šumi koja je bila toliko obrasla da su morali izvoditi razne akrobacije kako bi se probili se kroz velike nakupine poput rododendrona. Pronašli su stablo jabuke, a nedugo zatim i nekoliko novih stabala. Shvatili su da je ovdje nekada bio voćnjak i da je otok na kojemu trenutno stoje nekada davno bio naseljen. Provlačili su se između teških grana prema zidu kojeg su spazili. Kada su mu prišli sasvim blizu, pronašli su veliki luk koji je nekoć morao imati vratnice, no sad ga je gotovo posve ispunjalo najveće jabukovo stablo.
Probijali su se dalje i najednom se našli na širokom otvorenom prostoru, okruženim zidom. Prostor je bio zapušten, pa se činilo da je zadnji put bio u funkciji prije mnogo godina. Prolazili su sredinom prostora, a onda prošli kroz vrata iza kojih se pružalo dvorište koje je sada bilo prekriveno travom, cvijećem i obraslim raslinjem. Petera je uhvatio uzbuđenje jer je shvatio da je ovo zapravo Cair Paravel, mjesto u kojemu su vladali, održavali gozbe i veselja u doba svog kraljevanja.
Odlučili su ondje prespavati i stvoriti si udobno skrovište. Iako je u pravom svijetu prošla tek jedna godina, u Narniji je prošlo nekoliko desetljeća. Kada su pronašli vrata i razbili ih, a potom se spustili u prostoriju koja je bila iza njih, bili su sigurni da je ovo riznica Cair Paravela, u kojemu su nekoć vladali kraljevi i kraljice Narnije. U toj su prostoriji pronašli razne dragulje, oružja, oklope, ogrlice, narukvice… Mjesto je djelovalo tužno i pomalo zastrašujuće, tako odavno napušteno. Uzimajući predmete u ruke, prisjećali su se njihovih radnji u prošlosti, načina vladanja i održavanja gozbi, avantura te prepuštanja čarima narnijskih podneblja i prostora. Uzeli su svoje darove koje su i za vrijeme svojeg vladanja sa sobom nosili. Lucy je uzela bočicu i remenom je zavezala za sebe, Susanin dar bijahu luk i strelice i jedan rog, no rog je izgubila kada su odlazili u Englesku. Peter uzme svoj dar – mač Rhindon, a Edmund nije imao dar jer nije u tada bio s njima.
Prespavali su ondje, a sljedeći dan htjeli su otići s ovog otoka. Otišli su prema izvoru i napili se vode, a onda najednom vidjeli čamac u daljini kako se kreće. Dvojica na čamcu bili su vojnici, a treći je bio patuljak zavezanih ruku i nogu. Susanina strelica pogodila je kacigu jednoga od vojnika koji je zatim pao u vodu, a drugi je, vidjevši to, pobjegao što je brže mogao. Djeca su se zaletjela prema čamcu i oslobodila patuljka. On im reče da su ga ovi vojnici htjeli utopiti, a iza toga stoji duga priča. Zatim im se pozvao na doručak. Nakon što su se najeli, on započne priču koju je držao u sebi cijelo to vrijeme. Patuljak je bio glasnik kralja Kaspijana, no djeca uopće nisu znala za tog kralja. Spominjao im je stare Narnijce, nova vladanja i borbu. No, ubrzo se smjestio udobnije i započeo sa svojom pričom iz starih temelja. U ovome trenutku pisac opisuje život Kaspijana i općenito život u Narniji nakon što su se Susan, Lucy, Peter i Edmund vratili u Englesku.
Kraljević Kaspijan živio je u velikom zamku u središtu Narnije sa svojim stricem Mirazom, narnijskim kraljem i njegovom ženom koja je imala crvenu kosu i zvala se kraljica Prunaprismia. Kaspijan je pomalo rastao i počeo stjecati svoja vlastita mišljenja. Naime, imao je i svoju stariju dadilju koja mu je uvijek prije spavanja pričala o staroj Narniji kojoj, se Kaspijan uvijek divio. Jednoga dana, Kaspijan je odgovorio Mirazu, svome stricu, kako bi volio živjeti u starim danima u doba Narnije – kada su sve životinje mogle govoriti i kada je zgodan narod živio u potocima i stablima. Bilo je tada i patuljaka, Faunova u šumama i svi su mogli pričati. Tada su vladali Lucy, Susan, Edmund i Peter koji su ubili vješticu i postali kraljevi. Ondje je bio i Aslan – lav koji je došao s druge strane mora.
Kada je Miraz to čuo, razbjesnio se i upitao ga tko mu je ispričao sve te gluposti. Kaspijan mu odgovori da mu je dadilja to ispričala. Nedugo nakon toga, Miraz je udaljio dadilju od njih i zabranio joj pristup dječaku. Ubrzo je Kaspijan dobio novog učitelja po imenu Doktor Kornelijus. Isprva mu se nije svidio, no ubrzo ga je zavolio jer je Kornelijus upravo takva osoba koju ne možete ne voljeti. On je bio najmanji i najdeblji čovjek što ga je Kaspijan vidio. Imao je dugu, srebrnastu i šiljastu bradu. Glas mu je bio ozbiljan, a oči vesele. Doktor Kornelijus Kaspijana je učio mnogim stvarima, no Kaspijan ga je konstantno ispitivao o povijesti Narnije i o četvero djece koji su spasili tadašnju Narniju te o još mnogo drugih stvari. Ubrzo se Kornelijus naljutio i rekao da više neće pričati o takvim stvarim na satovima, već o onome za što je zadužen da mu priča.
No, nekoliko dana kasnije on mu reče: “Večeras ću ti održati predavanje iz astronomije. U gluho doba noći dva plemenita planeta, Tarva i Alambil, proći će jedan okraj drugoga na razdaljini od jednoga stupnja. Takva konjunkcija nije se dogodila već dvije stotine godina, a za života Tvoje Visosti neće se dogoditi ponovno. Najbolje će biti da odemo na spavanje malo ranije nego obično. Kad bude blizu vrijeme konjunkcije, ja ću doći i probuditi te.” Kaspijanu se to nije činilo kao da je povezano sa starom Narnijom, no te večeri bio je u iščekivanju. U ranim jutarnjim satima pojavio se njegov tutor i probudio ga, opskrbio dekama i parom toplih čizmica. Kaspijan je slijedio Doktora kroz brojne hodnike, zatim uz mnoga stubišta, a onda su napokon, kroz mala vrata na tornjiću, izišli na olovne ploče krova. Ubrzo stigoše do drugih vrata koja su vodila u veliku središnju kulu cijeloga zamka.
Doktor Kornelijus poveo je Kaspijana na ovo mjesto iz više razloga. Naime, on je na ovome visokom mjestu bio u potpunosti siguran da ih nitko neće čuti dok budu pričali o staroj Narniji i njenim stanovnicima. Kornelijus se sve ovo vrijeme suzdržavao i na ovome mjestu je napokon mogao sve ispričati znatiželjnom Kaspijanu. Nekoliko su večeri tako posjećivali ovaj krov, a Kaspijan je sve više znao o Narniji u prošlosti. Dva su razloga zašto je tutor ispričao sve ove stvari Kaspijanu; njegovo je srce suviše staro i dugo je nosilo tu tajnu sjećanja koja su mu izazivala bol i činilo mu se da bi mu srce prsnulo kada ne bi ništa rekao Kaspijanu. No drugi je razlog sljedeći: Kaspijan može pomoći kraljevstvu starijih Narnijaca koji su se skrivali cijelo ovo vrijeme dok Telmarinci kraljuju i pokušavaju istrijebiti svaki dio stare Narnije. A na čelu svih tih planova upravo je njegov stric Miraz. Kada Kaspijan postane kralj, može okupiti učene čarobnjake, pretražiti sva skrovišta i divlje krajeve i provjeriti ne živi li negdje u tajnosti još neki Faun, patuljak ili Životinja Koja Govori.
Nakon te noći Kaspijan i njegov učitelj vodili su još mnoge tajne razgovore na vrhu velike kule i u svakome je od njih Kaspijan još ponešto naučio o Staroj Narniji. Razmišljanje i sanjarenje o starim danima, uz čežnju da se oni opet vrate, ispunjavalo je gotovo sve njegove slobodne sate. Jednog dana, kada je u Narniji postajalo sve gore, Doktor Kornelijus mu se žustro obratio riječi: “Imam jednu putnu torbu za tebe. Moramo otići u susjednu sobu i napuniti je namirnicama sa stola za kojim je Tvoja Visost večerala.” Nakon Kaspijanovog nećkanja, to su i učinili. Doktor je ogrnuo Kaspijana ogrtačem kako bi sakrio mač, a zatim su se uputili prema velikoj kuli. Učitelj mu je rekao: “Dragi kraljeviću, moraš smjesta napustiti ovaj dvorac i potražiti sreću u širokom svijetu. Ovdje je tvoj život u opasnosti. Ti si pravi narnijski kralj, Kaspijan Deseti, zakoniti sin i nasljednik Kaspijana Devetog. Živio kralj!”
Kaspijan nije ništa razumio, a učitelj mu je pojašnjavao Mirazove namjere. On je htio istrijebiti svaki dio stare Narnije, a to želi i učiniti s Kaspijanom. Učitelj mu pokaže rog, predmet koji je najveće i najsvetije blago u Narniji. Svatko tko puhne u njega stići će mu čudesna pomoć – a nitko ne zna reći kakva zapravo. Tako se Kaspijan, opremljen svojim konjem, rogom, mačem i hranom, uputio prema dubinama šume, a njegov učitelj na drugu stranu, ne bi li bili što manje primjetni.
Nakon dugog lutanja i traženja, Kaspijan je legao na nepoznato tlo i zaspao, a potom se probudio u nepoznatome prostoru i u nepoznatom društvu. Oko njega su bila tri patuljka; Tartufko, Dobriša i Nikabrik. Prepucavali su se da li da ubiju Kaspijana jer znaju da dolaze iz podneblja Telmarinaca. No, ubrzo im je on sve pojasnio, a oni su mu povjerovali i složili se s njime. “Tako je. U pravu si kralju Kaspijane! I dokle god budeš vjeran Staroj Narniji, bit ćeš moj kralj, što god drugi rekli. Živjelo Njegovo Veličanstvo!” Još se mnogo razgovaralo, no završilo je dogovorom da Kaspijan ostane kod njih. Čak su mu i obećali da će ga, čim bude mogao izlaziti, upoznati sa svakojakim bićima iz starih dana.
Kroz razne pustolovine i šetnje dubinama šuma, Kaspijan je upoznao narod koji je živio u tajnosti. Mnogi isprva nisu vjerovali u Kaspijanovu priču, no na kraju su se svi složili i prihvatili njegovu volju, želju i namjeru. Upoznao je vjeverića Granotapca, posjetili su Sedmero Braće od Drhtave Šume, a malo dalje od toga mjesta u suhom stjenovitom klancu, našli su spilju crnih patuljaka. Nisu sve posjete bile ugodne, no sljedeća je bila jako topla: Burodolski je bio prorok i zvjezdoznanac, pa je odmah znao zašto su došli. Potom su upoznali borbenog miša i njegovu vrstu, Faunove, jazavce i još mnoge druge. Večer je završila uz veseo i glasan ples te uzdizanje Kaspijanovog kraljevstva i njegove namjere. Svi su se složili i zajedno skupili ne bi li održali staru Narniju i pobijedili narod Telmarinaca.
Kaspijan i njegova družina pronašli su utočište i sakrili se upravo u Aslanovom Humku. No, sreća se ubrzo okrenula protiv njih. Izvidnica kralja Miraza ubrzo je otkrila njihovo novo skrovište te su kralj i njegova vojska stigli do rubova šume. Kaspijanu je bilo sve teže pri duši dok je gledao kako stiže četa za četom. Borbe su se vodile iz dana u dan, a ponekad i noću; a Kaspijanovaje strana uglavnom je izvlačila kraći kraj. Stari Narnijci bili su ranjeni, no borili su se što su hrabrije mogli. Oko Kamenog stola pridružili su se Kaspijanu, Dobriša, Kornelijus, jazavac i Nikabrik. “Ako Vaše Veličanstvo namjerava ikada upotrijebiti taj rog, mislim da je sad trenutak za to.” – rekao je Tartufko. Poslužili su se u Aslanovo ime rogom kraljice Susan. Dobriša nije vjerovao rogu pa je odlučio sam potražiti pomoć. Još je nekolicina otišla na moćne krajeve u kojima su potencijalno mogli očekivati pomoć.
Sve to Dobriša je ispričao djeci, nakon što su ga Telmarinci uhvatili kad je krenuo u potragu za pomoć. Rog je dovukao djecu u Narniju i oni su im sada najpotrebniji. Dobriša je isprva mislio kako neće imati velike pomoći od djece jer ih je zamišljao kao velike i snažne ratnike, no Susan, Lucy, Edmund i Peter rekli su mu da ne zna koliku oni zapravo moć drže u sebi i svojim darovima. Ubrzo su odlučili otići sa svojom opremom i željom za pobjedom na putovanje koje će ih odvesti prema kralju Kaspijanu. Putovanje je dugo trajalo i prošli su kroz mnoge prepreke. Tražili su razne prečace i prisjećali se puteva koji bi ih najbrže mogli odvesti prema mjestu na kojemu oni ratuju.
Jedne je noći Lucy vidjela lava Aslana, što joj nitko nije povjerovao jer su mislili da je od umora počela izmišljati stvari. Jedino joj je Edmund donekle povjerovao. Ona je te noći, dok su svi spavali, vidjela stabla koja su je pozivala i plesala, pomicala se u raznim akrobacijama. Ona ih je samo pratila i došla u prazno područje okruženo granama, a ondje je stajao Aslan. Braća i sestra nisu joj vjerovali, no s vremenom se uspostavilo da je Lucy bila u pravu. Aslan je htio da ga slijede. Vodio ih je sporim koracima prema njima nepoznatom putu. Samo Lucy ga je mogla vidjeti, a ostali su slijedili njene korake. Odveo ih je ravno prema stablima koja su plesala – nitko nije znao jesu li još uvijek plesala, jer je Lucy gledala samo Lava, a ostali samo nju.
Dugo je Aslan hodao po rubovima klisura, a onda su stigli do mjesta gdje je nekoliko malih stabala raslo tik uz rub klanca. Okrenuo se i nestao među stablima. Lucy je zastao dah, jer je izgledalo kao da je skočio s ruba; no bila je previše obuzeta željom da ga ne izgubi iz vida da bi stala i razmišljala o tome. Svi su zastali kada se Aslan izgubio među stijenama i putu koji više nigdje nije vodio. Ipak, hodali su i dalje za njim, putem koji je vodio prema dolje. Po njegovoj sjeni, djeca i Dobriša spuštali su se polagano niz stijene. Uskoro su stigli do stabala, a kroz njih se mogao vidjeti Aslanov Humak. Ondje su sreli Bakha i njegove divlje djevojke te još mnoge koji su, kada su ih opazili, vikali “Osvježenje! Osvježenje!”. Plesali su, skakali, vikali i jodlali.
U međuvremenu Dobriša i dvojica dječaka stigli su do malog, kamenom nadsvođenog prolaza koji je vodio u unutrašnjost Humka. Uzeli su baklje i uputili se dublje. Iza jednih vrata čuli su razgovor Nikabrika, Tartufka, Kornelijusa i Kaspijana. Oni su ondje vijećali i razgovarali o pomoći koja im treba stići svaki tren. U međuvremenu, optužili su Nikabrika kao izdajnika jer nije dovoljno vjerovao. Nikabrik je čarolijama pozvao vješticu i vuka, pa je najednom nastala velika buka i borba, a dječaci Dobriši priskoče u pomoć. Oni su se, nakon što su ubili vješticu i vuka, međusobno upoznali. Peter je rekao Kaspijanu kako mu je došao pomoći da bi se domogao kraljevskog mjesta. Tako su oni sakupili svu svoju pomoć i vojsku starih Narnijaca te bili spremni napasti. Sastavili su pismo koje će ih pozvati na dvoboj, a pismo će odnijeti Burodolski. Ubrzo su stigle vijesti o odgovoru i Edmund je već smišljao mjesto gdje će se borba odviti, kako će posložiti vojsku i još mnogo toga.
Peter i Miraz borili su se u kolcima ograđenom četvrtastom prostoru. U međuvremenu se počela skupljati sva stara populacija Narnije – Aslan ih je probudio. Čuli su se povici sa svih strana, bodrili su Petera i pomagali mu savjetima, a on se ni u jednom trenutku nije predao. Najednom dvojica Telmarinaca skoče na Petera i nasta izdaja. Nasta velika borba sa svih strana. No, gotovo i prije nego su se Staronarnijci doista zagrijali za posao, primijetili su da neprijatelj uzmiče. Tvrdokorni ratnici su problijedili; gledali su s užasom, ali ne Staronarnijce iza njih. Onda odbaciše oružje, vičući: “Šuma! Šuma! Kraj svijeta!” Telmarinci su se predali.
Sljedeće jutro priredili su slavlje, svi su se smijali, frule su svirale, cimbali zvečali. Posvuda su proširili glas o pobjedi i oslobodili su Staronarnijce. Kaspijan posta kralj Narnije, a Telmarinci su dobili novi svijet u kojemu će živjeti, a u koji će doći kroz nevidljiva vrata. Kroz ta vrata otišli su i Peter, Edmund, Susan i Lucy – u Englesku. Vratili su se s veseljem i ponosom u Englesku, na isto mjesto na kolodvoru s kojega su i najednom otputovali u Narniju.
Likovi: Peter, Edmund, Susan, Lucy, Aslan, Staronarnijci, Telmarinci
Analiza likova
Aslan – lav ispunjen moćima i dobrotom, kojemu je cilj pomoći djeci koja su nekada vladala Narnijom. Također, on je pojam moći u zemlji Narnije, kao simbol bića koji predstavlja moć generalno. I on je s vremenom ostario, no i dalje je mudar i snažan. Također, kroz svoja mala djela i postojanje prikazuje se kao veliko dobro u svijetu Narnije. Svi ga poštuju i slave jer je oličenje nečega velikog i uzvišenog. Jako ga cijene. Djeca su se s njime jako zbližila i bez njega ne bi došli u Narniju niti ostvarila sve pobjede. Aslan, Susan, Lucy, Edmund i Peter temelj su Narnije i bez njih ona ne bi bila ono što je.
Susan, Lucy, Edmund, Peter – sasvim obična djeca koja, kada uđu u zemlju Narnije mijenjaju svoju moć, stav i mišljenja. Bez obzira na njihove godine, u Narniji drže status moćnih kraljeva i kraljica darovani velikim moćima, dok su u Engleskoj sasvim obična djeca. Nakon što su ukoračili u magičan ormar i ušli u zemlju Narniju, sve se u njihovim životima promijenilo. Oni su oslobodili i stvorili dio Narnije. Borili su se svim svojim snagama, cijelim umom i cijelom dušom. Svi oni dobili su sebi svojstvene moći dok su u Narniji, uz pomoć kojih mogu nadjačati one koji im se suprotstavljaju. Kaspijanu su pomogli kada su Staronarnijici puhnuli u rog. Iako izgledom daju dojam obične djece, oni su u Narniji nove osobe. To je njihov dom u kojemu su uspjeli ostvariti mnoge snove Narnijskih stanovnika, a oni ih cijene, poštuju i uzvisuju.
Kaspijan – mlad dječak koji je još od mali nogu uvijek bio znatiželjan u vezi povijesti Narnije. Nikada mu nisu do kraja rekli što se tada događalo i kako je Narnija rasla. Nije to smio ni pitati jer su se takve teme u njegovo doba izbjegavale. Nije imao oca ni majku već je živio pod krovom strica Miraza i njegove žene, s kojom nije bio u pretjerano dobrom odnosu. S vremenom je saznao loše priče i namjere o Mirazu, a u sve to ga je uvela njegova dadilja koja mu je znala pričati neke događaje u staroj Narniji. Kada je Miraz to saznao, otpustio ju je i poslao u daleki kraj. Ubrzo je Kaspijanu um otvorio njegov novi učitelj, Doktor Kornelijus. Da njega nije bilo, Kaspijan ne bi s velikom željom tražio pomoć i spašavao Staronarnijce, ne bi vratio sve na staro i spriječio njihovo istrebljenje, kao i istrebljenje svih sjećanja i događaja koja su se zbivala u prošla vremena. On je pojam žustrine, želje i težnjom za jasnim ciljem. Uz pomoć Edmunda, Petera, Susan i Lucy, Kaspijan na kraju djela postane kralj Narnije.
Bilješka o autoru
Clive Staples Lewis poznati je sjevernoirski autor velikog broja popularnih knjiga za djecu. Rodio se u Belfastu, 29. studenog 1898. godine. Brat Waren također se bavi pisanjem, ali njega za razliku od Lewis zanima povijest, dok se Lewis zanimao za fantastiku.
Kada mu je umrla majka, otišao je s bratom u Englesku gdje se počeo ubrzo zanimati za Wagnerovu glazbu i nordijsku mitologiju. Tako 1933. godine postaje članom skupine “The Inklings”.
1938. godine izdao je svoje prvo djelo, prvi dio ZF trilogije imenom “Out of the silent planet”. 1943. godine izdao je drugi nastavak “Perelandru”, a 1945. godine nakon smrti bliskog prijatelja Charlesa Williamsa, izdao je i zadnji nastavak spomenute trilogije – “That Hideous Strength”.
1950. godina bila je ključna za ovog nadarenog autora. Tada izlazi prva knjiga, od čak sedam sljedećih knjiga – Narnijske kronike. Prva se zvala “Lav vještica i ormar”. Ova knjiga prenesena je i na filmsko platno te je i tako postigla veliki uspjeh.
1951. godine izašao je drugi nastavak Narnijske kronike – “Kraljević Kaspijan”. Godinu nakon toga, izašao je i treći imenom “Plovidba broda Zorogaza”. Te iste godine autor je upoznao i svoju buduću suprugu, Joy Davidman Gresham. Knjige su se nastavile nizati pa je 1953. godine izašao “Srebrni stolac”, 1954. godine “Konj i njegov dječak”, godinu dana kasnije izašao je i šesti nastavak – “Čarobnjakov nećak”, dok je posljednji nastavak Narnijske kronike izašao 1956. godine imenom “Posljednja bitka”.
Ubrzo se vjenčao za svoju voljenu ženu Joy, ali su saznali da ona boluje od raka kostiju. Umrla je 1960. godine, a Lewisa je ostavila u velikoj tuzi. Ostao mu je njezin sin iz prvog braka Douglas.
1961. godine izdao je “A Grief Observed”. U tom djelu je opisao svoju veliku tugu i bol koje je osjećao zbog gubitka voljene supruge.
Umro je 22. studenog 1963. godine u Oxfordu, malo prije nego što je navršio 65. godina.
Autor: M.Š.
Odgovori