“Hrabrica” je idealna priča za svako dijete koje se kroz odrastanje mora suočiti s novim izazovima i iskušenjima. Govori o tome kako svaki trud mora biti nagrađen, a hrabrošću i upornošću mogu se savladati sve poteškoće i problemi. Normalno je da se svi ljudi, a pogotovo djeca, bolje upustiti u nove pustolovine, ali život ne bi bio toliko zanimljiv da radimo samo ono što znamo i idemo samo sigurnim putem. Ako želimo odrasti i iskusiti život punim plućima, moramo se upuštati u nove izazove i učiti nova znanja. Upravo se to dogodilo i Perici. Došlo je vrijeme da nauči neke nove stvari, koje su sva djeca oko njega već znala, ipak, ulovio ga je strah.
Perica će uskoro naučiti da je strah normalan. Ono što nas čini hrabrim je suočavanje s tim strahom. Malo po malo, suočit će se i on. Vožnja bicikle činila mu se previše strašnom, zato je prije morao pronaći hrabrost u nečem drugom, a tek se onda suočiti s vožnjom. Najprije je naučio okretati palačinke. I toga ga je bio strah, ali je vidio da s ponavljanjem i upornošću može i to savladati. Naučeno je primijenio na biciklu.
Najprije se suočio s vožnjom manje bicikle, a time i manje strašne. Kada je nju savladao, bilo je vrijeme da pokori i onu veliku. Upravo to je i učinio. Perica je dokaz da se do cilja penje malim koracima. Savladavaju se manje prepreke koje na kraju dovode do veće. Ali u trenutku kada se suočimo s velikom preprekom, već imamo znanje sakupljeno od onih malih, pa se i te velike više ne čine tako strašnima. Ako je Perica mogao naučiti voziti biciklu iako ga je bilo strah, onda se i svi mi možemo suočiti s vlastitim strahovima, čije će nas prevladavanje odvesti u ljepši život.
Vrsta djela: roman za djecu
Mjesto radnje: neki grad (na ulici, u kući)
Vrijeme radnje: jednog proljeća
Tema djela: Peričin strah od vožnje biciklom
Ideja djela: sa strahovima se moramo suočavati korak po korak i tako ih pobijediti
Kratak sadržaj
Jednog proljetnog dana dječak po imenu Perica odlučio je naučiti voziti bicikl. Motiv za učenjem bila su mu ostala djeca koju je u čudu gledao kako se voze na svojim biciklima. Stajao je tako po strani i u sebi odlučio da će i on pokušati naučiti voziti bicikl.
Perica je imao pomoć svoga tate, koji mu je pokazao na što sve mora pripaziti i kako će naučiti voziti bicikl.
No, kada je Perica morao sjesti na bicikl i samostalno ga voziti, od straha je ostao ukočen. Tata mu je stalno pomogao držeći mu sjedalo i volan, ali i ohrabrivao da bude uporan i da ne odustaje.
Nakon nekog vremena, tata je prestao držati volan bicikla i Pericu je pridržavao samo na sjedalo. No, Perica se toliko prepao jer nije mogao samostalno kontrolirati bicikl da ga je nazvao divljim konjem. Ipak, tata ga je stalno ohrabrivao da ne odustaje.
Sljedeća Peričina vožnja biciklom završila je padom, i to u živicu. Počeo je jako plakati i vrištati, jako se preplašio. Tada se tata jako razljutio i odveo Pericu kući.
Iako se čini nevjerojatno, ali Perica je naučio na kraju voziti bicikl, ali uz pomoć epizode s palačinkom.
Malo nakon Peričinog pada mama je jedan dan odlučila ispeći palačinke. I to tako da ih je okretala u zraku. Perica ju je gledao i ona mu je objasnila na koji će način okrenuti palačinku u zraku. Ipak, Perica je mislio da to nikada neće moći učiniti.
Mama je Perici objasnila kako mu je i za okretanje palačinki, kao i za bicikl, potrebna doza hrabrosti.
Nakon toga odlučila ga je ostaviti samog u kuhinji kako bi pokušao ispeći svoje prve palačinke.
Kada je započeo peći, najednom je shvatio da palačinka govori. Ona ga je nagovarala da je okrene. Perica je skupio hrabrosti i odlučio je okrenuti u zraku. Dva puta nije uspio, no treći put ju je okrenuo.
Palačinka ga je nastavili hrabriti govoreći mu kako isto tako može i naučiti voziti bicikl. Perica joj je rekao da u to ne vjeruje jer je smatrao da je bicikl prevelik. No, palačinka je bila mudra i dala mu je savjet neka od nekoga pokuša posuditi manji bicikl i proba se voziti na njemu.
Perica je odlučio popustiti i poslušati palačinku te je otišao ispred kuće i od prijatelja posudio manji bicikl. Bio je oprezan i nakon što se popeo, bicikl ga je počeo ohrabrivati.
Ubrzo, Perica je vozio bicikl! Ponosan i veseo, odjurio je svojoj kući i roditeljima ispričao cijeli događaj. Rekao im je da je on sada hrabrica. Perica je nadvladao svoj strah i naučio voziti bicikl.
Analiza likova
Perica – glavni lik priče bez kojega cijela radnja i priča ne bi mogle biti ispričane. On je u početku bio jako prestrašen jer nije znao što ga čeka i što može očekivati kada sjedne na bicikl. No, pošto je bio jako uporan i radoznao, skupio je hrabrosti, prevladao je strah i naučio okretati palačinke i voziti bicikl.
Tata – iako se u početku pokazao kao strpljiv jer je odlučio Perici pomoći da nauči voziti bicikl, s vremenom kako je Perica vikao i plakao, izgubio je strpljenje.
Mama – bila je mudra jer je Perici predložila da svoju hrabrost iskuša prvo radeći i okrećući palačinke.
Palačinka – pomogla je Perici da nauči okretati palačinke, bila je strpljiva i stalno ga je ohrabrivala. Bila je u mudra i dosjetljiva, Perici je dala savjet kako da nauči voziti bicikl.
Bilješka o autoru
Željka Horvat-Vukelja rodila se u Sinju 25. srpnja 1952. godine. Djetinjstvo je provela u Šibeniku, a školovanje je nastavila u Zadru gdje je završila osnovnu i srednju školu. Studij je završila u Zagrebu gdje je na Filozofskom fakultetu diplomirala jezike, francuski i španjolski.
Jezici i pisanje uvijek su je pratili kroz život. Osim što je predavala francuski jezik u školi, radila je i na izradi udžbenika.
Odličan je pedagog i često dolazi u škole te s učenicima sudjeluje u stvaranju priča, odgovara im na pitanja i pomaže riješiti probleme. Pokuša stvoriti stvarno biće s kojim djeca mogu pričati i nasmijati mu se te ih uči kako da budu uporni i hrabri i pobijede strahove. To postiže uz pomoć neobičnih likova kao što je brbljava palačinka.
Napisala je mnoge slikovnice, kratke priče, zbirke priča te dvadeset igrokaza. Njezina najpoznatija djela su: “Hrabrica”, “Panjoglav”, ” Poplava iz šalice kave”, “Slikopriče”.
Radi kao glavna urednica “Modre laste”, časopisa za djecu u Školskoj knjizi.
Autor: M.L.
Odgovori