Sapfa/Sapfo predstavnica je monodijske lirike, koja je živjela u 6. st. pr. Kr., a rodom je s otoka Lezba. Uz eolsku monodijsku liriku pisala je i epitalamije, korske svadbene pjesme. Njen osobni život isprepleten je političkim zbivanjima i progonstvom s otoka Lezba. Na tom otoku držala je školu za obrazovanje djevojaka.
Političke okolnosti nisu previše utjecale na njenu poeziju, koja je prepuna ljubavnih tema, čežnji, tjelesnih strasti, patnji zbog ljubavi, a pisala je i himne posvećene Afroditi i muzama. Svi ti motivi odražavaju pjesničku iskrenost iskazivanja osjećaja, a posebnu dimenziju njenoj poeziji donosi melodioznost ostvarena ritmičkim i metričkim elementima. Sapfa je tvorac tzv. “sapfičke strofe”, koja se sastoji od tri jedanaesterca i jednog peterca. Kao takva, Sapfa je ostavila duboki utjecaj na tradiciju pjesništva do danas.
Od njenih pjesama danas imamo sačuvano samo dvije u cijelosti. Jedna je “Ljubavna strast”, koju je kasnije parafrazirao rimski pjesnik Katul, a druga je “Himna Afroditi”.
Himna Afroditi – analiza pjesme
Pjesnička vrsta himna odnosi se na pjesmu svečanog, uzvišenog tona, koja je u antici najčešće posvećena bogovima. “Himna Afroditi” napisana je istovremeno kao slavljenje božice ljubavi, Afrodite, ali i kao molitva toj božici da joj prikloni odmetnutu učenicu.
Pjesma se sastoji od šest sapfičkih strofa (tri jedanaesterca i jedan peterac), a pisana je u formi molitvenog dijaloga između Sapfe i božice Afrodite. Prve četiri strofe obiluju pohvalnim epitetima Afroditi: šarotrona, besmrtna, blažena. Ti epiteti iskazuju Afroditinu božansku dimenziju, ali Grci su bili skloni svojim bogovima davati i antropomorfne značajke.
Afrodita je u Sapfinoj viziji predstavljena kao božica koja s nebesa (očevih dvora) u zlatnim kolima, nošenim krilima vrabaca, dolazi na zemlju da bi pomogla jadima pjesnikinje. S jedne strane nalazimo uzvišenost i svečani ton pjesme u motivima koji se vežu uz božicu, ali Sapfa se ne ustručava opjevati i svoje osjećaje. Stoga se kao suprotnost Afroditinoj božanskoj naravi ističu motivi jada, tuge, žalosti, glasne molbe, koji se vežu uz Sapfu.
U petoj, pretposljednjoj strofi, javlja se sama božica i obraća se Sapfi. Motiv božice “Uvjere” ili Suade, Afroditine pratnje, koja nagovara na ljubav, govori o helenističkom poimanju ljubavi kao osjećaja koji spaja sve na svijetu. Mržnja je ta koja razdvaja, ali postojanje ljubavi će spojiti i razdvojeno. To je izraženo u posljednjoj strofi, u kojoj Afrodita Sapfi govori da će odmetnuta djevojka brzo i sama sve shvatiti i vratiti se Sapfi.
Zbog motiva ljubavi Sapfe prema njenoj pobjegloj učenici, Sapfinu poeziju se povezuje sa simbolima homoseksualnosti, ali prava poanta takve poezije je da je ljubav nadljudski osjećaj, koji se nalazi iznad svih ljudskih kategorija spola i roda.
Iako je ovo pjesnička vrsta himne, u pjesmi se izmjenjuju uzvišeni i niski osjećaji duhovne i tjelesne strasti. Ljubav je interpretirana kao najmoćnija sila, koja je u stanju spojiti i ono što je razdvojeno, ali i kao glavna ljudska motivacija osjećaja tuge i čežnje. Dihotomija ljubavi slična je i kršćanskom poimanju svijeta kao borbe dobra i zla, zbog čega se Sapfina poezija može promatrati i kao univerzalna filozofija.
Bilješka o autoru
Sapfa je grčka pjesnikinja koja je živjela i stvarala u vrijeme antičke Grčke. Rođena je 630. godine prije Krista na otoku Lezbosu i pripadala aristokraciji. Za vrijeme sukoba aristokrata i demokrata, nije se miješala u politiku, već je na neko vrijeme pobjegla na Siciliju.
Na Lezbosu je upoznala značajnog grčkog pjesnika Alkeja. Oboje su pisali pjesme i to na eolskom dijalektu. Kažu da je Sapfa imala značajnog utjecala na Alkejevo pjesništvo.
Sapfa je na Lezbosu osnovala nešto poput škole ili društva u kojem je okupljala mlade djevojke i podučavala ih, razvijala filozofske rasprave i poticala njihov obrazovno-duhovni razvoj. To društvo temeljilo se na kultu božice Afrodite. Zbog prirode nekih Sapfinih pjesama i priča koje su kružile o njoj i djevojkama, smatra se da je Sapfa bila bludnica i homoseksualka. Iako se te priče temelje uglavnom na njenim stihovima u kojima izražava ljubav prema djevojkama, riječ lezbijka, u konotaciji homoseksualnosti, nastala je upravo zbog toga što je Sapfa s djevojkama živjela na otoku Lezbosu.
Zbog njenog pretpostavljenog načina života, uvijek se više raspravljalo o njenoj spolnosti, nego o njenoj poeziji, koja je bila itekako važna za starogrčku književnost, ali i kasnije pjesništvo.
Sapfa je napisala je pjesme koje su podijeljene na 9 knjiga, od kojih svaka sadrži pjesme drugog metričnog oblika. Razvila je vrstu strofe koja se naziva sapfička, a pjesme pisane takvom strofom nalaze se u njenoj prvoj knjizi pjesama. Druga je pisana eolskim pentrametrima, a ostale drugačijim vrstama strofa i stihova. U svojim pjesmama Sapfa se bavi uglavnom temama ljubavi, ljepote prirode, slavljenja božice Afrodite itd., što je u skladu s njenim učenjem.
Iako se Sapfa uglavnom smatra lezbijkom, neke legende kažu da je bila zaljubljena u jednog lađara, zbog kojeg je počinila samoubojstvo. Umrla je u Mitileni na otoku Lezbosu 570. godine prije Krista.
Zanimljivo je da su mnogi Hrvatski pjesnici 16. i 17. stoljeća pisali upravo sapfičkom strofom. Ta vrsta strofe sastoji se od tri jedanaesterca i jednog peterca.
Autor: I.D.
Odgovori