Alofoni

Alofoni su varijacija najmanje apstraktne jedinice govora i za razliku od fonema ne obuhvaćaju razlikovnu funkciju, a njihovim mijenjanjem ne dolazi do razlike na planu sadržaja.

Fonem je najmanja jedinica u jezičnome sustavu koja služi za sporazumijevanje tako da pomaže razlikovati značenje, iako ga ni sama nema. Glas se tako smatra fonemom ako drugi glas u riječi uzrokuje zamjenu njezina značenja.

Alofon je glasovna verzija fonema jer izgovor ovisi o govorniku i o okolini u kojoj se glas našao. U hrvatskom se jeziku mogu glasovno razlikovati alofoni kao što su: [ʒ], [γ], [ś] i [ź], [ŋ], [F].

Fonem je jezična jedinica koja nema značenje, ali je važna za značenje zbog toga što udruživanjem s drugim fonemima nastaju riječi koje imaju različita značenja

Fonemi i alofoni su stalne i apstraktne jezične jedinice, a fonovi su promjenjiva ostvarenja kao npr glasovi. Primjer je fonem n dok su njegovi alofoni u Andrijana, Ante, Ana.

Fonemi imaju i psihološku ulogu jer se smatraju unutrašnjim doživljajem određenog glasa s različitim izgovornim oblicima ovisno kome se izgovara i gdje se izgovara. Govorne inačice fonema u našem se jeziku čuju kao glas n.

Jezici se služe malim brojem fonema, a ni jedan jezik nema fonemski sustav koji je jednak drugomu.