Pjesma “Zemlja me zove” objavljena je u zbirci pjesama “Srebrne svirale” koju je napisao pjesnik Dragutin Tadijanović. Zbirka obuhvaća pjesme nastale od 1920. godine do 2003. godine. Prvo izdanje izašlo je davne 1960. godine, a u svako novo dodane su još neke pjesme. Sveukupno je do sada izašlo čak 19 izdanja ovih zbirka pjesama.
Tadijanović je stvarao u vrijeme kada se u hrvatskoj književnosti još uvijek jako osjećao utjecaj moderne i ekspresionizma, ali su se već počele osjećati naznake nadolazeće socijalno angažirane poezije. On je unatoč tomu nije opredijelio ni za jednu od tih struja, iako se u njegovim pjesmama podsjećaju utjecaji i moderne i socijalnih pjesama. Ipak, njegove pjesme su ostale nepretenciozne i blage. One obuhvaćaju širok broj tema, ali su najčešće zavičajne, pejzažne i intimne, što je ipak utjecaj moderne.
Tadijanović je pisao kroz dugi niz godina, pa su se tako s vremenom i njegove pjesme mijenjale. Iako je on tijekom svog cjelokupnog stvaralaštva ostao vjeran svom književnom izričaju, ne mijenjajući ga previše, njegove pjesme ipak možemo svrstati u neke faze.
Pjesma “Zemlja me zove”, napisana 1929. godine, spada u njegovu prvu fazu pisanja, onu koja je trajala od dvadesetih godina prošlog stoljeća do 1935. godine. To je vrijeme kada je Tadijanović napustio svoj rodi kraj, selo Rastušje pokraj Slavonskog Broda i preselio se u Zagreb kako bi se školovao. Pjesme napisane u ovom razdoblju još uvijek odišu pjesnikovom povezanošću s rodnim krajem. One su slikovite, često pejzažne, ali i pomalo sjetne, nostalgične. Te pjesme nisu nostalgične samo za krajem koje je pjesnik napustio, nego i djetinjstvom koje je morao napustiti odrastanjem, ali i odlaskom.
Kako je vrijeme prolazilo, u njegovom pjesništvu počinje se osjećati i postepeno jačati otuđenost od tog istog kraja, upravo kako se pjesnik i sam osjećao nakon dužeg boravka van rodnog kraja. Te pjesme sadrže očitu otuđenost, ali i nepripadanje ni jednom mjestu. Niti rodnom, niti onome u koji se doselio. One su pomalo i naivne, jer ne samo da idealiziraju prošlo vrijeme koje uključuje djetinjstvo i rodno selo, već se u njima nada povratku. Pjesnik priziva povratak kao da će on značiti ne samo vraćanje korijenima, već i povratak u prošlost, gdje su stvari onakve kakvima ih pamti.
Pjesme ove zbirke napisane su slobodnim stihom što znači da u stihovima nema rime i da nisu pisani istim dužinama stiha. Ritam u pjesmama se postiže različitim vrstama strofa i stihova, inverzijom, ponavljanjima te opkoračenjem.
Budući da se radi o lirskim pjesmama, pjesnik se i slikovito izražava tako da stvara slike. U tu svrhu koristi i razna stilska sredstva i stilske figure.
Zemlja me zove – analiza pjesme
Pjesma “Zemlja me zove” je misaono-refleksivna pjesma Dragutina Tadijanovića. Jedna je od rijetkih koja govori o smrti i zagrobnom životu. U ovoj pjesmi isprepletene su misli o povratku u rodni dom, u majčinu kuću i sigurnost njene prisutnosti, s mislima o umiranju i smrti. Pjesnikov dom je ovdje izjednačen s njegovim grobom, njegov krevet simbolizira njegov lijes, a majčine ruke ga dočekuju u nekom drugom životu. U pjesmi se osjeća nostalgija za nekadašnjim životom, za djetinjstvom i vremenima kada je majka brinula o pjesniku. Tu je naravno i čežnja za domom. Ali te nostalgične misli pjesnik ispoljava kroz prizmu smrti i tako nagovještava da će vratiti onome što smatra svojim domom tek nakon što umre.
U pjesmi je vrlo je snažan motiv majke. Pretpostavljamo da je ona u trenutku stvaranja ove pjesme već umrla, pa pjesnik nagovještava da će se tek u njegovoj smrti ponovo vidjeti. Ona će ga dočekati i otvoriti velika tamna vrata (pretpostavljamo zagrobnog života), kao što mu je otvarala vrata kuće. Poleći će ga u krevet i ušuškati, kao što je to radila za života ili u vrijeme pjesnikova djetinjstva, ali ovoga puta taj krevet biti će pjesnikov grob, a umjesto pokrivača, pokriti će ga lišće. Pretpostavljamo da će taj grob biti upravo pored majčinog i to po, pomalo bizarnom stihu “Crvi zemlje, moje matere,/ Dugo će se mnome naslađivati“.
Motivi ove pjesme su: “Zemlja”, “mati”, “vrata”, “odaja”, “sunce”, “pokrivač”, “lišće”, “crvi”, “gozba”, “lijes”, “trava”, “sag” i “zvijezda”.
Pjesma ima dosta pjesničkih slika koje su tako slikovite prikazane da ih je lako zamisliti kao stvarne prizore iako su oni pomalo fantastični i nadrealni. Vizualne pjesničke slike nalazimo u stihu “Otvara mi srdačno vrata, crna i glomazna…“; auditivne u stihu “Majka me zove: – Dođi, lezi, usni!“; te taktilne u “…od trave mekan sag...”.
U ovoj pjesmi Tadijanović nije koristio mnogo stilskih figura, već je cijelu poruku prebacio u izraz kojim je prenio svu svoju usamljenost i tugu.
Od stilskih figura primjećujemo aliteraciju kojom postiže muzikalnost, što je vidljivo u sljedećem stihu “Zemlja me zove, zemlja me zove…” , u kojem se više puta ponavlja slovo “z”. U stihu “Vezi mi, zemljo, vezi od trave mekani sag...” primjećujemo personificiranje motiva “zemlje”. Pjesma je stilski obogaćena epitetima: “crna (vrata)”, “glomazna (vrata)”, “jednostavna (odaja)”, “tiha (odaja)”, “lakim (pokrivačem)”, “(lišćem) žutim”, “(lišćem) svenutim”, “bogata (gozba)”, “mekani (sag)” i “(zvijezda) sumorna”.
I u ovoj pjesmi možemo uočiti opkoračenje koje utječe na ritam pjesme. Pjesma sadrži četiri strofe i to katrene. Napisana je slobodnim stihom i ne sadržava rimu.
Bilješka o piscu
Dragutin Tadijanović rodio se u mjestu Rastušje pokraj Slavonskog Broda 4. studenog 1905. godine. Osnovnu školu pohađao je u selu pored svoga rodnog mjesta, u Podvinju, a u gimnaziju je išao u Slavonski Brod. Na studij je krenuo u Zagreb, a studirao je najprije šumarstvo, da bi se kasnije opredijeli za književnost.
Nakon završenog studija radio je kao korektor u novinama zatim kao nastavnik u školi pa nakon toga i kao urednik u jednoj izdavačkoj kući. Član je Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Pjesme je počeo pisati već sa samo trinaest godina, a prvu je objavio u srednjoj školi u tamošnjem listu. Tada je koristio pseudonim Margan Tadeon. Svoje ime počeo je koristiti 1930. godine kada je objavio “Pjesmu mom srcu” u časopisu “Književnik”.
Njegove najpoznatije pjesničke zbirke su: “Sunce nad oranicama”, “Lirika”, “Pepeo srca”, “Srebrne svirale”, “Dani djetinjstva”, “Prsten”, “Svjetiljka ljubavi”, “Kruh svagdanji”, “Sunce nad oranicama” i mnoge druge.
Umro je 17. lipnja 2007. godine.
Autor: K.V., V.B.
Odgovori