Zdravica

Originalno nazvana “Zdravljica”, ovo je pjesma slovenskog pisca Franca Prešerna, u prvoj verziji napisana 1844. godine. Pjesma je doživjela cenzuru, pa je druga verzija napisana 1846. godine.

Prešern je svoju “Zdravicu” pisao starom inačicom pisma iz 16. stoljeća, tzv. bohoričicom, koja je ime dobila po Adamu Bohoriču. O popularnosti Prešernove pjesme govori to da je sedma strofa uglazbljena i 1989. godine proglašena je državnom slovenskom himnom. Cijeli tekst pjesme na hrvatski je preveo Gustav Krklec.

Pjesma slavi zajedništvo, životne užitke i jedna je od tipičnih preporodnih pjesama, koja suprotstavlja slogu naroda neprijateljskom tuđincu. Zato ova pjesma nije u razdoblju preporoda bila popularna samo među Slovencima, nego je i ostalim narodima, koji su se poistovjećivali s takvom sudbinom, bila “zdravica” slobodi i slozi.

Zdravica – naliza pjesme

“Zdravica” pripada lirskoj vrsti himne, a tema joj je domoljubna. Himna označava pjesmu posvećenu nekomu ili nečemu prema čovjek osjeća posebnu naklonost i što smatra vrijednim divljenja. Ovakva vrsta se s poštovanjem obraća onome kome/čemu je posvećena te sugerira svečan i uzvišen ton.

Posebnosti ove pjesme moramo promatrati na nekoliko razina. Prva je lirski subjekt “mi”, u kojem se objedinjuje sveukupnost slovenskog naroda i prenosi se poruka “bratstva”. Ovakva sugestija asocirala je mnoge na Prešernovo ugledanje na Beethovenovu “Odu radosti” u kojoj nalazimo stih “Svi će ljudi braća biti”. Ideja o slozi i zajedništvu potaknula je pjesnika Prešerna da domoljubnu temu opjeva kroz anakreontske motive, koji prikazuju Slovence kao prijatelje koji zajedno piju vino i nazdravljaju slobodi i slozi.

Prva strofa počinje kontrastom na kojem se zasniva cijela pjesma: “Opet čokoti stari/ vino nam rodiše rujno”. Kontrast star-mlad izražen je u motivu starih vinskih čokota, od kojih iz godine u godinu nastaje novo vino. Ovaj stih možemo smatrati i metaforom, indirektnom porukom u kojoj nam pjesnik govori da sve što je novo počiva na starim tradicijama te da ono što je staro nije nužno i loše. Vino potiče žarenje očiju i razigrava krv, a takvi opisi navještavaju ubrzani i poletni ritam. Kontrast star-mlad u ovoj strofi zapravo je sinonim za jedinstvo, oni su “mi”: “Star i mlad/ neka sad/ zaboravi na bol i jad!”

Anakreontski ugođaj pjesme ostvaren je u audio- vizualnim motivima: čokoti, vino, zdravica, čaše, pjesma. Ovakvom ugođaju pridonosi to što je ovo “Carmina figurata”, pjesma koja u sebi sadrži kaligrame, strofe koje formom vizualno dočaravaju određenu stvar. U ovom slučaju to je čaša za vino, zbog čega u svakoj strofi nalazimo opkoračenja (prijenos nekoliko riječi u novi stih), kako bi bila zadovoljena željena forma.

Motivi sloge i zajedništva, iskazani u stihovima koji opisuju združenost Slavena, suprotstavljaju se “sponama, što stežu rod i dom”. Ropstvo je u kontrastu sa slobodom, a rješenje koje pjesnik nudi svom rodu je bezuvjetno jedinstvo i borba protiv tih spona. Ova pjesma dijelom je i budnica, jer svojim uskličnim rečenicama potiče na buđenje i oslobođenje: “Snagom svom/ počni lom”. Svaka strofa predstavlja jednu uskličnu rečenicu, koja na akustičnoj razini dočarava motiv zdravice. To je posebno vidljivo od četvrte strofe, koja počinje uzvikom „živjela“, početkom svake zdravice.

U narednim strofama nižu se želje u čije ime se pije. Te želje su i upute za bolju budućnost i pjesnikova vizija slobode. Prva želja je jedinstvo “Slavenstva” i dug život svima. Naredna strofa zdravica je mladićima, “jer vi ste nada naša”, na mladima svijet ostaje, oni će “pronijeti svome rodu glas”. Jedna od želja je da nestanu nesloga i spor, a da “kućni prag/ ne pređe nikad više vrag!”. Na kraju zdravica pada za sve ljude “dobrih namjera”, bez obzira tko su, jer svi smo braća.

“Zdravica” poprilično nalikuje hrvatskim budnicama i domoljubnim pjesmama 19. stoljeća, ne samo po motivima i temama koje ističe, nego i spajanjem slavne prošlosti s nadom u bolju budućnost. Sadašnjost je tegobna, što se ističe motivima dušmanina, spona, vraga, ali svejedno pjesma odiše optimizmom i vjerom u svijetlu budućnost, samo ako se budu držali “uputa” koje su u pjesmi navedene. “Da sunce grije njive” stih je koji slovensku himnu dovodi u izravnu vezu s hrvatskom himnom “Lijepa naša” . Ovakva sličnost govori i o postojanju kanonskih ideja svih slavenskih naroda u vrijeme nacionalnih buđenja i o zajedničkoj ideji oslobođenja i stvaranja nacionalnih država.

Pjesma se sastoji od osam septima, u kojima nalazimo unakrsnu i parnu rimu.

Bilješka o autoru

France Prešeren je nesumnjivo najveći slovenski pjesnik iz razdoblja romantizma i jedan od najvećih jugoslovenskih pjesnika devetnaestog stoljeća. Rođen je 3. prosinca 1800. godine u selu Vrba, kraj Bleda. Gimnaziju je završio u Ljubljani, a filozofiju i pravo u Beču.

Zalagao se za nacionalno i kulturno osamostaljivanje Slovenije. Prešerna njegovi sunarodnjaci smatraju prvim značajnim slovenskim pjesnikom. Prvim zato što je upravo on probijao putove slovenskom pjesništvu, kojemu je izgradio pjesnički jezik i stil.

Imao je težak život, bez stalnoga zaposlenja i bio je u sukobu sa sredinom.

Njegov pjesnički rad tvori tek jedna knjiga, kojoj je naslov Poezija (1834.). Osim Sonetnoga vijenca, u zbirci je i niz soneta pod zajedničkim naslovom Soneti nesreće. Individualna nacionalna sloboda, novi društveni odnosi i ljubavi su glavne teme njegova pjesništva.

Preminuo je 8. veljače 1849. godine od ciroze jetre.

Autor: I.D.