Pjesma “Visoka žuta žita” objavljena je u zbirci pjesama “Srebrne svirale” koju je napisao pjesnik Dragutin Tadijanović. Zbirka obuhvaća pjesme nastale od 1920. godine do 2003. godine. Prvo izdanje izašlo je davne 1960. godine, a u svako novo dodane su još neke pjesme. Sveukupno je do sada izašlo čak 19 izdanja ovih zbirka pjesama.
Tadijanović je stvarao u vrijeme kada se u hrvatskoj književnosti još uvijek jako osjećao utjecaj moderne i ekspresionizma, ali su se već počele osjećati naznake nadolazeće socijalno angažirane poezije. On je unatoč tomu nije opredijelio ni za jednu od tih struja, iako se u njegovim pjesmama podsjećaju utjecaji i moderne i socijalnih pjesama. Ipak, njegove pjesme su ostale nepretenciozne i blage. One obuhvaćaju širok broj tema, ali su najčešće zavičajne, pejzažne i intimne, što je ipak utjecaj moderne.
Tadijanović je pisao kroz dugi niz godina, pa su se tako s vremenom i njegove pjesme mijenjale. Iako je on tijekom svog cjelokupnog stvaralaštva ostao vjeran svom književnom izričaju, ne mijenjajući ga previše, njegove pjesme ipak možemo svrstati u neke faze.
Prva fazu pisanja trajala je od dvadesetih godina prošlog stoljeća do 1935. godine. To je vrijeme kada je Tadijanović napustio svoj rodi kraj, selo Rastušje pokraj Slavonskog Broda i preselio se u Zagreb kako bi se školovao. Pjesme napisane u ovom razdoblju još uvijek odišu pjesnikovom povezanošću s rodnim krajem. One su slikovite, često pejzažne, ali i pomalo sjetne, nostalgične. Te pjesme nisu nostalgične samo za krajem koje je pjesnik napustio, nego i djetinjstvom koje je morao napustiti odrastanjem, ali i odlaskom.
Pjesma “Visoka žuta žita”, napisana je 1923. godine i time spada u tu prvu fazu Tadijanovićeva pjesništva. Ona se u tu fazu uklapa i svojom pejzažnom tematikom i idejom. Njom se pjesnik prisjeća svoga rodnog kraja i veliča ga, i to veličajući jedan njegov motiv, a to su žita. Na taj način, on glorificira i sve ono što ta žita predstavljaju – prirodu, selo, seoski način života i svoje djetinjstvo.
Pjesme ove zbirke napisane su slobodnim stihom što znači da u stihovima nema rime i da nisu pisani istim dužinama stiha. Ritam u pjesmama se postiže različitim vrstama strofa i stihova, inverzijom, ponavljanjima te opkoračenjem.
Budući da se radi o lirskim pjesmama, pjesnik se i slikovito izražava tako da stvara slike. U tu svrhu koristi i razna stilska sredstva i stilske figure.
Visoka žuta žita – analiza pjesme
Pjesnik govori o sebi i prirodi. Osjeća veliku ushićenost i sreću dok hoda poljima žita. Pjesnik najviše govori o sebi i kako on doživljava prirodu. Tako ovu lirsku pjesmu možemo svrstati u pejzažno-intimnu jer pjesnik nam kroz nju otkriva ono što osjeća.
Pjesma je stihična – stihovi nisu u strofama čime je pjesnik dobio i na većoj ritmičnosti i uzbuđenosti.
Pjesma je uobličena ovim motivima: rumena zora, jasna jutra, rosna polja, mlad vjetar, teški klasovi, žuta žita, srce, zlatan sat.
Ritam pjesme govori na o tome koliko je pjesnik ushićen i uzbuđen, a to naglašava žitom i njegovim njihanjem. Njihanje žita naglasio je i ponavljanjem suglasnika “s”, “š” i “ž”.
Kraj pjesme pjesnik je obilježio poredbom.
Ritam pjesme, pjesnikova srca i prirode su u skladu. Pjesniku je priroda bliska i kroz nju nam izražava svoje osjećaje. Glasovni i vizualni elementi su povezani te također uzrokuju ritmičnost.
Bilješka o autoru
Dragutin Tadijanović rodio se u mjestu Rastušje pokraj Slavonskog Broda 4. studenog 1905. godine. Osnovnu školu pohađao je u selu pored svoga rodnog mjesta, u Podvinju, a u gimnaziju je išao u Slavonski Brod. Na studij je krenuo u Zagreb, a studirao je najprije šumarstvo, da bi se kasnije opredijeli za književnost.
Nakon završenog studija radio je kao korektor u novinama zatim kao nastavnik u školi pa nakon toga i kao urednik u jednoj izdavačkoj kući. Član je Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Pjesme je počeo pisati već sa samo trinaest godina, a prvu je objavio u srednjoj školi u tamošnjem listu. Tada je koristio pseudonim Margan Tadeon. Svoje ime počeo je koristiti 1930. godine kada je objavio “Pjesmu mom srcu” u časopisu “Književnik”.
Njegove najpoznatije pjesničke zbirke su: “Sunce nad oranicama”, “Lirika”, “Pepeo srca”, “Srebrne svirale”, “Dani djetinjstva”, “Prsten”, “Svjetiljka ljubavi”, “Kruh svagdanji”, “Sunce nad oranicama” i mnoge druge.
Umro je 17. lipnja 2007. godine.
Autor: M.L., V.B.
Odgovori