Pjesma “Stope u snijegu” objavljena je u zbirci pjesama “Srebrne svirale” koju je napisao pjesnik Dragutin Tadijanović. Zbirka obuhvaća pjesme nastale od 1920. godine do 2003. godine. Prvo izdanje izašlo je davne 1960. godine, a u svako novo dodane su još neke pjesme. Sveukupno je do sada izašlo čak 19 izdanja ovih zbirka pjesama.
Tadijanović je stvarao u vrijeme kada se u hrvatskoj književnosti još uvijek jako osjećao utjecaj moderne i ekspresionizma, ali su se već počele osjećati naznake nadolazeće socijalno angažirane poezije. On je unatoč tomu nije opredijelio ni za jednu od tih struja, iako se u njegovim pjesmama podsjećaju utjecaji i moderne i socijalnih pjesama. Ipak, njegove pjesme su ostale nepretenciozne i blage. One obuhvaćaju širok broj tema, ali su najčešće zavičajne, pejzažne i intimne, što je ipak utjecaj moderne.
Tadijanović je pisao kroz dugi niz godina, pa su se tako s vremenom i njegove pjesme mijenjale. Iako je on tijekom svog cjelokupnog stvaralaštva ostao vjeran svom književnom izričaju, ne mijenjajući ga previše, njegove pjesme ipak možemo svrstati u neke faze.
Prva fazu pisanja trajala je od dvadesetih godina prošlog stoljeća do 1935. godine. To je vrijeme kada je Tadijanović napustio svoj rodi kraj, selo Rastušje pokraj Slavonskog Broda i preselio se u Zagreb kako bi se školovao. Pjesme napisane u ovom razdoblju još uvijek odišu pjesnikovom povezanošću s rodnim krajem. One su slikovite, često pejzažne, ali i pomalo sjetne, nostalgične. Te pjesme nisu nostalgične samo za krajem koje je pjesnik napustio, nego i djetinjstvom koje je morao napustiti odrastanjem, ali i odlaskom.
Pjesma “Stope u snijegu” pripada upravo ovoj prvoj Tadijanovićevoj pjesničkoj fazi. Osim po godini u kojoj je napisana, 1921., to se jako dobro vidi po njenoj tematici, glavnim, pejzažnim, motivima, ali i atmosferi, koja je sjetna i odiše intimnošću.
Pjesme ove zbirke napisane su slobodnim stihom što znači da u stihovima nema rime i da nisu pisani istim dužinama stiha. Ritam u pjesmama se postiže različitim vrstama strofa i stihova, inverzijom, ponavljanjima te opkoračenjem.
S obzirom da se radi o lirskim pjesmama, pjesnik se i slikovito izražava tako da stvara slike. U tu svrhu koristi i razna stilska sredstva i stilske figure.
Stope u snijegu – analiza pjesme
Pejzažna lirska pjesma kojom nam pjesnik opisuje šetnju gradom za vrijeme snježne zimske noći. Govori nam ugođaju koji pjesnik doživljava te o raspoloženju koje ga zahvaća noću.
Pjesma ima pet strofa, a stihovi se mijenjaju kroz strofe i to od više prema manje. Tako je prva strofa peterostih, druga je već četverostih, treća trostih, u četvrtoj možemo primijetiti dvostih, dok se zadnja, peta strofa, sastoji od samo jednog stiha, tj. ona je monostih.
Autor opisuje kako pada snijeg i što se više pjesma bliži kraju tako on prestaje padati, da bi na kraju on ostao bez riječi baš kada je i snijeg prestao padati.
Nakon snijega ostali su tragovi, a nakon njih riječi, odnosno pjesma. Pjesma je jedini trag koji ostaje.
Kada razmotrimo motive, dobit ćemo bolji uvid u samu pjesmu i moći ćemo odrediti njezinu vrstu. Naslov pjesme nas već može odvesti do utvrđivanja glavnih motiva pjesme.
Tako možemo zaključiti da se kroz pjesmu pojavljuju motivi po strofama: gradske ulice, ulične svjetiljke, zvjezdice, bijeli snijeg, stope, snježne ulice, plinske svjetiljke, hladna svjetlost, snijeg, trag stopa te povratak kući i trag stopa koji ostaje u snijegu.
Kada prođemo kroz cijelu pjesmu, dobijemo dojam da nam pjesnik osim same noćne šetnje i tragova u snijegu koji ostaju, daje još neko drugo, više značenje. Tako možemo zaključiti da je cijela pjesma u biti preneseno značenje ili metafora.
Pjesnik nas navodi na to da zaključimo da je u biti prolažanje snježnim, noćnim ulicama, prolaženje kroz život, a tragovi u snijegu su u biti tragovi kojima pjesnik ostavlja svoje tragove u životu.
Pjesma je pisana slobodno, a ritam je pjesnik postigao ponavljanjem riječi i pojedinih dijelova rečenice te ponavljanje veznika “i” kojeg možemo često uočiti na početku stihova. Na ritam također utječe i ponavljanje nekih glasova, a posebno se tu ističe ponavljanje suglasnika “s” i “z” što zovemo aliteracije te ponavljanje samoglasnika “a”, “o”, “i”, a to se zove asonanca.
Također, možemo vidjeti da na ritam utječe i duljina stihova koji se kreću od duljih prema kraćima kroz strofe, a oni nam naglašavaju padanje snijega. Snijeg pada od jačeg intenziteta, na mahove, da bi na kraju padao sve slabije i skroz prestao.
Dakle, stopama nam pjesnik daje do znanja da se radi o tragovima koji mogu biti više ili manje vidljivi, zasuti ili nezasuti. Oni mogu voditi prema zamišljenom svijetu ili prema domu.
Pjesnik nam govori i o osjećaju samoće u toj hladnoj, zimskoj noći, a naglašava da nam je samoća ponekad potrebna i da je poželjna.
Na kraju, možemo zaključiti da se radi o intimnoj, osjećajnoj pjesmi. Možemo je shvatiti na više načina, zavisno u kojoj fazi života je čitamo.
Bilješka o autoru
Dragutin Tadijanović rodio se u mjestu Rastušje pokraj Slavonskog Broda 4. studenog 1905. godine. Osnovnu školu pohađao je u selu pored svoga rodnog mjesta, u Podvinju, a u gimnaziju je išao u Slavonski Brod. Na studij je krenuo u Zagreb, a studirao je najprije šumarstvo, da bi se kasnije opredijeli za književnost.
Nakon završenog studija radio je kao korektor u novinama zatim kao nastavnik u školi pa nakon toga i kao urednik u jednoj izdavačkoj kući. Član je Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Pjesme je počeo pisati već sa samo trinaest godina, a prvu je objavio u srednjoj školi u tamošnjem listu. Tada je koristio pseudonim Margan Tadeon. Svoje ime počeo je koristiti 1930. godine kada je objavio “Pjesmu mom srcu” u časopisu “Književnik”.
Njegove najpoznatije pjesničke zbirke su: “Sunce nad oranicama”, “Lirika”, “Pepeo srca”, “Srebrne svirale”, “Dani djetinjstva”, “Prsten”, “Svjetiljka ljubavi”, “Kruh svagdanji”, “Sunce nad oranicama” i mnoge druge.
Umro je 17. lipnja 2007. godine.
Autor: M.L., V.B.
Odgovori