Pjesma “Snove sniju stari maslinici” objavljena je u zbirci pjesama “Srebrne svirale” koju je napisao pjesnik Dragutin Tadijanović. Zbirka obuhvaća pjesme nastale od 1920. godine do 2003. godine. Prvo izdanje izašlo je davne 1960. godine, a u svako novo dodane su još neke pjesme. Sveukupno je do sada izašlo čak 19 izdanja ovih zbirka pjesama.
Tadijanović je stvarao u vrijeme kada se u hrvatskoj književnosti još uvijek jako osjećao utjecaj moderne i ekspresionizma, ali su se već počele osjećati naznake nadolazeće socijalno angažirane poezije. On je unatoč tomu nije opredijelio ni za jednu od tih struja, iako se u njegovim pjesmama podsjećaju utjecaji i moderne i socijalnih pjesama. Ipak, njegove pjesme su ostale nepretenciozne i blage. One obuhvaćaju širok broj tema, ali su najčešće zavičajne, pejzažne i intimne, što je ipak utjecaj moderne.
Tadijanović je pisao kroz dugi niz godina, pa su se tako s vremenom i njegove pjesme mijenjale. Iako je on tijekom svog cjelokupnog stvaralaštva ostao vjeran svom književnom izričaju, ne mijenjajući ga previše, njegove pjesme ipak možemo svrstati u neke faze.
Pjesma “Snove sniju stari maslinici”, napisana u svibnju 1923. godine, spada u njegovu prvu fazu pisanja, onu koja je trajala od dvadesetih godina prošlog stoljeća do 1935. godine. To je vrijeme kada je Tadijanović napustio svoj rodi kraj, selo Rastušje pokraj Slavonskog Broda i preselio se u Zagreb kako bi se školovao. Pjesme napisane u ovom razdoblju još uvijek odišu pjesnikovom povezanošću s rodnim krajem. One su slikovite, često pejzažne, ali i pomalo sjetne, nostalgične. Te pjesme nisu nostalgične samo za krajem koje je pjesnik napustio, nego i djetinjstvom koje je morao napustiti odrastanjem, ali i odlaskom.
Kako je vrijeme prolazilo, u njegovom pjesništvu počinje se osjećati i postepeno jačati otuđenost od tog istog kraja, upravo kako se pjesnik i sam osjećao nakon dužeg boravka van rodnog kraja. Te pjesme sadrže očitu otuđenost, ali i nepripadanje ni jednom mjestu. Niti rodnom, niti onome u koji se doselio. One su pomalo i naivne, jer ne samo da idealiziraju prošlo vrijeme koje uključuje djetinjstvo i rodno selo, već se u njima nada povratku. Pjesnik priziva povratak kao da će on značiti ne samo vraćanje korijenima, već i povratak u prošlost, gdje su stvari onakve kakvima ih pamti.
Pjesme ove zbirke napisane su slobodnim stihom što znači da u stihovima nema rime i da nisu pisani istim dužinama stiha. Ritam u pjesmama se postiže različitim vrstama strofa i stihova, inverzijom, ponavljanjima te opkoračenjem.
Budući da se radi o lirskim pjesmama, pjesnik se i slikovito izražava tako da stvara slike. U tu svrhu koristi i razna stilska sredstva i stilske figure.
Snove sniju stari maslinici – analiza pjesme
Pjesma “Snove sniju stari maslininici” Dragutina Tadijanovića po svojoj tematici je lirska pejzažna pjesma. To potvrđuju jasni motivi iz prirode koji upotpunjuju opis mediteranskog kraja, dok je glavno obilježje ove pjesme upravo ta slikovitost prirode koju nam je Tadijanović tako vješto prikazao. Slikovitost je postignuta prekrasnim pjesničkim slikama i to: vizualnim, u stihovima “Kamen tvrd i zelene doline.” i “Na stablima žuti limunovi…”; olfaktivnim, u stihu “Šalju miris raskošno u prostor…”; auditivnim “Vali pozaspali…”; taktilnim “Kamen tvrd…”; te gustativnim “slatke naranče…”.
Pjesma ovim pjesničkim slikama prekrasno prikazuje mediteranski kraj u svoj svojoj punini – i izgledom, mirisom, zvukom, ali i dodirom. Idilična slika prikazuje vinograde, koji simboliziraju plodnost, sunce kao izvor rodnosti, kamen koji svojom čvrstinom daje stabilnost, plodove limuna, naranče, masline kao blagodati prirode, a čemprese, ružice i rascvjetane grane kao darove koji nam uljepšavaju život. Za kraj imamo prekrasan prizor mirnog mora. Te posljednje slike kao da usporavaju ritam pjesme i nude smiraj, čiju potpunost narušava samo kliktaj bijelih galeba. Za te galebe pjesnik se pita kamo žure u svoj toj mirnoj idili.
Motivi koji se u pjesmi javljaju su “maslinici”, “vinogradi”, “sunce”, “kamen”, “doline”, “limunovi”, “masline”, “naranče”, “sjenka”, “vjetar”, “grmlje”, “grana”, “more”, “val” i “galeb”; a njih krase epiteti “stari”, “zelene”, “rodni”, “žarko”, “tvrd”, “žuti”, “slatke”, “raskošno”, “vitki”, “rumene”, “mirno” i “bijel”. Odmah primjećujemo jasan kolorizam koji pjesmi daje svu njenu ljepotu; “zelene se (vinogradi)”, “žarko (sunce)”, “zelene (doline)”, “žuti (limunovi)”, “rumene (ružice)”, “zelena (grana)”, “bijeli (galeb)”. A na njih se veže silska figura sinestezija, i to u stihovima “Kamen tvrd i zelene doline.”, “Na stablima žuti limunovi, I masline, i slatke naranče…” Jasno je vidljiva usklađenost svih osjetila.
Od ostalih stilskih figura uočavamo homoaktron i to naprimjeru “Snove sniju stari maslinici…”, zatim i retoričko pitanje unutar zadnjih stihova: “Tko će rijeti, kamo galeb leti?”.
Neizostavne stilske figure za Tadijanovićevo pjesništvo su i aliteracija (“Snove sniju stari maslinici…”, “Žarko sunce žeže…”) te asonanca (“Kamen tvrd i zelene doline.”) koje stvaraju ritmičnost i dopadljivu muzikalnost cijele pjesme.
Pjesma ima četiri strofe, sastavljene o katrena i trostiha. Pjesma je napisana u desetercu i nema rime.
Bilješka o autoru
Dragutin Tadijanović rodio se u mjestu Rastušje pokraj Slavonskog Broda 4. studenog 1905. godine. Osnovnu školu pohađao je u selu pored svoga rodnog mjesta, u Podvinju, a u gimnaziju je išao u Slavonski Brod. Na studij je krenuo u Zagreb, a studirao je najprije šumarstvo, da bi se kasnije opredijeli za književnost.
Nakon završenog studija radio je kao korektor u novinama zatim kao nastavnik u školi pa nakon toga i kao urednik u jednoj izdavačkoj kući. Član je Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Pjesme je počeo pisati već sa samo trinaest godina, a prvu je objavio u srednjoj školi u tamošnjem listu. Tada je koristio pseudonim Margan Tadeon. Svoje ime počeo je koristiti 1930. godine kada je objavio “Pjesmu mom srcu” u časopisu “Književnik”.
Njegove najpoznatije pjesničke zbirke su: “Sunce nad oranicama”, “Lirika”, “Pepeo srca”, “Srebrne svirale”, “Dani djetinjstva”, “Prsten”, “Svjetiljka ljubavi”, “Kruh svagdanji”, “Sunce nad oranicama” i mnoge druge.
Umro je 17. lipnja 2007. godine.
Autor: K.V., V.B.
Odgovori