• BA
  • DE
  • EN
  • HR
  • IT
  • RS
  • SI

Lektire.hr

pomoć pri pisanju lektira

  • Naslovnica
  • Knjige
  • Lektire
  • Pjesme
  • Biografije
  • Književnost
  • Jezik
Pitanja za višu ocjenu >>
Pitanja za višu ocjenu >>

Smrt

Analiza lektire / Antun Branko Šimić

Antun Branko Šimić već je u svojoj prvoj zbirci pjesama “Preobraženja” pokazao jedan posve svježi, jednostavno originalni način pisanja pjesama, za to vrijeme. Njegove pjesme pune su boja, ritma i zvuka. U toj zbirci se po prvi put u hrvatskom pjesništvu javlja nevezani (slobodni) stih u kojem se izostavlja interpunkcija, što im daje vizualnu snagu, prepunu izražajnih lirskih motiva, a takav stil Šimić je zadržao i u drugim dijelovima opusa.

Iako su njegovi stihovi minimalistički kratki, upravo takvom formom naglašava svoj doživljaj svijeta. što je odlika modernizma koji se u hrvatskom pjesništvu ustalio upravo sa Šimićevim pjesništvom.

Šimićeve pjesme su puno više misaone nego emocionalne i obilježene traženjem smisla ljudskog postojanja, što je gotovo uvijek mukotrpno, gotovo fizički bolno iskustvo, što pjesnik izrazito naglašava svojim stihovima. Uvijek su na relaciji život – smrt, dakle, na čovjekovim krajnostima.

Pjesnik u temama ljubavi i smrti pokušava naslutiti osnovne ljudske tajne, izrazito sažetim izrazom. Buni se protiv sputavanja i nedorečenosti u čovjeku, a nemoćan je dokučiti bit svega.

Nakon objave “Preobraženja” Šimić nastavlja s radom u jednom drugom smjeru te doživljava idejni i stilski pomak, što kritika definira kao ”zaokret prema realnosti”. To se uglavnom odnosi na pjesme u kojima su glavni motivi siromasi.

Takva zbirka je i zbirka “Siromasi”, objavljena 1920. godine, u kojoj se pjesnik približio poetici takozvane “nove stvarnosti”. To znači da je u svojoj poetici odbacio idealistički romantizam, ali i subjektivni ekspresionizam, pa je poput mnogih umjetnika tog pravca ogolio svoj izraz, izbacio bilo kakvo “kićenje” stiha i posve se posvetio realnom prikazu objektivne stvarnosti, koja je bila sve samo ne lijepa i romantična. Šimić je vukao inspiraciju za prikaz siromaštva i iz vlastitog života, jer je u siromaštvu živio kada se odlučio posvetiti samo pisanju. Ipak, takav način života donio mu je plodno stvaralačko razdoblje, značajno ne samo za njegov vlastiti opus, već i za cijelu hrvatsku književnost.

Pjesnik Šimić se neposredno nakon zbirke “Preobraženja” preobražava u socijalnog kritičara, zalaže se za građansku klasu u mukama, a izraz mu postaje izravan, ogoljen, bez ukrasa i pridjeva s minimumom usporedbi. U ovom se ciklusu pojavljuje rima zbog neposrednije komunikacije s čitateljima koji nisu toliko obrazovani. U njegovim socijalnim pjesmama ne može se naći poziv za revoluciju ili otpor, te su pjesme mirne i staložene pa pritom i uvjerljivije.

Sljedeći dio njegovog opusa prelazi s tematike socijalnih problema i siromaštva na mnogo misaono refleksivnije tematike, poput onih koje se tiču tjelesnosti, smrti, krhkosti tijela i bolove duše koje sve to objedinjuju.

Šimić je posljednje dane svog života proveo u bolesti i doslovno u iščekivanju smrti, što se vidi u njegovim posljednjim pjesmama. On u tim pjesmama ne opisuje svoje naslućivanje smrt, već njegovo spremno očekivanje, mirenje s njom i pokušaj spoznaje o tome koja je njegova uloga jednako u životu i u smrti.

Sljedeća pjesma također se bavi tom tematikom. Baš poput socijalnih pjesama, koje nisu bile društveno angažirane, već samo objektivan prikaz stanja, tako i ove pjesme nisu borba protiv smrti, život ili samoga sebe. One su prikaz trenutnog stanja pjesnikove duše u tako duševno teškom razdoblju kao što je bolest i samrt.

Smrt – analiza pjesme

Šimić je ovu pjesmu napisao među posljednjima i smatra se jednim od vrhunaca i najviših dometa Šimićeva pisanja.

Izraz je jednostavan, a pjesma je podijeljena u tri strofe. Započinje rečenicom koja na neki način tješi čitatelja: “I smrt će biti samo nešto ljudsko.”

Pjesma je po vrsti misaona, a temu bismo mogli odrediti kao da je smrt nešto normalno, sastavni dio ljudskog života.

Stih pjesme je slobodan, a rime nema. Sama “priča” koju pjesnik izriče stihovima ubrzava ili usporava radnju i ritam pjesme. Tako prva sekvenca odiše ubrzanim tokom do naglo zaustavljene poante: “Na ležaju se tijelo s nečim nevidljivim rve/ i hropti/ smalaksava i stenje/ i onda stane./ Ko kad mašina stane. I stoji. Ni makac.”

Usporedba čovjeka sa strojem opravdava to što bližnji i susjedi shvaćaju stanje smrti kao svršen posao. Naboj emocija osjeća se na kraju pjesme. Izrečene su reakcijom roditelja preminuloga, koja je u rasponu krika do nijeme šutnje: “Mati će živinski kriknuti/ otac zaćutati/ i buljiti nijemo cijelog dana.”
Motivi ove pjesme su “smrt”, “ležaj”, “mašina”, “ljudi”, “posao”, “stol”, “sluškinje”, “mati”, “otac”.

Pjesničke figure koje nalazimo u pjesmi su: asonanca “I podižu se kao kad se podižu od stola” (ponavljanje samoglasnika “o” i “a”); aliteracija “I smalaksava i stenje” (ponavljanje suglasnika “s”), “živinski kriknuti” (ponavljanje suglasnika “k”), “otac zaćutati” (ponavljanje suglasnika “t”); epiteti “ljudsko”, “nevidljivim”, “svršen”, “živinski”, “nijemo”; poredba “i onda stane./ Ko kad mašina stane, I ljudi u to što se zbilo gladaju ko u svršen poso”;
personifikacija u kojoj je smrt prikazana kao neprijatelj protiv kojeg se tijelo bori “…tijelo s nečim nevidljivim hrve/ i hropti…”; anafora “i hropti/ i smalaksava i stenje/ i onda stane. I ljudi u to što se…/ i podižu se kao kad se podižu od stola/ i sluškinje se uprav tad najviše uzrade“.

Vizualne pjesničke slike koje se u pjesmi pojavljuju očituju se u stihovima “na ležaju se tijelo s nečim nevidljivim hrve, i onda stane./ Ko kad mašina stane.“, “i podižu se kao da se podižu od stola/ i sluškinje se uprav tad najviše uzrade“. A auditivne pronalazimo među stihovima “i hropti/ i smalaksava i stenje, mati će živinski kriknuti/ otac zaćutati“.

Smrt je u pjesmi prikazana kao neprijatelj kojeg tijelo pokušava pobijediti. Ono se bori, stenje, ali jednom mora stati. Smrt je jača baš kao i u pjesmi “Smrt i ja”. Susjedi, pridošlice i svi ostali ljudi na to gledaju kao na nešto što se jednostavno moralo dogoditi, nešto protiv čega lijeka nema. Jedinu iskrenu i snažnu bol pokazuju roditelji preminulog djeteta, pa tako majka snažno viče, a otac baš suprotno, u tišini prazno gleda čitav dan.

Smrt je prikazana pomalo mistično. Ona nam nije vidljiva, ali prema reakcijama tijela i njegovoj patnji znamo da je prisutna.

U ovoj pjesmi opjevana je tjelesnost, smrtnost, ali i onostranost koja nas sve jednog dana čeka. Ova su tri motiva najčešće spominjana i opjevani u Šimićevoj poeziji.

Bilješka o autoru

Antun Branko Šimić rođen je 1898. u Hercegovini. Osnovnu školu završio je u Drinovcima, a gimnaziju polazi u Širokom brijegu, Mostaru, Vinkovcima i Zagrebu.

Bio je prvenstveno pjesnik, a zatim esejist, prevoditelj i kritičar. Pisati je počeo već kao 14-godišnji dječak. Njegova matoševska faza trajala je od 14. do 17. godine. kada je pisao o pejzažnoj lirici.

Prvu pjesmu Zimska pjesma objavljuje još u Vinkovcima već 1913. godine. u časopisu Luč, kao 15-godišnjak. 1915. seli u Zagreb i do kraja života bavi se književnošću, kojom se profesionalno bavi i živi od pisanja. 1920. izdaje zbirku pjesama Preobraženja. Velik dio Šimićevih djela ostao je neobjavljen do 50-ih i 60-ih godina.

Umire 1925., u 27. godini života, od tuberkuloze, što označava kraj njegovog stvaralačkog vijeka, kratkog, ali izrazito plodonosnog.

Na A.B. Šimića uvelike su utjecali njemački ekspresionizam i A.G. Matoš. Njegovu poeziju obilježavaju sjetni, otmjeni, dekadentni ugođaji, krajolici odvojeni od svakodnevice, umjetnost kao svrha samoj sebi, prigušene boje i nijanse, tiha, blagozvučna akustika, težnja za savršenstvom forme i bijeg od banalnosti svakodnevnog života.

Uz Miroslava Krležu i Tina Ujevića, A.B. Šimić je najistaknutiji pjesnik hrvatskog modernizma. A zaslužan je i za popularizaciju slobodnog stiha te integriranje našeg pjesništva u europsko.

Autor: I.F.

Kako napisati lektiru (video tutorial)

Odgovori Otkaži odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Književnost.hr traži autore za objavu svojih književnih radova!

Top autori

Anto Gardaš Antun Branko Šimić August Šenoa Biblija Braća Grimm Charles Perrault Dinko Šimunović Dobriša Cesarić Dragutin Tadijanović Hans Christian Andersen Hrvoje Hitrec Ivan Kušan Ivana Brlić-Mažuranić Miroslav Krleža Nada Iveljić Ranko Marinković Silvije Strahimir Kranjčević Slavko Mihalić Tin Ujević Vesna Parun Vladimir Nazor William Shakespeare Željka Horvat-Vukelja Zlatko Krilić Zvonimir Balog
Popis svih autora >>

Informacije

  • Pomoć
  • O nama
  • Kontakt
  • Impressum
  • Marketing
  • Uvjeti korištenja

Korisno

  • Pitanja za ponavljanje
  • Knjige
  • Analize pjesama
  • Književnost
  • Jezik
  • Zatražite novu lektiru

Lektire

  • Po autorima
  • Po abecedi
  • Po razredima
  • Pjesme

Mreža portala

  • Bajke.hr
  • Biografija.com
  • Književnost.hr
  • Molitva.hr
  • Obrazovanje.hr
  • Poezija.hr

Copyright © 2010.–2023. Informativka d.o.o. Sva prava pridržana.

sponsored
English | BiH | Deutschland | Hrvatska | Italia | Slovenija | Srbija
English | BiH | Deutschland | Hrvatska | Italia | Slovenija | Srbija