Pjesma “Rano sunce u šumi” objavljena je u zbirci pjesama “Srebrne svirale” koju je napisao pjesnik Dragutin Tadijanović. Zbirka obuhvaća pjesme nastale od 1920. godine do 2003. godine. Prvo izdanje izašlo je davne 1960. godine, a u svako novo dodane su još neke pjesme. Sveukupno je do sada izašlo čak 19 izdanja ovih zbirka pjesama.
Tadijanović je stvarao u vrijeme kada se u hrvatskoj književnosti još uvijek jako osjećao utjecaj moderne i ekspresionizma, ali su se već počele osjećati naznake nadolazeće socijalno angažirane poezije. On je unatoč tomu nije opredijelio ni za jednu od tih struja, iako se u njegovim pjesmama podsjećaju utjecaji i moderne i socijalnih pjesama. Ipak, njegove pjesme su ostale nepretenciozne i blage. One obuhvaćaju širok broj tema, ali su najčešće zavičajne, pejzažne i intimne, što je ipak utjecaj moderne.
Tadijanović je pisao kroz dugi niz godina, pa su se tako s vremenom i njegove pjesme mijenjale. Iako je on tijekom svog cjelokupnog stvaralaštva ostao vjeran svom književnom izričaju, ne mijenjajući ga previše, njegove pjesme ipak možemo svrstati u neke faze.
Prva fazu pisanja trajala je od dvadesetih godina prošlog stoljeća do 1935. godine. To je vrijeme kada je Tadijanović napustio svoj rodi kraj, selo Rastušje pokraj Slavonskog Broda i preselio se u Zagreb kako bi se školovao. Pjesme napisane u ovom razdoblju još uvijek odišu pjesnikovom povezanošću s rodnim krajem. One su slikovite, često pejzažne, ali i pomalo sjetne, nostalgične. Te pjesme nisu nostalgične samo za krajem koje je pjesnik napustio, nego i djetinjstvom koje je morao napustiti odrastanjem, ali i odlaskom.
Pjesma “Rano sunce u šumi”, napisana je 1922. godine i time spada u tu prvu fazu Tadijanovićeva pjesništva. Ona se u tu fazu uklapa i svojom pejzažnom tematikom, motivima, ali i stilom kojim je pisana.
Pjesme ove zbirke napisane su slobodnim stihom što znači da u stihovima nema rime i da nisu pisani istim dužinama stiha. Ritam u pjesmama se postiže različitim vrstama strofa i stihova, inverzijom, ponavljanjima te opkoračenjem.
S obzirom da se radi o lirskim pjesmama, pjesnik se i slikovito izražava tako da stvara slike. U tu svrhu koristi i razna stilska sredstva i stilske figure.
Rano sunce u šumi – analiza pjesme
Pejzažna lirska pjesma koja nam govori o buđenju šume koje se događa u rano proljeće te o pjesnikovoj oduševljenosti šumskim krajolikom. Pjesma govori o prirodi, ali i o samom pjesniku.
Pjesma ima četiri strofe, a njezini stihovi su različite duljine. Prva strofa je trostih, druga i treća su šesterostisi, a četvrta je sedmerostih. Svaka strofa ima svoju temu, odnosno misao.
Misao pjesme posebno je vidljiv kroz motive. Tako kroz strofe možemo izdvojiti ove motive: zelene krošnje, proljetni vjetar, sunčeve strelice, stabla, lišće, grančice, šuma, cvjetovi, listovi, ptičice, sunce, sjene, likovi na travi i rosa.
Sve što se događa u šumi dolazi s pojavom sunca koji je glavni pokretač cijelog života i on je kao tema prisutan u svim strofama osim u prvoj.
Ritam pjesme se mijenja, on je čas miran i smirujuć, a čas uzbudljiv. Pjesnik nam njime pokušava dočarati svoju uzbuđenost i zanesenost prirodom. U nekim dijelovima pjesme pjesnik je osjeća sreću i ushićenost, ponegdje nemir i uzbuđenost, a negdje i mir, spokojnost i plahost.
Ritam je pjesnik postigao ponavljanjem veznika “i” na početku stihova kojom nam je želio dočarati nestrpljivost, zatim ponavljanje nekih riječi, ali i glasova.
Ritam se naglašava i inverzijom, odnosno obrnutim gramatičkim poretkom od onog koji je inače uobičajen. Tako možemo primijetiti u ovom slučaju da se to događa kada pjesnik smješta atribut iza imenice, a ne ispred kako je to inače uobičajeno (“cvjetovi / Bijeli”). Isto tako možemo primijetiti da pjesnik prebacuje i dijelove rečenice u novi red, odnosno stih, što se naziva opkoračenje.
Stihovi su različite duljine i prevladavaju oni kraći čime pjesnik postiže brži ritam. Ritam i živost postiže i aoristom, odnosno prošlim svršenim vremenom.
Budući da nam pjesnik želi prenijeti i vizualne slike prirode, koristi često i metafore, personifikacije, poredbe i epitete.
Pjesnik ovom pejzažnom pjesmom progovara i o duhovnom stanju sebe i svog odnosa prema prirodi. Sunce je za njega pokretač života.
Bilješka o autoru
Dragutin Tadijanović rodio se u mjestu Rastušje pokraj Slavonskog Broda 4. studenog 1905. godine. Osnovnu školu pohađao je u selu pored svoga rodnog mjesta, u Podvinju, a u gimnaziju je išao u Slavonski Brod. Na studij je krenuo u Zagreb, a studirao je najprije šumarstvo, da bi se kasnije opredijeli za književnost.
Nakon završenog studija radio je kao korektor u novinama zatim kao nastavnik u školi pa nakon toga i kao urednik u jednoj izdavačkoj kući. Član je Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Pjesme je počeo pisati već sa samo trinaest godina, a prvu je objavio u srednjoj školi u tamošnjem listu. Tada je koristio pseudonim Margan Tadeon. Svoje ime počeo je koristiti 1930. godine kada je objavio “Pjesmu mom srcu” u časopisu “Književnik”.
Njegove najpoznatije pjesničke zbirke su: “Sunce nad oranicama”, “Lirika”, “Pepeo srca”, “Srebrne svirale”, “Dani djetinjstva”, “Prsten”, “Svjetiljka ljubavi”, “Kruh svagdanji”, “Sunce nad oranicama” i mnoge druge.
Umro je 17. lipnja 2007. godine.
Autor: M.L., V.B.
Odgovori