Pjesma “O krilatom konju” objavljena je u zbirci pjesama “Srebrne svirale” koju je napisao pjesnik Dragutin Tadijanović. Zbirka obuhvaća pjesme nastale od 1920. godine do 2003. godine. Prvo izdanje izašlo je davne 1960. godine, a u svako novo dodane su još neke pjesme. Sveukupno je do sada izašlo čak 19 izdanja ovih zbirka pjesama.
Tadijanović je stvarao u vrijeme kada se u hrvatskoj književnosti još uvijek jako osjećao utjecaj moderne i ekspresionizma, ali su se već počele osjećati naznake nadolazeće socijalno angažirane poezije. On je unatoč tomu nije opredijelio ni za jednu od tih struja, iako se u njegovim pjesmama podsjećaju utjecaji i moderne i socijalnih pjesama. Ipak, njegove pjesme su ostale nepretenciozne i blage. One obuhvaćaju širok broj tema, ali su najčešće zavičajne, pejzažne i intimne, što je ipak utjecaj moderne.
Tadijanović je pisao kroz dugi niz godina, pa su se tako s vremenom i njegove pjesme mijenjale. Iako je on tijekom svog cjelokupnog stvaralaštva ostao vjeran svom književnom izričaju, ne mijenjajući ga previše, njegove pjesme ipak možemo svrstati u neke faze.
Prva fazu pisanja trajala je od dvadesetih godina prošlog stoljeća do 1935. godine. To je vrijeme kada je Tadijanović napustio svoj rodi kraj, selo Rastušje pokraj Slavonskog Broda i preselio se u Zagreb kako bi se školovao. Pjesme napisane u ovom razdoblju još uvijek odišu pjesnikovom povezanošću s rodnim krajem. One su slikovite, često pejzažne, ali i pomalo sjetne, nostalgične. Te pjesme nisu nostalgične samo za krajem koje je pjesnik napustio, nego i djetinjstvom koje je morao napustiti odrastanjem, ali i odlaskom.
Kako je vrijeme prolazilo, u njegovom pjesništvu počinje se osjećati i postepeno jačati otuđenost od tog istog kraja, upravo kako se pjesnik i sam osjećao nakon dužeg boravka van rodnog kraja. Te pjesme sadrže očitu otuđenost, ali i nepripadanje ni jednom mjestu. Niti rodnom, niti onome u koji se doselio. One su pomalo i naivne, jer ne samo da idealiziraju prošlo vrijeme koje uključuje djetinjstvo i rodno selo, već se u njima nada povratku. Pjesnik priziva povratak kao da će on značiti ne samo vraćanje korijenima, već i povratak u prošlost, gdje su stvari onakve kakvima ih pamti.
Nakon faze nostalgije i otuđenosti, slijedi faza traženja novog identiteta, koji se očituje kroz dvojakost – pjesnikova prošlost u ruralnom kraju i budućnost u urbanom gradu; njegovi korijeni na selu i stremljenje ka Europi i njenoj kulturi. On traži novo uporište svog života, kakvo mu je davalo rodno mjesto. Ipak, iako se od njega odmiče, ono ga još uvijek idealizira. Sada taj ideal prerasta u glorifikaciju djetinjstva i mjesta na kojem je odrastao do te mjere da se više ništa s njima ne može nositi. Njegova nostalgična bol budi neka nova, egzistencijalna pitanja koja se šire sve do ontoloških.
Faza koja je trajala od 1945. godine do 1951. sadrži pjesme koje su više kritične. U njima se pjesnik odmiče od sebe kao lirskog subjekta pa su tako i same pjesme mnogo ironičnije, ponekad i autoironične, skeptične, kontemplativne i meditativne. Njegovi motivi više nisu zavičajni, već postaju urbani, ali još uvijek bez imaginacije i eksperimentiranja. On u ovoj fazi pjesništva raskida s idealiziranjem, pa tako i svog rodnog Rastušja.
Ova pjesma spada u one nastale u njegovoj starosti, kada se okreće nekim drugčijim temama, a preispituje dosadašnji život, nadolazeću smrt, pa i ovako luckastim temama kao što je pjesma “O krilatom konju”, napisana 1987. na Rabu.
Pjesme ove zbirke napisane su slobodnim stihom što znači da u stihovima nema rime i da nisu pisani istim dužinama stiha. Ritam u pjesmama se postiže različitim vrstama strofa i stihova, inverzijom, ponavljanjima te opkoračenjem.
Budući da se radi o lirskim pjesmama, pjesnik se i slikovito izražava tako da stvara slike. U tu svrhu koristi i razna stilska sredstva i stilske figure.
O krilatom konju – analiza pjesme
“O krilatom konju” jedna je luckasta pjesmica, koja kao da priča o svijetu mašte ili bolje – o liku iz svijetu mašte koji se odlučio pojaviti u našem svijetu. Taj lik iz mašte je krilati konj. On odjednom pojuri ulicom, ostavljajući odrasle u čudu, a djecu u sreći. Juri sve dok mu ne stade prilaziti pjesnik i onda se konj propne pred njim dok se ostali i dalje čude odakle takav stvor na ulici.
Ova pjesma je cijela metaforična. Krilati konj je simbol čudnovatih stvari na svijetu kojima se odrasli iščuđavaju, djecu oduševljavaju, a jedino im se umjetnici, poput pjesnika u ovo pjesmi, usude prići, bolje ih promotriti i onda ih iskoristiti u svojem stvaralaštvu. Pjesnici su nešto između djece i odraslih – oduševljavaju ih čudesa, ali ih ne puste da samo tako prođu, već ih zaustave i iskoriste za dobro.
Krilati konj nosi još jednu značajnu simboliku koja bi se mogla primijeniti u ovo pjesmi. Krilati konj je bio i Pegaz, biće iz grčke mitologije, a simbolika koju je nosio mijenjala se s vremenom. Od srednjeg vijeka pa sve do renesanse bio je simbol mudrosti i slave, a onda je postao simbolom poezije te izvor inspiracije, što je naročito bilo značajno u 19. stoljeću i kasnije. Dakle, u vrijeme Tadijanovićeva stvaralaštva, Pegaz je bio simbol inspiracije i upravo ga je on kao takvog iskoristio za ovu pjesmu – simbolički, metaforički, ali i u stvarnosti.
Osim motiva krilatog konja, u pjesmi se pojavljuju i motivi “ulica”, “kopito”, “pločnik”, “ljudi”, “konj”, “djeca”, “griva” i “pjesnik”.
Vizualne pjesničke slike u pjesmi pronalazimo u stihu “Krilati konj ulicom juri…“, a auditivne u stihovima “I njišti, i kopitom lupa o pločnik.” i “A djeca viču, od radosti kliču…”
Metafora je prva i najznačajnija stilska figura koju primjećujemo u pjesmi, upravo zbog motiva krilatog konja. Druga značajna stilska figura svakako je simbol, zbog važne simbolike glavnog motiva, te ideje koju on predstavlja.
Osim njih, u pjesmi pronalazimo onomatopejsku riječ “njišti”, te asonancu, gdje se ponavlja samoglasnik “i” u stihu “A krilati konj ulicom njišti…”
Pjesma je sastavljena od četiri strofe i to katrena i trostiha, koji su pisani slobodnim stilom.
Bilješka o autoru
Dragutin Tadijanović rodio se u mjestu Rastušje pokraj Slavonskog Broda 4. studenog 1905. godine. Osnovnu školu pohađao je u selu pored svoga rodnog mjesta, u Podvinju, a u gimnaziju je išao u Slavonski Brod. Na studij je krenuo u Zagreb, a studirao je najprije šumarstvo, da bi se kasnije opredijeli za književnost.
Nakon završenog studija radio je kao korektor u novinama zatim kao nastavnik u školi pa nakon toga i kao urednik u jednoj izdavačkoj kući. Član je Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Pjesme je počeo pisati već sa samo trinaest godina, a prvu je objavio u srednjoj školi u tamošnjem listu. Tada je koristio pseudonim Margan Tadeon. Svoje ime počeo je koristiti 1930. godine kada je objavio “Pjesmu mom srcu” u časopisu “Književnik”.
Njegove najpoznatije pjesničke zbirke su: “Sunce nad oranicama”, “Lirika”, “Pepeo srca”, “Srebrne svirale”, “Dani djetinjstva”, “Prsten”, “Svjetiljka ljubavi”, “Kruh svagdanji”, “Sunce nad oranicama” i mnoge druge.
Umro je 17. lipnja 2007. godine.
Autor: K.V., V.B.
Odgovori