Mrtva ljubav obrađena lektira Petra Preradovića sadrži detaljan kratak sadržaj, analizu djela, književne elemente, analizu pjesme i bilješku o piscu, sve potrebno za kvalitetnu obradu i aktivno sudjelovanje u nastavi.
Analiza djela
Petar Preradović rođen je 1818. godine u Grabrovici kraj Pitomače. Školovao se u domovini, a vojnu akademiju završio je u Bečkom Novom Mjestu. Tamo je počeo pisati stihove na njemačkom jeziku i preuzeo postavke romantizma, koji će se osjetiti u svim njegovim pjesmama. Godine 1840. upoznao je u Milanu Ivana Kukuljevića Sakcinskog. Bio je to presudan trenutak za Preradovićevo pjesništvo, jer se otada počeo zanimati za materinji jezik i općenito hrvatsku povijest i kulturu. Na poticaj Špire Dimitrovića, Preradović 1843. godine piše prvu pjesmu na hrvatskom jeziku, “Poslanica Špiri Dimitroviću”. Sljedeće godine tiskana mu je prva knjiga pjesama “Zora puca, bit će dana”, čime je Preradovićevo pjesništvo na narodnom jeziku dobilo uzlaznu putanju, a pjesnik je dobio središnje mjesto među aktivistima ilirskog pokreta.
Preradović se bavio i prevođenjem s njemačkog, talijanskog i francuskog jezika. Uz zbirku “Zora puca, bit će dana”, objavljene su mu i poznate zbirke “Prvenci” (1846.), “Nove pjesme” (1851.), “Pjesnička djela Petra Preradovića” (1873.). Petar Preradović umro je 1872. godine u Fahrafeldu, u Austriji, a njegovi posmrtni ostatci preneseni su 1879. na Mirogoj u Zagrebu. August Šenoa spjevao mu je himnu koju je uglazbio Ivan pl. Zajc, a prema motivu iz Preradovićeve pjesme “Putnik”, kipar Ivan Rendić izradio mu je nadgrobni spomenik “Domovina polaže cvijeće na pjesnikov Spomenik”.
Preradovićeve zbirke pjesama kreću se od domoljubne, preko refleksivne i intimne, pa sve do ljubavne poezije. U njegovoj poeziji prevladava misaonost, razmatranja o smislu života i sudbine. Utkao je svoja teška razočarenja i tragedije, život u tuđini, otuđenost od domovine i materinjeg jezika, što je sve rezultiralo ne samo unošenjem duševno-emocionalnih stanja u njegovu liriku, nego i dubokim razmišljanjima koja vrijede i danas. Stoga njegovu liriku više od svega karakteriziraju aforizmi, zbog čega je u kasnijoj hrvatskoj književnosti često citiran pjesnik. Petar Preradović iskazuje ushićenost materinjim jezikom, kojeg oslikava u više svojih pjesama.
Osim zaokupiranosti jezikom, ne skriva i svoje političko-kulturne ideje o jedinstvu Slavena. Ipak, cijeli svoj život težio je postizanju više razine poetskog izražavanja na hrvatskom jeziku, pokušavajući se izraziti svime onim što jezik nudi. No to mu je teško išlo jer je i sam hrvatski književni jezik bio u nastajanju (19. stoljeće je vrijeme najvećih jezičnih prijepora), a i pjesnika je život odnio daleko od domovine, gdje je zaboravio jezik, kojem se počeo priučavati tek kasnije. Dakle, za sebe je smatrao da nije uvijek u mogućnosti izraziti svu dubinu osjećaja, jer mu je za to nedostajalo poznavanje jezika. Unatoč tomu, ostao je jedan od cjenjenijih i vještijih pjesnika novije hrvatske književnosti.
Književni elementi
Književni rod: lirika
Književna vrsta: lirska, ljubavna pjesma
Mjesto radnje: nije definirano
Vrijeme radnje: nije definirano
Tema: potraga za skrovitim mjestom na kojem bi pjesnik sakrio svoju ljubav
Ideja: u životu više treba tragati za duhovnim vrijednostima nego materijalnim.
Analiza pjesme
Pjesma “Mrtva ljubav” Preradovićeva je ljubavna lirska pjesma, napisana u pet katrena. Nastala je 1845. godine nakon smrti njegove supruge te pjesma predstavlja transformaciju boli i ostalih emocija u poetsku zbilju. U prvoj strofi, lirski subjekt u prvom licu postavlja pitanje umrloj ljubavi: “Gdje ću tebe, o ljubavi moja,/ Sad zakopat, kad si izdahnula?” Ovim pitanjem pjesnik indirektno navještava svoje poimanje ljubavi, ali prije svega i sliku o ljudima. On traži neko skrovito mjesto na koje će sakriti svoju ljubav, kao nešto sveto i nadljudsko. Čak ni njegovo srce nije dobro skrovište, jer je puno nemira koji mu je njezina smrt prouzročila.
U drugoj strofi pjesnik nudi razna rješenja koja govore o odnosu duhovnih i materijalnih vrijednosti. Pokuša li svoju ljubav metaforički “sahraniti” u zemlju, “zemska vila” će je pretvoriti u drago kamenje. Spusti li ju duboko u more, “morska vila” će ju pretvoriti u biser. Usporedbe njegove ljubavi s predragim kamenom i predragim biserom govore o njegovom poštovanju prema umrloj ženi i shvaćanju važnosti ljubavi u ljudskom životu. Ljubav je sveta, ali ljudi su pogani, svojom pohlepnošću oskvrnut će svetost ljubavi, iskopati kamen iz zemlje, iz mora izvaditi biser i rasprodati ih.
Tražeći rješenja u materijalnim vrijednostima, pjesnik konačno rješenje o pohrani svojih emocija nalazi u zvijezdama. One su simbol uzvišenog, nadljudske dimenzije, koja je daleko od ičega što čovjek može pojmiti. One će sjati njemu žalosnom, ali tamo mu ljubav neće moći dosegnuti pohlepni i zavidni ljudi. Motiv zemlje i mora, tj. vode predstavljaju čovjekovo traganje za smislom i doživljajem svijeta orijentacijom prema materijalnim, zemaljskim stvarima. Posezanje za zvijezdama nametnuta je poanta pjesme, koja sugerira potragu za duhovnim vrijednostima u životu više nego materijalnim.
Pjesma motivima boli i odnosom ljubavi i smrti zauzima mjesto u svjetskoj romantičarskoj poeziji. Pjesnikov doživljaj ljudi govori o romantičarskom osjećaju otuđenosti od svijeta, u kojoj mu jedinu utjehu pruža ljubav.
Bilješka o piscu
Petar Preradović rođen je u Grabovnici 19.ožujka 1818. U pravoslavnoj obitelji, kao sin vojnog dočasnika. Nakon završene osnovne škole u Grubišnom polju i Đurđevcu, Preradović se školuje za vojnički poziv. Najprije pohađa Vojnički zavod u Bjelovaru, a 1830. odlazi u Vojnu akademiju u Bečkom Novom Mjestu. Boravak na akademiji utjecao je na formiranje njegovih književnih sklonosti, naročito prema romantizmu. Nakon školovanja započeo je službu kao poručnik u Milanu 1838. godine.
Na njegov povratak pisanju na hrvatskom jeziku utjecao je susret s Ivanom Kukuljevićem, koji je nanovo zainteresirao Preradovića za hrvatsku kulturu, politiku i gospodarsku situaciju. Preradović je uskoro prihvatio sve ilirske ideje. 1848. premješten je u Dalmaciju, gdje je počeo objavljivati pjesme na hrvatskom jeziku, te mu tu izlazi i prva zbirka pjesama. 1848. godine, u godini revolucije, Preradoviću su naredili da sudjeluje u vojnim pohodima, gdje austrijska je vojska gušila nacionalne revolucije. Preradović je umro u Fahrafeldu u Austriji, 1872. godine. Iza sebe je ostavio veliko književno stvaralaštvo koje možemo podijeliti u tri faze.
U prvoj fazi (1834.-1843.) nastaju pjesme na njemačkom jeziku. U duhu romantizma piše subjektivnu poeziju naglašenih emocija. Njemačkim stihovima vratio se i kasnije u ciklusu pjesama “Lina-Lieder”.
Druga faza (1843.-1851.) središnje je razdoblje njegova stvaralaštva. Tada se pjesnik nalazio u domovini i bio suradnik časopisa Zora Dalmatinska, gdje je objavio i svoje zbirke pjesama.
U trećoj fazi (1851.-1870.) postupno se okreće epskom stvaralaštvu, pišući djela u kojima dominira motiv sudbine.
Autor: I.D.
Odgovori