Jesen

“Tišina i druge pjesme” zbirka je Dobriše Cesarića u kojoj pronalazimo mnoštvo njegovih pjesama, među kojima su i dobro poznate “Voćka poslije kiše”, “Oblak”, “Balada iz predgrađa”, “Slap” i mnoge druge. U ovoj analizi obrađena je pjesma “Jesen”, koja se također nalazi u zbirci.

Cesarić je poznat kao pjesnik jednostavnog izraza i malih stvari. To uočavamo i u obrađenim pjesmama. Sve su pisane jednostavnim jezikom i lako su razumljive, a nose dublje značenje. On uzima jednostavne, svakodnevne motive iz prirode, opisuje njihove ljepote i u njima skriva dublja značenja svojih riječi. U Cesarićevu stilu pisanja osim jednostavnosti izraza uočavamo i dosljednost u formi pjesama te dosljednost vezanog stiha.

Glavna pitanja koja postavlja, a koja možemo pronaći u svim obrađenim pjesmama su pitanja o smislu života, prolaznosti života i životu nakon smrti. Iako se u većini pjesama osjeća sumorno raspoloženje i nemir te tuga zbog prolaznosti života, dubljim razmatranjem pjesama uočavamo da je pjesnik pun nade i optimizma jer pronalazi odgovor na svoja pitanja, a taj odgovor su njegova djela koja ostaju nakon njega i koja će mu pružiti mogućnost da živi vječno dok god njegova djela nisu zaboravljena.

Jesen – analiza pjesme

Kao što se i iz samog naslova može zaključiti, ova pjesma je po vrsti pejzažna pjesma. Cesarić opisuje dolazak jeseni te iskazuje sve njezine ljepote. Uzima uobičajene motive iz prirode, poput jezera, lišća, livada te im pjesničkim slikama pruža ljepotu koju na prvi pogled ne primjećujemo. Zbog pjesničkih slika i načina na koji pristupa opisu jeseni, možemo reći da je pjesma jednim dijelom i misaona.

Pjesma se sastoji od pet katrena, ali uočava se nedosljednost u broju slogova (uglavnom deveterci) i u rimi. Iako je pjesma pisana vezanim stihom, u prve dvije kitice rima je stalna; u prvoj strofi ukrštena, abab (kiše-diže, hoda-roda), a u drugoj obgrljena, abba (brda-krda, put-žut). U ostalim strofama rima se pojavljuje u dva stiha od četiri (dna-sna, travke-čavke, skačem-ogrtačem) te unutar jednog stiha (“kuda stiže uvis diže“).

Personificirana jesen pojavljuje se u sumornom tonu i tiho se kreće (“u tuzi kiše po poljanama tiho hoda“). Za sobom ostavlja otpalo lišće na putu. Unosi nemir u jezero te priprema medvjede na zimski san. Sa sobom nosi vjetar koji diže lišće, a ljudi prolaze zagrnuti ogrtačem. Prema ovome vidimo da je cijela pjesma prikazana vizualno, svi motivi u pjesmi prikazani su pjesničkim slikama.

Iako je pjesma puna epiteta (tuga kiše, tiho hoda, usplahirena jata, nemirno jezero, uzbunjene travke, uveli list) prevladana sumorno raspoloženje pa je i ritam u pjesmi usporen, a konačan doživljaj odgovara upravo tim prikazanim slikama pa čitatelja ispunjava osjećajima nemira, hladnoće i nespokoja. Unatoč tome, neosporiva je ljepota jesenskih prizora koju nam pjesnik prenosi. Tu ljepotu naglašava aliteracijom i asonancom (polako penje se u brda, a kuda prođe, njezin put od otpalog je lišća žut; a čovjek koji hoda drumom, zaogrnuo se ogrtačem). U ritmu uočavamo nejednakosti između tihog i mirnog kretanja jeseni (u tuzi kiše po poljanama tiho hoda; polako penje se u brda) i nemira koji unosi svojim dolaskom (uvis diže usplahirena jata roda; u jezero unese nemir).

U pjesmi se uočavaju motivi iz prirode te je stoga pjesma po vrsti pejzažna, ali te pjesničke vizualne slike prirode i jeseni nose dublje značenje pa je zato pjesma dijelom i misaona. I u ovoj pjesmi postavljaju se pitanja o prolaznosti i značenju života, česta pojava Cesarićevog pjesništva. U ovom slučaju on to pitanje postavlja kroz simbol jeseni, koja je kratka i prolazna te nas polako uvodi u oštru i dugu zimu. Želi nam poručiti da je kao i jesen i život prolazan i nestalan, a kao i u pjesmi Povratak uočavamo cikličku strukturu, ovaj puta ne u formi pjesme nego u ponavljanju godišnjih doba. Jesen, iako je kratka i prolazna, ponovno će doći i donijeti sve svoje čari.

Bilješka o autoru

Dobriša Cesarić rodio se u Požegi 10. siječnja 1902. godine. Djetinjstvo je proveo u Osijeku gdje se s obitelji preselio kada je imao tri godine. U Osijeku je pohađao i osnovnu školu.

1916. godine s obitelji se preselio u Zagreb. U Zagrebu je završio realnu gimnaziju te je odmah nakon toga upisao studij prava. Pravo je ipak ubrzo zamijenio studijom filozofije, a radio je kao lektor, književnik i urednik.

Glavninu njegovog književnog stvaralaštva činilo je pjesništvo. Osim toga radio je kao prevoditelj, prevodeći s njemačkog, bugarskog, ruskog i slovenskog jezika.

Prvu pjesmu naziva “I ja ljubim…” objavio je još 1916. godine, a prva pjesma objavljena u književnom časopisu “Kritika”, zvala se “Buđenje” i tiskana je 1920. godine.

Nakon 1920. godine njegove pjesme izlazile su u mnogim časopisima.

Prva zbirka pjesama zvala se “Lirika” i objavljena je 1931. godine. Kasnije je objavio još “Osvijetljeni put”, “Spasena svjetla”, “Moj prijatelju”, “Slap”, “Povratak”, “Voćka poslije kiše” i mnoge druge. Svojim pjesmama prikazao nam je svoja razmišljanja o životu te nam je otkrio životne radosti, boli i ljepote.

Bio je član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Umro je 1980. godine u Zagrebu.

Autor: A.P.