Ova poznata, prva hrvatska budnica, djelo je istaknutog vođe ilirskog pokreta i narodnog preporoditelja Ljudevita Gaja. On je poznat kao glavni ideolog ilirskog pokreta i njegov vođa. Ideja ilirskog pokreta prvenstveno je bila političke naravi, zbog čega se Gaj borio za ujedinjenje svih južnih Slavena.
Stvaranje moderne hrvatske nacije imalo je za preduvjet stvaranje hrvatskog književnog jezika. Ljudevit Gaj strasno je radio na upravo tom preduvjetu te je 1835. pokrenuo tiskanje “Novina Horvatzskih” i dodatka “Danica Horvatzska, Slavonszka y Dalmatinszka”. Prvo izdanje novina bilo je tiskano na kajkavskom narječju i pisano starom grafijom. Sljedeće godine, dodatak je preimenovan u “Danica ilirska”, a pisan je štokavskim narječjem.
Gajev književni rad najviše se orijentira na jezične prijepore, pa izdaje razne proglase koji se bave problematikom odabira književnog jezika (kajkavskog ili štokavskog) i grafijom. Najpoznatije djelo ove vrste mu je “Kratka osnova horvatsko- slavenskoga pravopisanja”, izašla 1830. godine. Ljudevit Gaj je pisao i poeziju, i to programatsku poeziju, u kojoj su najbolje do izražaja došli njegovi politički i jezični koncepti.
“Horvatov sloga i zjedinjenje” poznata je kao prva hrvatska budnica, nastala 1832. godine, a prvi put je tiskana u prilogu “Danica” 1835. godine. Budnice su kako im ime kaže, domoljubne pjesme koje imaju svrhu pobuditi uspavalu nacionalnu svijest. Njihovi motivi pjevaju o slavnoj prošlosti, tužnoj sadašnjosti, ali i o nadi o ponovnoj uspostavi velike i snažne domovine. Budnice pripadaju programatskoj poeziji, jer su izražavale ideje ilirskog pokreta, veličale jedinstvo Hrvata i zajedništvo južnoslavenskih naroda. Budući da su bile popularne u narodu, budnice su često bile uglazbljene. “Horvatov sloga i zjedinjenje” uglazbio je Ferdo Livadić 1833. godine.
Horvatov sloga i zjedinjenje – analiza pjesme
Pjesma je po vrsti budnica i pripada domoljubnoj lirici. Iako je Ljudevit Gaj pobornik ilirskog pokreta i sjedinjenja južnih Slavena, ova pjesma ima temu ujedinjenja hrvatskog naroda. Motiv sloge koji se nalazi u naslovu upućuje na buđenje svijesti da su svi Hrvati braća i da je njihova sloga temelj sjedinjenja. Sloga je duhovni preduvjet za političko ujedinjenje. Gaj budnicu piše u vrijeme žestokog političkog otpora prema tuđinskim vladarima koji su nametnuli vlast na hrvatskom povijesnom prostoru. To je dovelo do rasula i općeg pesimizma i osjećaja propasti. No u prvoj strofi pjesnik koristi suprotstavljene motive kako bi ukazao na moć koju hrvatski narod u sebi nesvjesno ima. U kontrastu su propast- život, san- buđenje, mal- velik.
Četvrti stih prve strofe “kad ju zbudimo” u izravnoj je vezi s vrstom pjesme i upućuje na piščevu poruku: Hrvati su jaki, veliki, samo to još ne znaju. Alegorija sna ima značenje duševne i političke nesvijesti, letargije i nezainteresiranosti hrvatskog naroda. Za takvo stanje Gaj krivi “sestre njoj neverne”, strane zemlje koje su hrvatskoj državi nametnule geografsko i nacionalno razjedinjenje. Na ovaj način suprostavlja sumornu sadašnjost slavnoj prošlosti. “Nas je negda jedna mati draga rodila”, stih je koji govori o porijeklu Slavena i poimanju njihove krvne povezanosti. Uz to, Gaj spominje i druge motive slavne prošlosti: “Jenput vidi sve Županije/ Sve ponovljene,/ Ztare slavne sve banije/ Znova ztvorjene;” Svi Slaveni su braća, rođena od jedne majke i predstavljaju staru slavnu domovinu i njenu diku.
Sloga Slavena je najčešća tema preporodne lirike, a u pjesmi se ostvaruje na više načina. Najsnažnija alegorija koja govori o slozi Hrvata, pa i Slavena, je kolo. Gaj kolo spominje kao predskazanje slavne budućnosti, u kojoj će se svi oni ujediniti. U kolu se nalaze “vsi Hrvati”: “Z like, Krbave,/ Kranjci, Štajerci, Gorotanci/ I Šlavonija,/ Bosna, Srblji, Istrijanci/ Ter Dalmacija”. Osim motiva kola, kao poznatog foklornog naslijeđa južnih Slavena, veseli ton i živahan ritam pjesme postiže se motivima glasnog pjevanja i složnih glasova koji se dižu u visine. S glavnom poetskom temom buđenja i životnih radosti koje slijede nakon “zjedinjenja” Gaj povezuje i anakreontske motive u posljednjoj strofi pjesme: “Nudar braćo čaše z vinom/ Sad napunite./ Zdravicu horvatskem sinom vernem napit’te;” Ti motivi također iskazuju slogu i bratstvo, ali i buduću radost horvatskog roda.
Budući da je početak 19. stoljeća vrijeme romantizma u europskoj književnosti i Gaj je preuzeo pojedine romantičarske koncepte. Cijela pjesma je strukturirana na kontrastima. Suprotstavljene su slavna prošlost i teška sadašnjost, kao i sadašnjost i optimistična, svijetla budućnost; stranci i Slaveni, slabost i moć, san i java.
U pjesmi se izmjenjuju osmerci i peterci, a rima je unakrsna. Ovakve izmjene stihova i rimovanje doprinose izuzetno živahnom tempu i ritmu, zbog čega je pjesmu bilo lako upamtiti, a potom i uglazbiti. Temelji se na alegorijama i metaforama, a ponajviše na kontrastima. Od ostalih stilskih figura prepoznatljivi su epiteti (domovina- jačja, mala, slavna; složni glasi, sin verni, čudne senje, slatke radosti, sestre neverne). Na akustičnoj razini, ugođaj budnice postiže se upotrebom uskličnih rečenica.
Bilješka o autoru
Ljudevit Gaj je jedan od najpoznatijih ličnosti ilirskog preporoda tj. hrvatskog narodnog preporoda. Bio je političar, jezikoslovac i književnik. Rođen je 1809. godine u Krapini. Odrastao je u francusko-njemačkoj obitelji, pa se u njegovom kućanstvu govorilo njemačkim jezikom.
Tek je na školovanju u Beču, Grazu i Pešti došao u kontakt sa svojom nacionalnom manjinom. Za vrijeme školovanja u Grazu kod njega se formirala nacionalna svijest koja će biti njegov pokretač u daljnjem profesionalnom, ali i osobnom životu. Već je u Grazu 1828. godine osnovao svoj prvi ilirski klub, a godinu dana kasnije, u Pešti, upoznao je Jana Kolara i prihvatio njegovu ideju i slavenskoj uzajamnosti.
Već 1830. Gaj u Budimu tiska dvojezičnu knjižicu “Kratka osnova horvatsko- slavenskog pravopisanja”, koja je bila pisanja hrvatskim i njemačkim jezikom. Upravo ga je ona proslavila u cijeloj zemlji. Gaj nastavlja sa slovnom reformom kojom pokušava svakom fonemu hrvatskog jezika pripojiti latinični grafem. Upravo zato se hrvatska abeceda naziva i gajicom, a prihvatili su je i susjedni narodi Slovenci, Bošnjaci, Srbi i Crnogorci.
1835. Gaj osniva Novine Horvatske, koje su prve hrvatske novine odobrene od strane tadašnje kraljevine, a imale su i svoj književni prilog, poznatu Danicu horvatsku, slavonsku i dalmatinsku. Upravo je Danica postala centar oko kojeg su se skupljali svi tadašnji hrvatski književnici i preporoditelji. 1836. te novine preimenovane su u Ilirske narodne novine, a prilog u Danicu ilirsku. Nakon što je zabranjena upotreba ilirskog imena od strane kralja, prestale su izlaziti i same novine.
Ljudevit Gaj nije bio samo političar i jezikoslovac, već i književnik. Napisao je jednu od najpopularnijih hrvatskih budnica “Još Horvatska ni propala”, izdanu 1833. godine, a i inače je bio poznat upravo po svojim budnicama koje su bile usmjerene na buđenje nacionalne svijesti hrvatskog (alii ostalih slavenskih) naroda.
Ljudevit Gaj umro je u Zagrebu 1872. godine, u svojoj tiskari.
Autor: I.D.
Odgovori