Grmljavina

Pjesma “Grmljavina” objavljena je u zbirci pjesama “Srebrne svirale” koju je napisao pjesnik Dragutin Tadijanović. Zbirka obuhvaća pjesme nastale od 1920. godine do 2003. godine. Prvo izdanje izašlo je davne 1960. godine, a u svako novo dodane su još neke pjesme. Sveukupno je do sada izašlo čak 19 izdanja ovih zbirka pjesama.

Tadijanović je stvarao u vrijeme kada se u hrvatskoj književnosti još uvijek jako osjećao utjecaj moderne i ekspresionizma, ali su se već počele osjećati naznake nadolazeće socijalno angažirane poezije. On je unatoč tomu nije opredijelio ni za jednu od tih struja, iako se u njegovim pjesmama podsjećaju utjecaji i moderne i socijalnih pjesama. Ipak, njegove pjesme su ostale nepretenciozne i blage. One obuhvaćaju širok broj tema, ali su najčešće zavičajne, pejzažne i intimne, što je ipak utjecaj moderne.

Tadijanović je pisao kroz dugi niz godina, pa su se tako s vremenom i njegove pjesme mijenjale. Iako je on tijekom svog cjelokupnog stvaralaštva ostao vjeran svom književnom izričaju, ne mijenjajući ga previše, njegove pjesme ipak možemo svrstati u neke faze.

Pjesma “Grmljavina”, napisana u travnju 1924. godine, spada u njegovu prvu fazu pisanja, onu koja je trajala od dvadesetih godina prošlog stoljeća do 1935. godine. To je vrijeme kada je Tadijanović napustio svoj rodi kraj, selo Rastušje pokraj Slavonskog Broda i preselio se u Zagreb kako bi se školovao. Pjesme napisane u ovom razdoblju još uvijek odišu pjesnikovom povezanošću s rodnim krajem. One su slikovite, često pejzažne, ali i pomalo sjetne, nostalgične. Te pjesme nisu nostalgične samo za krajem koje je pjesnik napustio, nego i djetinjstvom koje je morao napustiti odrastanjem, ali i odlaskom.

Kako je vrijeme prolazilo, u njegovom pjesništvu počinje se osjećati i postepeno jačati otuđenost od tog istog kraja, upravo kako se pjesnik i sam osjećao nakon dužeg boravka van rodnog kraja. Te pjesme sadrže očitu otuđenost, ali i nepripadanje ni jednom mjestu. Niti rodnom, niti onome u koji se doselio. One su pomalo i naivne, jer ne samo da idealiziraju prošlo vrijeme koje uključuje djetinjstvo i rodno selo, već se u njima nada povratku. Pjesnik priziva povratak kao da će on značiti ne samo vraćanje korijenima, već i povratak u prošlost, gdje su stvari onakve kakvima ih pamti.

Pjesme ove zbirke napisane su slobodnim stihom što znači da u stihovima nema rime i da nisu pisani istim dužinama stiha. Ritam u pjesmama se postiže različitim vrstama strofa i stihova, inverzijom, ponavljanjima te opkoračenjem.

Budući  da se radi o lirskim pjesmama, pjesnik se i slikovito izražava tako da stvara slike. U tu svrhu koristi i razna stilska sredstva i stilske figure.

Grmljavina – analiza pjesme

Pjesma “Grmljavina” Dragutina Tadijanovića još je jedna pjesma koja među glavnim motivima ima njegovu baku. Pretpostavljamo da ga je sjeta koju je osjećao slušajući grmljavinu, vjerojatno iz sigurnosti i udobnosti svoje sobe, potaknula da piše o legendi koju mu je pričala baka. S obzirom na to da ovo nije jedina pjesma koju je Tadijanović posvetio svojoj baki, zaključujemo da ju je jako volio i cijenio, te da je imala velikog utjecaja na njegov život, ako ništa, bar po lekcijama i ljubavi koju mu je pružala.

Ipak, baka je ovdje više od osobe, ona je u pjesmi simbol djetinjstva i doma. Ona označava onu sigurnost i udobnost koju kao djeca osjećaju u sigurnim rukama svojih baka i djedova. One nisu samo udobnost, već i mudrost koju od njih učimo, a dolazi upravo u ovakvim paketićima – malim pričicama koje nas prate cijeli život, kao što je i pjesnika pratila priča o svetom Iliji i grmljavini koju dijeli zločestoj djeci. Čak i u odrasloj dobi, to su priče kojih se prvih sjetimo, iako nam nova saznanja govore suprotne činjenice. Iako pjesnik zna što to grmljavina jest, neki mali dio njega, onaj zapeo u djetinjstvu, ipak najprije pomisli da je to sveti Ilija.

Motivi u pjesmi, uz spomenute “grmljavine” i “baku”, su i “sveti Ilija”, “kola”, “djeca”, “strelice”, “vatra”, “učeni ljudi”, “elektricitet”, “kiša” i “munje”.
Iako bi se naizgled moglo zaključiti da je ovdje riječ o lirskoj pejzažnoj pjesmi, kad dublje promotrimo i analiziramo pjesmu, vidimo da se radi o lirskoj intimnoj pjesmi.

Pjesničke slike u pjesmi su, kao i u većini pjesma Dragutina Tadijanovića, sinestetski izmiješane, pa tako imamo vizualne pjesničke slike “…da se sveti Ilija vozi nebom…” i “…odapne strelicu od vatre…“, auditivne “Grmi… I munje se hitaju…” i taktilne “Krupna, topla kiša“.

Od stilskih figura najprije uočavamo već spomenutu sinesteziju, a zatim i epitete: “ognjenim”, “zločestu”, “strahovito”, “učeni”, “krupna”, “topla”.  Tu je i onomatopejska riječ – “zagrmi”, koja lijepo opisuje svu buku grmljavine, zatim asonanca u ponavljanju slova “i”: “I grmi… I munje se hitaju!”.

Kako bi dobio na ritmu pjesme, pošto u njoj nema rime, Tadijanović koristi opkoračenje. Pjesma ima samo jednu strofu, sastavljenu od 21 slobodnog stiha.

Bilješka o autoru

Dragutin Tadijanović rodio se u mjestu Rastušje pokraj Slavonskog Broda 4. studenog 1905. godine. Osnovnu školu pohađao je u selu pored svoga rodnog mjesta, u Podvinju, a u gimnaziju je išao u Slavonski Brod. Na studij je krenuo u Zagreb, a studirao je najprije šumarstvo, da bi se kasnije opredijeli za književnost.

Nakon završenog studija radio je kao korektor u novinama zatim kao nastavnik u školi pa nakon toga i kao urednik u jednoj izdavačkoj kući. Član je Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Pjesme je počeo pisati već sa samo trinaest godina, a prvu je objavio u srednjoj školi u tamošnjem listu. Tada je koristio pseudonim Margan Tadeon. Svoje ime počeo je koristiti 1930. godine kada je objavio “Pjesmu mom srcu” u časopisu “Književnik”.

Njegove najpoznatije pjesničke zbirke su: “Sunce nad oranicama”, “Lirika”, “Pepeo srca”, “Srebrne svirale”, “Dani djetinjstva”, “Prsten”, “Svjetiljka ljubavi”, “Kruh svagdanji”, “Sunce nad oranicama” i mnoge druge.

Umro je 17. lipnja 2007. godine.

Autor: K.V., V.B.