Pjesma “Gdje su mladi dani” objavljena je u zbirci pjesama “Srebrne svirale” koju je napisao pjesnik Dragutin Tadijanović. Zbirka obuhvaća pjesme nastale od 1920. godine do 2003. godine. Prvo izdanje izašlo je davne 1960. godine, a u svako novo dodane su još neke pjesme. Sveukupno je do sada izašlo čak 19 izdanja ovih zbirka pjesama.
Tadijanović je stvarao u vrijeme kada se u hrvatskoj književnosti još uvijek jako osjećao utjecaj moderne i ekspresionizma, ali su se već počele osjećati naznake nadolazeće socijalno angažirane poezije. On je unatoč tomu nije opredijelio ni za jednu od tih struja, iako se u njegovim pjesmama podsjećaju utjecaji i moderne i socijalnih pjesama. Ipak, njegove pjesme su ostale nepretenciozne i blage. One obuhvaćaju širok broj tema, ali su najčešće zavičajne, pejzažne i intimne, što je ipak utjecaj moderne.
Tadijanović je pisao kroz dugi niz godina, pa su se tako s vremenom i njegove pjesme mijenjale. Iako je on tijekom svog cjelokupnog stvaralaštva ostao vjeran svom književnom izričaju, ne mijenjajući ga previše, njegove pjesme ipak možemo svrstati u neke faze.
Pjesma “Gdje su mladi dani” spada u njegovu prvu fazu pisanja, onu koja je trajala od dvadesetih godina prošlog stoljeća do 1935. godine. To je vrijeme kada je Tadijanović napustio svoj rodi kraj, selo Rastušje pokraj Slavonskog Broda i preselio se u Zagreb kako bi se školovao. Pjesme napisane u ovom razdoblju još uvijek odišu pjesnikovom povezanošću s rodnim krajem. One su slikovite, često pejzažne, ali i pomalo sjetne, nostalgične. Te pjesme nisu nostalgične samo za krajem koje je pjesnik napustio, nego i djetinjstvom koje je morao napustiti odrastanjem, ali i odlaskom.
Kako je vrijeme prolazilo, u njegovom pjesništvu počinje se osjećati i postepeno jačati otuđenost od tog istog kraja, upravo kako se pjesnik i sam osjećao nakon dužeg boravka van rodnog kraja. Te pjesme sadrže očitu otuđenost, ali i nepripadanje ni jednom mjestu. Niti rodnom, niti onome u koji se doselio. One su pomalo i naivne, jer ne samo da idealiziraju prošlo vrijeme koje uključuje djetinjstvo i rodno selo, već se u njima nada povratku. Pjesnik priziva povratak kao da će on značiti ne samo vraćanje korijenima, već i povratak u prošlost, gdje su stvari onakve kakvima ih pamti.
Ova pjesma napisana je 1921. godine, na početku pjesnikove prve faze pjesništva i ona je jedna od tih nostalgičnih pjesmama kojima priziva djetinjstvo i želi povratak, znajući da to ipak neće biti moguće.
Pjesme ove zbirke napisane su slobodnim stihom što znači da u stihovima nema rime i da nisu pisani istim dužinama stiha. Ritam u pjesmama se postiže različitim vrstama strofa i stihova, inverzijom, ponavljanjima te opkoračenjem.
Budući da se radi o lirskim pjesmama, pjesnik se i slikovito izražava tako da stvara slike. U tu svrhu koristi i razna stilska sredstva i stilske figure.
Gdje su mladi dani – analiza pjesme
Tema ove pjesme su sjećanja i razmišljanja o prošlim danima koji se ne mogu vratiti. Pjesnik razmišlja o prolaznosti života tako da možemo reći da se radi o misaonoj pjesmi.
Stihovi u pjesmi su podijeljeni u četiri strofe. U prvoj strofi možemo primijetiti dvostih dok u drugim strofama prevladavaju katreni.
Svaka strofa tiče se druge životne dobi i drugačijeg životnog iskustva. U drugoj strofi pjesnik se pojavljuje kao dijete i želi rukama dosegnuti zvijezde, u trećoj strofi to je Bog o kojem je pjesnik saznao iz bakinih priča, dok se četvrta strofa bavi pjesnikovom ljubavi.
Tako možemo zaključiti i da svaka strofa ima svoje vrijeme radnje. U prvoj strofi vrijeme radnje je sadašnjost jer se radnja događa za vrijeme pjesnikova pisanja. U svim ostalim strofama vrijeme radnje je prošlo, ali različito. Događa se od pjesnikovih najranijih dana djetinjstva pa dalje kroz život.
Pjesma je pisana slobodnim stihom, nema rime, a stihovi su različite dužine pa tako možemo uočite stihove u kojima su slogovi šesterci pa sve do dvanaesterca.
Za ritam su zaslužna ponavljanja glasova i riječi te tako možemo uočiti ponavljanje riječi “gdje” na početku svake strofe koja daje značenje pjesmi kao cjelini.
Možemo zaključiti da je svaka strofa pitanje te započinje riječju “gdje”. No, ne očekuje se odgovor jer se radi o retoričkim pitanjima. Pjesnik nam svojim upitima pokušava dočarati nevjericu, sumnju, tjeskobu ili nesigurnost.
U pojedinim stihovima možemo primijetiti i inverziju, odnosno obrnuti red riječi od onog uobičajenog. Tako možemo uočiti da epiteti dolaze iza imenica. Time pjesnik želi dodatno naglasiti izrečeno.
S obzirom da je tema pjesme neuhvatljivost vremena i njegovo konstantno izmicanje, odgovori na retorička pitanja su nepotrebni.
Bilješka o autoru
Dragutin Tadijanović rodio se u mjestu Rastušje pokraj Slavonskog Broda 4. studenog 1905. godine. Osnovnu školu pohađao je u selu pored svoga rodnog mjesta, u Podvinju, a u gimnaziju je išao u Slavonski Brod. Na studij je krenuo u Zagreb, a studirao je najprije šumarstvo, da bi se kasnije opredijeli za književnost.
Nakon završenog studija radio je kao korektor u novinama zatim kao nastavnik u školi pa nakon toga i kao urednik u jednoj izdavačkoj kući. Član je Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Pjesme je počeo pisati već sa samo trinaest godina, a prvu je objavio u srednjoj školi u tamošnjem listu. Tada je koristio pseudonim Margan Tadeon. Svoje ime počeo je koristiti 1930. godine kada je objavio “Pjesmu mom srcu” u časopisu “Književnik”.
Njegove najpoznatije pjesničke zbirke su: “Sunce nad oranicama”, “Lirika”, “Pepeo srca”, “Srebrne svirale”, “Dani djetinjstva”, “Prsten”, “Svjetiljka ljubavi”, “Kruh svagdanji”, “Sunce nad oranicama” i mnoge druge.
Umro je 17. lipnja 2007. godine.
Autor: M.L., V.B.
Odgovori