Petar Preradović jedan je od najznačajnijih hrvatskih pjesnika ilirskog doba 19. stoljeća i glavni predstavnik romantizma u Hrvatskoj. Iako se pjesništvom u početku bavio samo usputno, iza sebe je ostavio jedinstvena književna djela koja čine temelj hrvatske književnosti. Preradović je bio po zanimanju časnik u vojsci, koji je dobivao posebne poticaje za rad na narodnom osvještenju, a njegova pripadnost vojsci donekle se osjeća i u njegovom pjesništvu, nabijenom emocijama ponosa, željezne volje i neustrašivosti.
Svoje prve pjesme pisao je na njemačkom jeziku, ali se nakon upoznavanja s Ivanom Kukuljevićem Sakcinskim zainteresirao za hrvatski jezik i kulturu, te odlučio početi pisati na materinjem jeziku, hrvatskom. 1843. godine Preradović je napisao prvu pjesmu na hrvatskom jeziku “Poslanicu Špiri Dimitroviću”, jer ga je upravo on i potaknuona taj čin. Pjesma “Zora puca, bit će dana” prva je njegova tiskana pjesma, a objavljena je u prvom broju Zore dalmatinske 1844. godine.
Živeći u vrijeme buđenja nacionalne svijesti i ilirskog pokreta, svojim stihovima nastojao je osvijestiti važnost materinjeg jezika, a u narodu probuditi osjećaj domoljublja. Njegove pjesme nadahnjuju, podučavaju i daju nadu, upravo ono što je trebalo hrvatskom narodu u doba preporoda, vremenu kada su pronalazili svoj narodni i nacionalni identitet, stvarali vlastiti jezik, a time i vlastitu kulturu. Neki od njegovih najpoznatijih stihova posvećeni su upravo hrvatskom jeziku: “Ljub si, rode, jezik iznad svega, u njem živi, umiraj za njega! Po njemu si sve što jesi.”
Zora puca, bit će dana – analiza pjesme
Pjesma “Zora puca, bit će dana” prva je tiskana pjesma Petra Preradovića. Kao većina njegovih pjesama govori o buđenju nacionalne svijesti i nagoviješta jedno novo vrijeme za hrvatski narod. Upravo u tome leži metafora motiva zore, ona je simbol novoga dana, dok je novi dan u prenesenom značenju jedno novo doba za Preradovićevu zemlju. To doba je svjetlo i puno prosperiteta.
Pjesma započinje stihovima koji govore da je pjesnik spavao, a iz sna su ga probudile gusle i najavile zoru. Ovi stihovi imaju više metaforičkih izraza. Pjesnik najprije izjavljuje kako je njegov dosadašnji život bio poput spavanja; bio jenesvjestan svog narodnog identiteta, sve dok ga nisu probudile djedove gusle, kao simbol hrvatskog folklora, narodne kulture i općenito hrvatstva. Te gusle su mu se obratile poput njegovih predaka i zazvale ga da se vrati korijenima od kojih je potekao, svojem hrvatstvu koje se u germanizaciji izgubilo. Tek buđenjem, pjesnik je uvidio da je cijelo vrijeme bio slijep, u snu, a otvaranjem očiju vidio je zoru kao nov početak za sebe i svoj narod.
Druga strofa vođena je istom idejom. U njemu opisuje vjetrić koji se poput glasa koji poziva na narodni ustanak širi Hrvatskom, njenim poljima i brdima sve do mora. I tek kada prođe cijelu zemlju, pjesnik zna da će doći zora, još jednom metaforičko novo doba za ovaj narod.
U trećoj strofi ptica je simbol za probuđenu narodnu svijest. Ona je utoliko i personificirana. Probuđena leti nebom i slatko pjeva, čime pjesnik ukazuje i na važnost razvoja vlastitog jezika kao potvrde samostalnog identiteta jednog naroda.
Četvrtom strofom pjesnik priznaje da je njegov narod još uvijek u mraku i to stihom koji govori da je još uvijek ponoć, ali također najavljuje da će taj mrak uskoro okončati i da će slavenska vila probuditi narod svojim glasom, opet metaforom za jezik i time najaviti zoru.
Posljednja strofa započinje stihom koji je u svim ostalim strofama stajao kao zadnji. U ovoj strofi pjesnik kaže da je zora već ovdje te najavljuje da će stoga biti dana za hrvatski narod. Obradom ove pjesme jasno vidimo da je ona domoljubna pjesme i to budnica, pjesma namijenjena buđenju nacionalne svijesti. Upravo je domoljublje njen osnovni motiv.
Pjesničke slike kojima pjesnik gradi ovu pjesmu su uglavnom auditivne, a primjećujemo ih u stihovima “Žice same zaigrale na guslama djeda moga, zaigrale iz tihana…“, “Ali lagan vjetrić šapće, Od istoka k sinjem moru, Šapće slatko iz tihana…“. Osim većine auditivnih pjesničkih slika, vidimo da u pjesmi ima i vizualnih “Okreni se k zlatnom vedru, slavna zemljo Dalmatinska: Evo zore u tvom njedru…“-
Stilske figure koje pronalazimo u pjesmi su elipsa “Ponoć prođe – što me budi, U to doba iz sna moga?” , kontrast između dana i noći u stihovima “Zora puca bit će dana” i “Ponoć prođe”, personifikacija “Uspavana beži morska okolica“, te ponavljanje stiha “Zora puca, bit će dana!“.
Od stilskih figura u pjesmi pronalazimo još i epitete: “preblagi (dol)”, “lagan (vjetrić)”, “sjajna (vila)” i “slavna (zemlja)”.
Ova pjesma sastoji se os pet strofa sestina, koje su sastavljene od stihova osmeraca. U pjesmi je rima isprekidana i to u formi abcbaa.
Bilješka o piscu
Petar Preradović rođen je u Grabovnici 19.ožujka 1818. U pravoslavnoj obitelji, kao sin vojnog dočasnika. Nakon završene osnovne škole u Grubišnom polju i Đurđevcu, Preradović se školuje za vojnički poziv. Najprije pohađa Vojnički zavod u Bjelovaru, a 1830. odlazi u Vojnu akademiju u Bečkom Novom Mjestu. Boravak na akademiji utjecao je na formiranje njegovih književnih sklonosti, naročito prema romantizmu. Nakon školovanja započeo je službu kao poručnik u Milanu 1838. godine.
Na njegov povratak pisanju na hrvatskom jeziku utjecao je susret s Ivanom Kukuljevićem, koji je nanovo zainteresirao Preradovića za hrvatsku kulturu, politiku i gospodarsku situaciju. Preradović je uskoro prihvatio sve ilirske ideje
1848. premješten je u Dalmaciju, gdje je počeo objavljivati pjesme na hrvatskom jeziku, te mu tu izlazi i prva zbirka pjesama.
U godinama revolucije, Preradoviću su naredili da sudjeluje u vojnim pohodima, gdje austrijska je vojska gušila nacionalne revolucije.
Preradović je umro u Fahrafeldu u Austriji, 1872. godine. Iza sebe je ostavio veliko književno stvaralaštvo koje možemo podijeliti u tri faze.
U prvoj fazi (1834.-1843.) nastaju pjesme na njemačkom jeziku. U duhu romantizma piše subjektivnu poeziju naglašenih emocija. Njemačkim stihovima vratio se i kasnije u ciklusu pjesama “Lina-Lieder”.
Druga faza (1843.-1851.) središnje je razdoblje njegova stvaralaštva. Tada se pjesnik nalazio u domovini i bio suradnik časopisa Zora Dalmatinska, gdje je objavio i svoje zbirke pjesama.
U trećoj fazi (1851.-1870.) postupno se okreće epskom stvaralaštvu, pišući djela u kojima dominira motiv sudbine.
Autor: N.T.
Odgovori