“Izabrana djela”, izdana 1982. godine, sadrže pjesme iz nekoliko najpoznatijih zbirki Vesne Parun. Među njima je i pjesma “Mati čovjekova”. Tu su pjesme iz zbirke “Zore i vihori” koja je izdana 1947. godine. Pjesme u toj zbirci su odraz mladenačkih razmišljanja, pa stoga ni sve pjesme nisu zrele ni staložene. Unatoč tome, pjesme su opojne i bogate raznim vizualnim i auditivnim slikama. Sve pjesme su u “zvucima, bojama, slikama, ugođajima.” U cijeloj zbirci su prisutna dva osnovna, a opet oprečna osjećaja. To su radost života, žudnja i živa mladost kojoj se suprotstavljaju rat i smrt, što i ne čudi, budući da je zbirka izdana netom poslije Drugog svjetskog rata.
Slijede pjesme iz zbirki “Crna maslina” i “Ropstvo”. U “Crnoj maslini”, Vesna Parun otkriva svijet strasti, žudnje, patnje i bola. Za nju patnja nema kraja, ona ne miruje. Jedini trenuci bez bola i patnje su kratki trenuci sna i zaborava. Ljubav prikazuje kao “zlo i prokletstvo u kojem je sadržano uznesenje i padanje, življenje i umiranje, sa zvjezdanim osvjetljenjem i tamnim ponorima“. Unatoč tome, Vesna Parun je ljubav živjela i osjećala. Većina napisanih stihova izašla je kao proizvod neizmjerne patnje zbog ljubavi, a ne zbog doživljavanja strasti i zato se u njezinim stihovima često osjeća strah, strah od zaborava i prolaznosti.
Uz stihove iz ove tri zbirke, u ovom izboru nalazimo i pjesme iz zbirke “Vidrama vjerna”, “Pusti me da otpočinem”, “Jao jutro”, “Vjetar Trakije”, “Gong”, “Koralj vraćen moru” i “Ti i nikad” koje su pune osjećaja praznine i samoće, ali i “blage pomirenosti s nemilom sudbinom“. Uz to prisutna je i empatija prema drugim ljudima koji dijele istu sudbinu. U zbirkama “Ukleti dažd” i onima koje je napisala kasnije (“Tragom Magde Isanos”, “Sto soneta”, “I prolazim životom”, “Stid me je umrijeti” i “Olovni golub”) vidi se da su pjesme koje je napisala “po dubini i snazi iskaza nadilaze sva njena ranija (ljubavna) ostvarenja“.
Tijelo i proljeće – analiza pjesme
Pjesma “Tijelo i proljeće” je još jedna pjesma iz zbirke “Zore i vihori”. Pjesma se sastoji od tri strofe, a svaka strofa ima po četiri stiha. Strofe su vezane abab rimom (vrata-zlata, daljine-modrine, moja-boja, zdenče-brenče, šumom-drumom, zazeleni-razodjeni).
U ovoj pjesmi sve je u zvuku, bojama, dodiru i u svojoj punini. Lirski subjekt se prema svom tijelu odnosi kao da je ono jabuka u proljeće: “Prolistaj, moja jabuko, došlo je sunce na vrata.” Prisutna je povezanost s prirodom, pa kako se u proljeće cijela priroda budi, tako se budi i njeno tijelo, odnosno ona mu govori da prolista i oživi. Lirski subjekt zaziva majku, koja je i u ovoj pjesmi kao i u pjesmi “Mati čovjekova” poistovjećena s majkom prirodom. Iz pjesme izlazi duh i snaga mladosti. Ovdje je priroda opet sudionik života, dinamična pojava u kojoj sve živi u skladnosti. Priroda je ta koja sudjeluje u čovjekovom životu, njegovim osjećajima.
Cijela pjesma je jedna ugodna slika, u kojoj vidimo potok kako potajno raste i čujemo kako vjetar šumi: “Potajno raste potok i vjetar šumi iz daljine“. Svijet pjesnikinje, njezin čulni, nagonski i emotivni svijet je u ovoj pjesmi stopljen s prirodom, krajolicima i mijenama u prirodi. Kako se u prirodi u proljeće sve mijenja i budi, tako se ona mijenja:
“Oživi šaptom ploda, tiha družice moja,
promijenit ću se s tobom za tvoje čiste oči, zdenče!”
Traži od prirode da joj duša prolista, da joj se obogati osjećajima i tako bude bogata kao i priroda u proljeće kada sve cvjeta. U ovoj pjesmi prisutna je čežnja jedne nemirne djevojke koja želi odrasti, procvjetati i koja čezne za ljubavi i strašću:
“Promijenit ću se s prvim koji noćas prođe ovim drumom.
Proljeće ide, slušaj; o majko, grudi mi razodjeni!”
Ova njezina čežnja i strast će svoj puni zamah dobiti u zbirci “Crna maslina” u kojoj će Parun prikazati “izranjani i složeni svijet zrele žene.”
Bilješka o autoru
Vesna Parun rođena je 1922. godine na otoku Zlarinu. Vesna je zajedno sa svojom obitelji živjela teško, jer joj je otac kao općinski činovnik često ostajao bez posla. Osnovnu školu je pohađala na Visu.
Sa svojih 10 godina objavljuje prvu pjesmicu u Anđelu čuvaru. Maturirala je u Splitu 1940. godine. U jesen te iste godine upisuje studij romanistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Za vrijeme rata s obitelji je živjela u Sesvetama kod Zagreba. Često je pobolijevala, a uz tifus od kojeg je oboljela proživljavala je i krize zbog nesretne ljubavi.
Vesna Parun je jedna od najistaknutijih pjesnikinja u hrvatskoj književnosti u drugoj polovici 20. stoljeća. “Bljesnula je naglo i u punom sjaju zbirkom Zore i vihori (1947) koja je po mnogočemu značila datum u razvojnom toku novije hrvatske poezije.” Uz tu zbirku objavila je još i zbirke Pjesme (1947.), Crna maslina (1955.), Ropstvo (1957.), Ti i nikad (1959.), Koralj vraćen moru (1959.) i mnoge druge.
Njezini stihovi prevedeni su na mnoge strane jezike: poljski, ruski, češki, slovački, bugarski, slovenski, gruzijski…
Umrla je 2010. godine u Stubičkim Toplicama.
Autor: N.B.
Odgovori