Punim imenom Vladimir Fran Mažuranić, hrvatski je književnik rođen 1859. u Novom Vinodolskom. Kao i većina književnika svoga vremena, svoja djela počinje objavljivati u časopisu “Vienac” 1885. godine, kada su počele izlaziti njegove crtice pod skupnim naslovom “Lišće”.
Fran Mažuranić pisao je kratke prozne tekstove, stoga i njegove pjesme često graniče između pjesme u prozi i crtica. Pjesme u prozi književna su vrsta na granici između proze i poezije. Nisu pisane u stihovima, ali imaju lirske osobine: naglašenost osjećaja, pjesničke slike, stilske figure, a nerijetko i ritam. Crtice su veoma slične pjesmama u prozi, jer često sadržavaju lirske ugođaje, ali u njima često izostaje metaforika i ritam. Crtice uglavnom govore o nekom događaju ili liku. Pjesme u prozi popularizirao je Charles Baudelaire, a osim Mažuranića, ovu vrstu pjesama pisali su Krleža i Kranjčević.
Svemir – analiza pjesme
“Svemir” je refleksivno- religiozna pjesma u prozi Frana Mažuranića. Pjesma na početku sadrži moto, kratki citat ili misao koja najavljuje ideju teksta koji slijedi. U ovom slučaju moto je stih Prešerenovo pjesme “Sonetje”: “Vrh sonca sije soncov cela čreda.”
Pjesma “Svemir” govori o odnosu čovjeka i njegove naravi i prirode, kao svega onoga što čovjeka okružuje. Prva pjesnička slika sadrži akustične i vizualne elemente: lirski subjekt “ja” u ljetne večeri čamcem se odvozi na morsku pučinu i promatra zvijezde iznad sebe. Motivi mora i čamca/lađe lajtmotivi su hrvatskog pjesništva kroz mnoga stoljeća. Obično more predstavlja beskrajnost života, njegovu nepredvidivost, ali i mir. “Lađa” je metafora za pojedinačni ljudski život, sudbinu jedne ljudske jedinke, koja ovisno o volji onoga što mu je namijenjeno – doživljava brodolome ili mirno plovi pučinom.
More i čamac su zemne stvari, ono što čovjek može opipati i pojmiti, a zvijezde su dio onostranog, veoma dalekog čovjeku. Na ovaj način pjesnik spaja ovostrane i onostrane dimenzije ljudskog života. Zvijezde su dio Svemira, pred kojim čovjek osjeća nemoć, ali istovremeno i divljenje. Glavna ideja pjesme izražena je mislima o čovjekovoj sićušnosti i neznatnosti naspram Svemira. Čovjek je okarakteriziran kao “oholi preuzetni crv” čija smrt na zemlji ne mijenja zvijezde i onostrano: “Jedan jedini dah vjetra, jedan jedini val – i nad tobom se je zaklopio ponor smrti – – – a da niti jedna zvijezda s toga ne zatrepti”. Svemir i zvijezde, kao i more, ljeto, noć i sve ono što nema ljudsku narav, sačinjava prirodu. Smisao ove rečenice je da je ljepota prirode beskrajna, čovjek u njoj može uživati i biti njen dio, ali on će nestati, a priroda će ostati i dalje tu. Ovakav osjećaj prolaznosti života i čovjekova nemoć pred onim većim od njega, gotovo božanskim, lirskom subjektu stvaraju osjećaj tjeskobe, koja se prenosi na cijelo čovječanstvo.
Beskraj Svemira opisan je suodnosima nebeskih tijela i planeta, Zemlje, Mjeseca i Sunca. No u jednom trenutku lirski subjekt gubi znanje i pojam o veličini Svemira: “A okolo čega se kreće ono drugo Sunce s milijunima svojih planeta?”. Nizom retoričkih pitanja naglašava se čovjekova svijest o razini neznanja i nemogućnosti da dokuči onostrane dimenzije. Poanta pjesme iskazana je u rečenici: “Tu prestaje zvjezdoznanstvo, tu počinje vjera”. Tu je izražena duhovno-religiozna strana pjesme i pjesnikovog poimanja života: Nešto postoji čak i onda kada to ne vidimo i ne shvaćamo. Ali vjerujemo, baš kao u Boga, kojeg ne vidimo, ali možemo osjetiti. I čovjek nikada neće biti sposoban razumjeti vječnost i veličinu Božanskog i ljepote koja ga okružuje, jer “u toj neizmjernosti čovjek iščezava”.
Fran Mažuranić ovu pjesmu je pisao krajem 19. stoljeća, kada su ljudi o Svemiru znali mnogo manje nego danas. No i današnji ljudi uz svu tehnološku pomoć ne uspijevaju dokučiti odgovore na pitanja koja je pjesnik ovdje postavio: “Što smo mi? Što je ovaj svijet?”.
Bilješka o piscu
Vladimir Fran Mažuranić hrvatski je književnik i sin Matije, a nećak Ivana Mažuranića. Rođen je u 1859. godine u Novom Vinodolskom.
Osnovnu školu završio je u rodnom gradu, nakon čega je završio četiri godine srednje škole realke u Zagrebu. Školovanje je nastavio u srednjoj tehničkoj školi u Pragu i to na očev nagovor, ali je tu školu ubrzo napustio i upisao husarsku časničku školu u Moravskoj. Nakon obuke je službovao u Sloveniji i Hrvatskoj, a iz vojske je zbog kršenja stege izbačen 1900. godine. Od te godine gubi mu se trag u javnost. Održavao je kontakte samo s užom rodbinom.
Fran Mažuranić bio je najpoznatiji po svojim crticama i kasnije poezijom koji je također imala odlika proze. Djela Frana Mažuranića su zbirka crtica “Lišće”, objavljena 1887. godine, a prevedena na njemački 1893. Zbirka “Lišće i druga djela” nadopunjeno je izdanje zbirke “Lišće”, izdano u nakladi Društva hrvatskih književnika 1916. godine. Zbirku “Od zore do mraka” izdana je 1927., iste godine kada i nadopuna tom izdanju.
Fran Mažuranić umro je 1928. godine u Berlinu.
Autor: I.D.
Odgovori