“Putnikova noćna pjesma” lirska je pjesma slavnog njemačkog pjesnika Johanna Wolfganga von Goethea. Vrlo je kratka i sastoji se od tek osam kratkih, slobodnih stihova, ali je svejedno zaslužuje mjesto na samom vrhu svjetskog pjesništva. Širina njezine umjetničke vrijednosti stoji odmah do ostalih vrijednih radova Goethea, a očituje se u gotovo svim razinama ovog pjesničkog djela. Od tematike, stila, poetskog izraza, konstrukcije, pa sve do načina na koji je napisana, koji Goethea čini vizionarem, pošto se takav način ekspresivnog pisanja ustalio tek gotovo tri stoljeća nakon Goethea, u vrijeme književnog nadrealizma.
Goethe je bio poznat po svojem “automatskom pisanju”. I sam je govorio o njemu, istaknuvši da mu se i previše puta dogodilo da bi neku pjesmu predugo prevrtao po mislima, a onda bi nestala prije nego bi je uopće stigao zapisati, a kasnije nije bilo načina da je opet povrati u um. Zato je najčešće ekspresivno ispisivao stihove odmah nakon što bi mu pali na pamet, ne birajući vrijeme, mjesto ni sredstvo kojim bi to radio, u svim mogućim životnim uvjetima.
Tako je zapisana i “Putnikova noćna pjesma”. Napisana je na brzinu, na zidu drvene kolibe u brdu, gdje je Goethe boravio. Zapisana je kredom, u žurbi, vjerojatno da ne podlegne istoj sudbini kao i toliki prijašnji stihovi. Ona je time uhvaćena u vremenu, a sama predstavlja trenutak koji je prošao, ali koji će zauvijek ostati zapamćen. Zato mnogi u njoj prepoznaju takozvani haiku-tren.
Pjesma je posvećena Goetheovoj dugogodišnjoj bliskoj prijateljici Charlotti von Stein, koja je imala snažan utjecaj na mnoga njegova djela.
Putnikova noćna pjesma
Pjesma u samo sedam slobodnih stihova iskazuje pjesnikovo trenutno duševno stanje i težnje njegova života. Ona glasi:
“Nad svim vrhovima
je mir.
U vršcima svima
jedva će živ
i dašak još koji biti.
Pjevanje ptica je stalo.
Čekaj: još malo,
pa ćeš počinut i ti.“
Odmah primjećujemo da je osnovni motiv pjesme ujedno i svrha njegove životne potrage, a to je – mir. Pjesma jasno govori da je taj mir težnja pjesnikova života, ali da ona još uvijek nije dohvaćen. Mir kao da lebdi tik do ostvarenja, ali se još ne realizira. Pjesnik gotovo da ga može čuti, vidjeti i osjetiti, on osjeća njegov dolazak, ali još uvijek ne osjeća njegovo prisustvo.
Sljedeći važan motiv je motiv putnika. Iako on nije izričito naveden u pjesmi, upravo je putnik onaj kome se pjesnik obraća, a taj putnik je pjesnik sam. Goethe je oduvijek sebe smatrao putnikom. Smatrao se takvom vrstom čovjeka, ne nužno zbog načina života koji uključuje putovanja, koliko zbog takvog stanja duha.
Goethe kao pjesnik i putnik uvijek je u pokretu, uvijek u nekakvoj potrazi, često bez cilja. On se ne može zadržati na mjestu jer lutanjima traži mir, a mir traži kako bi mogao prestati lutati. Mir je kod Goethea i cilj i sredstvo, što potvrđuje i njegova pjesma “Putnik”. “Putnik” je prethodnica ove pjesme i ona kao da se na nju naslanja.
Konstrukcija stihova pridonosi ovoj tezi. Sadržaj stihova naglašava mirnu atmosferu, onu kakva se stvori nakon perioda nemira – dok se on stišava, ali još nije posve nestao. Osjećaj nemira unosi ritam pjesme, koji je nestalan upravo zbog nepravilnih stihova i rime koja je najprije unakrsna, a onda obgrljena, što znači da je na temelju pjesme možemo nazvati isprekidanom.
Takav stih i rima podsjećaju na povratak daha nakon dugog hoda. Kada je povraćajući dah teško izgovoriti cijelu rečenicu, pa se na neobičnim dijelovima ona prekida. Taj fenomen potvrđuje pjesnikov nagovještaj da mir slijedi, ali da još nije tu – kao kad se zaustavi nakon dugog hoda, počinje se smirivati, ali onaj pravi mir treba tek doći.
Pravom smiraju i osjećaju sigurnosti prkose i motivi pjesme. Osim glavnog motiva, sporedni motivi unose nelagodu, pošto suptilno insinuiraju smrt. Takvu insinuaciju pronalazimo u stihu “jedva će živ/ i dašak koji biti“, a onda i u “Pjevanje ptica je stalo“. Čak i glagol “otpočinuti” nosi dvojako značenje. Može jednako značiti odmor, ali i biti metafora za smrt, pošto se čini da sam pjesnik misli kako će jedini, pravi mir pronaći tek kada mu život završi, dakle – u smrti.
Detalj pejzažnog opisa pronalazimo u prvim stihu: “Nad svim vrhovima/ je mir“, gdje se pod “vrhovima” misli na obronke brda. Ovi stihovi su osvrt na mjesto gdje je Goethe volio odlaziti kako bi se maknuo iz gradske gužve, što dalje od ljudi i civilizacije. Dolazio bi i u kolibu u šumi na brdu i tamo pokušavao pronaći. Prvi stihovi su posvećeni tom mjestu. Oni su Goetheu inspiracija, povod, ali i uzrok sljedećih stihova.
Osim napomenute moguće metafore, pjesma ne sadrži nikakve dodatne stilske figure. Njezina poetska jačina i lirika ostvaruju se snažnim motivima i neobičnom konstrukcijom stihova, koji zajedno tvore atmosferu koja jednako zrači napetošću, ali i nadom u smiraj.
Bilješka o autoru
Johann Wolfgang von Goethe smatra se najvećim i najstrastvenijim njemačkim književnikom i misliocem svih vremena. Radi se o književniku koji se proslavio u skoro svim književnim vrstama, a zahvaljujući njemu, razdoblje dok je djelovao se naziva Goetheovo doba ili razdoblje predromantizma. Njegova dva najpoznatija djela su “Faust” i roman “Patnje mladog Werthera”.
Rođen je u Frankfurtu na Majni, 28. kolovoza 1749. godine. Studirao je pravo u Leipzigu i Strasbourgu, a na poziv vojvode Karla Augusta otišao je u Weimar gdje ne neko vrijeme djelovao kao tajni savjetnik. Godine 1780. dobiva plemstvo, a neko je vrijeme radio i kao upravitelj kazališta.
Johann Wolfgang von Goethe je poznat kao tvorac ideje i pojma svjetske književnosti kao kulturne vrijednosti čovječanstva. Poznati književnik je u svom bogatom periodu stvaralaštva preveo i “Hasanaginicu” na njemački.
Njegova najpoznatija djela bila su: “Egmont”, “Ifigenija”, “Rimske elegije”, “Mletački epigrami”, “Zapadno-istočni divan”, “Iz mog života”, “Poezija i zbilja”.
Umro je u Weimaru, 22. ožujka 1832. godine.
Odgovori