Dobriša Cesarić vrlo je značajan hrvatski pjesnik, čije se pjesme uče već u najnižim razredima osnovne škole. Jedna od njegovih najpoznatijih pjesama zasigurno je Voćka poslije kiše, baš kao i istoimena zbirka u kojoj pronalazimo ostale Cesarićeve poznate pjesme, poput pjesama: Oblak, Slap, Balade iz predgrađa, Pjesma mrtvog pjesnika, Vagonaši i druge.
Poezija Dobriše Cesarića specifična je zbog svoje jednostavnosti. Autor nam priča o naizgled jednostavnim temama i to vrlo jednostavnim izrazom. No, važno je naglasiti da taj prvi dojam ne umanjuje umjetničku vrijednost njegove lirike. Ona, osim umjetnički značajnih pjesničkih slika i lirskih izraza, nudi i duboka značenja te nezaobilazne i važne moralne poruke. Pjesnik koristi i rimu kako bi naglasio pojedine riječi unutar stihova, ističući tako radnju, poruku ili stvarajući određenu atmosferu pjesme.
Za Cesarićeve pjesme specifično je da se u njima stalno i opetovano traga za dubljim značenjem riječi, stihova i rečenica koje nam je autor prenio. Iz tog razloga, analize njegovih lirskih pjesama uvijek su puno dublje od samih riječi.
Cesarićevu liriku dijelimo na dvije osnovne tematike. Njegove pjesme su najčešće pejzažne ili misaone, tj. misaono-refleksivne. Obje vrste pjesama, iako tematski posve različite, sadrže sličnu note sumornosti i melankolije. Čak i pejzažne pjesme, koje slave prirodu i njezine ljepote, odišu nekom tugaljivom notom.
Misaone pjesme su najčešće socijalne tematike. U njima govori o ljudima koje je sudbina navela na težak i tužan život. Motivi u tim pjesmama često su vezani za siromaštvo, težak život, bolest, duševnu bol, smrt, hladnoću i glad. U njima poziva da se osvrnemo i na ljude sa socijalnog, društvenog, ali i emocionalnog dna. Junaci njegovih pjesma zapravo su antijunaci, ali ih Cesarić ističe kao one koji također imaju svoju vrijednost.
Čini se da je kroz te pjesme Cesarić pokušao prenijeti vlastitu bol koju je osjećao. Ipak, nekim pjesmama je pokušavao ponovo oživjeti radost života. Pokušavao je stihovima osvijestiti male stvari od kojih je sačinjen svijet, a koje unose mala zadovoljstva u naše živote. Ali čak i takve pjesme on predstavlja u formi intimnog ambijenta, pa i one postaju pomalo sjetne.
Česta tema njegovih pjesama je ljubav. U svojim ljubavnim pjesama, Cesarić je pohranio svoja najdublja sjećanja na ljubavne trenutke, često prožete tugom i bolom. Tek je ponekad pjesma sretna i to često samo u jednom trenutku.
U njegovim ljubavnim stihovima u prvi plan dolazi Cesarić kao čovjek, a tek potom kao pjesnik. On je iskren i neposredan, a kroz njegove stihove i sami se možemo uživjeti u vlastite ljubavi, možda one proživljene, možda trenutne, a možda i nesretne. Svakim novim stihom, naviru nam sjećanja o malim i velikim ljubavima, o onome što je ostavilo trag negdje duboko u našem srca, a sada je isplivalo na površinu i osvježilo se u našim sjećanjima.
Cesarić uz svu jednostavnost izraza i sjete, ostaje jedan od najboljih hrvatskih pjesnika, čija će se poezija još dugo recitirati među najmlađima.
Voćka poslije kiše – analiza pjesme
Već pri samom spomenu naslova ove pjesme možemo zaključiti koja je njezina tema. Dakle, tema ove pjesme je razmišljanje i doživljaj stabla jedne voćke nakon kiše.
Ako pjesmu shvatimo doslovno, odnosno ako zaključimo da je njezina tema sama voćka, svrstali bi je u lirsku pejsažnu pjesmu. No, potrebno je proučiti njezino dublje značenje u kojem je voćka u bit samo simbol.
Da pjesma ima dublje značenje, ako ne prije, mogli smo pomisliti u zadnjem stihu kada pjesnik voćki daje epitet da je jadna. A takav epitet, naravno, nije primjeren za voćku. Osim što nam govori o njezinom fizičkom stanju, ovaj epitet nam govori i o tome kakvog je raspoloženja i stanja voćka.
Pjesma se sastoji od dvije strofe, a svaka od njih ima po četiri stiha. Dakle, pjesma se sastoji od dva četverostiha.
Svaka strofa tvor jednu misaonu cjelinu, a to nam određuju motivi. Motivi koje možemo primijetiti u prvoj strofi su: voćka – kiša – kapi – sunce – raskoš, dok su u drugoj strofi motivi: sunce – čarolija – drvo voćke.
Motivima je pjesnik naglasio tematske jedinice koje sama za sebe imaju svoje značenje. Motivi zajedno tvore pjesničke slike. Možemo primijetiti da su pjesničke slike u prvoj i drugoj strofi u potpunosti suprotstavljene. Tako je voćka u prvoj strofi raskošna i čarobna, dok je već u drugoj ona samo jadno malo drvo.
Sada je vrijeme da se pozabavimo onime što smo spomenuli na početku. Dakle, ako prihvatimo činjenicu da je voćka samo simbol i da je promatramo u prenesenom značenju, analiza strofa može dobiti dublje značenje. Spomenuti kontrast može nam izraziti suprotstavljene slike koje su i prikazane pjesničkim slikama.
Glavna odlika pjesme je suprotstavljenost. Ona se ne očituje samo kod pjesničkih slika već i u ritmu. U prvoj strofi se ponavlja glas “i”, dok se u trećem i četvrtom stihu druge strofe ponavlja glas “o”. To se zove asonanca.
Možemo primijetiti da ponavljanje glasa “i”potiče na bolje raspoloženje, unosi vedrinu i dobro raspoloženje, dok ponavljanje glasa “o” donosi uz sporiji ritam i tmurno i sumorno raspoloženje.
Obje strofe napisane su vezanim stihom što znači da su svi stihovi vezani rimom te da su jednake duljine. Rima je parna (aabb, ccdd), a stihovi se sastoje od devet slogova, dakle radi se o devetercima.
Da bi u potpunosti razumjeli temu pjesme važno mjesto zauzimaju epiteti. Epitete koje najviše možemo istaknuti su, u prvoj strofi čarobno i raskoš, a u drugoj, obično, jadno, malo (drvo). Epitet jadno možemo shvatiti i kao preneseno značenje, odnosno personifikaciju jer pjesnik drvetu daje ljudske karakteristike.
Iz toga možemo zaključiti da voćka ima simbol čovjeka. Tako možemo odrediti i dublje značenje pjesme. U prvoj strofi voćka predstavlja simbol sretnog čovjeka, dok u drugoj strofi ona predstavlja čovjeka u nesreći.
Na kraju možemo zaključiti da se radi o alegorijskoj pjesmi, tj. pjesmi u prenesenom značenju. Pjesma govori o trenucima u čovjekovom životu, o njegovim lijepim i sretnim trenucima pa o trenucima tame, boli i patnje.
Oblak – analiza pjesme
Već pri samom spomenu imena pjesma možemo na pravi pogled zaključiti koja je tema pjesma. Ovdje bismo vjerojatno rekli da je tema oblak. No, morat ćemo detaljno obraditi pjesmu da bi došli do njezine dublje analize.
Kada govorimo o motivima od kojih se pjesma sastoji, možemo ponovo iz naslova vidjeti da je glavni motiv oblak, a svi ostali motivi vežu se uz njega. Tako na kraju dobijemo pjesničke slike koje će nam pomoći odrediti i temu pjesme.
U prvoj strofi motiv je oblak, u drugoj strofi motivi su: vjetar – oči – zemne stvari, a u trećoj strofi to su: put – vlast, zlato i hljeb – on (misleći na oblak) – ljepotu – nebom. U četvrtoj strofi imamo dva motiva, a to su: Bog i vjetar.
Nadalje, iz analize motiva treće strofe možemo zaključiti da se pjesničkim slikama tvori preneseno značenje, personifikacija. Oblaku je pjesnik pridodao ljudske osobine i to motivima: “krvareći ljepotu” i “svojim nebom”. Dakle, oblak ima svoje nebo i on krvari ljepotu. Pjesnik je oblakom stvorio simbol i oblaku je dao prošireno značenje.
Pjesma je ritmična, a tome pridonosi i pravilna podjela pjesme na četiri katrena. Prva strofa sastoji se od tri deveterca i jednog četverca, druga se sastoji od tri deveterca i jednog osmerca, treća od tri deveterca i jednog četverca, a četvrta od četiri deveterca.
Izrazito su kratki četvrti stih prve strofe (Oblak jedan) i četvrti stih treće strofe (Svojim nebom), dok su ostali stihovi pretežito deveterci. Pjesnik je tim kratkim stihovima htio naglasiti glavno značenje pjesme i oni su najbitniji za njezino razumijevanje. Stihom Oblak jedan, oblak je izdignut i u prvom planu, dok stih Svojim nebom govori da on ima i svoj prostor.
Ritam pjesmi donosi pravo značenje i doživljaj i on nije samo ukras u pjesmi. Njime također možemo odrediti značenje pjesme.
Rima je u prvoj strofi ukrštena (abab), dok je u ostalim strofama isprekidana.
Glavnu ulogu u stvaranju pjesničkih slika imaju poredba, personifikacija, epiteti, simbol, alegorija i kontrast.
Od epiteta moramo naglasiti “jedan” kod stiha “Jedan Oblak”. Njime pjesnik nije htio nadjenuti oblaku broj, već mu je htio dati jedinstvenost. Uz to, možemo primijetiti da se taj epitet nalazi nakon imenice, dok je inače uobičajeno da se on nalazi na prvom mjestu. To se zove inverzija, a znači da je redoslijed riječi neuobičajen od onog u gramatici. Inverzija je odlična za naglašavanje jedinstvenosti jer se uobičajenim, gramatičkim redoslijedom ona ne bi mogla naglasiti.
Pjesnik nam je pjesničkim slikama prikazao i samoću i to posebice u drugoj i trećoj strofi koje se temelje na kontrastu. Oblak putuje nebom i njegovu ljepotu nitko ne primjećuje, a s druge strane ljudi imaju uprte oči u zemlju.
Svemu navedenom moramo dodati još i personifikaciju i poredbu i možemo zaključiti da se radi o alegorijskoj pjesmi, odnosno o pjesmi koja ima preneseno značenje. Dakle, oblak je simbol i on ima karakteristike ljudi. Pjesnik je promatrajući prirodu došao do nekih zaključaka i o čovjeku i njegovoj sudbini.
Čovjekova jedinstvenost u isto vrijeme može biti i bogatstvo, ali i nesreća. Čovjek će se vinuti u visine i postat će jedinstven u svojem djelovanju, ali s druge strane on će biti usamljen jer neće biti shvaćen od okoline.
Balada iz predgrađa – analiza pjesme
Osim što je Dobriša Cesarić često spominjao prirodu u svojim pjesmama koja je imala ponekad i preneseno značenje, on se često dotaknuo i malog čovjeka. Čovjeka koji se nalazi svuda oko nas, sa svojim patnjama, tugom, boli i siromaštvom. Upravo to je tema pjesme “Balada iz predgrađa”.
“Balada iz predgrađa” je lirska pjesma koja u pozadini ima socijalnu temu. Uz to, naslov nam govori da se radi o baladi. Balada je posebna vrsta pjesme koja sadrži obilježja pripovijedanja i epike. Radnja je obično kratka, kao i pripovijedanje. No, naglašava se osjećajnost, slikovitost jezika te jedinstvo zvuka i ritma. Ritam je lagan, a prevladavaju i tužno raspoloženje i nesreće, a česti su i tragični završeci glavnog lika.
Pjesma se sastoji od četiri katrena (prve dvije i zadnje dvije strofe) te dva peterostiha (dvije strofe u sredini). Prva i zadnja strofa sasvim su jednake.
Neki od motiva koji se pojavljuju u cijeloj pjesmi su: blato – stari plot – sirotinja – mrak – lice – brige – večer – bolest – zima – maj…
Svi ovi motivi, kao i njihov raspored u pjesmi ukazuju na to da se radi pjesmi koja ima epske, lirske i pripovjedne elemente. Radnja je kratka, a lik je nepoznat i neimenovan. Znamo samo da se radi o jednom stanovniku predgrađa.
Strofe opisuju uvijek iste, siromašne sudbine. Mjesto je svevremensko, dok je vrijeme također, vječno. Od druge strofe vrijeme radnje je konkretnije pa saznajemo da je zima pa da je maj (svibanj), dok se na kraju pjesme ponovo ponavlja prva strofa.
Vremenski tijek pjesme određen je i ponavljanjem nekih veznika. Oni djeluju i na ritmičnost pjesme. Tako možemo primijetiti ponavljanje veznika “i” i “a”, kao i ponavljanja riječi “nema”.
Sva spomenuta ponavljanja imaju bitnu ulogu kod određivanja značenja pjesme. Kao što se ponavljaju riječi, glasovi, veznici i cijela stroga, tako se ponavljaju i sudbine ljudi. Dobili smo dojam da su sve ljudske sudbine u datom predgrađu iste i niti jedna se ne ističe niti nema posebno značenje. Svaka od sudbina siromašnih ljudi djeluje jednolično i bez posebnog značaja.
Autor je ovom pjesmom dao kritiku društvu, razlici između bogatih i siromašnih i činjenici da bogati ne mare za sirotinju.
Bilješka o piscu
Dobriša Cesarić rodio se u Požegi 10. siječnja 1902. godine. Djetinjstvo je proveo u Osijeku gdje se s obitelji preselio kada je imao tri godine. U Osijeku je pohađao i osnovnu školu.
1916. godine s obitelji se preselio u Zagreb. U Zagrebu je završio realnu gimnaziju te je odmah nakon toga upisao studij prava. Pravo je ipak ubrzo zamijenio studijom filozofije, a radio je kao lektor, književnik i urednik.
Glavninu njegovog književnog stvaralaštva činilo je pjesništvo. Osim toga radio je kao prevoditelj, prevodeći s njemačkog, bugarskog, ruskog i slovenskog jezika.
Prvu pjesmu naziva “I ja ljubim…” objavio je još 1916. godine, a prva pjesma objavljena u književnom časopisu “Kritika”, zvala se “Buđenje” i tiskana je 1920. godine.
Nakon 1920. godine njegove pjesme izlazile su u mnogim časopisima.
Prva zbirka pjesama zvala se “Lirika” i objavljena je 1931. godine. Kasnije je objavio još “Osvijetljeni put”, “Spasena svjetla”, “Moj prijatelju”, “Slap”, “Povratak”, “Voćka poslije kiše” i mnoge druge. Svojim pjesmama prikazao nam je svoja razmišljanja o životu te nam je otkrio životne radosti, boli i ljepote.
Bio je član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Umro je 1980. godine u Zagrebu.
Autor: M.L.
Odgovori