• BA
  • DE
  • EN
  • HR
  • IT
  • RS
  • SI

Lektire.hr

pomoć pri pisanju lektira

  • Naslovnica
  • Knjige
  • Lektire
  • Pjesme
  • Biografije
  • Književnost
  • Jezik
Pitanja za višu ocjenu >>
Pitanja za višu ocjenu >>

Podigoh spomenik

Analiza lektire / Horacije

Kvint Horacije Flak (65.-8.) rimski je pjesnik zlatnog doba rimske književnosti. Rođen je u južnoj Italiji, kao sin imućnog oslobođenog roba, a školovao se u Rimu i Ateni. Djelovao je u Mecenatovom krugu, u koji ga je uveo Vergilije, a propagira političke i društvene koncepcije Augustovog doba. Bavi se raznolikim pjesničkim vrstama. Poznata su mu satiričke zbirke “Epode” ili “Jambi”, napisao je 2 knjige “Satira”, 4 knjige lirskih pjesama “Carmina” i svečane rodoljubne pjesme “Pjesme stoljetnice”. Poznate su mu i 2 knjige pjesničkih “Poslanica”, među kojima je najpoznatija “Poslanica Pizonima” u antici prozvana “Ars poetica”.

Glavna značajka Horacijeve poezije su refleksivnost, sklonost isticanju epikurejske filozofije koja potiče užitke i zadovoljstva u životu. Rimsku liriku obogatio je stihovima i strofama grčkih liričara. Svoju poeziju podigao je do visoke virtuoznosti forme i sadržaja, ali mu je poezija vrlo hladna, čak i kad govori o ljubavnim osjećajima. Za života ga je resio glas rimskog klasika, ali popularnost njegovog djela narasla je u novom vijeku, kada postaje jedan od najprevođenijih i najčitanijih rimskih pjesnika.

Pjesma “Exegi monumentum”/”Podigoh spomenik”, na hrvatskom u prijevodu Nikole Miličevića, trideseta je i završna pjesma treće knjige Horacijevih “Oda”, odnosno zbirke “Carmina”. U njoj se Horacije referira na sebe kao pjesnika i slavu koju mu je pjesništvo priskrbilo. Poslovičnost Horacijevog izraza priskrbila je i ovoj pjesmi takvu upotrebu, zbog čega se njeni prvi stihovi često navode do danas: “Podigao sam spomenik, trajniji od mjedi, viši od carskih piramida.”

Podigoh spomenik – analiza pjesme

Ova pjesma tumači se kao Horacijevo proročanstvo o njegovoj vječnoj slavi najvećeg rimskog pjesnika. Ujedno, ona je zaključak i tvori cjelinu s početnom pjesmom prve knjige “Oda”. U prvoj pjesmi govori o svom budućem pjesničkom uzdizanju među zvijezde, dok ovom odom zaokružuje tu misao i govori o izvršenju zadatka što si ga je sam postavio. Stoga “Podigoh spomenik” opisuje sveopći utjecaj poezije na njenog autora, profesionalno i privatno. Zato možemo promatrati istovremeno stvarnu sliku koju Horacije o sebi direktno predstavlja publici i sliku koju publika sama o njemu stvara njegovim sugestijama.

On sam sebe od prvog stiha predstavlja kao gotovo uzvišenog graditelja “spomenika koji je trajniji od bronce, a viši od carskih piramida”. Aorist “podigoh” naglašava svršenost trajnijeg procesa i konotira poruku da se trud i napor, koliko bili dugi, isplate.

Iako je “spomenik” o kojemu govori u pjesmi metafora za njegov intelektualni rad, on ga uspoređuje s materijalnim stvarima – broncom i piramidama. Takvom usporedbom zapravo se želi naglasiti vrijednost duhovnih i intelektualnih pojava nad onim materijalnim. Metafizička narav njegovog spomenika jest iznad svih zemnih, ljudskih stvari i pojava: “Neće ga rastočiti kiša,/ ni srušiti oštri sjevernjak, ni tijek/ vremena,/ ni dugi lanci godina.” Osim toga, fizički objekti (mjed, piramide) koje su izgradili ljudi i prirodne pojave (kiše, sjevernjak) govore o fizičkoj manifestaciji ljudske i moći prirode. Na neki način Horacije u ovim početnim stihovima zapravo kritizira političku percepciju svijeta i pokušava nametnuti duhovnije vizure svojim čitateljima. Zato i govori o literarnom radu, koji je iznad svake politike i čiste fizičke sile.

Pjesma je snažna Horacijeva autoreferenca na njegov odrasli život i djetinjstvo. Te namjere izražene su u pejsažno-mitskim motivima: divlji Aufid (rijeka u pjesnikovoj rodnoj Apuliji) i Daunus (mitski apulski vladar). Pjesnik s početne metafore i personifikacije spomenika vraća fokus pjesme na sebe: “Neću umrijeti sav i moj će bolji dio/ izmaći smrti.” Od prikrivenih značenja pjesma se transformira na posrednu pjesnikovu autobiografiju i njegov književni rad. “Moj bolji dio” metafora je za njegov opus, koji smatra najboljom verzijom sebe, dok onu tjelesnu dimenziju čovjeka/sebe, prepušta smrti bez žaljenja. Time naglašava holističko poimanje čovjeka kao umnog, duhovnog i tjelesnog bića.

Naredni stihovi upućuju na gradaciju Horacijeve autopredodžbe, koju bi mnogi okarakterizirali ohološću: “ja ću živjeti,/ uvijek svjež i mlad, i moja će slava/ s vremenom bivati veća.” Epiteti svjež i mlad govore o novosti i svježini njegove poetike, kakvom su u Rimu njegovo poeziju smatrali. “Slava” govori o široko proširenom glasu i sadašnjoj Horacijevoj slavi, koju za razliku od drugih nije morao dočekati tek poslije smrti. U ovim stihovima Horacije spominje svećenika koji se uspinje na Kaptol s vestalkom. Radi se o vrhovnom svećeniku, onome koji predstavlja vrhovnu božansku vlast na zemlji. Ovi stihovi i usporedba govore o Horacijevom neoreligijskom stavu, koje bi mnogi prozvali i heretičkim. Ne samo da svoj život i djelo stavlja iznad političke vlasti, nego to sad radi i na religijskom planu.

Cijela pjesma se temelji na suprotnosti slike koju Horacije sam o sebi ima (slavni, veliki pjesnik, graditelj “spomenika” koji će nadživjeti sve i svakoga) i slike koju o njemu imaju drugi (“iako skromna roda, postao je moćan/ i prvi je u italske ritmove sveo/ eolsku pjesmu”). Pozadina njegovog intimnog života i stavljanje sebe u okvire herojske zavičajne povijesti (Aufid i Danaus) također idu u prilog Horacijevoj viziji vječnosti “spomenika”.

U završnim stihovima apostrofira Muzu da primi njegov ponos i da lovorovim vijencem ovjenča njegovo čelo. Ti stihovi pomalo i navještaju pjesnikovu nesigurnost u sliku koju je sam o sebi stvorio te mu je potrebno legitimno svekoliko priznanje njegove slave, čiji je simbol lovorov vijenac.
Poanta pjesme je Horacijeva transformacija individualnog identiteta u identitet pjesme i opusa u cjelini. S druge strane, pjesma današnjem čovjeku pruža poruku da su njegova djela mnogo trajnija i utjecajnija nego što misli, a da većina toga ne prestaje nakon smrti. Moralno-didaktička poruka govori čovjeku da teži za života napraviti ono čime bi se nakon smrti ponosio.

Bilješka o autoru

Horacije (Kvint Horacije Flak) rodio se u Venuziji, u Italiji, 65. godine prije Krista. Bio je sin roba koji je bio oslobođen zbog svojih zasluga u službi.

Školovao se u Rimu i u Ateni. Pohađao je studij filozofije koji je bio prekinut zbog građanskog rata 41. godine prije Krista. Tijekom studija posebno se zanimao za epikurejstvo.

Nakon što je kratko stupio u Brutovu republikansku vojsku, vratio se u Rim. Tamo je preko Vergilija upoznao Mecenata koji je postao njegov zaštitnik, a pomoći će mu ostvariti i pjesničku karijeru te će se pobrinuti za njegovo materijalno stanje.

Horacijeva sva pjesnička djela uspješno su sačuvana. Pisao je samo pjesme i sve su ugledale svjetlo dana još za vrijeme njegova života.

Među prvim izdanim pjesmama su “Epode” koje se sastoje od zbirki 13 pjesama. U njima Horacije kritizira rimsko društvo. Malo nakon toga izdao je i “Satire”, također zbirku pjesama koja se bavi raznolikom tematikom.

U drugom razdoblju izdao je “Pjesme”, zbirka koja se sastoji od čak 103 pjesme. Tematika u pjesmama je raznolika pa možemo vidjeti ljubavne, domoljubne, vinske, političke i refleksivne pjesme.

Nakon toga objavio je drugu knjigu “Poslanica”. Prvu je objavio još u mladim danima, kao dvadesetogodišnjak. Teme su joj svakodnevne, bavi se moralnim i književnim problemima. Svaka poslanica tiče se posebne osobe. Najpoznatija je “Poslanica Pizonima” koja je još u antici nazvana “Pjesničkim umijećem”.

Autor: I.D.

Kako napisati lektiru (video tutorial)

Odgovori Otkaži odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Književnost.hr traži autore za objavu svojih književnih radova!

Top autori

Anto Gardaš Antun Branko Šimić August Šenoa Biblija Braća Grimm Charles Perrault Dinko Šimunović Dobriša Cesarić Dragutin Tadijanović Hans Christian Andersen Hrvoje Hitrec Ivan Kušan Ivana Brlić-Mažuranić Miroslav Krleža Nada Iveljić Pavao Pavličić Ranko Marinković Silvije Strahimir Kranjčević Slavko Mihalić Tin Ujević Vladimir Nazor William Shakespeare Željka Horvat-Vukelja Zlata Kolarić-Kišur Zlatko Krilić
Popis svih autora >>

Informacije

  • Pomoć
  • O nama
  • Kontakt
  • Impressum
  • Marketing
  • Uvjeti korištenja

Korisno

  • Pitanja za ponavljanje
  • Knjige
  • Analize pjesama
  • Književnost
  • Jezik
  • Zatražite novu lektiru

Lektire

  • Po autorima
  • Po abecedi
  • Po razredima
  • Pjesme

Mreža portala

  • Bajke.hr
  • Biografija.com
  • Književnost.hr
  • Molitva.hr
  • Obrazovanje.hr
  • Poezija.hr

Copyright © 2010.–2023. Informativka d.o.o. Sva prava pridržana.

sponsored
English | BiH | Deutschland | Hrvatska | Italia | Slovenija | Srbija
English | BiH | Deutschland | Hrvatska | Italia | Slovenija | Srbija