U prvoj knjizi “Poslanica” koju je autor objavio još u mladosti, posvetio je jedno pismo književnoj baštini. Druga knjiga “Poslanica” predstavlja dosta opširno autorovo viđenje pjesništva.
Autor u tri pisma i to Floru, Augustu i Pizonima raspravlja o problemima pjesništva i književnim vrstama.
Horacije u stihovima te uz pomoć stilskih figura izražava svoje estetsko stajalište i raspravlja o rimskoj književnosti vremenu u kojem je živio.
Prvo pismo je posvećeno Augustu, a Horacije govori o književnoj politici, pošto se u to doba u Rimu razvio konzervativni književni ukus.
U drugom pismu, autor je negativno govorio o književnom diletantizmu pjesništva u modernom vremenu.
Kratak sadržaj
Najbolja estetska stajališta, autor nam je iznio u “Poslanici Pizonima”. Ova poslanica još je u antičko vrijeme nazvana “Pjesničko umijeće”.
Raspravljalo se o tome kada su Poslanice nastale, da bi na kraju bilo zaključeno s obzirom na povijest braće Pizona, da su nastale u godinama Horacijeve zrelosti.
Iako je u “Poslanici Pizonima” samo jedan dio u kojem se raspravlja o Pjesničkom umijeću, cijelo je djelo tako nazvano.
Tema kojom se autor u stihovima bavi u poslanici su rasprave koje se tiču stila, izbora riječi i kompozicije. Ona je napisana kao mnoštvo savjeta koje je autor uputio mladim pjesnicima koji još nisu obrazovani. Horacije im na ovaj način pomaže da ne bi upali u neku od zamka pjesničkog umijeća.
“Poslanica Pizonima” napisana je u 500 stihova. Pisanje je nepravilno i neravnomjerno. Važne teme autor je predočio kratko, u definicijama, dok pojedinostima i detaljima stila posvećuje svoju punu pažnju.
Horacije je u ovoj poslanici iznio svoja razmišljanja o pjesništvu i to više u obliku pisma, neplanirano i slobodno.
Zanimljivo je spomenuti što se najvećim djelom, Horacije bavi dramskom umjetnošću, a ne lirikom jer lirika je bila njegovo područje. Isto tako on ne spominje svoje prijašnje pjesme niti pjesnike Vergilija i Varija.
Na početku “Pjesničkog umijeća” autor daje upute o stilu, neologizmu i izboru riječi. Horacije se bavi nestajanjem nekih starih riječi i dovođenjem novih. On to uspoređuje s procesom padanja lišća i rastom novoga. Sve to ga je podsjetilo na prolaznost čovjeka.
Odmah nakon toga vratio se tematici o problemu riječi, stiha u epu, stiha u jampskoj poeziji, elegiji i epu, a liriku je spomenuo tek usputno.
Veliki dio poslanice posvetio je drami i njezinim zakonima. Dao nam je do znanja što je sve bitno za formiranje drama te koja su njezina načela. Tako nam objašnjava da drama mora imati pet činova i samo do tri glumca, a prisustvo božanskih sila mora biti ograničeno. Veliku važnost dao je ulozi rimske dramske tradicije, dramskom stihu, satirskoj igri i ulozi kora.
U zadnjem, trećem djelu poslanice govori se o samom pjesniku. Osudio je Demokritovo učenje o talentu, geniju i inspiraciji. Horacije se zalaže za predan rad i za svladavanje tehničkog umijeća. On smatra da pjesnik mora čitatelju pružiti i pouku, ali uz sve to čitatelj se mora i zabaviti.
Na samom kraju Horacije je upozorio kako pjesnik mora imati prirodan dar, ali i moć prosudbe i razmišljanja kada stvara poeziju.
Horacije se zalagao za sadržajnost poezije, a kasnije su se njegova djela tumačila na načelima da djelo mora biti jednostavno, napisano kao cjelina te harmonično. Asimetričnost i digresije Horacije ne priznaje, za njega se tada radi o poremećajima.
Horacijevo “Pjesničko umijeće” stoljećima je bio temelj u normativnoj poetici. Tako je francuski teoretičar Boileau u 17. stoljeću napisao poetiku s tim istim naslovom. Uz naslov on je preuzeo i tijek izlaganja, raspored i mnoge druge detalje.
Bilješka o autoru
Horacije (Kvint Horacije Flak) rodio se u Venuziji, u Italiji, 65. godine prije Krista. Bio je sin roba koji je bio oslobođen zbog svojih zasluga u službi.
Školovao se u Rimu i u Ateni. Pohađao je studij filozofije koji je bio prekinut zbog građanskog rata 41. godine prije Krista. Tijekom studija posebno se zanimao za epikurejstvo.
Nakon što je kratko stupio u Brutovu republikansku vojsku, vratio se u Rim. Tamo je preko Vergilija upoznao Mecenata koji je postao njegov zaštitnik, a pomoći će mu ostvariti i pjesničku karijeru te će se pobrinuti za njegovo materijalno stanje.
Horacijeva sva pjesnička djela uspješno su sačuvana. Pisao je samo pjesme i sve su ugledale svjetlo dana još za vrijeme njegova života.
Među prvim izdanim pjesmama su “Epode” koje se sastoje od zbirki 13 pjesama. U njima Horacije kritizira rimsko društvo. Malo nakon toga izdao je i “Satire”, također zbirku pjesama koja se bavi raznolikom tematikom.
U drugom razdoblju izdao je “Pjesme”, zbirka koja se sastoji od čak 103 pjesme. Tematika u pjesmama je raznolika pa možemo vidjeti ljubavne, domoljubne, vinske, političke i refleksivne pjesme.
Nakon toga objavio je drugu knjigu “Poslanica”. Prvu je objavio još u mladim danima, kao dvadesetogodišnjak. Teme su joj svakodnevne, bavi se moralnim i književnim problemima. Svaka poslanica tiče se posebne osobe. Najpoznatija je “Poslanica Pizonima” koja je još u antici nazvana “Pjesničkim umijećem”.
Autor: M.L.
Odgovori