Dimitrija Demeter poznat je kao pripovjedač i dramski pisac, koji djeluje u vrijeme hrvatskog narodnog preporoda. Utemeljitelj je Hrvatskog narodnog kazališta, a poznat je još i po libretima za opere Vatroslava Lisinskog “Teuta”, “Ljubav i zloba” i “Porin”. Pretežito je poznat kao pisac povijesne tragedije “Teuta”, ali veliku vrijednost ima njegova poema “Grobničko polje”.
Demeter se bavio i poezijom i to programatskom, kako je priličilo vremenu u kojem stvara. Poklonik je pjesničke vrste “davorija”. Davorije su programatske pjesme patetičnog tona, koje kao i budnice pjevaju o buđenju nacionalne svijesti i pozivaju na borbu za sjedinjenjem. No mnogo su borbenije od budnica, jer se služe jakim riječima, pisane su imperativno, kao poziv u boj za jezik, narod i slobodu. Ime “davorije” duguju imenu staroslavenskog boga rata, Davoru.
“Pjesma Hrvata” davorija je koja je dio Demetrove poeme “Grobničko polje”. Poema je nastala 1842. godine i predstavlja ranoromantičarska pjesnička opredjeljenja. Napisana je povodom 600. obljetnice bitke na Grobničkom polju, gdje su Hrvati porazili Tatare.
Pjesma Hrvata – analiza pjesme
“Pjesma Hrvata” dio je poeme “Grobničko polje”, ali je za razliku od ostatka poeme, koja je pisana desetercima i dvanaestercima, ova davorija pisana je osmercima. Ritam koji se takvim stihovima postiže omogućio je Vatroslavu Lisinskom da ovu pjesmu i uglazbi.
Pjesma je češće poznata kao “Prosto zrakom ptica leti”, po svom početnom stihu. Temelji se na ispreplitanju motiva iz prirode i motiva domoljublja. Ptica koja leti zrakom, suprotnost je zvijeri koja prolazi gorom. No i ptica i zvijer su životinje, koje su u suprotnosti s lirskim subjektom u prvom licu. Životinje su slobodne, a čovjek bi se trebao “speti lancima” i dati tuđincu da ga gazi. Motiv lanaca je metafora za ropstvo. Kontrast u drugoj strofi također se temelji na odnosu slobode i ropstva. Ostvaruje se suprotstavljanjem slobode subjektovih pradjedova, koji “cijelim svijetom gospođahu” i njegovog ropstva u kojem ne smije ni jezikom pradjedova govoriti. Ovdje uočavamo još jedan tipičan postupak hrvatske preporodne lirike – povezivanje slavne prošlosti i tegobne sadašnjosti.
Treća i četvrta strofa svojim pjesničkim slikama i stilskim figurama najbolje karakteriziraju obilježja davorije. Hiperbole (“Sam ću ubit mog jedinca,/ Nož u srce rinut žene” i “Sam ću upalit krov nad glavom,/ Pripravit si grob gorući”) stvaraju patetični ton, koji bi među apostrofiranim “milim rodom” trebao izazvati buđenje uspavane svijesti i pozvati na borbu. Tuđinac koji krši i koristi njegova prava pjesničke slike su koje ukazuju na okrutnu realnost i pobuđuju na borbu protiv nepravde.
Distih koji se nalazi na kraju svake strofe od šest stihova, svojevrsni je refren, a izražava i poantu pjesme: “U smrt, u smrt, mili rode,/ Trh je život bez slobode!” Njegov usklični ton izražava borbenost i silovitost uskovitlanih emocija. Refren poziva u boj za slobodu, jer je “život trh” bez nje. Pjesnikova romantičarska opredijeljenost u ovim stihovima objašnjava njegovo poimanje čovjeka kao ptice, koja živi u slobodi. Tuđinska vlast sapinje lancima osobne i političke slobode i takav život ravan je smrti.
Ponavljanje riječi “u smrt” daje pjesmi pesimistički prizvuk, ali budi u čovjeku i inat, jer shvaća da se sam mora zauzeti za svoju slobodu i boriti se za nju svim sredstvima. Pjesma ne govori samo o oduzimanju nacionalnih i političkih sloboda, nego i o općeljudskim ropstvima i zatvaranju u vlastite tamnice iz kojih se jedino možemo iščupati sami. Ili združeni s našom braćom.
Motiv slobode opjevao je kao kanonski motiv još Ivan Gundulić, što je ostalo prepoznatljivo sredstvo hrvatske književnosti u vrijeme najvećih političkih otpora.
Bilješka o autoru
Dimitrija Demeter hrvatski je pjesnik, dramatičar, kazališni djelatnik i prevoditelj grčkog podrijetla. Rođen je u Zagrebu 1811. godine u trgovačkoj obitelji.
Najprije je studirao filozofiju u Grazu, a onda i medicinu u Beču i Padovi. Književnim radom počeo se baviti već za vrijeme studija. Nakon studija radio je kao liječnik, ali se od 1841. godine posvetio samo književnosti.
Čim se sa studija vratio u Hrvatsku, priključio se ilirskom pokretu. Svoj najveći doprinos ilirizmu dao je kroz kazalište, u svojim dramskim tekstovima nastojeći povezati staru hrvatsku, tradicionalnu književnost s europskom dramom. Svoje domoljubne težnje izražavao je kroz povijesne teme, istovremeno progovarajući i o aktualnim prilikama i problemima društva. Upravo on je bio jedan od najzaslužnijih za razvoj novog hrvatskog kazališta, čijim se voditeljem smatrao od 40. do sredine 60. godina 19. stoljeća. Bio je jedan od utemeljitelja Hrvatskog narodnog kazališta jer je Sabor upravo na njegov poticaj utemeljio to stalno kazalište, a Demetra je postavio za upravitelja i glavnog dramaturga.
Sudjelovao je i u jezičnoj reformi kao sudionik Bečkog književnog dogovora iz kojeg je proizašao rječnik kao temelj tadašnjeg hrvatsko-srpskog jezičnog jedinstva. Demeter je 1848. u Beču zamijenio Ivana Mažuranića u odboru za izradu pravno-političkog rječnika. Demetre je upravo ovdje najviše doprinio za hrvatski jezik.
Demeter je bio i odbornik Matice ilirske te urednik Iskre, Danice, Narodnih novina, Hrvatskog sokola i ostalih važnih časopisa i novina hrvatskog narodnog preporoda.
Dimitrije Demeter umro je 1872. godine u Zagrebu, a 1906. godine utemeljena je Demetrova nagrada za dramu koja se dodjeljuje za najbolje dramsko djelo domaćeg autora, izvedeno na pozornici HNK-a.
Autor: I.D.
Odgovori