Théophile Gautier francuski je pjesnik i pripovjedač, a studirao je slikarstvo. Svoj književni rad počeo je kao pristalica romantizma, ali se brzo okrenui impersonalnoj poeziji i doktrini larpurlartizma. Za njega je umjetnost svrha sama sebi (umjetnost radi umjetnosti) i ne smije odražavati nikakve političke, društvene ili moralne ideje, smije odražavati samo ostvarenje ljepote.
Svoje viđenje umjetnosti objasnio je u predgovoru romana “Gospođica Maupin”. Objavio je i nekoliko zbirki pjesama, a najpoznatija mu je “Emajli i kamenje” (1852.). U toj zbirci je kao slikar oslikao krajolike i evocirao pojedina slikarska ostvarenja. Zagovornik je sinteze poezije i likovne umjetnosti, pa je djelovao na parnasovce i Baudelairea. Njegov ideal je u poeziji postići savršenu ljepotu slike, zbog čega upotrebljava stroge lirske forme, u kojima do izražaja dolazi ljepota poezije.
Pjesma “Pastel” u prijevodu Jakše Sedmaka, jedna je od takvih Gautierovih pjesama koje objedinjuju likovni i poetski izraz.
Pastel – analiza pjesme
“Pastel” sugerira impersonalnu temu u kojoj do izražaja dolazi umjetnost sama po sebi. Pjesma je lirska misaona, jer unatoč središnjem motivu pastela, koje lirski subjekt promatra, govori o odnosu prošlosti i sadašnjosti u ljudskom životu. Pjesma je koncipirana kao slika u slici. Lirski subjekt u prvom licu predstavlja čovjeka koji se njemu sadašnjem trenutku našao pred mnoštvom pastelâ, koji oslikavaju neka prošla vremena.
Sastoji se od četiri katrena s unakrsnom rimom. Svaka strofa predstavlja jednu poetsko- likovnu sliku. Lirski subjekt apostrofira “slike” u oblom okviru koje su nastale prije “sto ljeta”. Tu se vidi vremenski razmak između trenutka u kojem subjekt promatra slike i trenutka u kojem su slike nastale. Metafora “ruže mru vam na papiru” govori o subjektovom doživljaju prolaznosti života. Ruže predstavljaju prirodnu ljepotu, ali prolaznu, jer venu s vremenom. Slika je uhvatila ruže u prekrasnom cvijetu, ali čak i to što je jednom bilo prekrasno, nestat će. Crvena boja dominira ovom strofom.
Drugi katren također oslikava prolaznost slave i ljepote pastela koje promatra subjekt. Na njih se pohvatao zimski mraz, a ono što je nekad bio koketni mladež sada je blato, kojim su slike zaprljane u sadašnjosti. I u ovoj strofi osjećamo kromatsku prisutnost, koju nose motivi – zimski mraz, karamfil, blato. I treća strofa slijedi misao prolaznosti. U njoj se spominju slavne ljubavnice francuskih vladara, gospođica de Parabere i gospođica Pompadour. To doba francuske povijesti je sinonim za raskoš, a spomenute ljubavnice imale su veliki utjecaj na dvoru.
Kroz cijelu pjesmu pjesnik suprotstavlja slavnu prošlost, koju tobože promatra na pastelima, i sadašnjost. Prošlost je vrijedna divljenja i odražava negdašnju slavu, ali te slave više nema i ono što je nekad bilo lijepo i vrijedilo, danas više nije cijenjeno. Tako i slavne ljubavnice danas više ništa ne znače. U trećoj strofi pjesnik s nostalgijom spominje prošla vremena: “Sad ćudljivih tek ima kavaljera,/ A ljubav s njima u grob leže svoj.” Iako Gautier teži impersonalnoj poeziji bez unošenja vlastitih doživljaja i emocija, ovdje je iskazao sveljudsku karakteristiku – čežnju za prošlim vremenima i žaljenje za nečim što nismo imali, a mogli smo.
Posljednja strofa donosi obrat u doživljaju prolaznosti promatranih pastela. Zapravo se tu razdvaja prošla realnost koja je na slikama prikazana i čisti umjetnički moment. Shvaćamo da je pjesnik u prethodnim strofama pisao o prolaznosti života koji je prikazan na tim slikama, ali ne i o prolaznosti umjetničke vrijednosti istih: “Međutim, vi, zaboravljene slike,/ Buketa još mirišete cvijet”. Ova strofa donosi i poantu cijele pjesme – neprolazna ljepota umjetnosti. Pastel je zaustavljen trenutak nečije sadašnjosti i kao takav predstavlja vječnu, neprolaznu ljepotu.
Bilješka o autoru
Pierre Jules Theophile Gautier značajni je francuski pjesnik, dramatičar, novinar i kritičar. Iako se njegov poezija uglavnom ima odlike romantizma, u njima se vidi jasna obilježja nadolazećeg simbolizma, parnasovaca, modernizma i dekadencije.
Gautier je rođen 1811. godine na jugozapadu Francuske, a još kao dijete s roditeljima se preselio u Pariz. Školovanje je započeo na prestižnom koledžu Louis-le-Grand u Parizu, ali se nedugo nakon početka nastave vratio kući zbog bolesti. Kod kuće mu je oko obrazovanja najviše pomogao otac, iako je službeno obrazovanje nastavio na Charlemagne Sade koledžu. Za to vrijeme Gautier je upoznao Victora Hugoa i Gerarda de Nervala.
Nakon revolucije 1830. Gautierova obitelji se zbog financijskih razloga morala preseliti van Pariza, ali je on odlučio ostati, živeći u siromašnijim četvrtima, izrazito boemskim životom. Tada je upoznao grupu umjetnika među kojima su bili i Alexandre Dumas, Petrus Borel, Alphonse Brot i drugi.
Gautier je već s 15 godina počeo pisati poeziju. Surađivao je s mnogo časopisa, koji su mu omogućavali putovanja, zbog čega se upoznao s mnogo umjetničkih smjerova i utjecaja diljem Europe. Putovao je u Španjolsku, Italiju, Rusiju, Egipat i Alžir. Putovanja su ga inspirirala i za njegova djela “Putovanje u Španjolsku”, “Umjetnička blaga Rusije” i “Putovanje u Rusiju”. Ta putopisna djela smatrala su se najboljima te vrste 19. stoljeća.
1840. godine Gautier je napisao balet u dva čina Giselle, u kojem je glavna balerina bila njegova velika ljubav Carlotta Grisi. Ali ona se nije htjela udati za njega, pa je Gautier oženio njenu sestru.
Nakon revolucije, Gautier je napisao stotine članaka na tu temu. Nastavio je raditi za razne novine, a u jednom osvrtu napisao je članak, koji je postao doktrina Larpurlartizma (“l’art pour l’art”), pokreta u kojem je umjetnost svrha i smisao samoj sebi tj. umjetnost se treba stvarati samo svrhu umjetnosti (a ne politike, revolucije ili slično).
U svom književnom stvaranju Gautier je pisao pjesme, objavljene u zbirkama “Emajli i kamelije”, “Pjesme”, “Albertus”, “Španjolska” i druge, drame “Putovanje u Španjolsku”, “Đavolja suza”, “Čarobni šešir”, “Lažni razgovor” i druge, romane, “Gospođica de Maupin”, “Roman mumije” i “Kapetan Fracasse”. Pisao je i kratke priče i kritike.
Gautier je umro 1872. godine.
Autor: I.D.
Odgovori