Kad bi drveće hodalo

Grigor Vitez smatra se začetnikom hrvatske moderne dječje književnosti. On to opravdava brojnim djelima, među kojima su najvažnija “Kad bi drveće hodalo” i “Gdje priče rastu”. Njegove zasluge u ovom polju književnosti vide se i u činjenici da je prema njemu nazvana godišnja nagrada za dječju književnost i ilustraciju.

Zbirka pjesama “Kad bi drveće hodalo”, nosi naziv prema istoimenoj pjesmi koja se nalazi u zbirci. U njoj se zamišljaju razne situacije u kojima je drveće personificirano, stoga poprima ljudske osobine. Lijepo je u njoj dočarano što bi se sve dogodilo kad bi tako nešto bilo moguće. Zbirka je namijenjena prvenstveno mlađoj publici, upravo zbog autorova stila pisanja. Viteza obilježava jednostavan stil, a koristi i jednostavan jezik pri izražavanju. Time su njegova djela bliska mladim čitateljima, a tome dodatno pridonosi što autor u svojim pjesmama opisuje brojne motive iz prirode (mjesec, rijeka, šume), tako naglašavajući njezinu ljepotu, što je također tematika bliska najmlađima.

Neke pjesme ove zbirke pisane su u izrazito duhovitom tonu, poput pjesme “Novosti iz poderane vreće” ili “A zašto ne bi…”. U njima opisuje nemoguće situacije, ali također ističe i cijeni maštovitost kao glavnu dječja vrlinu jer su djeca u mogućnosti zamisliti brojne situacije, koje su zapravo nemoguće ili svjetove u kojima je sve bolje i ljepše. Sve to radi i sam autor u svojim djelima.

Kao glavno obilježje Vitezova pisanja možemo izdvojiti rimu. Ona je nezaobilazni element u svim njegovim pjesmama, a njima sve pjesme čini još zanimljivijima djeci. Rima ubrzava ritam pjesama i uveseljava ton, čineći od pjesama zanimljive brojalice. Osim rime, Vitez u pjesmama često koristi i personifikaciju: motivima iz prirode (životinjama i biljkama) dalje ljudske osobine, poput kretanja ili govora, a osim personifikacije česte stilske figure su mu metafore i epiteti.

Pjesme su različitih dužina, ali čak i one duže zadržavaju pozornost čitatelja, zanimljivim temama i raznim izražajnim sredstvima. U pjesmi “Kraljeva zapovijest” u tu svrhu pjesnik koristi stilsku figuru ponavljanje. Zanimljivost zbirke je i to što je cijela popraćena šaljivim ilustracijama. Svaka pjesma je jedna cjelina koja prepričava neki događaj ili situaciju, pa ova djela možemo nazvati i “pjesmama- pričama”.

Kratak sadržaj

Kad bi drveće hodalo

Pjesma “Kad bi drveće hodalo” prva je pjesma u istoimenoj zbirci. Ovo je jedna od najpoznatijih Vitezovih pjesama. Sastoji se od četiri kratke strofe, svaka od četiri ili tri stiha. U pjesmi se pjesničkim slikama prikazuje situacija u kojoj drveće ima ljudske osobine i može hodati. Autor zamišlja što bi se sve u takvoj situaciji događalo i to opisuje u pjesmi: kad bi drveće hodalo, šume bi se razilazile na sve strane, ne bi više stajale na jednom mjestu ni na okupu jer bi se drveće micalo i mahalo granama. Kad bi drveće hodalo i u parkovima bi nastao nered jer bi drveće iz parkova nedjeljom šetalo sa šetačima ili se igralo s igračima. Ali, nered ne bi nastao samo među drvećem, parkovima i šumama, nego i među pticama jer bi i gnijezda s drveća krenula u šetnju. Osim toga, autor bi pisao naranči s juga da dođe posjetiti njegovog bolesnog prijatelja.

Svaka od strofa tvori jednu pjesničku sliku. Njome se opisuje po jedna situacija koja bi se dogodila kad bi drveće hodalo i imalo ljudske osobine. Početak nove strofe i nove pjesničke slike jasno je naglašen ponavljanjem stiha “Kad bi drveće hodalo”. Prema načinu pisanja može se zaključiti kako je pjesma namijenjena mlađoj publici jer je personifikacija motiva iz prirode opisana na pozitivan i duhovit način. Tome pridonosi i rima u pjesmi, koju pronalazimo u svakoj kitici (strane- grane, pometnje- šetnje, juga- druga).

Kakve je boje potok?

U pjesmi “Kakve je boje potok?” autor opet uzima motive iz prirode: potok, šumu te razne životinje, poput jelena, zeke, lastavice, leptira ili srne. Autor piše na takav način da je vrlo lako zamisliti pjesničke slike koje prikazuje u pjesmi.

Pjesma započinje predstavljanjem potoka koji teče šumom. Oprezno mu prilazi jedan žedni jelen kako bi se napio vode i zamijeti kako je potok zelen poput šume. Potok dalje nastavlja teći kraj stijena te udara o kamenje. Pojavljuje se jedan zeko te zamijeti da potok izgleda kao da je sav od srebra. Potok dalje teče kroz polje, pod vedrim nebom lijepog dana, a iznad njega leti lastavica i dolazi se napiti vode. Ona primijeti da je potok plav poput neba, a iznad njega su bijeli oblaci. Pojavljuje se i jedan leptir koji zaključi da je potok bijele boje. Kasnije dan prepušta svoje mjesto noći koja sa sobom donosi i zvjezdano nebo. Odsjaj zvijezda vidi se u potoku pa jedna plašljiva srna primijeti da je potok sav zvjezdan.

I u ovom slučaju pjesma je prepuna pjesničkih slika iz prirode. Glavni motiv je potok kojeg razne životinje uspoređuju sa srebrom, oblacima, šumom i nebom jer se na površini njegove bistre vode, svi ti prirodni motivi ocrtavaju te ukazuju na njegovu ljepotu. Tako potok kao da je živ, a životinje su personificirane jer posjeduju osobinu govora.

Pjesma se sastoji od pet strofa po četiri stiha, a vanjska struktura strofa je jednaka. Svaka strofa predstavlja jednu pjesničku sliku, u kojoj neka od životinja dolaze na potok popiti vode te primjećuju ljepotu vode koju uspoređuju s nekim motivom iz prirode, a uvijek onim pored kojeg se nalaze. U pjesmi pronalazimo i rimu, sheme abab (teče- reče, jelen- zelen, rebra- srebra, stoje- boje), a rima riječi “teče-reče” pojavljuje se u većini strofa. Ipak, u nekima umjesto riječi “teče”, stoje riječi “reče” ili “veče”.

Dohvati mi tata mjesec

U pjesmi “Dohvati mi tata mjesec” glavni motiv preuzet je iz prirode. Taj motiv je motiv mjeseca. Ipak, tema pjesme usredotočena je na razgovor između oca i sina. Na početku pjesme, sin moli oca da mu dohvati mjesec kako bi sjao samo za njega i kako bi ga mogao taknuti rukom. Otac mu odgovara da to ne može učiniti jer mjesec mora sjati na nebu, ne smije se skidati. Mjesečevo mjesto je među zvijezdama, kako bi im osvjetljavao put da se znaju vratiti kući nakon što se naigraju na nebu. Osim zvijezdama, zadaća mjeseca je osvijetliti put i mnogim životinjama za zemlji: zecu da vidi večerati, ježu da vidi putovati, mišu da vidi trčkarati i pticama da mogu spavati. Ali osim životinjama, mjesec je tu i za njegovog sina, kako bi mu omogućio da sanja prekrasne snove.

Načinom koji je blizak mlađoj publici, razgovorom između oca i sina te jednostavnim jezikom, autor je predstavio važnost mjeseca. Kao i u mnogim drugim pjesmama, tako je naglasio važnost prirode i njezinih ljepota. Pjesma se sastoji od dvije strofe: u prvoj strofi govori sin, a u drugoj mu otac odgovara. Uključena je i rima, kako bi ritam pjesme bio brži (sja-ja, znaju-naigraju, sjati-večerati).

A zašto ne bi…

Kao što se može zaključiti iz samog naslova pjesme, autor govori o dječjoj maštovitosti koju predstavlja kao vrlinu. Subjekt u pjesmi je dječak koji ima bujnu maštu, pa vrlo lako smišlja razne nemoguće stvari. On ima mnogo ideja, a neke od njih su, na primjer, što da na drveću u šumi ne raste lišće, nego lopte od gume, raznobojni baloni ili čak bomboni. Na hrastu bi mogla rasti naliv- pera, satovi bi mogli kucati, a njihova ogledalca svjetlucati. Dječak zamišlja svijet u kojem se ovce ne uzgajaju samo kako bi nosile vunu i jele travu, nego u njemu i predu vunu, pa pletu rukavice. U tom svijetu je zadaća krave da sama pravi maslac i sir. U njegovom izmišljenom svijetu iz oblaka bi padala kiša i snijeg samo kad bi se odvrnula pipa. Olovke bi se same šiljile, same bi crtale i sve zadaće pisale. Naposljetku, kad već postoje razne sprave, poput sprave za tkanje i pranje, zašto ne bi postojala i sprava za znanje, koja bi noću, dok spavamo, prenosila znanje iz svih knjiga u glavu.

Kako bi pjesmu učinio zanimljivijom mlađoj publici, autor se stavlja u perspektivu djeteta te razmišlja na način na koji razmišljaju djeca, a jedna od njihovih najvećih vrlina je bujna mašta. U ovom slučaju, dječak smišlja brojne ideje koje bi mu olakšale život jer ne bi više morao, primjerice, pisati zadaće ni učiti, a sve bi znao.

Pjesma je podijeljena na strofe, a svaka strofa predstavlja neku ideju. Jezik je vrlo jednostavan, pa zato blizak mlađoj publici. Autor koristi i rimu (vršnjaka-medenjaka, šume-gume, kucaju-svjetlucaju, krave-prave, tkanje-pranje) dajući pjesmi stalan, ubrzan ritam.

Novosti iz poderane vreće

Pjesma “Novosti iz poderane vreće” pisana je na vrlo šaljiv i zanimljiv način, a govori o bubnjaru kojem se poderala vreća s novostima. Autor objašnjava koje su to novosti izgubljene tog jutra: novost da se na Sjevernom polu zamrznula santa, a u nekoj kuhinji je procurila kanta. Jedan je komarac odlutao i ne zna se kamo, a muhi je to teško palo pa je jako plakala za njim. Jedan se miš prehladio i kiše kao lud, a to mu se dogodilo jer je gologlav trčao po kiši.

Humor je glavna značajka koja prevladava u pjesmi. Ritam pjesme je brz i veseo, a tome pridonosi i rima (santa-kanta, krava-mrava, kuda-luda, više-kiše).

Zalazak sunca

U ovoj pjesmi upravo je zalazak sunca glavni motiv. Oko tog događaja vrti se radnja pjesme. Ptice su se zbunile zbog zalaska sunca jer im nije jasno gdje je sunce nestalo. Nema ga više u šumi, a ni na livadama i njivama. Pitaju se gdje se sakrilo i tko zna odgovor na to pitanje. Javlja se jedna ptica koja govori da je vidjela sunce te da je žurno nestalo iza gora, a onda zaronilo u more. Sve su ptice bile tužne jer su mislile da je sunce nestalo i da se više neće vratiti. Nisu znale što da rade i kako da ga izvade iz vode. Ptice su bile toliko tužne, da su zaboravile sve svoje pjesmice.

I u ovom slučaju, kao i u mnogim drugom pjesmama, autor uzima motiv iz prirode te ga približava mlađoj publici. Zalazak sunca opisuje na šaljiv način jer su ptice podigle uzbunu, misleći da je sunce nestalo zauvijek. Rima u pjesmi se vidi u stihovima njiva-skriva, klonulo-utonulo, raditi-vaditi, bile-zaboravile.

Kao i u drugim pjesmama u kojima autor uzima motive iz prirode, stvara takve pjesničke slike koje je vrlo lako zamisliti. U ovom slučaju zamišljamo spokojnost prirode, uz umirujuće zvukove ptica i mora.

Najljepša boja

U ovoj pjesmi autor uzima motiv boje te predstavlja sve njihove ljepote iz raznih perspektiva. Svoje najdraže boje predstavljaju krava, mačka, pčela i sova, prema stvarima koje su im najdraže, a koje su obojene upravo njihovom najdražom bojom. Kravi je najljepša zelena boja jer je to boja trave. Smatra kako bi sve trebalo biti zeleno jer bi onda sve bilo lijepo poput zelene trave. Mačka smatra da je najljepša boja bijela jer je to boja mlijeka- Rijeka bi po njoj bila puno ljepša kad bi bila bijele boje. Pčela kaže da su sve boje lijepe jer su sve to boje cvijeća, a cvijeće je šareno i zato je sve lijepo. Zbog toga su njoj lijepe i plava i bijela i crvena i žuta boja. Sova se s tim ne slaže. Njoj ni jedna od tih boja nije lijepa, sve su joj ružne jer ona najviše voli noć, a boja noći je crna pa joj je najljepša upravo boja mraka.

Pjesma je podijeljena na četiri strofe, a u svakoj strofi pojavljuje se po jedna životinja koja predstavlja svoju najdražu boju. Autor dočarava ljepotu boja i prirode brojnim pjesničkim slikama jer je vrlo lako zamisliti situaciju koju pojedine životinje predstavljaju, primjerice, priroda koja je sva u zelenom, bijelu rijeku i mačku pored nje ili pčele koje lete oko šarenog cvijeća. Nezaobilazna je i rima u pjesmi (krava-trava, lijeće-cvijeće, ova-sova, svaka-mraka).

Slikar

U ovoj pjesmi autor zamišlja slikara koji uzima paletu i boje te kreće slikati brojne slike i sličice. Prvo želi naslikati veliko krošnjasto drvo i puno ptica koje iznad njega lete, te jednu pticu koja sjedi na grani i hrani svoje mlade. Zatim će slikati baku koja sjedi pokraj peći, grije se i plete. Pokraj nogu joj se nalaze dvije sive mačke i baka im priča priče dok ne zadrijema. Zatim će slikati kako je lisica pozvala vuka na kavu i kako mala zebra moli žirafu da joj dohvati banana i lišće s grana. Slikat će i strašnog lava i velikog slona, žutog tigra poput plamena te jato plavih i bijelih aviona i lokomotivu s mnoštvom raznobojnih vagona, nad kojima će se vijoriti crni dim. Na livadi će slikati konje kako trče i igraju se. Naslikat će i gusana krvopiju koji je na njega ljut, pa će ga zato naslikati bez očiju kako ga ne bi vidio i znao gdje je. Za kaznu će ga naslikati crnog, a ne bijelog. Na kraju će naslikati veliku kuću s puno soba, u kojoj svaka soba ima vlastitu peć da bi zimi svima bilo toplo. Kuća će biti svijetla i nova, a s krova će se čuti golubovi. Iznad kuće će uvijek sjati sunce, čak i dok kiša pada.

U pjesmi autor dočarava ljubav slikara prema slikanju. Preko njegovih slika predstavlja brojne motive iz prirode i prikazuje njihove ljepote. Dočarava te slike na vrlo živopisan način i omogućava da se sve te slike jednostavno zamisle. Ton pjesme je pozitivan, a prisutna je i nezaobilazna rima (lete-plete, banana-grana, lava-strava, slona-vagona, tigra-igra, nova-krova).

Kraljevska zapovijest

Kralj zapovijedi svojem savjetniku da mu odmah donese malj kako bi ubio muhu jer se usudila bez dozvole šetati po njegovom kraljevskom ruhu. Kraljev savjetnik odmah tu zapovijed prenosi dvorjaninu, a on je prenosi dalje glasniku. Zapovijed se prenosila dalje sve do drvosječe, koji glasniku preda malj, a glasnik ga preda dalje dvorjaninu i tako sve do kralja. Ali, kad je malj stigao do kralja, muha je već odletjela s njegovog ruha.

U pjesmi se na vrlo duhovit način prepričava događaj s dvora. Dočarano je koliko ljudi sudjeluje u izvršenju kraljeve zapovijedi, sve kako bi on mogao ubiti muhu koja nije imala dopuštenje šetati po njegovom kraljevskom ruhu. Sav taj trud na kraju je bio uzaludan jer dok je malj stigao do kralja, muha je već odletjela.

Pjesma je podijeljena na strofe, a u svakoj strofi prenosi se kraljeva zapovijed. Ponavljaju se stihovi “Zapovjedilo njegovo veličanstvo kralj, da mu odmah donesete malj, da ubije muhu što bez dozvole šeta po njegovom kraljevskom ruhu”, izmjenjuje se samo osoba kojoj je ta zapovijed prenesena. Ton pjesme je veseo, a tome pridonosi i rima (muhu-ruhu, maljem-kraljem).

Unuk i djed

U ovoj pjesmi prepričava se razgovor između unuka i djeda u kojem unuk izražava želju da ode na Mjesec. On djedu govori kako bi bilo lijepo kad bi njega poveli na Mjesec, u jednoj svemirskoj raketi pa da tek onda vidi kako se brzo leti. A kad bi došao na Mjesec, počela bi prava zabava jer je to mjesto kao stvoreno za djecu. Sila teža je tamo puno manje pa je to mjesto pogodno za natjecanja jer se može vrlo lako preskočiti brdo. A kad se potrči, osjećaj je kao da te nosi vjetar jer se tamo u samo tri koraka pretrči kilometar. Dok je unuk tako maštao i prepričavao djedu što bi sve radio na Mjesecu, nije gledao kamo hoda i upao je u jarak pun vode. Djed mu je pomogao ustati i na sve to mu rekao kako je jako lijepo hodati svemirom i stići na sva mjesečeva brda, ali prvo treba znati hodati po Zemlji.

Ovo je još jedna pjesma u kojoj se u prvi plan stavlja dječja vrlina maštovitosti i sve njezine mogućnosti. U ovom slučaju dječak je zamislio život na Mjesecu i sve njegove čari, a djed je glas razuma koji ga vraća u stvarnost.

Pjesma je podijeljena na strofe koje su popraćene rimom (djedu-povedu, raketi-leti, manja-natjecanja, stići-ići).

Bilješka o autoru

Grigor Vitez rodio se 1911. godine u Kosovcu u Slavoniji. Najviše se istaknuo pisanjem pjesama za djecu.

Radio je kao učitelj prije početka Drugog svjetskog rata, a nakon toga u Ministarstvu prosvjete te kao urednik u Mladost, izdavačkoj kući. Bavio se pisanjem proze i poezije, a pisao je i tekstove za neke časopise.

Radio je i kao prevoditelj za slovenske, ruske i francuske pisce. 1963. godine dobio je nagradu “Mlado pokoljenje”.

Djeca se kroz svoje školovanje često mogu susresti s djelima Grigora Viteza jer se ona često nalaze u školskim čitankama.

Neka od njegovih najpoznatijih djela za najmlađe čitatelje su: “Iza brda plava”. “Hvatajte lopova”. Također, poznat je i njegov igrokaz ” Plava boja snijega” koji se može vidjeti u Gradskom kazalištu Trešnja u Zagrebu.

Općenito najpoznatija djela su: “Kad bi drveće hodalo”, “Jednog jutra u gaju”, “Sto vukova” i “Vesele zamke”. Djelo koje odiše vedrinom je svakako “A zašto ne bi…”, dok se u tužnije pjesme može ubrojiti zasigurno djelo “Što mi se tužio hrast”.

Umro je u Zagrebu 23. studenog 1966. godine.

Autor: A.P.