• BA
  • DE
  • EN
  • HR
  • IT
  • RS
  • SI

Lektire.hr

pomoć pri pisanju lektira

  • Naslovnica
  • Knjige
  • Lektire
  • Pjesme
  • Biografije
  • Književnost
  • Jezik
Pitanja za višu ocjenu >>
Pitanja za višu ocjenu >>

Jesenja pjesma

Analiza lektire / Paul Verlaine

Paul Verlaine (1844.-1896.) francuski je lirski pjesnik, kojeg se smatra pretečom simbolizma, pravca unutar razdoblja moderne. Živio je bohemskim životom, a presudnu ulogu u njegovom književnom stvaralaštvu imao je Arthur Rimbaud, koji mu je otkrio nove pjesničke vidike.

Pod utjecajem parnasovaca, već prve Verlaineove zbirke (“Saturnijske poeme”, 1866. i “Galantne svetkovine”, 1869.) odražavaju muzikalnost i sugestivnost izraza. Pod utjecajem Rimbauda Verlaine otkriva impresionističko prikazivanje osjećaja. Stoga neki Verlainea svrstavaju među simboliste, a neki među prve impresioniste.

Verlaineu dugujemo izraz “glazba prije svega”, što postaje umjetnički credo impresionizma. Takva poezija sadrži sinesteziju boja, mirisa i zvukova. Impresionisti ne istražuju i tumače smisao života, nego pjevaju o trenutnim “impresijama”. Njihova poezija sadrži mnoštvo figura dikcije (onomatopeje, aliteracije, asonance), atributa i rijetkih epiteta.

Paul Verlaine u eseju iz 1884. godine naziva Arthura Rimbauda i Stephena Mallarmea “prokletim pjesnicima”, kojima se kasnije naziva i sam Verlaine i Baudelaire. Oni simboliziraju ljudsku podvojenost između poetskog izraza i zbilje, između utilitarnog shvaćanja umjetnosti i larpurlartizma.

“Jesenja pjesma” dio je zbirke “Saturnijske poeme”, a preveo ju je Vladimir Nazor, koji je na hrvatski prevodio i druge pjesme poznatih modernista.

Jesenja pjesma – analiza pjesme 

Za Verlainea poezija govori “glazbenom riječi”. Ova pjesma dio je njegovog ranog pjesničkog stvaralaštva, ali se itekako osjeća utjecaj impresionizma. Pjesma pripada misaonoj tematici i sastoji se od tri strofe, od po šest stihova. Stihovi su kratki, ali to pridonosi nevjerojatnoj ritmičnosti pjesme i ide u prilog muzikalnosti Verlaineove poezije. Vidljivo je da se svaka strofa gradi na zvukovima, koji su iskazani audio-vizualnim pjesničkim slikama. Osim toga, zamjetna je gradacija zvukova te neprestane izmjene zvuka i tišine.

Prva strofa suprotstavlja jesenje strune pune plača i tuge koje tište lirski subjekt u prvom licu. Priroda odražava glasove koji nastaju unutar čovjekovog duha. Strofa sugerira “glasnu tišinu” – tuge “tište” čovjeka, a priroda u jesen vrišti od zvukova.

Druga strofa donosi motiv “mukle ure” koja kao u baroku podsjeća na prolaznost života, ali pjesnika ovdje spominje na “prošle dne”. Sinkopa “dne” postupak je prevoditelja, kojim slijedi izvornu kratkoću Verlaineovih stihova i upotpunjava rimu. Nostalgija koju osjeća izazvana je kucanjem sata, čime pjesnik hoće naglasiti sinesteziju osjetilnih senzacija i zvukova. Ovakvo tumačenje podsjeća na Baudelaireovu pjesmu “Suglasja”, koja je iskaz simboličke poetike. Zvukovi iz prirode su odraz unutarnjeg stanja, ali oni su i motivatori zlokobnih unutarnjih stanja subjekta. On luta u skladu s “zlim vjetra ćuhom”. To je metafora kojom pjesnik predstavlja doživljaj svog života i sudbine koja mu je namijenjena. No on joj se ne protivi, nego se prepušta lutanjima, “kao list već suh”.

Usporedimo li pjesmu s Baudelaireovom “Jesenskom pjesmom”, vidimo da je motiv jeseni kod modernih pjesnika uvijek poslužio kao ugođajna podloga za iznošenje tjeskobnih i uznemirujućih emocionalnih stanja. Jesen i kod Verlainea predstavlja korak k smrti, što je izraženo u usporedbi njega samog sa suhim listom kojeg nosi vjetar. On je “suh”, odnosno star i nema mu druge nego se prepustiti vjetru, koliko god on bio zao, i prihvatiti sve što mu je sudbina namijenila. Iako impresionisti ne pokušavaju u svoju poetiku uplitati interpretacije ljudske sudbine, Verlaine je ovdje oslonac našao u simbolizmu, koji govori upravo o toj podvojenosti između poezije i zbilje.

“Glazba prije svega” umjetnički je credo koji je u pjesmi vidljiv na više razina. Ritam je ostvaren kratkoćom stihova i rimom, čija shema je u svakoj strofi jednaka (aabccb). Na grafičko-kompozicijskom planu pjesme vidimo da je u svakoj strofi treći stih istaknut (čak je i uvučen kako bi se istaknuo od ostatka strofe). Valja primijetiti da je Vladimir Nazor imao težak posao prenijeti u duh hrvatskog jezika muzikalnost koju je Verlaine iskazao na francuskom. To mu je ipak uspjelo upotrebom riječi u kojima uočavamo aliteracije i asonance, koje imaju funkciju onomatopeje. Pjesma sadrži i čiste onomatopeje (ura tukla, zao vjetra ćuh). Impresionistički izraz odražavaju i brojni epiteti (plača pune strune jesenje, tuge duge čemerne, zao ćuh, suh list).

Bilješka o piscu

Paul-Marie Verlaine francuski je simbolistički pjesnik, najznačajniji predstavnik pokreta unutar simbolizma Fin de siècle (“Kraj vijeka”).

Verlaine je rođen 1844. godine u Metzu. Školovao se u Parizu, a onda radio u civilnoj službi. Vrlo je rano počeo baviti se književnošću. Bio je pristaša parnasovaca, a prvu pjesmu je objavio 1863. godine u jednom francuskom časopisu. Posjećivao je mjesta gdje su se okupljali tadašnji umjetnici i družio se s mnogim značajnim književnim ličnostima francuske književnosti.

Prvu zbirku pjesama objavio je 1866. pod nazivom “Saturnove pjesme”. Verlaine se u međuvremenu oženio, ali tada je upoznao Arthura Rimbauda koji je došao živjeti s njim i njegovom trudnom ženom. Verlaine je uskoro izgubio interes za ženu i tek rođenog sina, pa je svoje dane provodio sa svojim mladim ljubavnikom Rimbaudom, živeći boemskim, raskalašenim životom, ispijajući apsint i pušeći hašiš.

1872. njih dvojica otišli su u London, živjeli u siromaštvu i preživljavali od Verlainova podučavanja. Sljedeće godine otišli su u Brisel, gdje je Verlaine u stanju pijanstva, ljubomore i bijesa, pokušao upucati Rimbauda.

Tih godina pisao je pjesme, koje su 1874. godine objavljene u zbirci “Pjesme bez riječi”, koja je izašla dok je Verlaine bio u zatvoru zbog pokušaja ubojstva. Nakon zatvora, vratio se u Englesku, gdje je radio kao učitelj francuskog, latinskog i grčkog jezika te slikanja.

Otišao je zatim u Boston, a onda i u Englesku. Tamo je napisao još jednu uspješnu zbirku pjesama “Mudrost”.

Vratio se u Francusku 1877. godine i podučavao engleski u jednoj školi, gdje se zaljubio u jednog svog učenika. On mu je bio inspiracija za sljedeće pjesme. I dalje je bio ovisnik o drogi i alkoholu, što ga je zadržalo u siromaštvu. Ipak, bio je cijenjeni i priznati pjesnik, koji je kasnije utjecao ne samo na mnoge druge književnike, već i ostale umjetnike. Ali njegov boemski način života doveo ga je do smrti u 51. godini.

Umro je od tifusa 1883. godine.

Autor: I.D.

 

Kako napisati lektiru (video tutorial)

Odgovori Otkaži odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Književnost.hr traži autore za objavu svojih književnih radova!

Top autori

Anto Gardaš Antun Branko Šimić August Šenoa Biblija Braća Grimm Charles Perrault Dinko Šimunović Dobriša Cesarić Dragutin Tadijanović Hans Christian Andersen Hrvoje Hitrec Ivan Kušan Ivana Brlić-Mažuranić Miroslav Krleža Nada Iveljić Ranko Marinković Silvije Strahimir Kranjčević Slavko Mihalić Tin Ujević Vesna Parun Vladimir Nazor William Shakespeare Željka Horvat-Vukelja Zlata Kolarić-Kišur Zlatko Krilić
Popis svih autora >>

Informacije

  • Pomoć
  • O nama
  • Kontakt
  • Impressum
  • Marketing
  • Uvjeti korištenja

Korisno

  • Pitanja za ponavljanje
  • Knjige
  • Analize pjesama
  • Književnost
  • Jezik
  • Zatražite novu lektiru

Lektire

  • Po autorima
  • Po abecedi
  • Po razredima
  • Pjesme

Mreža portala

  • Bajke.hr
  • Biografija.com
  • Književnost.hr
  • Molitva.hr
  • Obrazovanje.hr
  • Poezija.hr

Copyright © 2010.–2023. Informativka d.o.o. Sva prava pridržana.

English | BiH | Deutschland | Hrvatska | Italia | Slovenija | Srbija
English | BiH | Deutschland | Hrvatska | Italia | Slovenija | Srbija