Sve što se u Kranjčevićevoj prvoj zbirci pjesama “Bugarkinje” tek naslućuje, u punoj se mjeri očituje u najvećem dometu hrvatske poezije 19. stoljeća, Kranjčevićevoj zbirci “Izabrane pjesme”. Od pjesnika rodoljuba (pjesma “Moj dom”) i oštrog kritičara vlastitog društva, Kranjčević će se preobraziti u pjesnika čovjeka, čovječanstva, pjesnika svemirskih vizija.
Prijelaz prema tim kozmičkim motivima čini njegova satirička (“Gospodskom Kastoru”) i ostala lirika, nastala kao reakcija na društvenu situaciju u Bosni, u vrijeme Kallayevog doba, u kojem je proživio najveći dio života. U svojim ponajboljim pjesmama Kranjčević rješava neka bitna, egzistencijalna pitanja (“Mojsije”, “Posljednji Adam”), ali iz posebnog vidnog kuta.
Njegov problem proizlazi iz specifičnog shvaćanja pjesničke odgovornosti: njegovo je mišljenje da pjesnik mora biti mesija svojega naroda. Svojom vidovitošću mora shvatiti i ono što je običnom čovjeku nedostupno. Zadaća mu je izvesti narod iz patnji i neznanja, otkrivati svrhu i smisao ljudskog postojanja uopće.
Tražeći “više pravde, više kruha i slobode i vidjela” (“Zapad sunca”), a promatrajući svijet i život oko sebe kao niz apsurda protiv kojih se i pobunio, pjesnik je istodobno i u samome sebi morao rješavati sukobe između idealističke, religijske koncepcije svijeta što je upio u djetinjstvu i zaključno do boravka u rimskom Germanicumu te, u ono doba aktualnoga, Comteova pozitivizma.
Iz tih njegovih unutarnjih sukoba nastala su i njegova najbolja lirska ostvarenja, s titanskim, svemirskim metaforama i poredbama, religijskom terminologijom i vokabularom, pojavljujući se kao negacija klerikalizma, golgotske vizije motiva Krista (vrlo čest motiv u Kranjčevićevoj poeziji).
Također je pisao i o temi iseljeništva (“Iseljenik”).
Gospodskom Kastoru – analiza pjesme
Ova pjesma je po vrsti misaona lirska pjesma, ali i satira, književni oblik u kojem se kritički ismijava pojedinca ili grupu, društvo, jer opisuje jedan ljudski karakter i to “beskičmenjake”.
Tema pjesme bavi se gospodski psom, pa su i motivi vezani za njega. Oni su, osim glavnog motiva psa, još i motivi zime, repa, kralježnaštva i kuće
Strofe ove pjesme sastoje se od 13 četverostiha ili katrena, a ritam pjesme ujednačen
Prva strofa pjesmeje strofa klasična alkmanska strofa. Ona se upotrebljavala u pjesništvu stare Grčke i starog Rima. Ona se sastoji od dva daktilska heksametra i dva daktilska tetrametra, a nazvana je po starogrčkom pjesniku Alkmanu iz 7. stoljeća prije Krista. U primjeru ove pjesme ona glasi:
“PROSTITE, sjeni, lutajuć tihe na Letinu žalu,
Što ću pozajmit klasičnu strofu!
Majčica Gaca nešto je drukča, neg’li je bila,
Drukčiji danas treba Apolo.”
U drugoj strofi nalazi se osobitost cijele pjesme. U njoj se pjesnik izravno obraća Kastoru i ono traje do kraja pjesme:
“Prostite i vi, Kastore dragi, gospodski psiću!
Drijemajte samo mekom na sagu.
Vani je zima (ne znam toga reći na pasju,
Al vi ste uvijek istoga mnijenja!),
(…)
Ipak vam – ne hteć uditi daljem napretku vašem –
U uho nešto šapnuti moram:
Sve mi se čini da ste – uglavnom – svojom
metodom,
Katore, malko slijedili – ljude!”
U pjesmi je važna i peta strofa u kojoj pjesnik počinje izravno iznositi činjenicu da je Kastor počeo poprimati ljudske osobine:
“Glete, na primjer, toga se nađe i u ljudi;
Što su to ljudi – sigurno znate;
Vidi se, vidi; uopće psić ste moderan posve,
Sve je uzalud: odlična kuća.”
U osmoj i devetoj strofi govori o jednoj od ljudskih mana koju je pas poprimio. To su sebičnosti i pokornosti kada se od njega nešto traži ili treba, odnosno činjenica da će uvijek gledati prvo na sebe, jer je bitno da je nama dobro, a onda neka je svega ostalog. U ovim stihovima pjesnik objašnjava tu ideju:
“Zlatna metoda! Cjelovom tijem shvatiste život!
Meka vas ruka uze u krilo;
Cijela obitelj, odlična kuća i ekselenca
U vas je slavne vidjela dare.
Kad vas je koji majčin miljenik razmićen nešto
Obijesnim prstom šćepo za uho,
Vi ste mu odmah, psiću vanredni, gotovo, nježno,
Pružili drugo, repić podvinut!”
Stilska figura koju najčešće nalazimo u pjesmi je alegorija i njeno preneseno značenje ostvareno je u cijeloj radnji.
Glavni tema i ideja pjesme očitava se u psećem poprimanju negativnih ljudskih osobina. Alegoričnost je ta što smisao gospodskog psa ne leži u njegovoj pojavnosti, njegovom obliku, odnosno njegovim riječima, nego u značenju koje se nalazi izvan njega. Želi se ukazati na ljudske mane pa stoga pjesma prelazi u satiru i iznosi ideju po kojoj je svijet pun beskičmenjaka i dodvorica. Zadatak pjesnika je da ljude osvijesti i navede da istražuju svoju ljudsku bit.
Bilješka o autoru
Silvije Strahimir Kranjčević rođen je u Senju, a živio je u Sarajevu. Najznačajniji je hrvatski pjesnik realizma.
Bio je urednik književnog lista “Nada”. Kao učitelj službovao je u Bosni i Hercegovini jer se kao pravaš nije mogao zaposliti u Khuenovoj Hrvatskoj.
Pjesnički opus počeo je kao pisac domoljubnih pjesama (“Moj dom”), ali je pisao o satiričku liriku (“Gospodskom Kastoru”) te misaone pjesme o bitnim, egzistencijalnim pitanjima (“Mojsije”). Neke pjesme sadržavaju religijske motive, poput onih o Kristu (“Eli! Eli! Lama Azâvtani?!”), ali su mu ipak glavni motivi u pjesmama motivi slobode, ropstva, vjere u ideale, traženje smisla života i čovjekov položaj u svijetu.
Ipak, osobitost njegovog pjesništva su upravo bibleizmi, biblijski izrazi, obilježja biblijskog književnog jezičnog izraza i stila
Najpoznatije zbirke poezije su mu “Bugarkinje”, “Izabrane pjesme” i “Trzaji”.
“Bugarkinje” su prva hrvatska zbirka rodoljubnih pjesama. Njena osobitost očituje se u promatranju rodoljublja i sa socijalnog stajališta, bez romantičnog patosa. U njoj govori o problemu tiranstva uopće, te o sukobu između idealističkog, religijskog i materijalističkog shvaćanja života i čovjeka.
Kranjčević je bio i prvi pjesnik moderne hrvatske književnosti, koji je uzdigao hrvatsko pjesništvo na europsku razinu. Smatrao je da “pjesnik mora biti mesija svojega naroda”.
Autor: L.M.
Odgovori