Exodus

“Croatiam aeternam” zbirka je pjesama prvi put tiskana u Zagrebu 1991. godine. Zbirka se sastoji od tematskih cjelina: “Ti, more hrvatsko”, “Trojedno kraljevstvo, četiri srebrne zemlje”; “Vjetar s tamnih zvijezda”, “Nevijorna szercza” i “Sve hrvatske smrti”.

Većina pjesama nastala je u Londonu, u kojem je pjesnik boravio od 1983. do 1984. godine. Naslov “Croatiam aeternam”, u prijevodu “Vječnu Hrvatsku”, i stihovi na prvoj stranici zbirke upućuju na sličnost s Mozartovim “Requiem”: Requiem aeternam dona eis, / Domine, et lux perpetua luceat eis. Štambuk je umjesto imenice “requiem” stavio “Croatiam”, a pridjev “perpetua” zamijenio s “aeterna”. Prizvuk koji naslov nosi u takvoj interpretaciji sluti na ništavilo i mračne čežnje koje pjesnik uočava za svoju domovinu u predstojećim ratnim vremenima devedesetih.

Štambukovo pjesništvo možemo promatrati kroz tri leksička sloja, koja se otkrivaju i u ovoj zbirci: čakavizmi i kajkavizmi, hrvatske zastarjelice i intelektualizmi. Naslov zbirke i njen sadržaj označavaju paradoks, jer koliko god naslov spomenom imena države konotira politička značenja, zbirka zahtijeva apolitično čitanje. Isprepliću se motivi mora i otoka, za Štambuka su njegov Brač i Selce centar svijeta, ali domoljublje je domišljeni motiv svakoj pjesmi.

Zbirku odlikuje niz pjesama različitih tematika i naslova, od onih posvećenih rodnom kraju, preko povijesno-domoljubnih i ljubavnih. Može se reći da kod Štambuka ljubavne pjesme nisu odraz tipičnog čuvstvovanja muškarca prema ženi, nego muškarca prema “Kroaciji”, svojoj domovini.

Vesna Parun je Štambuka nazvala Orfejem koji je sišao u Had po svoju Euridiku (Hrvatsku), i to uspješno, jer se Hrvatska trgnula i izašla iz Podzemlja na svjetlo, postavši žuđena “Vječna Hrvatska”.

Exodus – analiza pjesme

Tema “Exodusa”, izlaska naroda iz svoje domovine, navješćuje buru političkih i povijesnih okolnosti, nemir i strepnju. No i ovu nadasve mračnu i punu strahova temu Štambuk ublažava prisutnošću mora, kao elementa saveza, susreta dvaju kultura. Astrofična pjesma poredana u dvadeset gotovo jednako slogovno dugih stihova, odiše zbijenošću, baš kako izgledaju Hrvati u svojim dugim redovima tražeći spas na tuđem tlu. Oni su “skuše u redovima kano Grci u Marathonu”, kreće na put “narod neumrli”.

Posebno je naglašeno jedinstvo, odnosno “nerazoriv savez” Jadrana i Jonije, koje spajaju Otrantska vrata, gdje “duša hrvatska napinje jedra”. Argonuati, Grci na Marathonu, Jonsko more, kiklop, sve su antički helenski motivi, koji daju određenu mitološko-povijesnu notu nesreći hrvatskog naroda. Osim toga, ističe se zajedništvo Balkanskog poluotoka, tog “hrvatskogrčkog rukohvata” i pripadnost Jadrana i Jonije zajedničkoj “pučini baštine”.

Pjesničke slike koje nalazimo u pjesmi pomalo podsjećaju na Gericaultovu poznatu sliku “Splav meduza”: “Naša tijela, dva mroa, otrudnjela od obilja soli, grle se, prepliću.” Slika donosi tamne tlapnje i pesimistične nagovještaje, ali slika ovog naroda, kako plovi “poput puka iz Bijele nedjelje” stvara potpuno drukčiji dojam. Za sobom narod ostavlja “ljubljene gradove” koji namjenjuju puku spokoj i pepel požara. Na kraju toga puta nazire se “hrvatska svijetla smrt”, katarza koja dočekuje patnju i prolivenu krv.

Bilješka o autoru

Drago Štambuk hrvatski je pjesnik, esejist, liječnik i diplomat. Rođen je 20. rujna 1950. u Selcima na otoku Braču, u sačuvanom krilu obiteljske palače Štambuk. Gimnaziju je završio u Splitu, a u Zagrebu 1974. Medicinski fakultet. Specijalizirao je internu medicinu (gastroenterologiju i hepatologiju).

Od 1983. do 1994. boravi u Londonu gdje između ostalog istražuje bolesti jetre i terapiju AIDS-a. Polovicom osamdesetih angažira se na obrani i promicanju interesa domovine u Velikoj Britaniji, a opunomoćeni predstavnik Republike Hrvatske u Londonu postaje 1991. Godine 1995. postaje prvi veleposlanik Hrvatske u Indiji, a do 1998. obavlja i dužnost veleposlanika na Šri Lanki.

Njegovo književno stvaralaštvo bogato je jednako kao i diplomatska djelatnost. Poznatije knjige pjesama su mu: Meu namin, ANTINOY & MANGAL, Snijeg za Ehnatona, Od onih kakve crta infantkinja, Vapnena trupla, Brač, Croatiam aeternam, Lomna slika, Incompatible Animals.

Uredio je i brojne antologije, a i preveo pjesme Hermana Hessea s njemačkog “Heimweh” (“Domotužje”). Na otoku Braču, u rodnim Selcima, utemeljio je svehrvatsku jezičnu smotru “Croatia rediviva” s pjesničkom večeri “Ča-kaj-što” koja jednako tretira čakavske, kajkavske i štokavske pjesnike. Zalaže se koineizaciju hrvatskog jezika.

Autor: I.D.