Zbirka pjesama “A zašto ne bi…” slikovnica je za prvi razred osnovne škole i sadrži tri pjesme. Njihovi nazivi su: “Kako živi Antuntun, “Paun” i “A zašto ne bi”. Po zadnjoj pjesmi cijela je zbirka i dobila ime. Sve pjesme popraćene su i autorovim ilustracijama u knjizi. Pjesme su namijenjene djeci najranije dobi. Uči ih jednostavnim stvarima o svijetu i životu, ali i o njima samima. Tako prva pjesma kao glavni motiv postavlja dječaka koji zamišlja najnevjerojatnije stvari. Taj dječak simbol je sve djece. Djeca ne vide svijet točno onakvim kakav je, u njemu vide i mnoge čudnovate stvari koje su odrasli zaboravili primjećivati.
Zato je djeci lako poistovjetiti se s dječakom koji od ovog svijeta želi više. On ne želi obična stabla, već zamišlja ona na kojem rastu lopte, baloni i bomboni. Obične krave i ovce su mu dosadne, bolje je imati ona koje osim vune proizvode i rukavice, a osim mlijeka, i maslac i sir. Sve ovo govori o neograničenosti dječje mašte, koju odrasli ne bi smjeli sputavati, već joj se diviti.
O sličnoj ideji govori i druga pjesma, ona o Antuntunu. Antuntun također je neobičan i svojeglav dječak. Ništa ne radi onako kako bi trebalo, ali ne zato što je neposlušan, nego zato što je poseban. I on od svijeta očekuje više i drugačije, ne može se zadovoljiti običnim stvarima. Ljudi oko njega to prihvaćaju, razumiju, kao što razumiju kada dijete radi stvari na svoj način – ne iz neposluha, nego iz velike mašte.
Posljednja pjesma, ona o paunu, uči djecu da ne valja biti previše uobražen i misliti za sebe da smo u svemu najbolji, jer tek onda, u očima drugih, ispadamo glupi. Paun je imao prekrasno perje, ali to mu nije bilo dovoljno, hvalio se da zna i najljepše pjevati. Čak bolje i od slavuja. Pjevao je i pjevao, hvaleći se i pritom ispadao smiješan, jer pauni nemaju lijep glas, nikako ljepši od ptica pjevica. Djeca se ovom pjesmom uče skromnosti. Treba biti svjestan svojih kvaliteta, ali jednako toliko i svojih ograničenja.
Poseban štih ovoj pjesmi daje rima i onomatopeja u posljednjim stihovima. Kao i u ostalim pjesmama, rima im daje ritam koji pjesmu čine brojalicom i zato ih djeca puno lakše nauče i usvajaju, te shvaćaju njihovu pouku.
A zašto ne bi… – analiza pjesme
Ova pjesma govori o dječaku bujne mašte i velike domišljatosti. On svijet zamišlja sasvim drukčije nego drugi ljudi, svuda oko sebe vidi mogućnost za smisliti nešto neobično. Čini to lako, kao da jede medenjake. Za njega ne postoji obična svakodnevica, sve može biti drugačije nego što jesti. Dječak je jako kreativan, a njegove ideje lako se mogu zamisliti, ali teško ostvariti.
Tako je i za šumsko drveće osmislio novi zadatak. Pitao se zašto na njemu umjesto lišća ne bi mogli rasti neki neobični predmeti kao što su baloni i lopte, možda bomboni ili nalivpera. I satovi bi mogli biti drugačiji i umjesto da samo kucaju, mogli bi i svjetlucati poput ogledala.
Dječak se pitao i zašto ovca ne bi bila drukčija i umjesto da samo jede travu i daje vunu, mogla bi tu vunu sama i presti i od nje raditi rukavice. I krave bi za tog dječaka morale biti posebne, pa bi same pravile maslac i sir, a ne samo davale mlijeko. Iz ovoga možemo zaključiti da je dječak jako volio maslac i sir, pa je poželio da ih krava sama napravi.
Dječak voli igru u prirodi, ali ne voli kada pada kiša ili kada sniježi. Tako je osmislio da se to događa samo kada njemu odgovara, odnosno, samo kada se na oblaku odvrne pipa. Također, možemo zaključiti da dječak ide u školu jer je poželio da njegove školske zadatke i domaću zadaću napiše posebna olovka koja će se, uz to, sama i zašiljiti.
Na kraju, nakon što je sve to osmislio, dječak je poželio osmisliti posebnu spravu, koja će poput sprava za tkanje i sprava za pranje, biti sprava za znanje. Ona bi se noću ukopčala u glavu i u nju prenijela znanje bez potrebe da se uči.
Kako živi Antuntun – analiza pjesme
U pjesmi “Kako živi Antuntun” imali smo prilike kroz rimu upoznati zanimljivog i neobičnog dječaka, kako pjesnik kaže “neobičnog uma”. Ovaj dječak živi u desetom selu i vodi neobičan život. On zna sve vezano za životinje, zna kako se iz jajeta mogu izleći pačići, pilići ili neke druge ptice. No, umjesto da ih stavi pod ptice kako bi se to i dogodilo, Antuntun odluči jaja posaditi u vrtu.
Također, Antuntun voli mrak i grabi ga loncem, često radi i po mraku. Na čudan način pokušava zakrpati razlupano jaje, a umjesto da uhom sluša, on uhom pokušava saznati je li jelo slano. Nadalje, on ribu uči pjevati, a bicikl tjera da pase na livadi.
Antuntun je i prasetu dao neobičan zadatak, tjera ga da mu lovi miševe. I s guskom i kvočkom je odlučio postupiti na drukčiji način – guske lovi sijenom, a pod kvočku stavlja novac da mu izlegne još i više. Ovce posoli sa snijegom, a kroz žito vesla čunom. Vrlo je neobičan taj Antuntun.
Paun – analiza pjesme
Pjesma “Paun” govori o paunu koji ima jako visoko mišljenje o sebi. On za sebe smatra da je najljepši i da nema nikoga ljepšeg od njega. Paun je, naime, kraljevske krvi i zove se Veličanstvo Paun Prvi. Odjeća mu je puna dragulja i na glavni nosi blistavu krunu.
Ali paun se, osim svojim izgledom, hvalio i svojim pjevanjem! Govorio je da pjeva divno i prekrasno. Mislio je da pjeva bolje i od slavuja, te njegov glas nazvao bijednim i sitnim, što naravno nije bila istina.
Vrsta djela: zbirka pjesama
Bilješka o autoru
Grigor Vitez rodio se 1911. godine u Kosovcu u Slavoniji. Najviše se istaknuo pisanjem pjesama za djecu.
Radio je kao učitelj prije početka Drugog svjetskog rata, a nakon toga u Ministarstvu prosvjete te kao urednik u Mladost, izdavačkoj kući. Bavio se pisanjem proze i poezije, a pisao je i tekstove za neke časopise.
Radio je i kao prevoditelj za slovenske, ruske i francuske pisce. 1963. godine dobio je nagradu “Mlado pokoljenje”.
Djeca se kroz svoje školovanje često mogu susresti s djelima Grigora Viteza jer se ona često nalaze u školskim čitankama.
Neka od njegovih najpoznatijih djela za najmlađe čitatelje su: “Iza brda plava”. “Hvatajte lopova”. Također, poznat je i njegov igrokaz ” Plava boja snijega” koji se može vidjeti u Gradskom kazalištu Trešnja u Zagrebu.
Općenito najpoznatija djela su: “Kad bi drveće hodalo”, “Jednog jutra u gaju”, “Sto vukova” i “Vesele zamke”. Djelo koje odiše vedrinom je svakako “A zašto ne bi…”, dok se u tužnije pjesme može ubrojiti zasigurno djelo “Što mi se tužio hrast”.
Umro je u Zagrebu 23. studenog 1966. godine.
Autor: M.L.
Odgovori