“Izabrana djela”, izdana 1982. godine, sadrže pjesme iz nekoliko najpoznatijih zbirki Vesne Parun. Među njima je i pjesma “Mati čovjekova”. Tu su pjesme iz zbirke “Zore i vihori” koja je izdana 1947. godine. Pjesme u toj zbirci su odraz mladenačkih razmišljanja, pa stoga ni sve pjesme nisu zrele ni staložene. Unatoč tome, pjesme su opojne i bogate raznim vizualnim i auditivnim slikama. Sve pjesme su u “zvucima, bojama, slikama, ugođajima.” U cijeloj zbirci su prisutna dva osnovna, a opet oprečna osjećaja. To su radost života, žudnja i živa mladost kojoj se suprotstavljaju rat i smrt, što i ne čudi, budući da je zbirka izdana netom poslije Drugog svjetskog rata.
Slijede pjesme iz zbirki “Crna maslina” i “Ropstvo”. U “Crnoj maslini”, Vesna Parun otkriva svijet strasti, žudnje, patnje i bola. Za nju patnja nema kraja, ona ne miruje. Jedini trenuci bez bola i patnje su kratki trenuci sna i zaborava. Ljubav prikazuje kao “zlo i prokletstvo u kojem je sadržano uznesenje i padanje, življenje i umiranje, sa zvjezdanim osvjetljenjem i tamnim ponorima“. Unatoč tome, Vesna Parun je ljubav živjela i osjećala. Većina napisanih stihova izašla je kao proizvod neizmjerne patnje zbog ljubavi, a ne zbog doživljavanja strasti i zato se u njezinim stihovima često osjeća strah, strah od zaborava i prolaznosti.
Uz stihove iz ove tri zbirke, u ovom izboru nalazimo i pjesme iz zbirke “Vidrama vjerna”, “Pusti me da otpočinem”, “Jao jutro”, “Vjetar Trakije”, “Gong”, “Koralj vraćen moru” i “Ti i nikad” koje su pune osjećaja praznine i samoće, ali i “blage pomirenosti s nemilom sudbinom“. Uz to prisutna je i empatija prema drugim ljudima koji dijele istu sudbinu. U zbirkama “Ukleti dažd” i onima koje je napisala kasnije (“Tragom Magde Isanos”, “Sto soneta”, “I prolazim životom”, “Stid me je umrijeti” i “Olovni golub”) vidi se da su pjesme koje je napisala “po dubini i snazi iskaza nadilaze sva njena ranija (ljubavna) ostvarenja“.
Usnuli mladić – analiza pjesme
Pjesma “Usnuli mladić” pripada zbirci “Crna maslina”. Pjesma obiluje vizualnim, akustičkim i olfaktivnim pjesničkim slikama koje su opet preuzete iz prirode i biljnog i životinjskog svijeta.
Pjesma se sastoji od četiri strofa s nejednakim brojem stihova. Prva strofa ima osam stihova, druga strofa ima devet stihova, treća strofa četiri stiha, a četvrta strofa dvanaest stihova. Stihovi nisu povezani rimom.
U samom središtu pjesme se nalazi mladić kojeg pjesnikinja promatra iz daljine i opisuje uz pomoć prirode i uspoređuje ga s vinogradom:
“Prostrt na žalu sjenovitog zatona,
leži kao ograđeni vinograd
usamljen i valovima okrenut.”
Pjesnikinja se ne može odlučiti što je na njemu najljepše:
“Ne znam je li ljepša grana šipkova
puna cvrkuta ptičjeg ili pregib
njegova pojasa, gipkiji od guštera.”
Cijela pjesma je prožeta vizualnim slikama: žal sjenovitog zatona, lišće stare agave, žuti oblaci, stupovi oblaka, šumovita obala, nagost bilja, blistave ruke, bijele ptice, itd. Prirodi daje ljudske osobine, pa tako trava postaje usamljena, a bilje nago. Time priroda postaje sudionik života i postaje dinamična i živa.
U drugoj strofi se susrećemo s auditivnim i vizualnim slikama grmljavine koje navještaju dolazak oluje i glasanja galeba. Ta grmljavina nije samo obična grmljavina, već joj daje težinu i ona postaje niska grmljavina jako blizu onome koji ju sluša:
“Slušam tutanj niske grmljavine
(…)
motrim kako grlo mladića postaje galeb
i odlijeće put sunca klikćući sjetno
u žutim oblacima (…)”
Oluja koja slijedi simbolično prikazuje oluju koja se događa u pjesnikinji, njezin nemir i nemoć jer mu se ne može približiti.
“Šušti žalo i more je posivjelo.
Zlatne sjenke zasjeniše vinograd.
Stupovi oblaka penju se u daljini.
Munje dotiču šumovitu uvalu.”
Slijedi olfaktivna slika mirisa ljeta: “Udišem miris ljeta u nasadima (…)”
Sve slike prisutne u pjesmi ugađaju svim osjetilima i cjelovito nas zaokupljaju, tako da se baš mi nalazimo na tom žalu i gledamo usnulog mladića.
U ovoj pjesmi, kao i u drugima iz ove zbirke prisutna je žudnja i čežnja jedne nemirne djevojke:
“i vraćajući mirne oči k njemu
koji spava, uronjen u huku
spore oluje, prastar kao agava,
mislim, puna rasijane žudnje, (…)”
Bilješka o autoru
Vesna Parun rođena je 1922. godine na otoku Zlarinu. Vesna je zajedno sa svojom obitelji živjela teško, jer joj je otac kao općinski činovnik često ostajao bez posla. Osnovnu školu je pohađala na Visu.
Sa svojih 10 godina objavljuje prvu pjesmicu u Anđelu čuvaru. Maturirala je u Splitu 1940. godine. U jesen te iste godine upisuje studij romanistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Za vrijeme rata s obitelji je živjela u Sesvetama kod Zagreba. Često je pobolijevala, a uz tifus od kojeg je oboljela proživljavala je i krize zbog nesretne ljubavi.
Vesna Parun je jedna od najistaknutijih pjesnikinja u hrvatskoj književnosti u drugoj polovici 20. stoljeća. “Bljesnula je naglo i u punom sjaju zbirkom Zore i vihori (1947) koja je po mnogočemu značila datum u razvojnom toku novije hrvatske poezije.” Uz tu zbirku objavila je još i zbirke Pjesme (1947.), Crna maslina (1955.), Ropstvo (1957.), Ti i nikad (1959.), Koralj vraćen moru (1959.) i mnoge druge.
Njezini stihovi prevedeni su na mnoge strane jezike: poljski, ruski, češki, slovački, bugarski, slovenski, gruzijski…
Umrla je 2010. godine u Stubičkim Toplicama.
Autor: N.B.
Odgovori