“Izabrana djela”, izdana 1982. godine, sadrže pjesme iz nekoliko najpoznatijih zbirki Vesne Parun. Među njima je i pjesma “Mati čovjekova”. Tu su pjesme iz zbirke “Zore i vihori” koja je izdana 1947. godine. Pjesme u toj zbirci su odraz mladenačkih razmišljanja, pa stoga ni sve pjesme nisu zrele ni staložene. Unatoč tome, pjesme su opojne i bogate raznim vizualnim i auditivnim slikama. Sve pjesme su u “zvucima, bojama, slikama, ugođajima.” U cijeloj zbirci su prisutna dva osnovna, a opet oprečna osjećaja. To su radost života, žudnja i živa mladost kojoj se suprotstavljaju rat i smrt, što i ne čudi, budući da je zbirka izdana netom poslije Drugog svjetskog rata.
Slijede pjesme iz zbirki “Crna maslina” i “Ropstvo”. U “Crnoj maslini”, Vesna Parun otkriva svijet strasti, žudnje, patnje i bola. Za nju patnja nema kraja, ona ne miruje. Jedini trenuci bez bola i patnje su kratki trenuci sna i zaborava. Ljubav prikazuje kao “zlo i prokletstvo u kojem je sadržano uznesenje i padanje, življenje i umiranje, sa zvjezdanim osvjetljenjem i tamnim ponorima“. Unatoč tome, Vesna Parun je ljubav živjela i osjećala. Većina napisanih stihova izašla je kao proizvod neizmjerne patnje zbog ljubavi, a ne zbog doživljavanja strasti i zato se u njezinim stihovima često osjeća strah, strah od zaborava i prolaznosti.
Uz stihove iz ove tri zbirke, u ovom izboru nalazimo i pjesme iz zbirke “Vidrama vjerna”, “Pusti me da otpočinem”, “Jao jutro”, “Vjetar Trakije”, “Gong”, “Koralj vraćen moru” i “Ti i nikad” koje su pune osjećaja praznine i samoće, ali i “blage pomirenosti s nemilom sudbinom“. Uz to prisutna je i empatija prema drugim ljudima koji dijele istu sudbinu. U zbirkama “Ukleti dažd” i onima koje je napisala kasnije (“Tragom Magde Isanos”, “Sto soneta”, “I prolazim životom”, “Stid me je umrijeti” i “Olovni golub”) vidi se da su pjesme koje je napisala “po dubini i snazi iskaza nadilaze sva njena ranija (ljubavna) ostvarenja“.
Da si blizu – analiza pjesme
“Da si blizu” je pjesma iz zbirke “Crna maslina” koja izlazi 8 godina poslije zbirke “Zore i vihori”, odnosno 1955. godine. Prema nekima, “Crna maslina” je najbolja zbirka Vesne Parun u kojoj nam prikazuje “strasni, izranjani i složeni svijet zrele žene“. U ovoj zbirci pjesnikinja nam daje cjelovit prikaz svog ljubavnog života i svoj odnos prema njemu. Tu će biti prikazana njezina lutanja između strasti i bola, a nakon kratkih trenutaka sna, blaženstva i zaborava istupit će stihovi koji su puni patnje i bola. Jer, ljubav je zapravo dvojni osjećaj. Ljubav je neprestano padanje i uzdizanje, kako življenje tako i umiranje.
Pjesma da si blizu ima pet strofa, a u svakoj strofi pet stiha koji nisu rimovani. Pjesma nam govori o posljedicama ljubavi, a to je bol i samoća. Ovdje nema uznesenja i živjenja koje ljubav donosi, ovdje je prisutno samo padanje zbog nemogućnosti pronalaska svoje ljubavi i polagano umiranje. Motivi koji se provlače kroz cijelu pjesmu su neuzvraćena ljubav i žudnja za čovjekom koji je daleko. Već u prvom stihu pjesnikinja je neutješna jer objekt njezine ljubavi nije uz nju:
“Da si blizu, naslonila bih čelo na tvoj štap i, nasmiješena
ovila bih ruke oko tvojih koljena.
Ali nisi blizu i moja ljubav za tobom nespokojna”
Pjesnikinja žudi za blizinom, a svoje osjećaje i svoju duboku bol poistovjećuje s prirodom gdje želi da je njezina ljubav kišni oblak:
“Da si blizu. Da si barem tako
nestalno blizu kao kišni oblak
nad izgubljenom kućom u dolini”
Pjesma obiluje vizualnim pjesničkim slikama gdje pjesnikinja opisuje svoju želju za ljubavi i govori kako bi htjela da je ta ljubav blizu poput cvijeta pod bijelim pokrovom.
Iz svake strofe dopire njezin vapaj za blizinom riječima: “Da si blizu”; “O da si barem tako tužno blizu“. Isto tako prisutne su riječi bespomoćnosti, trpljenja i bola, nespokoja i patnje:
“Ali ti nisi blizu, i moja ljubav za tobom nespokojna
ne može usnuti ni u noćnoj travi,
ni na valu morskom, ni na ljiljanima.”
Pjesnikinja je umorna od traganja i lutanja u boli, te na kraju prihvaća da ne zna gdje je njezina ljubav, odnosno da će ona biti neuzvraćena. Pjesma završava snažnom i tamnom slikom u kojoj joj ljubav uzima svjetlo iz njezinih očiju i odlazi u zaborav:
“(…) I sjaj zore
iz mojih zjena odlazi zauvijek
u uvrijeđenu zemlju zaborava
u kojoj je neznano ime ljubavi.”
Bilješka o autoru
Vesna Parun rođena je 1922. godine na otoku Zlarinu. Vesna je zajedno sa svojom obitelji živjela teško, jer joj je otac kao općinski činovnik često ostajao bez posla. Osnovnu školu je pohađala na Visu.
Sa svojih 10 godina objavljuje prvu pjesmicu u Anđelu čuvaru. Maturirala je u Splitu 1940. godine. U jesen te iste godine upisuje studij romanistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Za vrijeme rata s obitelji je živjela u Sesvetama kod Zagreba. Često je pobolijevala, a uz tifus od kojeg je oboljela proživljavala je i krize zbog nesretne ljubavi.
Vesna Parun je jedna od najistaknutijih pjesnikinja u hrvatskoj književnosti u drugoj polovici 20. stoljeća. “Bljesnula je naglo i u punom sjaju zbirkom Zore i vihori (1947) koja je po mnogočemu značila datum u razvojnom toku novije hrvatske poezije.” Uz tu zbirku objavila je još i zbirke Pjesme (1947.), Crna maslina (1955.), Ropstvo (1957.), Ti i nikad (1959.), Koralj vraćen moru (1959.) i mnoge druge.
Njezini stihovi prevedeni su na mnoge strane jezike: poljski, ruski, češki, slovački, bugarski, slovenski, gruzijski…
Umrla je 2010. godine u Stubičkim Toplicama.
Autor: N.B.
Odgovori