Roman “Uzbuna na Zelenom Vrhu” je kriminalistički roman za mlade o skupini dječaka s mjestom radnje na periferiji velikog grada. Uzbuna na Zelenom Vrhu prvi je od Kušanovih dječjih romana, a ubrzo nakon što je objavljen postaje nezaobilaznom literaturom na popisu lektira za školu. Mnogi će se složiti kako Kušanov roman ima mnogo povezanica s djelom “Emil i detektivi”.
Radnja romana smještena je u blizini šume i velikog jezera u vrijeme neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata. Cijelo vrijeme se osjeća neizvjesnost, tuga i pomalo očaj starije populacije zbog nesigurne budućnosti i sve manje nade u bolje sutra. Zbog loše ekonomske situacije sve je više onih koji se okreću voćnjacima i vinogradima, a koji su detaljno opisani u knjizi i koji za mnoge predstavljaju izvor prihoda.
Priča je usredotočena na petoricu dječaka koji slobodno vrijeme provode kao i ostala djeca, izmišljajući nove igre i upuštajući se svakodnevno u avanture kojih će se moći prisjetiti s radošću kada jednog dana odrastu.
Roman “Uzbuna na Zelenom Vrhu” sastoji se od trideset poglavlja. Zaplet počinje već na početku kada je otrovan pas obitelji Milić. Na početku romana slijedi upoznavanje s likovima i radnjom, a sve detalje čitatelj može saznati u trenutku zapleta. Vrhunac priče slijedi kada dođe do potjere za kradljivcima, a završetak ili rasplet slijedi opisom dječaka Tome koji sav pretučen čeka prijatelje.
Zbog dinamike od samog početka knjige i puno elemenata kriminalistike ali i humora, snažnog osjećaja za pravdu, veliku hrabrost te neizvjesnosti do samog kraja, priča o uzbudljivim avanturama Koka i prijatelja naći će obožavatelje u svakoj sljedećoj generaciji.
Vrsta djela: dječji roman
Vrijeme radnje: nakon II. svjetskog rata kada je vladalo veliko siromaštvo
Mjesto radnje: izmišljeno naselje Zeleni Vrh (vjerojatno se nalazi pored velegrada Zagreba)
Tema djela: Život djece u periferiji grada, njihove avanture i želja dječaka da postanu detektivi.
Ideja djela: U životu je važno biti pošten i imati dobre prijatelje jer nepravda i zlo uvijek na kraju budu kažnjeni.
Kratak sadržaj
Zeleni vrh nalazi se na periferiji jednog velikog grada. U tom naselju kuće su nasumično porazbacane s obje strane oko velikog jezera. U blizini se nalazi i šuma.
U vrijeme radnje još uvijek se osjeća nedavno završeni Drugi svjetski rat. Ljudi nemaju posla, kino ne radi, tramvaji još ne voze, a oni koji imaju tu sreću da mogu naći posao, rade za mali novac pa jedva preživljavaju. Upravo radi toga, većina se posvećuje svojim vinogradima i voćnjacima.
Glavna radnja u knjizi vrši se oko petorice dječaka. Oni svoje slobodno vrijeme provode kao i bilo koja druga djeca. Prepričavaju svoje dogodovštine, čitaju knjige, provode vrijeme kupajući se na jezeru ili uživaju u vinogradima i voćnjacima.
Najstariji dječak, Crni, ima petnaest godina, a najmlađi među njima se zove Božo i prepoznatljiv je po debelim staklima na naočalama. Ostala trojica se zovu Koko, tj. Ratko Milić, zatim Vinko Leib kojeg zovu Žohar i Tomo.
Poveznica im je da svaki od njih ima problem kod kuće i zajedno im je život ljepši i zanimljiviji.
Iznenada se kod njih počelo događati da lopovi kradu životinje i sve ostalo čega se domognu, a u isto vrijeme i truju pse koji ih čuvaju. Tako su Koku ukrali kokoši, a pritom i otrovali psa imenom Cigo. Istu noć otrovan je i King, Žohraov pas. Koka i njegovu sestru Maricu potresla je smrt psa, a Marica je u dugo plakala dok su psa pokapali u voćnjaku. Roditelji su krađu odlučili prijaviti, no policija nije bila zainteresirana za hvatanje kradljivaca kokoši.
Iz tog razloga, dječaci odlučuju uzeti stvar u svoje ruke i sami uhvatiti lopove. Slijedi niz jako uzbudljivih događaja u koje se upuštaju.
Prvo im postane sumnjiv Isak. Stari pilar koji živi samačkim i siromašnim životom na kraju šume. Ima kozu i slijepog psa te živi od piljenja i prodaje drva. Djeci je on oduvijek sumnjiv i pomalo ga se boje. Jedne večeri tako Božo odluči pratiti sumnjivca ne bi li ga zatekao na djelu krađe. No, stari Isak večer koristi kako bi se okupao u jezeru. A kada i njemu bude ukradena koza, dječaci shvaćaju da će morati potražiti drugog sumnjivca.
Dječaci su dogovorili da će i dalje pratiti sumnjiva događanja u potrazi za lopovom. Odlučili su da bi bilo najbolje cijeli događaj fotografirati, no nitko nije imao fotoaparat osim pjesnika Marija.
Dječacima se pridružila i Emica. U Emicu su svi potajno zaljubljeni, no nitko to za ništa ne bi priznao. Ona je njihova vršnjakinja i odlučila im se pridružiti jer su njezinoj tetki, a kod koje žive Emica i njezina majka, lopovi ukrali čak tri svinje. Svinje su jedino što je ta obitelj imala pa očajni jer ne znaju kako dalje. Emica je srećom pronašla kapu koja je pripadala lopovu.
U isto vrijeme, zaljubljeni Tomica odaje Emici plan koji su dječaci smislili kako bi uhvatili lopova. No, otkriva joj i tajnu da će oni ukrasti fotoaparat pjesnika Marija kako bi ga snimili. Naglašava na kraju da će ga pošteno i vratiti nakon što završe akciju hvatanja lopova.
Emica je sve prenijela Tominom bratu Ivi. Ivo je dosta stariji od ostalih dječaka te se prema njima odnosi s visoka. Ivo je uspio nagovoriti Emicu da mu da kapu od lopova, a on će njoj zauzvrat dati krletku i vjevericu. Emica je bila jako tužna jer Ivo ništa od toga nije ispunio. A Ivo nagovara Crnog koji je najstariji od petorice dječaka, da se ne druži više s njima jer su klinci.
Kako su dječaci Koko i Žohar počeli pratiti pjesnika ne bi li mu uzeli fotoaparat, tako im je on postao sve čudniji, a da bi na kraju bio glavni sumnjivac. Naime, on je iz kuće izlazio kroz prozor, šuljao se, stavljao krinku na lice, sve baš kao pravi lopov.
Koko se na kraju uspije dočepati fotoaparata, ali sakrije se u zadnji čas iza naslonjaču u pjesnikovoj kući. Naime, pjesnik se vratio kući prije nego što je trebalo jer je došlo do nevremena.
Dječaci odluče intenzivnije pratiti pjesnika sljedećih dana pošto se ipak radi o sada glavnom sumnjivcu. No, nakon nekog vremena shvaćaju da niti pjesnik nije lopov. On ide u noćne posjete kod jedne dame u koju je zaljubljen. Stavlja krinku na lice i želi joj recitirati pjesme, ali dama nema obzira prema njemu i gađa ga loncima.
Dječaci se ponovo bacaju u potragu. Potraga traje danima, kada jedan dan svaki od njih dobiva poruku da se ne zabadaju nos gdje im nije mjesto. Na kraju je pri dnu pisma umjesto potpisa stajala mrtvačka glava.
Žohar je uspio snimiti lopova kada mu je on htio ostaviti pismo, no kada je odnio film kod fotografa na razvijanje, ovaj mu je priopćio tužnu vijest da su na filmu uništena zadnja dva snimka. Fotografije nisu uspjele jer su za noćno snimanje potrebni jako svjetlo ili blic.
Tajnu je uspio otkriti Tomo. Naime, njegov brat Ivo je lopov koji je radio s Crnim. Ivo je bio dogovorio s Crnim da će on zabavljati dječake kada on krene u akciju krađe. S Ivom je išao u krađu jedan veliki, krupan čovjek čije ime Tomo nije mogao izgovoriti.
Emica je pak saznala prisluškujući Ivu i Crnog kako će oni izvršiti zadnju krađu i to prema Žoharovoj obitelji, Ukrast će im konja i kravu. Emica je otišla Tomici kako bi mu sve ispričala, a ovaj je od uzbuđenja legao i pravio se bolesnim.
Tomica ispriča sve prijateljima i započinje akcija hvatanja lopova. Prvo su uhvatili Crnog i svezali ga te su hitro pojurili prema Žoharovoj kući kako bi uhvatili ostalu dvojicu na djelu. Iako su tamo stigli prekasno, uputili su se na mjesto gdje će oni pojuriti ostaviti ukradene stvari.
Ivo je u potjeri izvukao pištolj i opalio metkom prema njima, no uganuo je nogu pa nije više mogao hodati. Uhvatili su ga svi zajedno uz pomoć Isaka. Drugi lopov bio je Tomin otac. Dok su svi hvatali Ivu, Tomin otac je uhvatio njega i premlatio ga da je on pao u nesvijest. Na kraju ga je spasio Crni koji se oslobodio i htio se iskupiti za sve zlo koje je počinio.
Lopovi su savladani, a Tomi majka odaje tajnu da mu Ivo i otac u biti nisu ništa u rodu. Njegov pravi otac je umro, a majka se nadala da će njezin novi suprug prihvatiti jednoga dana Tomu kao svog sina.
Pjesnik Mario se sprijateljio s dječacima i poklonio im fotoaparat, a dječaci su postali prisni i s Isakom.
Tako je završila jedna avantura petorice dječaka. Najzadovoljniji je bio na kraju Tomo kada je shvatio da mu otac i brat ne mogu biti takvi lopovi.
Likovi: Vinko Leib u djelu poznatiji kao žohar, Ratko Milić, Božo, Emica, Tomo Branjc, Mario.
Analiza likova
U dječjem romanu “Uzbuna na Zelenom Vrhu” teško je izdvojiti samo jedan glavni lik jer se radnja vrti oko grupe dječaka i djevojčica, a koji djeluju kao tim provodeći vrijeme u igri i rješavanju zagonetki.
Božo – je siromašan dječak koji je nakon smrti oca ostao sam s majkom. Njezin posao krojačice ne ostavlja im puno za normalan život, ali unatoč oskudici Božo je hrabar dječak koji se zajedno sa ostalima upušta u brojne avanture. Nosi naočale, kratkovidan je i nespretan.
Vinko Leib – je hrabar i maštovit te kao Koko uvijek spreman na avanturu. Za razliku od Bože Vinko ima oca i majku, a unatoč tome što su brižni, Vinka ponekad naljuti to što ga ne shvaćaju ozbiljno.
Ratko Milić ili Koko je dječak od dvanaest godina koji živi sa sestrom Maricom majkom i ocem. Otac radi u gradu i zbog male plaće cijela obitelj živi skromno. Koko je hrabar i maštovit dječak uvijek spreman na nove igre. Bez obzira na to što se predstavlja kao čvrst momak, on je zapravo osjećajan, ali da mu se drugi ne bi rugali vješto skriva svoju osjećajnu stranu.
Emica – je simpatična djevojčica koja živi s tetkom i majkom. Svaki čitatelj zahvaljujući iznešenim opisima može zaključiti kako je Emica lijepa djevojčica. Iako su u nju potajno zaljubljeni skoro svi članovi skupine Emica nije član družine. Zaljubljenik je u špijunske romane, a iako je vješta u otkrivanju tajni i na nju se ne može uvijek osloniti, ima izražen osjećaj za pravdu baš kao i dječaci iz grupe.
Tomo Branjc – Tomo je dječak s velikim osjećajem za pravdu i poštenje. Privržen je prijateljima i nesretan zbog ružnog odnosa starijeg brata Ive i oca Mirka. Uvijek se nastojao dokazati bratu i ocu, da je podjednako vrijedan i da ga trebaju uvažavati kao i sve ostale članove obitelji. Njegovo poštenje se na kraju isplatilo kada je saznao kako mu je Ivo polubrat, a Mirko očuh. Tomo je tako odigrao glavnu ulogu kada je ukazao na glavne krivce za sve krađe koje su se dogodile.
Mario – je pjesnik koji živi u svom svijetu. Nije loša osoba, dapače opisan je kao djetinjast i simpatičan lik koji svojim ponašanjem nenamjerno dječake navede na krivi trag. Na kraju je dječacima poklonio fotoaparat i tako omogućio da odu na more.
Bilješka o piscu
Ivan Kušan rođen je u Sarajevu, 30. kolovoza 1933. godine. 1939. godine Kušan seli sa svojima iz rodnog Sarajeva u Zagreb te tamo završava sve škole. Hrvatski je akademik, poznati književnik i prevoditelj. Diplomirao je i magistrirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.
Osim što radi kao prevoditelj i to prevodeći s engleskog, ruskog i francuskog, on piše drame, kritike, scenarije te novele i romane za djecu kojima se i proslavio.
Od njegovih najpoznatijih djela koje je napisao za odrasle ističu se: Razapet između, Toranj, Trenutak unaprijed, Zidom zazidani. Autor je serija: Dvadeset slavnih, Zagonetni dječak, Lažeš Melita, Ljubav ili smrt.
Najveću popularnost Kušan je postigao pišući romane u kojima je opisao anegdote dječaka po imenu Koko. Koko se voli igrati detektiva i radnja u romanima je iznimno napeta i uzbudljiva. Kušan je napisao čak osam romana u kojima je Koko glavi lik. Tako imamo Koko i duhovi, Domaća zadaća, Uzbuna na zelenom vrhu, Zagonetni dječak, Koko u Parizu, Lažeš Melita, Koko u Kninu, Ljubav ili smrt.
Također je bio poznat po napisanim pripovjetkama za djecu pod nazivom Strašno kauboj. Njegove knjige prevedene su na mnoge svjetske jezike, a dobitnik je i važnih književnih nagrada.
U mladosti se često bavio slikarstvom, a sada slika još samo za u slobodno vrijeme. Jedno vrijeme je radio kao profesor na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.
Zahvaljujući brojnim djelima koje je ostavio iza sebe Ivan Kušan je vlasnik brojnih nagrada i priznanja poput: Nagrade Grada Zagreba za Domaću zadaću, Nagrada Večernjeg lista za kratku priču itd.
Ivan Kušan je umro 20. studenog 2012. godine.
Autor: M.L.
Odgovori