Tajna graditelja straha

“Tajna graditelja straha” Hrvoja Kovačevića dječji je roman je ispunjen intrigom i mistikom, baš kao i ostali romani iz serije “Tajna”, među kojima su i “Tajna Ribljeg oka” i “Tajna Zlatnog zuba“. Tematski različiti, ali idejno slično romani, u mladim čitateljima mogu zadovoljiti glad za pustolovinom i nekim novim životnim lekcijama, što je odlika i ovog zanimljivog štiva.

U naizgled mirnu ulicu doseljava se stariji muškarac Komornik i to u kuću na kraju ulice, koja već ima strašnu povijest. Komornik je isprva predmet podsmjehivanja svojih susjeda, ali to se brzo mijenja. Mesničku ulicu uskoro potresaju neobični događaji koji i odrasle stanovnike uspijevaju uvjeriti u postojanje duhova i utvara. Ubrzo Komornik nije više predmet smijeha, već poštovanja, ali i straha sugrađana. Vrlo skoro svi su ga se počeli kloniti,, ali dječak Rudi, koji obožava stravične priče, nije mogao samo tako odoljeti i odustati od izvora ovakvih zanimljivih intriga. Pratio je tragove i na kraju sam uspio razriješiti cijeli misterij oko zlokobne kuće i njenog stanara. Rudi ne samo da rješava zagonetku, nego usput i pronalazi hrabrost i vjeru u sebe, ali i druge ljude.

Ovaj poučni, ali i avanturistički roman vrlo jasno prikazuje koliko puno ljudima upravlja strah te kako je lako zanemariti logiku i povjerovati u neobjašnjive događaje. Također objašnjava kako strah može izvući iz ljudi ono najgore. Oni onda samo koriste priliku da naude drugome, ali, s druge strane, strah može i zbližiti ljude, natjerati ih da se podsjete koje su uistinu vrijedne stvari u životu.

Autor na kraju romana dodaje i dozu fantazije koja se odlično uklapa u priču. Ona tada prestaje biti samo kriminalistički pustolovni roman, već, dobivši malo kompleksniju narav, prerasta u nešto mnogo više – fantaziju!

Vrsta djela: dječji roman

Tema: U Mesničku ulicu doseljava se graditelj straha koji uznemiri čitavo susjedstvo, ali i uspije približiti stare prijatelje.

Mjesto radnje: Mesnička ulica u Krapini, Gornje Meglenje, Škarićevo

Vrijeme radnje: period od nekoliko tjedana

Kratak sadržaj

Mrtvac

Viktora Čajko bavio se prodajom usisavača. Na početku karijere bio je trgovački putnik, ali bio je ambiciozan i nije htio do kraja života raditi za nekog drugoga. Napornim radom uspio je postati glavni uvoznik usisavača koje je prodavao na području Hrvatskog zagorja. Danas za njega radi dvadeset i dvoje ljudi. Iako je sada šef i dalje mu nije problem ponekad obaviti posao trgovačkog putnika ili dostavljača. Jednog dana, iznenadio ga je poziv kupca iz Gornjeg Meglenja. Iako njegovi trgovački putnici nisu posjećivali to selo, kupac je točno znao kakav model želi i bio je spreman platiti gotovinom. Ime kupca bilo je neobično, Gvozden Pagadur. Upravo zbog toga Viktor mu je i povjerovao jer da ga je htio nasamariti izmislio bi neko uobičajeno ime.

Predvečer se zaputio prema Gornjem Meglenju. Nije dobro mogao vidjeti brojeve kuća jer je bio mrak pa je parkirao na prvom slobodnom mjestu. Kupac je živio u Grobljanskoj ulici i Viktoru je ubrzo bilo jasno zašto se zove baš tako – na sred ulice nalazilo se groblje. Gvozden Pagadur živio je odmah pokraj.

Dok je prolazio pokraj groblja, Viktor je ugledao nadgrobni spomenik na kojemu je prepoznao ime Gvozdena Pagadura. Ubrzo se smirio nakon prvotnog šoka i zaključio je da su u takvim malim selima ista imena česta. Zatim ga dočeka još jedno iznenađenje, na grobu ugleda omotnicu na kojoj je pisalo: “Viktoru Čajku za usisavač”. Viktor ode do groba i pogleda u omotnicu. Bila je ispunjena novčanicama, točno onoliko koliko je bilo potrebno za usisavač.

Viktor se osvrne oko sebe ne bi li ugledao šaljivca koji mu je očito htio smjestiti, ali nije vidio nikoga. Kako bi ga naveo da izađe iz skrovišta, Viktor uzme omotnicu s novcem i sjedne u auto. Nitko nije izašao, pa se Viktor zaputio prema Krapini, gdje je bio njegov dom. Kada je stigao kući Viktorovo raspoloženje znatno se pokvarilo. Upitao je ženu je li čula za Gvozdena Pagadura i ona mu odgovori kako su o tom ubojici prije desetak godina pisale gotovo sve novine. Pagadur je navodno lutao šumama i ubijao ljude koje bi sreo. Pokopan je na meglenjskom groblju nakon što se ubio u zatvoru.

Viktor je bio zbunjen pa je odlučio gledati utakmicu kako bi mu bar nešto skrenulo misli s Pagadura. Iz sna ga probudi urlik nekoga tko je tražio svoj usisavač. Prvo je pomislio da halucinira, ali su se ubrzo pojavile njegova supruga Marina i kćer Mirela koje su također čule viku. Viktor je otvorio ulazna vrata i ondje ga dočeka mrtvac koji je još jednom zatražio svoj usisavač. Viktor mu je brzo objasnio da se nalazi u prtljažniku i mrtvac ode.

Udvarač

Rudi je predložio Mireli da nakon nastave odu prošetati, ali ona nije bila raspoložena. Rudi je odmah shvatio o čemu je riječ. Gledala je Mislava Štruka, svog dečka, kako nešto šapće Vlatki iz sedmog B. Rudi se potajno nadao da će Mirela shvatiti s kakvom osobom hoda i da će možda onda njemu dati priliku.

Kada je ugledao Mirelu, Mislav dođe do njih i ponudi se da je otprati kući. Tako se svi troje upute prema Mesničkoj ulici. Mirela mu je ispričala kako ih je sinoć posjetio mrtvac, ali Mislav se samo nasmijao. Rudi se prisjećao priče o Gvozdenu Pagaduru. Najčudniji je bio posljednji slučaj gdje je ubojičina žrtva bio vidovnjak i mistik Kokot. Ubojica je na njega naletio tijekom noći, duboko u šumi, gdje inače nitko ne zalazi. Unatoč tome, dan poslije netko je pozvao policiju, uputio ih na dokaze o ubojici i tako riješio slučaj. Jedino što je Rudiju u cijeloj toj priči bilo neobično je što se Pagadur ubio na nevjerojatan način – objesio se pomoću kabla od glačala. Rudi je već imao teoriju o cijelom događaju. Bio je siguran da je Mirelin otac sasvim slučajno odabran. Prava namjera bila je podsjetiti ih na Gvozdena Pagadura.

Komornik

Renata Štruk stajala je pokraj prozora kada je u kuću ušao njen muž Pajo. Rekao je da je imao posla u ulici pa je svratio doma, ali Renata je bila sigurna da je zaboravio da će se ona vratiti ranije pa je došao kući najesti se. Pajo je odgovorio kako to nije istina jer je obećao da će smršaviti petnaest kilograma do ljeta. Renata je ugledala Mislava kako dolazi s Mirelom i Rudijem i nije bila zadovoljna kad joj se učinilo da se Mirela Mislavu nabacuje. Bila je uvjerena je da je djevojka bezobrazna i ne želi da ikako utječe na njenog sina.

Dok se Pajo vraćao na posao, promotrio je Rudija koji je još uvijek stajao s Mislavom i Mirelom ispred kuće, prisjetio se njegova oca. Neko vrijeme radio je sa Srećkom i Viktorom. Srećko je bio ekonomist, Pajo je radio kao limar, a Viktor kao trgovački putnik. Nakon što je propao KPT, firma u kojoj su radili, propao je i Srećko. Poslije toga nije mogao naći posao, a nije otišao u privatnike kao Pajo i Viktor tako da sada prodaje neke stvari na placu.

Pajo je sada građevinski poduzetnik i radio je na kući novog susjeda Gustava Komornika. Kada se približio kući na kojoj je radio, prvi put je ugledao koliko su neobični bili prohtjevi Gustava. Sasvim je promijenio raspored prozora, dodao dva žlijeba i dao je ugraditi nekakve okove, poput penjalica, na pročelje kuće. Unutrašnjost je bila jednako neobična.

U kući ga je dočekao Komornik. Pajo je tek sad primijetio njegovu dužu, crnu kosu, što mu je bilo pomalo neobično za čovjeka u tim godinama. Bio je obučen u grimizni kimono koji se spuštao do poda. Pogled Komornika bio je prodoran i hladan. Cijela susjedova pojava činila je Paju nervoznim.

Tijekom razgovora, Gustav otkrije Paji da je “komornik” njegovo zanimanje, a ne prezime, kao što je on mislio. Pajo nije znao čime se komornik točno bavi pa mu je Gustav objasnio da je on nečiji sobar i da će se njegov gospodar uskoro doseliti u kuću.

Omotnica

Nakon što im je Rudi prenio Mirelinu priču, Srećko i Renata Hercigonja zaključili su da je ono što se dogodilo Viktoru bila neslana šala. Rudijev otac sada se bavio prodajom suvenira na placu. Posjećivao bi stare ljude po selima i otkupljivao od njih stare zaboravljene predmete koji su im se nalazili na tavanima. Nakon toga bi ih obradio i prodavao uglavnom turistima. Srećko je završio ekonomiju, ali njegova želja bila je likovna akademija. Kad se prisjećao kako je kao ekonomist morao provoditi po osam sati u malom skučenom uredu, shvatio je koliko je sad zadovoljan svojim poslom. Bio je svjestan toga da je Rudiju ponekad neugodno kada ga pitaju čime mu se otac bavi, ali znao je da je to samo faza.

Nakon objeda Rudi se zaputi do knjižnice. Kada je izašao na ulicu, ugledao je Mislava kako stoji ispred svoje kuće i neodlučno gleda prema kraju ulice. Mislav mu se na njegovo iznenađenje obrati. Pomislio je kako sigurno želi prepisati zadaću od njega, kada je tako srdačan, ali Mislav ga pozove da odu zajedno pogledati kuću novog susjeda. Ispričao mu je koliko je njegov otac bio uznemiren nakon što se vratio kući. Rudi predloži Mislavu da pozvone i razgledaju kuću iznutra, ali Mislav se nije htio približiti niti ogradi dvorišta. Rudi u kanti za smeće opazi omotnicu koju je Komornik dao Mislavovom ocu te ga to podsjeti na omotnicu koju je dobio Viktor, Mirelin otac te ga odluče posjetiti kako bi usporedili rukopis. Kada je usporedio omotnice, Viktor se uvjerio da je rukopis identičan.

Božena

Na ulici su se okupili Viktor, Pajo i Srećko kako bi raspravili što će dalje učiniti. Pajo je, kao bivši boksač htio stvar riješiti šakama, ali Viktor mu je objasnio da samo idu razgovarati s Komornikom. Sandra, Marina i Renata promatrale su svoje muževe sa strane. Sve tri bile su profesorice u gimnaziji. Skupa su studirale, družile se, udale se za tri prijatelja, a na kraju i rodile u isto vrijeme.

U međuvremenu se okupilo četrdesetak susjeda oko njih. Srećko je predložio da svi skupa posjete novog susjeda, ali Viktora je to previše podsjećalo na javni linč. Uostalom, bio je pomalo ljut na Mirelu i Marinu jer su svima ispričale što mu se dogodilo. Dok su se oni dogovarali tko će ići, Srećko se sam zaputio prema Komornikovoj kući. Rudiju i ostalima se učinilo da njega sve to pomalo i zabavlja. Pridružili su mu se i ostali susjedi. U kući su bila pogašena sva svjetla. U jednom trenutku, pojavi se visoka, vitka žena, odjevena u crno i poruči im kako je u kući zvijer.

Srećko ju je prvi prepoznao. Bila je to Božena, prva vlasnica kuće koja je završila u Vrapču prije nekoliko godina jer je mislila da je progone duhovi. Običavala je i paliti vatru u dvorištu kako bi ih se riješila. Božena im poruči kako ju je zvijer porazila i kako nitko od njih ne zna s kim imaju posla. Nakon toga, Božena se okrene i ode, a pojavi se Komornik.

Dok su stajali ispred kuće na jednom od prozora uoče siluetu nekakvog stvorenja i dvije točkice upravo ondje gdje bi trebale biti oči. Komornik se vrati u kuću, ali prije nego što je otišao, poruči im da za svoje dobro zaborave na omotnice i ovu kuću.

Pagadur

Mirela i Mislav došli su kod Rudija kako bi on pomogao Mireli oko njene zadaće iz matematike. Mirela nikako nije uspijevala shvatiti kako treba riješiti zadatke pa je Rudi sam pisao u njenu bilježnicu. Znao je da će Mislav poslije sve to prekopirati u svoju, ali ipak im je pomogao. Dok je rješavao zadaću, iznosio im je svoja razmišljanjima o nedavnim događajima. Mirela i Mislav nisu pokazivali nikakav interes za njegova razmišljanja, već su se zabavljali na kauču dok je Rudi rješavao zadaću. Rudi se pitao zna li Mirela koliko se ona njemu sviđa?

Baš kada su se Mirela i Mislav spremali ostaviti Rudija i sami nastaviti druženje, izađe Pajo i kaže da ide u GornjeMeglenje dogovoriti posao. Rudi ga je pitao može li s njim jer želi vidjeti grob Pagadura. Na to se jave Mislav i Mirela i kažu kako bi i oni htjeli ići, pa Pajo pristane.

Pajo je kasnio na sastanak pa je ostavio djecu na groblju i obećao da će se brzo vratiti. Brzo su pronašli Pagadurovgrob, ali onda nisu znali što će dalje. Nakon nekog vremena, približi im se jedan muškarac i upita što rade na groblju. Ispostavilo se da čovjek poznaje Rudijevog oca pa mu Rudi ispriča što se dogodilo u zadnja dva dana.

Ivek nije nikada čuo za Komornika, ali im je ispričao kako je netko odnedavno počeo donositi cvijeće na grob Pagadura. Također im je objasnio da bi Pagadur mogao biti povezan s usisavačem. Naime, Pagadur se razumio u elektroniku i uređaje te ih je često popravljao. Kada bi se nekome nešto pokvarilo, ljudi iz sela bi nosili njemu na popravak. Ivek je bio u zatvoru kada i Pagadur jer nije plaćao kazne za neregistriran traktor i ispriča im nešto što ni novinari nisu saznali. Glačalo koje je Pagaduru poslužilo za samoubojstvo, bilo je Kokotovo.

Strah

Ovo poglavlje prikazuje razgovor nekoliko ljudi koji su se zatekli u krapinskoj poljoprivrednoj ljekarni. Matija Križ donio je vijest da netko nosi cvijeće na Pagadurov grob, ali svi ostali su već čuli za to. U razgovoru s VidomTvrdakom, raspravlja o neobičnim događajima koji su se odvili u zadnjih nekoliko dana. Pokušavaju shvatiti kakve veze ima usisavač s cijelom pričom i ne mogu se odlučiti koliko je istinita Boženina priča Na kraju su se složili da se treba dohvatiti vražjeg sluge Komornika i saznati što to smjeraju on i njegov gazda. Baš kada su raspravljali o njemu, u prodavaonicu uđe Komornik i odjednom nastupi tišina, a kupci se posvete razgledavanju polica. Komornik zatraži od Vida Tvrdaka sve što je na njegovu popisu za kupovinu.

Škarićevo

Kada se Mislavov otac vratio s poslovnog razgovora, djeca mu prepričaju razgovor s Ivekom. Pajo se ranije raspitao i saznao da se Gustav preziva Potočki i da je iz Škarićeva pa su se odlučili otići onamo ne bi li saznali nešto. Tamo su pronašli starca Imbreka i zaputili se s njim do njegova vinograda.

Mislavov otac prvo je pitao Imbreka hoće li mu pomoći jer mu treba parketar. Rudija je to iznenadilo jer je pretpostavio da će ga odmah pitati za Pagadura. Imbrek će sljedeći tjedan biti u Umagu tako da nije mogao pomoći Paji, ali se sjetio Potočkog. Otac mu je bio pijanac, a majka završila u Njemačkoj gdje je radila kao sluškinja. Imbrek se ipak nije sjećao puno toga, osim da je Gustav bio povučen i da su ga druga djeca tukla.

Tijekom razgovora, Rudi natukne kako se vrag naselio u onu kuću, što je jako razljutilo Paju. Na putu kući svi troje su ga napali zbog toga. Upravo kada su krenuli do auta, napadne ih roj pčela. Rudi se sjetio da je pročitao da u takvom trenutku treba leći jer pčele ne napadaju niže od pola metra od tla pa je to i napravio. Susjedi nisu za to znali pa su počeli bježati i tek kad im je parketar doviknuo da legnu na tlo, pčele su otišle dalje, ali već je bilo kasno.

Rudi je ozlijeđenima napravio obloge od parketarove stare košulje i namočio ih vinom jer je ono bilo hladnije od vode. Pajo je bio alergičan na ubod pčela zbog čega su morali brzo doći do bolnice. Vozio ih je Imbrek, iako nije vozio auto već dvadeset godina. Nazvali su policiju, ali prije nego što su stigli do točke sastanka, Imbrek odveze auto u kante za smeće i auto se prevrne. Policija je već bila u blizini pa su ih izvukli, a stigla je i hitna pomoć. Paju, Mislava i Mirelu su odvezli do bolnice, a Imbrek i Rudi su ostali razgovarati s policajcem.

Dok je razmišljao o tome što se to točno dogodilo, Rudi se sjetio da su pčele izašle iza auta nakon što je Pajo otvorio vrata. Policajac mu nije povjerovao iz prve, ali Imbrek se prisjetio da je u autu osjetio miris koji pčele ostave kada se naljute i uznemire.

Dragec

Vijest da su Paju i djecu napale pčele brzo se proširila. Srećka su pozvali u Škarićevo jer su odlučili još na kratko zadržati Rudija kako bi uz njegovu pomoć rekonstruirali događaj. U međuvremenu, u Mesničkoj ulici okupilo se susjedstvo ispred Pajine kuće. Pajo i djeca stigli su u slupanom autu. Mirela je odmah izletjela van, nekako doteturala do majke i zagrlila je. Ubrzo nakon njih, stigli su Srećko i Rudi. Pajo je odmah napao Rudija što je rekao da su pčele bile u autu, ali Mislav i Mirela su potvrdili Rudijevu priču.

Među susjedima se našao i Dragec, lokalni pijanac, koji je jučer čistio Komornikovu kuću pa im je ispričao kako se tamo nalazi nekakvo stvorenje koje se čudno glasa. U kući je našao odvijač te ga je pokazao susjedima. Jedan od susjeda prepozna odvijač koji je pripadao Pagaduru – koristio ga je dok je popravljao uređaje. Pajo je zatražio odvijač od Drageca kako bi ga odnio na policiju gdje će se možda moći utvrditi je li Pagadur stvarno vlasnik toga. Dragec je na Pajino zaprepaštenje prvo tražio četiristo kuna.

Čeh

Viktor je posjetio inspektora Milu Čeha, ali nisu ga dočekale dobre vijesti. Čeh nije mogao naći Pagadurove otiske prstiju jer je nestao njegov dosje i sve vezano uz njega. Čeh predloži da popiju kavu iz aparata pa odu do njegove sobe. Viktor je odustao od potrage pa baci odvijač u kantu za smeće.

Dok su išli po kavu, Čeh je cijelo vrijeme zbijao šale na Pejin račun, pogotovo kad je čuo da je dao Dragecu četiristo kuna za odvijač. Dok se tako smijao, snažni mlaz vrele kave iz automata ga pogodi ravno u nos. Nakon što su čuli viku Čeha, dotrčala su dva policajca. Jedan je komentirao kako je takva spačka jako slična Pagaduru. Spomenuli su da su dobili neobičan poziv iz Gornjeg Meglenja. Ivek Bizovečki javio je da mu se na prozoru pojavio Gvozden Pagadur. Kada su ostali sami, Viktor Čehu ispriča kako je Pagadur od njega kupio usisavač i sve što se dogodilo nakon toga. Čeh odluči potražiti na računalu podatke o Komorniku. Nije imao nikakav dosje, saznali su samo da mu je prošla adresa bila Landau, Njemačka.

Udo

Sandrina prijateljica iz djetinjstva Lara živjela je neko vrijeme u Landauu i imala je informacije o Komorniku. Nakon što joj je Sandra ispričala što se događa u Krapini, Lara je priznala da su se takve čudne stvari događale i u Landau nakon što se doselio Komornik. Tamo je kupio kuću koja je također imala strašnu povijest i zatim ju je preuredio na jednako čudan način. Nakon toga su se u Landauu počeli pojavljivati mrtvi koji su za vrijeme života počinili velika zla. Susjedi koji bi se raspitivali o njemu snašle bi svakakve nevolje. Nakon kratkog poziva Landau, Lara je saznala da je sada tu kuću kupio ekscentrični bogataš Udo Geinsheimer. Lara je sve prenijela svome mužu, Čehu, Paji i Viktoru. Odlučili su nazvati Udu. Sandra jako dobro govori njemački pa su odlučili da će ona voditi razgovor, a ostali će slušati na zvučnik u boravku.

Udo se odmah javio na telefon. Saznali su da je Udi kuću poklonio Komornikov gospodar. Također im je rekao da svima njima nedostaje hrabrosti. Oni koji vrijede uspjet će preživjeti dolazak zvijeri, a ostali neće.

Čeh odluči posjetiti Komornika, pa se uputi prema kući na kraju ulice. Na ulaznim vratima sreo je Drageca koji ga upozori da mu je najbolje da ne ulazi u kuću. Prije nego što je i pozvonio, vrata se otvore. Prozori su bili zamračeni tako da su jedini izvor svjetlosti bile svijeće. Komornik dopusti Čehu da posjeti gospodara. Na gornjem katu nije bilo nikakve rasvjete, tako da je bilo mračno. Jedina svjetlost bila je od svijeća na stubištu. Čehu se učinilo da je ugledao dvije crvene signalne lampice, ali ubrzo je shvatio da su to oči nekakvoga stvorenja. Inspektor se istog trena okrenuo i istrčao van iz kuće.

Dolores

Mirela se sljedeći dan nije pojavila u školi. Rudi je odlučio nazvati je ako slučajno treba pomoć oko zadaće. Naišao je na neočekivani otpor – Mirela ga nije htjela vidjeti. Rudi joj je priznao da mu je teta Renata ispričala da ga Mirela ne želi vidjeti jer je još uvijek natečena po licu zbog uboda pčela, ali joj je odmah poručio da je ona njemu lijepa i takva. Mirela ga navede da joj prizna da mu se ona sviđa. Rudi nije imao puno izbora pa joj je i priznao, ali ga ona zatim strašno izvrijeđa i poruči mu da joj se ne približava jer se on njoj nimalo ne sviđa. Rudija je ta vijest strašno pogodila pa se spustio u boravak gdje je zatekao oca kako radi na nekim šalicama koje će kasnije prodavati. Srećko mu je objasnio da je Mirela jednostavno njega odabrala kao glavnoga krivca nevolje koje su je snašle, iako zna da on zapravo nije kriv. Otac ga savjetuje da je najbolje da je izbjegava i da bude strpljiv. Rudi upita oca kakve su to šalice na kojima radi, a on mu objasni da pripadaju Boženi. Jutros ih je pronašao u kutiji ispred Komornikove kuće. Rudi odmah ode razgledati kutiju s Boženinim stvarima, ali nije našao ništa značajno.

Nedugo zatim posjeti ih novinarka mjesečnika Kob u pratnji fotografa. Rudi je spremno porazgovarao s novinarkom o neobičnim događajima u Mesničkoj ulici. Novinarka mu je ispričala o Kokotu koji se bavio crnom magijom i primijeti kako jedino njegova obitelj ispred ima crnogorično drveće koje, prema Kokotu, donosi nesreću. Također mu je natuknula da su neki od susjeda posjećivali Kokota. Nakon što su novinari otišli, Rudi zgrabi knjigu iz Boženine kutije. Kada ju je krenuo čitati, iz nje ispadnu četiri male fotografije. Na njima su bili Božena i Gvozden Pagadur.

Propovijed

Rudi i njegovi roditelji bili su u crkvi na misi. Toliko ljudi se pojavi u crkvi jedino za Božić ili Uskrs, nisu svi mogli ni ući. Svećenik je u svojoj propovijedi pokušao naglasiti kako su ovi događaji ludost i kako ne postoje duhovi koji se vraćaju. Iz nekog razloga, sugrađani su izbjegavali Viktora i Paju. Samo im se Srećko pridružio ispred crkve. nakon mise . Komentirali su posjet novinarke časopisa Kob i činjenicu da već cijela Krapina bruji o događajima iz Mesničke ulice, a nitko nije znao što se zapravo događa.

Dok su odrasli razgovarali, Rudi ugleda Boženu kako kreće negdje preko brda te je odluči slijediti. Krenuo je prema šumi i ubrzo shvatio da nije tako lako pratiti nekoga. Stigao je do križanja i nije znao kojom bi stranom krenuo. Znao je da se tim šumskim putem može doći do Gornjeg Meglenja, pa se spustio do ceste i stopirao, iako to inače nikada ne čini. Zaustavio se muškarac srednjih godina u BMW-u.

Dok su se vozili, muškarac mu ispriča kako je jednom završio u rijeci s autom i spasilo ga je to što se vrata BMW-a otvore kada se auto prevrne. Rudi se odmah prisjetio svoje nedavne automobilske nesreće i otisaka stopala na krovu Pajina BMW-a, koja je uočio odmah nakon nesreće.

Otišao je do groblja u Gornjem Meglenju i potvrdio svoju sumnju. Božena je ostavljala cvijeće na Pagadurovu grobu. Rudi joj je priznao da zna za nju i Gvozdena. Božena mu pokaže mjesto ubojstva u šumi i kaže mu kako je istina o Kokotu strašnija nego što se misli.

Mike

Vijest o događajima u Mesničkoj ulici izašla je u novinama. Članak je govorio o napadu sotonista. Koliko je Rudi shvatio nakon što je letimično pogledao tekst, njegove susjede su predstavili kao ljude koji imaju strašnu tajnu o svojoj prošlosti i povezani su s Kokotom.

Pajo je sreo Rudija na putu u školu te ga zaustavio jer je novinarka jedino s njim razgovarala. Rudi mu objasni kako je shvatio da događaj s pčelama nikako nije bio mističan. Netko se mogao popeti na krov auta, nekoliko puta skočiti i auto bi to protumačio kao prevrtanje te bi se vrata otvorila. Pajo se sjetio da je nokautirao jednog čovjeka iz Škarićeva. Sada im je bilo jasno što se dogodilo tog dana. Pajo prizna Rudiju da je posjetio Kokota kada je Mislav imao dvije godine jer je mali počeo šepati. Kokot mu je rekao da posiječe crnogoricu i obavi još neke stvari, ali na kraju im je pomogao ortoped u Klaićevoj. Pajo je bio siguran da je Kokot bio običan šarlatan.

Prvi sat nastave bio je tjelesni. Profesor Mike povede učenike kroz park na trčanje. Zaustavili su se u dvorištu okruženom stambenim zgradama. Tamo je stajala jedna starica, okružena hrpom iscijepanih drva. Upravo se spremala nositi ih u podrum. Profesor naredi učenicima da nose cjepanice u podrum kako bi pomogli starici. Rudiju je to bilo draže od nogometa jer je bilo od neke koristi. Dok je tako radio, odjednom shvati što se to događa u Mesničkoj ulici. Cijelo vrijeme je razmišljao kako će svoja otkrića iznijeti novinarki koja ga je posjetila.

Vatra

Nakon škole otišao je do najbliže javne govornice i nazvao broj s posjetnice koji mu je ostavila novinarka, Rudi je shvatio da je to riječ o istoj novinarki koja je napisala onaj glupi članak u novinama. Budući da se na telefon javio njen muž, Rudi mu je poručio da je bolje da se Dolores ne vraća u Mesničku ulicu jer bi je ljudi mogli napasti. Razočarano se vraćao kući kada je ugledao Ines, Mislava i Mirelu kako razgovaraju. Kad im se približio, na njih naleti kabriolet i iz njega izleti mišičavi muškarac. Kad je pogledao na suvozačevo mjesto, Rudi ugleda Dolores. Muškarac izađe iz auta i napadne Rudija. Zatim se javi Dragec i kaže da ga je on zvao.

Dragec je izgledao drugačije nego inače. Bio je pomno obrijan tako da je izgledao kao da uopće nema bradu. Nosio je šešir i naočale, čak mu je i glas bio malo drugačiji. Kada je skinuo sunčane naočale, djeca su ugledala vatru u njegovim očima. Mišičavi muž pobjegao je niz ulicu pa se stvorenje za koje su mislili da je Dragec okrene prema Dolores. Muškarac se vrati, uleti u auto i odveze se što dalje od Mesničke ulice. U tom trenutku izašao je Pejo, ali kada je vidio oči stvorenja vrisne i vrati se u dvorište.

Mislav potrči u kuću za ocem. Sada su na ulici ostali samo Rudi, Mirela i Ines. Njih dvije su stajale iza njega, zagrljene. Stvorenje se obrati Rudiju i kaže mu kako ga je htio upoznati pa sada, eto, ima priliku. Rudi mu odgovori kako to više ne želi jer ga je njegov konjunktivitis (upala očiju) uznemirio. Stvorenje se grohotom nasmije i krene prema kući na kraju ulice.

Tada se pojavi pravi Dragec i objasni im kako je popio malo previše vina pa ga je uspavalo, tako da je odležao posljednja dva sata.

Roštilj

Za Vatrookog se brzo pročulo u Krapini. Šapatom se prepričavao događaj i pritom su svi strahovali da će se ponovo pojaviti. Vijest nisu proširila djeca, već stanovnici Mesničke ulice koji su događaj promatrali skriveni u svojim kućama. Oni su vidjeli još neke pojedinosti koje djeca nisu primijetila. Stvor je imao duge, oštre nokte, na vrhovima krvave, šešir je skrivao šiljaste uši, nadlanice su mu bile dlakave… Nitko ništa nije poduzimao jer su se svi bojali. Crkva je gotovo svakog dana bila puna. Ljudi su se počeli međusobno posjećivati kako bi bili okruženi poznatim licima. Razmirice su se zaboravile… Vatrooki se više nije pojavljivao.

U nedjelju je Pajo slavio rođendan. Na slavlje je pozvao Srećka, Viktora i Čeha te njihove obitelji. U početku su svi bili malo zbunjeni jer se godinama nisu družili. Kada su počeli razgovarati o nedavnim događajima, atmosfera se malo uozbiljila. Srećko im je ispričao kako je u četvrtak zaradio jako puno jer je prodavao ljudima stvari za zaštitu od vampira, zaradio je i pritom se jako zabavio. Rudi zatim iznese svoju teoriju o slučaju Pagadur. Bio je uvjeren da jePagaduru glačalo donio neki stražar ili policajac kako bi ga popravio jer je Gvozden bio poznat kao stručnjak za takve popravke. Glačalo nije bilo Kokotovo, ali Rudi je bio siguran da je stražar ili policajac, koji je shvatio svoju pogrešku, svoje glačalo zamijenio Kokotovim.

Viktor se nadoveže i objasni kako je ta ista osoba sigurno još uvijek zaposlena u policiji. Kada se Pagadurovo ime počelo ponovo spominjati ta osoba je odlučila dodati misterije te je pokvarila automat. Tada Čeh prizna kako je on donio Pagaduru glačalo i kasno shvatio koliko je pogriješio. Pajo je utješio prijatelja i rekao da svatko može pogriješiti. Svi su bili uvjereni da Pagadur nema veze s kućom na kraju ulice. Nastavili su s roštiljanjem i nakon dugo vremena, uživali su u međusobnom društvu.

Kuća

Rudiju je tijekom roštilja pala na pamet još jedna ideja, ali nije nikome ništa govorio dok se sam nije uvjerio da je u pravu. Odlučio je posjetiti kuću na kraju ulice. Obavijestio je samo Ines, koja mu je i pomogla da se popne na orah kako bi ušao u kuću. Provukao se kroz prozor i ušao u potkrovlje. Nasred kuće nalazila se šipka, slična onoj koju koriste vatrogasci u filmovima. Rudi se pomoću nje spustio u podrum i sletio dva metra pokraj Komornika.

Podrum je bio lijepo uređen, bio je to boravak s čajnom kuhinjom. Izgleda da je jedino dio kuće koji su posjetitelji mogli vidjeti bio čudan. Komornika je prepao Rudijev iznenadni upad, pa mu je povikao da brzo pobjegne dok se gospodar ne probudi. Komornik je gotovo odmah odustao od pokušaja da uplaši dječaka jer je vidio da je Rudi sve shvatio.

Dragec je pomagao Komorniku koji ga je prerušio u Vatrookog. Komornik mu je priznao da je on graditelj straha. Posao mu je graditi kuće kojih se ljudi boje. Također, ispričao mu je da mu je Božena pomogla oko cijele priče sPagadurom. Ona je bila njegova djevojka, a kada joj je priznao za ubojstva, prijavila ga je policiji. Ali činjenica da je bila u vezi s ubojicom ju je slomila pa je završila na psihijatriji.

Rudi je odlučio da je bolje da nitko ne sazna za tajnu Komornika jer su ljudi postali bolji jedni prema drugima, posebno nakon pojave Vatrookog. Ispričat će istinu jedino Ines koja ga čeka ispred dvorišta i možda ocu. Komornik je prvo htio sve priznati jer nije htio da se dogodi nešto loše, ali je na kraju ipak pristao na čuvanje tajne. Rudi odjednom primijeti neobičan odbljesak u Komornikovim očima, što iznenada probudi strah u njemu. Trenutak poslije niz šipku se spusti neobično sluzavo stvorenje s crvenim očima.

Ines

Budući da se Rudi nije pojavljivao neko vrijeme, Ines ode potražiti njegove roditelje, ali oni nisu bili kod kuće. Otišla je svojoj kući i baš kad je krenula ispričati svojim roditeljima što se dogodilo, zazvoni telefon. Bio je to Rudi. Rekao joj je da će joj sve sutra ispričati, ali prvo se mora odmoriti. Ines je otišla na spavanje, ali nikako se nije mogla smiriti. Imala je toliko pitanja, a morala je čekati do sutra kako bi vidjela Rudija u školi, ako se uopće pojavi tamo. Odlučila je da će prije škole otići do njegove kući, kako bi mogli skupa u školu. Tako neće morati toliko dugo čekati da čuje priču. Odjednom zapazi kako se nešto kreće u krošnji kruške pokraj prozora. Stvorenje se približilo prozoru, nekoliko trenutaka je promatralo crvenim očima i zatim se vratilo putem kojim je stiglo.

Gospodar

Rudi se sljedećeg jutra rano zaputio u školu. Cijelu noć nije mogao spavati jer se bojao mogućih noćnih mora. Nije mogao vjerovati da mu je Komornik tako lako lagao i glumio dobrog starca. Na putu je sreo Drageca. Dragec mu objasni da je Komornik govorio istinu, samo je izostavio Gospodara. Ni sam Dragec nije siguran kakvo je to točno čudovište, ali pokuša uvjeriti Rudija da ga se ne treba bojati.

Komornik je neko vrijeme radio kao sobar u kući neke starice koja je živjela s Gospodarom. Nakon što je ona umrla, ostavila mu je kuću u nasljedstvo, a s njom i Gospodara. Dragec mu objasni da je Gospodar potpuno bezazlen, čak se ne može brinuti sam za sebe. Rudi je bio zaprepašten i očajan u isto vrijeme. Uskoro mu se približila nasmiješena Ines, s bijelom ružom u ruci. Ispričala mu je kako ju je sinoć posjetila zvijer i ostavila joj tu ružu. Rudi je bio zbunjen, ali Ines mu je objasnila da misli da joj je zvijer donijela ružu jer je ona njegova djevojka. Ines nije bila nimalo zbunjena pojavom neobične zvijeri, koja je možda s drugog planeta. Njoj je ta priča bila lijepa jer se Komornik o njoj brinuo kao o svom ljubimcu.

Istina

Ines nagovori Rudija da posjete Komornika poslije škole jer bi mu to pomoglo da prestane toliko razmišljati o čudovištu. U kući su zatekli Boženu i Drageca kako presađuju cvijeće. Gospodaru je smetalo danje svijetlo pa su se morali popeti na kat.

Kada je vidio stvorenje, Rudi je napokon shvatio da je uistinu bezopasan i bespomoćan. Rudiju je čak bilo jasno zašto se Komornik brine za stvorenje. Sada je vjerovao je da bi ga se moglo stvarno i zavoljeti. Komornik im objasni da se toliko selio i gradio kuće straha jer se bojao sugrađana koji bi nakon nekog vremena posumnjali da se kod njega događa nešto čudno, a nije htio da otkriju Gospodara.

Sjedili su tako na katu u društvu Gospodara i nadali se da će doći vrijeme kada ljudima neće biti teško prihvatiti nekoga tko je toliko drugačiji od njih.

Analiza likova

Rudi – glavni lik romana. On je mršav i povučen trinaestogodišnjak koji nosi naočale i izvrstan je u školi. Zbog toga ga neki prijatelji iskorištavaju za pisanje zadaće. Rudi obožava horore i strašne priče, pa da ga je dolazak Komornika odmah zaintrigirao. Dječak je jako inteligentan i uspijeva razriješiti čitavu misteriju u vezi kuće na kraju Mesničke ulice. Hrabriji je nego što je mislio da je. Dugo je bio zaljubljen u susjedu Mirelu, ali nakon što ga ona hladno odbije, Rudi se približi Ines, koja je zaljubljena u njega. Rudi na kraju shvati koliko je Ines zanimljiva i lijepa djevojka te jedino njoj povjeri tajnu o Komorniku.

Komornik – stariji čovjek, neobičnog izgleda. Nižeg je rasta i ima dugačku crnu kosu koju uglavnom veže u rep. Nakon što se doselio u Mesničku ulicu, ljudi su mu se podsmjehivali i smatrali ga manje vrijednim od sebe. Ubrzo se situacijapromijenila. Uz Komornika povezuju razne neobične i strašne događaje te ga se sugrađani ubrzo počnu pribojavati i iskazivati mu poštovanje. No situacija je zapravo bila obrnuta, Komornik se selio jer se bojao sugrađana. Nije htio da saznaju za njegovog tajnog ljubimca Gospodara. Bavio se gradnjom strašnih kuća kako bi zaradio, ali i smjestio Gospodara na mjesto gdje se znatiželjnici neće usuditi doći, pa tako ni saznati istinu o čudovištu kojeg čuva.

Bilješka o autoru

Hrvoje Kovačević rođen je u Požegi 1966. godine. U rodnom gradu završio je osnovnu i srednju školu. Diplomirao je arhitekturu, ali se tim poslom nije nikada bavio. Također se bavio i animiranim filmom. Autor je tri animirana i jednog kratkog igranog filma. Crtao je karikature u Studentskom listu, Poletu, Oku, Sportskim novostima i dr.

Godinama je radio kao karikaturist, neko vrijeme bavio se marketingom, a od 2002. profesionalni je književnik. Objavio je romane za djecu: “Tajna ribljeg oka”, “Tajna crne kutije”, “Tajna zmajeva vrta”, “Tajna Zlatnog zuba”, “Tajna tužnog psa” i “Tajna mačje šape”. Za odrasle je napisao dva romana i tri drame. Također piše i priče, radiodrame i scenarije. Neke od njegovih kratkih priča objavljene su u časopisima ili igrane na Drugom programu Hrvatskog radija.

Dobio je nagradu Grigor Vitez za roman “Tajna crne kutije” i Sferu za dramu “Profesionalna deformacija”.

Autor: A.M.