Roman Put oko svijeta u 80 dana pustolovni je roman objavljen 1873. godine, a označava vrhunac putopisnih fikcija Julesa Verna. Glavna okosnica romana jest oklada između engleskog džentlmena Philleasa Fogga i njegovih kolega iz kluba Reform u 20.000 funti da će Fogg, kao što i sam naslov sugerira, napraviti krug oko svijeta u 80 dana. Fogga pokreće želja za izazovom i poriv da sam postigne nešto veliko.
Jules Verne u ovom romanu, kroz avanture koje Fogg prolazi na putovanju, opisuje cijeli svijet, različite kulture, krajolike, gradove, pa i čitava društva. Radnja je prepuna neočekivanih obrata i napetih zbivanja, a čitatelja stalno prati ona napetost u iščekivanju hoće li Fogg uspjeti proputovati svijet u zadanome roku. Glavne likove čine Philleas Fogg, sluga Jean Passepartout, detektiv Fix i princeza Aude, uz koje se još pojavljuje i široka paleta sporednih likova koji radnju čine zanimljivijom.
Roman je podijeljen na 36 poglavlja. Na samome kraju, u 34. poglavlju, autor u roman unosi i tračak misterije, kada se Fogg neobjašnjivo pojavljuje u klubu Reform. Zanimljivo je kako se tijekom cijelog putovanja točno mogu pratiti datumi i vrijeme. Roman na taj način pomalo liči putopisima koje su u 19. stoljeću pisali istraživači – fokus je stavljen na opise gradova, prirode, kultura, običaja i ljudi koje susreću. Pritom Fogg uopće ne razgledava gradove u kojima pristaje, usmjeren je samo na svoj zadatak, a ulogu prenošenja informacija o vanjskom svijetu dobiva Passepartout.
Ton romana je pomalo šaljiv, pa se ni ozbiljne situacije ne čine tako ozbiljnima. Ideju za pisanje knjige Verne je dobio jednog poslijepodneva dok je u pariškom kafiću čitao novine. Roman je inspiriran tehnološkim inovacijama 19. stoljeća: završetak prve transkontinentalne željeznice, povezivanje indijskog sustava željeznica i otvorenje Sueskog kanala.
Kratak sadržaj
Phileas Fogg stanuje u ulici Saville Row u kući broj 7. Zagonetan je čovjek, uljudan, i prije svega, džentlmen. Svi kažu da liči Byronu. Nikada ga se nije moglo vidjeti na burzi, ni u banci; nije pripadao nijednom upravnom odboru. Jedino je bio član kluba Reform. Bio je bogat, ali nitko nije znao kako je to bogatstvo stekao. Nije rasipao novac, ali nije bio ni škrt. Zagonetan je i govori samo onoliko koliko treba. Mnogo je putovao pa je o svemu mnogo znao. Jedina zabava bilo mu je čitanje novina i igranje whista. O njegovoj se obitelji ništa nije znalo. Živio je sam i imao jednoga slugu. Od sluge je zahtijevao točnost i urednost. Uvijek je objedovao u isto vrijeme i za istim stolom. 2. listopada 1872. otpustio je jedinog slugu Jamesa Fostera jer je voda za brijanje bila zagrijana na 84, umjesto na 86 stupnjeva po Fahrenheitu. Sad je čekao da stigne novi sluga.
Novi sluga zvao se Jean Passepartout. Promijenio je dosta zanata (posljednje je bio vatrogasac u Parizu). Fogg ga je zaposlio od srijede, 2. listopada, u 11 sati i 29 minuta. Prije no što je Fogg izašao iz kuće, Passepartout ga je dobro proučio. Procijenio je da ovaj ima 40 godina, uočio je plemenito lice, visok stas, plavu kosu, čelo bez bora i prekrasne zube. Fogg je bio miran, staložen, hladnokrvan, bistra oka i akademskog držanja. Foggu se nikada nije žurilo, a uvijek je stizao na vrijeme. Jean je, pak, bio pravi Parižanin, ali je već 5 godina živio u Engleskoj. Uslužan je i uvijek spreman pomoći. Ima plave oči, rumeno lice, široka ramena, krupan stat i smeđu kosu. Njih su dvojica potpuno suprotni karakteri. Passepartout je pregledao kuću. Svidio mu se uredan, ozbiljan dom. Na 2. je katu bila soba za njega. Iznad kamina pronašao je bilješku – raspored za svaki dan i pravila kojim danom koju odjeću i obuću Fogg nosi. Passepartout je oduševljen kućom i novim gospodarom.
Fogg je iz kuće otišao u klub Reform. U blagavaonici je sjeo za svoj stol i do večere čitao novine. Nakon večere stigli su i drugi članovi kluba: inženjer Andrew Stuart, bankari John Sullivan i Samuel Fallentin, pivar Thomas Flanagan i jedan od upravitelja banke Gauthier Ralph. Razgovaraju o pljački banke u kojoj je netko odnio 55 tisuća funta. Angažirani su najbolji detektivi. Društvo je kartalo i raspravljalo o tome koliko traje put oko svijeta. U novinama je objavljen proračun da je za takav put potrebno 80 dana. Fogg se s ostalima okladio u 20 tisuća funta da se svijet može obići u 80 dana. Vlak za Dover polazi već tu večer u 20.45. Ako želi obići svijet u 80 dana, mora se vratiti u London 21. prosinca u 20.45. Sastavili su zapisnik o okladi i potpisali se.
U 19.50 Fogg je ušao u svoju kuću, što je iznenadilo Passepartouta jer je, prema rasporedu, gospodar trebao stići tek pola sata prije ponoći. Fogg je obavijestio Passepartouta da idu na put oko svijeta. Ne trebaju nositi mnogo stvari, kupovat će usput što im bude potrebno. Passepartout se nadao miru, da je nakon toliko godina pronašao gospodara koji ima određena pravila i kojem će služiti u miru, a kad ono – idu na put oko svijeta. Ponijeli su torbu s 20 tisuća funta. Dok su čekali na kolodvoru, Foggu je prišla prosjakinja. Fogg joj je dao 20 gvineja i zaželio joj sreću, što je dirnulo Passepartouta i shvatio je da je Fogg pošten čovjek. Vlak je krenuo u predviđeno vrijeme, a Passepartout se sjetio da je zaboravio ugasiti plin u svojoj sobi.
Vijest o okladi brzo se proširila. Stigla je u novine širom UK-a i Londona. Novine su se podijelile na one koje podržavaju Fogga (Daily Telegraph) i na one koje su protiv njega. Novine izvještavaju kako je takav put nemoguć – ako se u obzir uzmu zastoji, kvarovi strojeva, sve bi se trebalo poklopiti, a to je nemoguće. Razvilo se klađenje. Stari lord Albemarle okladio se u 4 tisuće funta da će Fogg uspjeti. Sedam dana nakon početka putovanja u London je stigla brzojavka iz Sueza: “Slijedim kradljivca banke, Phileasa Fogga. Dostavite odmah uhidbeni nalog u Bombay (Indija).” Brzojavku je poslao detektiv Fix. Fogg je u kratkom vremenu od poštovanog gospodina postao kradljivcem.
Detektiv Fix u srijedu je, 9. listopada, očekivao putnički brod Mongolija u Suezu. Tamo ga je poslalo londonsko redarstvo nakon plačke banke da nadzire sve putnike. Opis čovjeka bio je sljedeći: otmjena i pristala osoba koja je u vrijeme pljačke bila u banci u dvorani za isplate. Kad je parobrod stigao, Fixu je prišao Passepartout i pružio mu putovnicu. Htio je nabaviti vizu za gospodina Fogga. Fix mu je rekao da Fogg mora osobno doći u konzulat radi provjere identiteta. Fix nato ode u konzulat gdje konzulu objasni da sumnja da je pljačkaš na brodu Mongolija. Dolaze Fogg i Passepartout. Konzul ih obavijesti da više nije potrebno vizirati putovnice, ali Fogg, zbog naravi svojega putovanja, želi potvrdu da je prošao kroz Suez. Zatim su se vratili na brod. Fogg u bilježnicu ispisuje sve rute i popisuje gdje su dosad stali (London-Pariz-Torino-Brindisi-Suez). Popisuje mjesta, datume, sate. Došli su u Suez točno po planu, ništa se ne gubi. Fogg ne odlazi u obilazak grada, to ga ne zanima. Passepartout to čini umjesto njega.
Fix traži Passepartouta ne bi li iz njega izvukao kakve informacije. Passepartout je uzbuđen zbog putovanja, ali mu je žao što ne stigne ništa obići. Prenosi detektivu da se njegovom gospodaru jako žuri – toliko da su otputovali bez stvari, samo s jednom torbom u kojoj je velika svota novca. Iznosi mu svoje mišljenje da ne vjeruje da Fogg zbog oklade putuje oko svijeta, mora da je nešto drugo u pitanju. Ove informacije potvrdile su Fixove sumnje – Fogg je nakon krađe napustio London, a oklada mu je samo izlika. Odlazi konzulu ispričati što je saznao. Sve se urotilo protiv Fogga. Fix je posalo u London brzojav da mu pošalju uhidbeni nalog koji će ga dočekati u Bombayu i ukrcao se na Mongoliju.
Na Mongoliji se nalazi mnoštvo putnika, raznih činovnika i časnika. Putovanje je bilo ugodno, objedi su bili raskošni, sviralo se i plesalo. Fogg je cijelo vrijeme ravodušan, ne odaje ni uzbuđenje ni brigu. S nekim putnicima igra whist. Passepartoutu se putovanje sviđalo – imao je dobar smještaj i dobru hranu. Često je razgovarao s detektivom Fixom. Mongolija je stigla u Aden 14. listopada uvečer, umjesto 15. listopada ujutro. Fogg se iskrcao jer želi potvrditi putovnicu pa se vratiti na brod. Passepartout je obišao mjesto. Navečer je Mongolija krenula prema Bombayu. Passepartout je sretan što putuje s Fixom jer misli da je ovaj ljubazan džentlemen, ni ne sluti zašto ih Fix prati. Mongolija je u Bombay stigla 20. listopada, a trebala je stići 22. listopada. Fogg je dva dana na dobitku.
Fogg je otišao u ured za putovnice, a s Passepartoutom će se naći na kolodvoru, gdje im u 20 sati polazi vlak za Calcuttu. Na kolodvoru je naručio večeru – nije ni pomislio razgledati grad. S Mongolije se iskrcao i Fix i odmah pošao u redarstvo, ali tamo ga nije dočekao uhidbeni nalog koji je naručio iz Londona. Upravitelj mu ne može izdati nalog, jer se pljačka ne tiče njega, već londonske uprave. Passepartout je za to vrijeme šetao gradom i sve pažljivo promatrao. Umalo je upropastio cijelo putovanje. Ušao je u hram Malebara Hilla i divio se njegovoj ljepoti. No, nije znao da kršćani ne smiju ulaziti u sve hramove, a ako i smiju, na ulazu se moraju izuti, što on nije učinio. Ubrzo su ga napali svećenici – skidali su mu cipele i udarali ga šakama. Passepartout se jedva izvukao i pobjegao. Stigao je na kolodvor 5 minuta do 20 sati, bos i bez stvari koje je kupio. Fix ih je pratio cijelo vrijeme i čuje Passepartouta kako prepričava Foggu što mu se dogodilo u hramu. Fix odluči ostati u Bombayu, jer je Passepartout počinio prekršaj na indijskom tlu, pa će ih pomoću toga pokušati uhvatiti. Fogg i Passepartout ukrcaju se na vlak i krenu.
U vlaku putuju sa sir Francisom Comartyjem. On pokušava razgovarati s Foggom, no Fogg baš ne surađuje. Passepartout je napokon shvatio da Fogg misli ozbiljno u vezi putovanja oko svijeta i u tom je trenu ponovo osjetio umjetnički duh iz mladosti – ozbiljno shvaća planove, broji dane i računa koliki dio puta im je još ostao. Passepartout nije htio prilagoditi svoj sat vremenskim zonama kroz koje su prolazili, već se ravnao po londonskom vremenu. Vlak se odjednom zaustavio usred šume – nema dalje pruge, iako je u novinama pisalo da je pruga gotova. Fogg nije nimalo uzrujan, predvidio je da će kad tad doći do nekog zakašnjenja, a ima i ušteđena 2 dana. Neki su putnici znali da nema pruge pa su, čim su izašli, potražili neko prijevozno sredstvo u obližnjem selu. Fogg odluči krenuti pješice, no tada im je Passepartout našao slona. Kupili su slona za 2 tisuće funta i pronašli goniča Parsa. Sa sobom su poveli i sir Francisa Comartyja.
Gonič Pars, želeći im skratiti put, krene ravno kroz šumu. Nakon dva sata stali su na pauzu i objedovali. Šuma je, kako su odmicali, postala sve više divlja i susretali su Indijance koje je Pars vješto izbjegavao. Navečer su stali. Prevalili su 25 milja. Našli su ruševnu kućicu i Pars je naložio vatru. U 6 ujutro ponovo su krenuli. U 16 sati popodne, usred guste šume, slon je naglo stao. Čuli su pjevanje i svirku instrumenata. Pars je otišao izviditi što se događa. Naloži im da se sakriju jer prema njima ide brahmanska procesija. Na čelu povorke išli su svećenici, a slijedili su ih muškarci, žene i djeca. Vuku kola s kipom božice Kali (božica ljubavi i smrti). Na kraju kolone ide mlada žena, okićena, a na nosiljci iza nje nose leš starijeg muškarca. Pars im objašnjava da je ta žena sati, ljudska dobrovoljna žrtva koju će spaliti na lomači. No, ova djevojka nije bila tu dobrovoljno. Leš na nosiljci bio je njezin muž. Fogg odluči da moraju spasiti djevojku.
Pars ih upozorava da će ih mučiti užasnim mukama ako ih uhvate i ispriča im sve o djevojci. Ona je Indijka, kći bogatog trgovca iz Bombaya, odgojena na engleski način. Zove se Auda. Kad su joj roditelji umrli, bila je prisiljena udati se za starog radžu. Nakon tri mjeseca radža je umro, a ona je postala udovica. Tada je pobjegla, ali su je uhvatili i sada će je žrtvovati na obredu. Odluče oteti je kada padne noć, ali hram čuvaju svećenici i stražari. Prišli su hramu sa stražnje strane, no tamo nema ni prozora ni vrata. Ali, primjete da je hram izgrađen od opeke i drva, pa počnu otkidati opeku. Odjednom čuju krik i sakriju se. Na to mjesto dođu stražari i oni sada više ne mogu ništa. Odluče oteti djevojku kad je već stave na lomaču. Passepartout je iskoristio priliku i legne na nosiljku gdje je ležao stari radža. Kad je počeo obred, on ustane, a svi se uzbune i poklone. On uzme djevojku i pobjegne. Procesija je shvatila prevaru, ali bilo je prekasno – već su pobjegli s djevojkom.
Otmica je uspjela. Djevojka je još uvijek omamljena dimom konoplje, ali su nastavili putovanje. Fogg shvati da će stići na vrijeme da se ukrca na parobrod za Hong Kong, idućega dana, 25. listopada u podne. Stigli su u Allahabad. Fogg je poslao Passepartouta da Audi u gradu kupi haljine, šalove i sve što joj je potrebno. Auda se počela buditi iz omamljenosti. Prekrasna je i govori engleski. Fogg plati goniču Parsu i još mu vrati slona, uz objašnjenje da mu je platio za službu, ali ne i za odanost koju je pokazao kad su spašavali djevojku. Ispričali su Audi što se sve dogodilo. Fogg joj ponudi da će je odvesti u Hong Kong, ona tamo ima bogatog rođaka. Putem su stali u gradu Benaresu, gdje ih je napustio Comarty, jer je u blizini bila njegova vojska. Nastavljaju putovanje dolinom Gangesa i u 7 ujutro stižu u Calcuttu. Taman na vrijeme da se ukrcaju na parobrod za Hong Kong, koji polazi u podne.
Kad su sišli s vlaka, Foggu i Passepartoutu je prišao redar i zamolio ih da pođu s njim. Poveo ih je kočijom do suda. Odveo ih je u sobu s rešetkama i obavijestio da će se suđenje održati u 8.30 sati. Auda misli da su ih zatvorili zbog toga što su joj pomogli. Fogg je siguran da će se sve riješiti do podne. Kad se nađu pred sudom, sudac ih obaviještava da su osuđeni jer su oskvrnuli posvećeno mjesto brahmanske vjere (hram u koji je Passepartout ušao, a nije izuo cipele). Detektiv Fix je taj koji je nahuškao svećenike da ih prijeva tako što ih je podmitio. Passepartout je osuđen na 15 dana zatvora i globu od 300 funti, a Fogg na 8 dana zatvora i globu od 150 funti, jer ipak je on gospodar i trebao bi voditi računa o tome što njegov sluga radi. Fogg plaća 2 tisuće funta kako ne bi morali izdržati zatvorsku kaznu i odlazi na brod. Fix je ljut jer nije mislio da će Fogg pristati dati toliko novaca da se izvuče iz zatvora.
Ukrcali su se na parobrod Rangoon, a put će trajati 11 – 12 dana. I Fix se ukrcao na parobrod – mora uhvatiti Fogga u Hong Kongu, jer ako ode dalje, više neće imati ovlasti da ga uhiti. Fixa zanima tko je Auda i zaključuje da su je negdje putem oteli. Planira uhititi Fogga kad brod pristane u Singapur. Potraži Passepartouta koji mu ispriča sve što se dogodilo s Aude. Tijekom putovanja često se sastaju. Passepartout se počne pitati zašto ih Fix posvuda slijedi. Zaključi da su Fixa poslali Foggovi prijatelji iz kluba Reform kako bi se uvjerili da Fogg doista ide dogovorenim putem. Odluči se narugati Fixu. 31. listopada ujutro uplovili su u Singapur. Fogg i Aude odlaze kočijom u obilazak. Vraćaju se na brod i nastavljaju putovanje. Vrijeme se promijenilo, počeo je puhati jak vjetar i digao valove. Passepartout se brine da će kasniti. U razgovoru s Fixom zadirkuje ga, pa Fix misli da ga je Passepartout otkrio. Odluči da će, ako u Hong Kongu ne uhvati Fogga, sve ispričati Passepartoutu, pa će vidjeti hoće li ovaj i dalje htjeti služiti lopova. Passepartout je primjetio koliko se Aude divi Foggu, ali njena ljepota na njega nije nimalo utjecala.
3. i 4. studenog podigla se velika oluja i brod je morao usporiti. Očekuje se zakašnjenje od 20 sati. Fogg unatoč tome ostaje smiren. Fixu ova situacija odgovara jer će Fogg morati nekoliko dana, htio-ne htio, ostati u Hong Kongu. Passepartout je ljut na more, na valove. Stalno ispituje kapetana i časnike koliko će oluja trajati. Na kraju su stigli 6. studenog, sa zakašnjenjem od 24 sata. No, srećom, parobrod za Yokohamu, koji je trebao isploviti 5. studenog, nije isplovio zbog popravaka koji su se morali obaviti. Ipak kreće sutradan, 7. studenog, ujutro. Fogg je smiren, a Passepartout oduševljen. Fogg je smjestio Aude u hotel i otišao na burzu, ne bi li saznao nešto o njenom rođaku Jejeehu, najbogatijem trgovcu u gradu. Saznaje da on već dvije godine ne živi u Kini, preselio je u Nizozemsku. Fogg odlučuje da će Aude nastaviti put s njima, do Europe.
Passepartout je otišao u luku rezervirati 3 kabine na parobrodu. Tamo sretne Fixa, koji je ljut jer još nije stigao uhidbeni nalog. U luci ih obavijeste da brod ipak polazi večeras, a ne ujutro, jer su popravci gotovi. Polazak je zakazan za 20 sati. Fix odluči sve ispričati Passepartoutu i pozove ga u krčmu. Tamo ga časti pivom. Passepartout mu prvi priznaje da ga je otkrio – poslali su ga članovi kluba Reform da prati ide li Fogg dogovorenom rutom. Fix mu objašnjava da se vara – on je agent londonske policije i hvata Fogga zbog pljačke koju je počinio. Passepartout mu ne vjeruje, Fogg je pošten čovjek i nikada ne bi opljačkao banku. Vrijeđa ga što Fix takvo nešto uopće može i pomisliti. Detektiv mu nudi 1000 funta ako mu Passepartout pomogne zadržati Fogga u Hong Kongu. Passepartout to odbije, na što mu Fix kaže da zaboravi sve o čemu su razgovarali. Ponudi mu lulu, a Passepartout prihvati i povuče dim. No, u luli je bio opijum i Passepartout se istog trena onesvijesti. Tako Fogg neće saznati da brod ipak kreće večeras, a ako i sazna, otići će bez Passepartouta.
U međuvremenu, Fogg i Aude obilazili su grad. Fogg je mogao na utovanje otići samo s jednom torbom, ali nije mogao dopustiti da dama putuje bez nužnih stvari, pa joj je nakupovao haljina i svega ostalog što bi joj moglo zatrebati na putovanju. Zajedno su večerali, nakon čega je Aude otišla spavati, a Fogg je ostao čitati novine. Nije se zabrinjavao što nema Passepartouta jer je parobrod polazio tek sutradan. No, ujutro je Fogg shvatio da se Passepartout uopće nije vratio u hotel. Svejedno, krenuo je s Aude prema luci. Kad su stigli, Fogg je saznao da je parobrod otplovio večer prije. No, Fogg nije pokazivao ni tračak uznemirenosti. Prišao mu je detektiv Fix raspitujući se za Passepartouta. Zadovoljno je rekao Foggu da na idući parobrod moraju čekati 8 dana. No, Fogg ne odustaje. Snašao se i našao mornara od kojeg traži da ih preveze do Yokohame. Mornar, John Bunsby, ne može ga prevesti do Yokohame jer njegov brod ne bi podnio toliko putovanje, ali ga može prevesti do Shanghaija. Parobrod koji ide za San Francisco ionako ne polazi iz Yokohame, već iz Shanghaija – u Yokohomi samo pristaje. Parobrod iz Shanghaija kreće 11. studenog u 19 sati i ako im vrijeme bude naklonjeno, trebali bi stići na njega. I Fix im se pridruži. Fogg prije polaska ode u redarstvo i u francuski konzulat – tamo da Passepartoutov opis i ostavi dovoljno novaca da se Passepartout može vratiti kući. Krenuli su prema Shanghaiju brodom 43 zvanom Takadera, na kojem se nalazio kapetan i još 4 mornara. Passepartout se nije pojavio.
Fogg moli kapetana da učini sve što je moguće kako bi stigli na vrijeme. Fixu nije jasno zašto jedan lopov bježi okolnim putem, kada je mogao odmah pobjeći u Ameriku. Brine ga što Foggu, kada dođe u San Francisco, neće moći ništa. Fogg se pitao što se dogodilo s Passepartoutom. Mislio je da se ipak, zbog nekih neprilika, ukrcao na parobrod. Fixu je bilo pomalo neugodno što putuje na Foggov račun, i što o njegovom trošku jede, no Fogg mu nije dozvolio da išta plati. Kada su u zoru prešli preko sjeverne obratnice, vrijeme se okrenulo. Kapetan je predvidio da će ih pogoditi oluja, tj. tajfun. Bunsby je obavio sve pripreme i čekao da tajfun udari. Jedva su preživjeli noć i oluju koja je razbijala valove od brod. Ipak, pred jutro se razvedrilo. Oluja ih je usporila i kapetan je shvatio da neće stići na vrijeme. U 19 sati bili su na tri milje od Shanghaija i vidjeli kako parobrod isplovljava. Fogg se sjetio da signaliziraju parobrodu – spustili su zastavu na pola visine jarbola, što je znak pogibelji na moru i opalili topom.
8. studenog Passepartout se raščupan probudio na parobrodu Carnatic. Nakon što ga je Fix omamio lulom, Passepartout se nekako uspio izvući iz krčme i buncajući je dotrčao do parobroda. Tamo se srušio, a mornari su ga odnijeli u kabinu. Shvatio je da Fogga i Aude nema na brodu, jer ih on nije stigao obavijestiti da polazi ranije. Shvatio je i da ga je Fix namjerno razdvojio od Fogga. Nije imao novaca sa sobom. 13. studenog Carnatic je uplovio u Yokohamu. Passepartout je pošao u grad, ne bi li našao nešto za jelo, no nije imao sreće. Nakon cijelog dana pješačenja, vratio se u luku. Ujutro je odlučio da nekako mora zaraditi novac. Znao je francuske i engleske pjesmice, pa je odlučio zaraditi pjevanjem. Otišao je do staretinarnice, prodao svoje fino odijelo i kupi neko staro japansko, s turbanom na glavi, i još mu je ostalo nešto novaca. Prvo je otišao objedovati.
Na ulici je vidio oglas za predstavu japanske akrobatske grupe Williama Batulcara. Održat će posljednju predstavu prije odlaska u Ameriku. Passepartout je pošao u cirkus i potražio Batulcara. Ovaj mu ponudi da ga zaposli kao klauna i Passepartout pristane, jer je tako mogao doći u San Francisco. Passepartout je sudjelovao u posljednoj izvedbi kao dio velike atrakcije – ljudske piramide. No, za vrijeme najvećeg pljeska, piramida se raspadne, a krivac je bio Passepartout. On je otrčao u gledalište jer je tamo spazio Fogga. Batulcar je bio bijesan i zahtijevao odštetu, na što mu je Fogg pružio svežanj novčanica. Zatim su se Fogg, Aude i Passepartout ukrcali na bord.
Parobrod je primjetio signale s Tankadere i pritekao u pomoć. Fogg je isplatio kapetana, i popeo se na brod, koji je krenuo put Yokohame. 14. studenog doplovili su u Yokohamu, gdje je Fogg, raspitujući se na Carnaticu, saznao da je Passepartout došao u Yokohamu. Tražio ga je po gradu, kad je slučajno naišao na cirkus i onda ga je Passepartout prepoznao. Passepartout je shvatio da i Fix putuje s njima, no mislio je da još nije vrijeme da otkrije Foggu što ovaj smjera. Parobrod kojim su plovili ua San Francisco zvao se General Grant. Fogg je računao da će s ovim parobrodom stići točno na vrijeme. Putovanje je teklo mirno. Aude je počela gajiti prema Foggu i neke druge osjećaje osim zahvalnosti što ju je spasio. Fogg je na putu bio već 52 dana. Na brodu je bio i Fix. U Yokohomi ga je dočekao uhidbeni nalog, ali star 40 dana i više se nije mogao iskoristiti. Nalog će vrijediti u Londonu, pa ga Fix odluči pratiti do kraja. Skrivao se kako ne bi naletio na Passepartouta, ali nije mu uspjelo. Kad ga je Passepartout vidio na brodu, izmlatio ga je. Onda mu je Fix rekao da im više neće postavljati prepreke na putu, kao što je to učinio sa suđenjem u Bombayu, jer je i njemu u interesu da Fogg stigne na vrijeme u London, kako bi mu se tamo moglo suditi. 3. prosinca parobrod je uplovio u luku San Francisco. Fogg nije bio ni na gubitku ni na dobitku ni za jedan dan.
Iskrcali su se u 7 ujutro, a vlak za New York kreće u 18 sati navečer. Otišli su u hotel na objed. Kasnije su Fogg i Aude otišli do engleskog konzulata da mu potvrde putovnicu. Passepartout je odlučio nabaviti revolvere jer je čuo da Siouxi zaustavljaju vlakove i pljačkaju. Fogg je na ulici sreo Fixa, koji se pravio iznenađen, pa su zajedno pošli u razgledavanje. Naišli su na miting i upali u tuču između dviju skupina. Fix je čak primio udarac namijenjen Foggu. Nakon tučnjave odijela su im sličila na dronjke pa su pošli u trgovinu odijelima i nabavili nova. Vratili su se u hotel gdje ih je čekao Passepartout sa šest revolvera. Otišli su kočijom do kolodvora i ukrcali se na vlak.
San Francisco i New York bili su povezani dugom željeznicom. Putovanje prugom trebalo je trajati 7 dana. Vlakom su neprestano prolazili prodavači knjiga, cigareta i pića. Sat nakon polaska, počeo je padati snijeg. Navečer se vagon pretvorio u spavaonicu s ležajevima, kako bi putnici mogli odspavati. Fogg, Passepartout, Aude i Fix cijelo su vrijeme kroz prozor promatrali divne krajolike kojima prolaze. U jednom trenu, prugu je zakrčilo stado bivola. Passepartout je bio ljut zbog ovog zakašnjenja. Čekali su 3 sata da krdo prođe da mogu nastaviti putovanje.
U noći između 5. i 6. prosinca stigli su na područje teritorija Utah. Passepartout je na putu upoznao Wiliama Hitcha, mormonskog misionara koji je u vagonu 117 trebao održati predavanje o mormonizmu. Passepartout je pošao na to predavanje. Hitch je počeo govoriti o počecima mormonske vrijeme, čak od biblijskog doma. Kako je pričao, tako su ljudi pomalo izlazili iz vagona jer je predugo trajalo. Na kraju je ostao samo Passepartout, koji je, kad mu se misionar približio i upitao da mu se pridruži, pobjegao iz vagona. Vlak je stigao do Velikog jezera. Stali su na kolodvoru u Ogdenu, napravit će stanku. Fogg, Aude i Pasepartout to su vrijeme iskoristili da malo razgledaju grad. Nakon što su se vratili u svoje vagone, i kada je vlak već krenuo, začuli su kako netko viče da se vlak zaustavi. Neki mormon trčao je za vlakom i u posljednji čas uskočio u zadnji vagon. Passepartout mu je prišao i saznao da je ovaj pobjegao zbog svađe u obitelji.
Passepartout se brinuo zbog snijega koji bi im mogao pokvariti planove. Aude je na peronu ugledala Stampa Proctora, Amerikanca koji je na mitingu htio udariti Fogga. Bojala se da će, ako ga Fogg vidi, pozvati Stampa na dvoboj zbog onoga kako se ponio prema njemu. Priznala je Fixu i Passepartoutu što je muči i Fix je rekao da će on riješiti Stampa. Moraju spriječiti susret Fogga i Stampa. Fix je nagovorio Fogga da zaigraju partiju whista, kako ovaj ne bi izašao iz vagona. Nakon nekog vremena vlak je stao. Passepartout je otišao vidjeti što se događa. Čuvar pruge zabranio je strojovođi da ide dalje, jer viseći most kojim vlak treba proći nije siguran – rasklimao se i ne bi podnio težinu vlaka. Već je poslan vlak koji će ih povesti dalje, ali putnici bi trebali pješačiti do sljedeće postaje da dočekaju taj vlak. No, strojovođa Forster misli da ipak može prijeći most ako upregne vlak krajnjom brzinom. Putnike je ta vijest oduševila toliko da nitko nije htio poslušati Passepartoutov prijedlog da prvo putnici prijeđu most, a da onda prođe i vlak. Passepartout se vratio u vagon i nije ništa rekao Foggu. Vlak je punom brzinom preletio preko mosta, toliko da se jedva zaustavio na sljedećoj stanici. No, čim su ga prešli, most pukne i uruši se uz prasak.
Još su im trebala 4 dana do New Yorka. Fogg je nastavljao igrati whist. Nije ni primijetio da je u vagon ušao Stamp Proctor. Prokomentirao je Foggovu odigranu kartu. Fix se odmah ubacio i zahtijevao od Stampa da izravnaju račune. No, Fogg to ne dopušta – zahtijeva zadovoljštinu jer ga je Stamp uvrijedio. Dogovorili su okršaj u Plum Creeku, postaji na koju stižu za jedan sat i gdje vlak stoji 10 minuta. Zamolio je Fixa da mu bude svjedok u dvoboju i mirno nastavio s partijom whista. Kad su stigli u Plum Creek, kad se Fogg već pripremio na okršaj, kondukter ih opomene da ne izlaze iz vlaka, jer zbog kašnjenja od 20 minuta moraju odmah krenuti dalje. Kondukter im predloži da se bore u vožnji. Pošli su u zadnji vagon i zamolili putnike da izađu na trenutak. Fogg i Proctor ući će u vagon svaki s dva revolvera po šest metaka. Počet će pucati kad lokomotiva prvi put zazviždi. Začuli su se pucnjevi, ali ne iz vagonam, već izvana.
Četa Siouxa napala je vlak. Neki poglavica htio je zaustaviti vlak, ali umjesto da ga uspori samo ga je ubrzao. Siouxi su napadali vagone i borili se s putnicima. Aude se branila revolverom. Kondukter se borio uz Fogga, no pogodio ga je metak. Rekao je Foggu da se vlak mora zaustaviti za 5 minuta. Passepartout je krišom izašao iz vagona i odvojio lokomotivu od ostalih vagona. Putnici su povukli ručne kočnice u vagonima i vagoni su se zaustavili taman pred postajom Kearney. Vojnici s postaje pojurili su u pomoć, a Siouxi su pobjegli kad su ih ugledali.
Nestala su tri putnika, među njima i Passepartout. Najteže rane zadobio je Proctor. Odveden je na kolovor da mu se pruži pomoć. Fogg i Aude prošli su bez ogrebotine. Fix je pogođen u ruku. Fogg je zaključio da su Passepartouta oteli Indijanci i odluči ga pronaći, živa ili mrtva. Fogg je od kapetana vojske zatražio da slijede Siouxe. Ovaj mu je dao 30 dobrovoljaca. Fix je htio poći s Foggom, ali ga on zamoli da ostane s Aude. Vojnicima je obećao 1000 funta ako oslobode zarobljenika. Fix se grizao što je, nakon tolikog putovanja, pustio Fogga da mu pobjegne. Poslijepodne se na postaji pojavila lokomotiva koju je Passepartout otkvačio. Prikvačili su je natrag za vlak i strojovođa odluči odmah krenuti dalje, jer već kasne 3 sata. Putnici su se ukrcali, a Fix i Aude ostali su na peronu. Spustila se noć, a Fogg se još nije vratio s vojnicima. Ujutro su se začuli pucnjevi iz pušaka. Fogg se vraćao s vojnicima i s trojicom putnika koje su Siouxi zarobili.
Phileas Fogg je sada imao 20 sati zakašnjenja. Passepartout je bio očajan jer je smatrao da je on kriv za to. Fix mu predloži novo prijevozno sredstvo – saonice s jedrom koje mu je predložio Amerikanac Mudge. Zimi te saonice prevoze putnike od jedne do druge postaje. Ako ima vjetra, idu i brže od ekspresnog vlaka. Fogg predloži Aude da ostane na kolodvoru s Passepartoutom i ne izlaže se pogibelji, no ona to odbije. Fix se malo pokolebao, ali je ostao odlučan u izvršenju svoje dužnosti. Saonice su vozile po snijegu najkraćom rutom. Putnici su drhtali od hladnoće i vjetra. Passepartout nikada neće Foggu zaboraviti to što je žrtvovao vlastiti život da ga spasi. Napokon su stigli do Omahe, na kolodvor s kojeg svaki dan odlaze vlakovi. Putnici su brzo uskočili u vlak koji je taman kretao. Tim su vlakom došli u Chicago i odmah presjeli na drugi. 11. prosinca u 23.15 vlak je stigao na obalu rijeke Hudson, da bi saznali da je parobrod China otputovao za Liverpool samo 45 minuta ranije.
Passepartout je bio očajan. Fogg je shvatio da ne može krenuti ni jednim drugim brodom, previše bi kasnio. Odlučili su prenoćiti u hotelu na Broadwayu. Fogg je ujutro naredio Passepartoutu i Aude da se spreme i čekaju ga u hotelu. U luci nađe vlasnika broda Henrietta kojem ponudi novac da ga preveze u Liverpool. Kapetan odbije. Onda se Fogg domisli i upita ga bi li za 2000 funta po osobi prevezao njih četvero do Bordeauxa. Kapetan Speedy pristane, jer neće morati skretati s kursa, a zaradit će novac. Fix shvati da se Fogg neće vratiti u London s mnogo novaca.
Phileas Fogg je stajao na zapovjedničkom mostu broda. Podmitio je sve časnike i mornare na brodu i on je sada hitao prema Liverpoolu, a kapetan je zatvoren u svojoj kabini. Fix je bio fasciniran Foggovim podvigom, ali ga je mučila sumnja da, sad kad je oteo brod, uopće ne ide u Liverpool. Na putovanju je zahladilo, stao je puhati vjetar i usporio brod. 16. prosinca bio je 75 dan od polaska iz Londona. Passepartout je načuo razgovor između Fogga i upravitelja stroja, koji mu je rekao da neće biti dovoljno ugljena za vožnju do Liverpoola, jer voze najvećom brzinom. Fogg je tu večer upravitelju naredio da loži što jače, do posljednjeg ugljena.
18. prosinca upravitelj je obavijestio Fogga da će tijekom toga dana potrošiti sav ugljen. U podne je naredio Passepartoutu da dovede kapetana Speedyja. Fogg mu ponudi da kupi njegov brod, jer će spaliti nadgrađe broda kako bi to iskoristio umjesto ugljena. Fogg kapetanu pruži 60 000 dolara. Kapetan je pristao, pod uvjetom da brodu ostane željezni trup i stroj. U jedan sat u noći Henrietta je uplovila u luku Queenstown. Iskrcali su se s broda. Fix je u tom trenu pomislio uhititi Fogga, ali iz nekog razloga to nije učinio. Ušli su u vlak i u zoru stigli u Dublin. Zatim su se ukrcali na parobrod i 21. prosinca u 11.40 stigli u Liverpool. Foggu je trebalo još samo 6 sati do Londona. Tada mu je Fix prišao, pokazao uhidbeni nalog i lišio ga slobode.
Phileas Fogg bio je zatvoren u carinarnici, gdje treba prenoćiti i čekati da ga prevezu u London. Aude nije shvaćala što se dogodilo, dok joj Passepartout nije ispričao cijelu priču. Passepartout je ponovo krivio sebe, jer da je ispričao Foggu sve o Fixu, do ovoga svega ne bi ni došlo. Fogg je smireno, hladnokrvno sjedio na klupi i nije se moglo naslutiti je li bijesan zbog svega što se dogodilo. U 14.22 začula se buka. Doletjeli su Passepartout i Fix, koji se ispričavao jer je kradljivac banke uhvaćen prije tri dana. Fogg je prišao detektivu i opalio ga šakom, što je razveselilo Passepartouta. Otišli su na kolodvor, no ekspresni vlak već je otišao. Fogg naruči poseban vlak. U 15 sati pojurio je vlak u kojem su bili samo Fogg, Aude i Passepartout. No, na mnogim mjestima morali su čekati. Na kraju je Phileas Fogg stigao u London 21. prosinca u 20.50. Izvršio je put oko svijeta, vratio se s 5 minuta zakašnjenja i izgubio okladu.
U gradu je bilo mirno, ispred Foggove kuće nije bilo nikoga. Kad su krenuli s kolodvora, Fogg je uputio Passepartouta da im kupi namirnice za kuću. Fogg je na svoj uobičajeno miran način pretrpio poraz. Pošao je kući, nije htio ni sa kime razgovarati. Ujutro je naložio Passepartoutu da pripremi Aude doručak. I Aude i Passepartout brinuli su se za Fogga. Fogg čak nije ni otišao u klub Reform toga dana, kao što je običavao činiti svakoga dana u pola 12. Nije morao ni u banku da drugovima isplati novac, jer su imali ovjeren ček i sami su mogli podići svotu. Dakle, nije bilo potrebe da izlazi iz kuće. U 19 sati dogovorio je razgovor s Aude. Ispričao joj se što ju je doveo u Englesku jer sada joj nema što ponuditi, sve je izgubio. Aude mu se zahvaljuje što joj je spasio život i nudi se da mu postane žena. Fogg na to pristane i prizna joj da je voli. Pošalje Passepartouta da ode do velečasnog Samuela Wilsona i dogovori vjenčanje za sutra, ponedjeljak.
Javno se mišljenje o Foggu naglo promijenilo kad su shvatili da je pravi lopov uhvaćen. Novine su oživjele, opet su se počele sklapati oklade. Na dan kad se Fogg trebao vratiti, njegovi su drugovi čekali u klubu Reform. Shvatili su da će Fogg zakasniti jer znaju da nije stigao vlakom iz Liverpoola u 19.23. Pretpostavili su da je izgubio okladu. U 20 sati 44 minute i 57 sekundi u klub je uletio Phileas Fogg, a za njim i oduševljena svjetina. Kako se to dogodilo? Phileas Fogg poslao je Passepartouta svećeniku. Kući se vratio raščupan i zadihan, u 20.38 i obaviještava Fogga da nije nedjelja, već da je subota – stigli su 24 sata prije vremena. Ostalo im je još samo 10 minuta. Fogg je uskočio u kočiju i požurio u klub Reform. Obišao je svijet i dobio okladu. Fogg je uštedio jedan dan, a da toga nije bio ni svjestan. Budući da je putovao prema istoku, dobio je jedan dan. Da je išao na zapad, izgubio bi ga. Da je Passepartoutov sat, osim londonskog vremena mogao pokazati i datum, shvatili bi da je stigao na vrijeme.
Fogg je dobio 20 000 funta, a na putovanju je potrošio 19 000. Dobitak nije velik, ali ionako se kladio radi borbe, a ne dobitka. I tih 1000 podijelio je Passepartoutu i Fixu, iako je Passepartoutu odbio trošak plina. Fogg ponovo upita Aude želi li se udati za njega, s obzirom na nove okolnosti. Njoj mora zahvaliti što se htjela udati za njega pa je Passepartout otišao do svećenika i saznao koji je dan. Vjenčali su se u ponedjeljak, s Passepartoutom kao svjedokom. Neki će reći da Fogg ništa nije dobio putovanjem oko svijeta, no dobio je ženu zbog koje se osjeća najsretnijim čovjekom na svijetu.
Vrsta djela: pustolovni roman
Tema djela: putovanje Philleasa Fogga oko svijeta u roku od 80 dana
Vrijeme radnje: 2. listopada 1872. – 22. prosinca 1872.
Mjesto radnje: sve stanice na putu oko svijeta: London, Suez, Bombay, Calcutta, Hong Kong, Yokohama, San Francisco, Dublin, New York
Likovi: Philleas Fogg, Passepartout, detektiv Fix, Aude, gonič Pars, Francis Comarty, kapetan Speedy…
Analiza likova
Philleas Fogg: zagonetan, uljudan, i prije svega, džentlmen; ne pripada nijednom upravnom odboru; član kluba Reform; bogat, ali ne rasipa novac; zanima ga znanost; govori samo onoliko koliko treba; voli čitati novine i igrati whist; nema obitelj ni rođake; ima otprilike 40 godina; plemenitog lica, visokog stasa, plave kose; miran, staložen, hladnokrvan; nikada se ne žuri, a uvijek stiže na vrijeme; junak i glavni portagonist romana; svojom staloženošću tijekom cijelog putovanja impresionira Passepartouta, ali i ostale junake; darežljiv prema svojim suputnicima; drži do poštenja i časti; nekoliko puta spašava Passepartouta; svoju velikodušnost pokazuje i na kraju kada Fixu daje novac od oklade, iako ga ovaj nije zaslužio.
Jean Passepartout: Parižanin koji već 5 godina živi u Engleskoj; ima oko 30 godina; pomijenio je nekoliko zanimanja (akrobat, gimnastičar, servir, vatrogasac…); uslužan je i uvijek spreman pomoći; plavih očiju, rumenog lica, širokih ramena, krupnog stasa i smeđe kose; iskren, ali i šaljiv čovjek; odan Foggu i čini sve kako bi mu pomogao, a ipak u nekim slučajevima upada u neprilike koje ih odvraćaju od njihova puta; traži život u miru, a onda završi na putovanju oko svijeta; često ne razumije Fogga, ali ga ovaj očara svojom dobrotom.
Aude: parsijska princeza koja je rano ostala bez oca i majke; tada je bila priseljena udati se za starog radžu; skoro biva spaljena na lomači, no Fogg i Passepartout je spase; putuje s Foggom; u početku prema njemu osjeća zahvalnost, ali kasnije ona preraste u ljubav; snažna i staložena žena; ne boji se oluja ni neprilika koje su ih snašle na putu; divi se Foggovoj hrabrosti
Detektiv Fix: traži kradljivca banke i uvjeren je kako je to Fogg; uporan je u svom poslu jer će mu to osigurati nagradu; stalno donosi pogrešne zaključke o Foggu i naravi njegova putovanja; postavlja im prepreke kako bi ih zadržao u Indiji i uhitio; prepreden i lukav; glumi prijatelja Passepartoutu samo kako bi izvukao informacije; nizak i nervozan čovjek; beskrupulozan, misli da je uvijek u pravu
Bilješka o autoru
Jules Verne francuski je pisac romana za djecu i odrasle, te pionir znanstvene-fantastike. U mladosti ga je privlačilo kazalište i napisao je niz operetnih libreta. Zatim su njegovu maštu zaokupila znanstvena otkrića, daleke zemlje, smione plovidbe, istraživački podvizi.
Rodio se 1828. godine u gradu Nantesu (Francuska) u obitelji oca odvjetnika, kojeg Jules nije htio naslijediti u odvjetničkoj kancelariji.
Nakon završetka pravnog studija u Parizu Jules se odlučio posvetiti književnosti. Kao jedanaestogodišnjak se ukrcao na brod koji je trebao isploviti za Indiju, ali ga je otac spriječio. Ljubav prema moru ga je držala i u starijoj dobi.
Jules Verne je u svojim romanima istraživao ne samo more, nego i Mjesec, podzemlje i nestale kontinente. Djelo koje je napisao za mladež ima naslov Neobična putovanja i u sebi sadrži 63 romana znanstveno-fantastičnog i pustolovnog sadržaja. Među njima je i 20.000 milja pod morem.
Prvi roman pod nazivom Pet tjedana u balonu napisao je 1862. godine. Samo godinu dana kasnije izlaze djela: “Od Zemlje do Mjeseca”, “Put u središte Zemlje”, “Avanture kapetana Hanterasa”, “Put oko Mjeseca”…
Umro je kao bogat čovjek 24. ožujka 1905. godine. Najzanimljivije je bilo to što je bio uvjeren da će se prije ili kasnije njegova mašta ostvariti.
Autor: N.B.
Odgovori