Navezak je gramatički pojam koji dolazi kao pokretni samoglasnik, odnosno dolazi na kraj neke riječi, a da pritom ne mijenja njezino značenje. Često se koristi, i to zbog stilske obilježenosti ili zbog toga što se tako lakše izgovara. Može biti obvezan ili neobvezan.
Neobvezan navezak dolazi obično na kraju nekih pridjeva, priloga, zamjenica i prijedloga koji završavaju sa suglasnikom.
Neobvezan navezak može doći u:
- kosim padežima pridjeva
Primjer
lijepog – lijepoga
lijepim – lijepima
- kod nekih priloga
Primjer
kad – kada, nikad – nikada, dosad – dosada
- kod nekih prijedloga
Primjer
uz – uza, nad – nada, k – ka, pod – poda
- kosim padežima zamjenica
Primjer
tvojim – tvojima
tvog – tvoga
Postoje slučajevi kada se navezak mora obvezno pisati, a to su:
- kod prijedloga ispred riječi koja počinje s -k ili -g, a dolazi s prijedlogom -k (ka gradu, ka klupi…)
- ispred -s, -š, -z i -ž (sa sestrom, sa psom…)
- ispred instrumentala -mnom (sa mnom, preda mnom, nada mnom…)
- ispred zamjeničkih enklitika kod oblika -pod, -nad, – niz, -krzo, -pred, -uz, -nuz (nada me, poda te, kroza te…)
- kod prefiksa i to ispred -s. -š, -z i -ž (šiti – sašiti, znati – saznat…)
- na suglasnik koji dolazi ispred same osnove nekih glagola koji počinju suglasničkim skupom (prati – saprati, vreti – uzavreti, gnati – odagnati)
Odgovori