“Mama je kriva za sve”, dječji je roman autora Zorana Pongrašića u kojem su čak i ozbiljne situacije poput otmice opisane na duhovit način. Podijeljen je na 22 kratka poglavlja, od kojih svaki nosi naziv prema nekom događaju opisanom u poglavlju. Na taj način prilagođeno je mlađim čitateljima kako bi im iskustvo čitanja bilo zanimljivije.
Poglavlja prate tri odvojene situacije; prva je Berina situacija dok čeka zaključan u stanu, a opisuje se kako je do toga došlo te kako je pozvao pomoć, zatim Mirelina i Stelina priča koje kreću u akciju spašavanja Bere iz zaključanog stana. Treća je priča dvaju lopova, Ožiljka i Brade, Berinih otmičara koji odlaze u novu krađu.
U nekim dijelovima romana priče se susreću, poput susreta Bere i otmičara ili Bere i sestara, a pri kraju romana svi likovi nalaze se na istom mjestu (u neboderu) i kreće rasplet radnje.
Tema romana je akcija spašavanja Berislava iz stana, a naslov romana se uklapa u priču zbog toga što je Berislav navikao kriviti mamu za sve loše što mu se događa u životu pa je tako mama kriva i za otmicu koja se ne bi dogodila da ga nije poslala u školu u nedjelju.
Na kraju priče Bero nauči da je važno naučiti opraštati bližnjima i cijeniti prijateljstva koja imamo.
Kratak sadržaj
Sve je počelo ovako
Radnja ovog romana započinje jednog zimskog jutra, pet dana prije zimskih praznika. Upoznajemo Berislava, jedanaestogodišnjaka koji je nezadovoljan svime, a najviše time što se majka prema njemu još uvijek ponaša kao prema djetetu i ulazi mu u sobu iako piše da je ulaz zabranjen svima, osobito mami.
Berina mama je slikarica i stalno prolazi nekakve faze. Trenutno je to zelena faza i svi kuhinjski elementi obojeni su u zeleno. Prije su to bile plava faza, kad su sva prozorska stakla bila obojena plavo, ružičasta faza kad je mama htjela ružičastu bebu te ih je slikala po tatinim košuljama i smeđa faza kad ih je tata napustio jer je smatrao da je on u obitelji i mama i tata.
Kada ih je tata napustio, mama se napokon počela brinuti o Beri onako kako treba; neprestano se brinula da ne zakasni u školu ili iz škole, da se dobro obuče i da se ne prehladi, što je Beru živciralo.
Brrrrr!
Na putu do škole Bero je razmišljao o problemima koji ga muče. Još uvijek nije rekao mami za jedinicu koju nije ispravio, a znao je da će se mama ljutiti. Osim toga, na Badnjak se održavao ples, a on nije imao koga pozvati jer nije imao curu.
Bero ne voli školu, ni učenike iz razreda, ali za to ima dobre razloge. Oni ga stalno zafrkavaju zbog svega. Na primjer, zbog načina na koji se odijeva, ali za to je ionako bila kriva mama koja je smatrala da je kupovna odjeća nemaštovita pa je sama šivala odjeću. Bero je smatrao da izgleda kao klaun.
Uz to, zafrkavaju ga zbog prezimena jer otkad je tata otišao, Bero je morao uzeti mamino djevojačko prezime Kohn pa su ga svi u razredu zvali Konj jer je to bilo slično. I za to je mama bila kriva jer dok je tata živio s njima, prezivao se Mažuranić, a to je sasvim normalno prezime. A zafrkavali su ga i zbog toga što nema tatu, kao da je on kriv što ga je tata napustio.
Zadubljen u misli, Bero je stigao pred školu, ali mu je bilo čudno što nigdje nema nikoga.
Servis za kompjutore
Bero je pretražio cijelu školu, ali nigdje nije nikoga pronašao. Pomislio je da su možda svi otišli na izlet, ili da je netko dojavio da je u školi bomba, a možda on još uvijek spava i sve to sanja. Kada je došao do ravnateljeve kancelarije, primijetio je da je netko za Arčijem, novim školskim kompjuterom, koji vodi evidenciju o ocjenama učenika, ali to nije bio ravnatelj. Njegova škola bila je jedna od pet škola u gradu koja je imala novi kompjuter.
Kad se Bero planirao odšuljati, kihnuo je i tako se otkrio. Tip za kompjuterom rekao je da je iz servisa za popravak kompjutera te mu nije bilo jasno što Bero radi nedjeljom u školi. Sad je Beri bilo jasno zašto je škola prazna, a naravno mama je kriva jer ga je poslala u školu kad nije trebalo.
Tip iz servisa imao je ožiljak preko lica i Beri je bio sumnjiv, pogotovo jer je bila nedjelja, ali Ožiljak je rekao da oni rade isključivo nedjeljom i rekao Beri da mu pomogne odnijeti kompjuter do auta.
Ožiljak i Brada
Bero je shvatio da je tip sumnjiv i da nije iz servisa nego da krade kompjuter jer iz škole nisu izašli na glavni izlaz. Kraj škole je čekao parkiran zeleni kombi, a unutra je sjedio tip s bradom. Kad je Bero htio otići kući natjerali su ga da sjedne u kombi. Iako je više puta rekao da želi ići kući, Ožiljak i Brada su ga ignorirali. Bero je bio toliko uplašen da je odlučio da bi sve oprostio mami, samo kad bi se mogao vratiti kući.
Zatočenik
Beru su dovukli u neki nepoznati stan, u kojem nije bilo nikakvog namještaja nego je bio ispunjen informatičkom opremom. Bilo je dovoljno dijelova za četiri kompjutera. Lopovi su provalili baš u škole s novim kompjuterima.
Ožiljak i Brada spremali su se obaviti još jedan poslić te su odlučili Beru ostaviti zaključanog u stanu. Zaključili su da ionako ne bi mogao pobjeći jer se stan nalazi na petnaestom katu.
Sam u kući
Bero se brinuo što će lopovi učiniti s njim te je zaključio da mora pobjeći iz stana prije nego što se oni vrate. Nije mu preostalo ništa nego vikati kroz ključanicu, ali se u zadnji čas predomislio jer je shvatio da muškarci nikad ne vrište i bilo ga je sram. Da bar ima telefon, mogao bi nazvati policiju ili mamu. A onda se sjetio da Arči ima ugrađen telefonski modem.
S obzirom na to da je Bero u školi išao na informatiku, ne zato jer je lud za kompjuterima nego jer tu slobodnu aktivnost nije izabrao nitko iz njegovog razreda, znao se koristiti kompjuterom. Kad se priključio na internet utipkao je jedinu adresu koju je znao, adresu kluba izumrlih ptica neletačica, čiji je bio član, i zatražio pomoć.
Stela i Mirela
U ovom poglavlju upoznajemo blizanke, Stelu i Mirelu. Stela, koja jako voli kompjutere, upravo je bila na internet stranici kluba izumrlih ptica neletačica gdje je postavila pitanje tko je pojeo pticu dodo, ali nitko joj nije odgovarao. Njezina sestra Mirela, koja voli puno jesti, jela je već peti sendvič i žalila se kako će se roditelji ljutiti zbog velikog računa za internet. U tom trenutku na ekranu se pojavila poruka.
Halo, ima li koga?
Na ekranu je pisalo: Halo, ima li koga? Halo, ima li koga? I tako još puno puta. Nakon što su Stela i Mirela odgovorile, Bero je brzinski napisao da su ga ukrali lopovi i da će ga možda baciti kroz prozor, a on ne zna letjeti te da mu treba pomoć. Sestre su bile sumnjičave i mislile su da ih zafrkava.
Sumnja
Bero je ipak uspio sestrama objasniti otprilike gdje se nalazi, iako to sa sigurnošću ni sam nije mogao znati. Znao je da je na petnaestom katu nebodera s pokvarenim liftom i da se s prozora vidi plavi, limeni krov nekakve tvornice. Opisao je i svoje otmičare i njihov kombi, a sestre su mu obećale da će odmah krenuti i sigurno ga pronaći.
Ubrzo je Beru počela mučiti sumnja jer nije mogao biti siguran da se osobe s kojima je razgovarao uopće zovu Stela i Mirela i da imaju 11 i pol godina te da je to možda bila neka tajna služba. Na kraju je zaključio da je mama kriva za sve.
Na stubama
Na petnaestom katu u jednom neboderu nalazile su se Stela i Mirela i prepirale su se koliko je stuba bilo do petnaestog kata. Kako se nikako nisu mogle dogovoriti, odlučile su prekinuti okladu i uputiti se kući. Kad su već bile 11 i pol katova niže sjetile su se da ne mogu ići kući jer nisu obavile ono zbog čega su došle pa su se morale opet penjati na petnaesti kat.
Kad misli odlutaju
Ožiljak i Brada upravo su se vraćali s obavljenog poslića. Prepirali su se jer je to trebao biti zadnji posao, ali tako je bilo i prošli put i pretprošli, ali nikad nije zadnji poslić. Sjetili su se da će zaraditi puno novaca prodajom kompjutera pa su razmišljali o tome što će sve kupiti. Ožiljak želi slikarski atelje, a Brada želi sebe klonirati.
Spasilačka služba
Mirela nije bila sigurna nalaze li se ona i Stela u pravom neboderu, ali Stela ju je razuvjerila. Ona je bila sigurna da je to pravi neboder jer su prošli pokraj tvornice s plavim krovom, a i to je bio jedini neboder u kvartu. Kad su pokucale na vrata stana na petnaestom katu, s druge strane vrata im se javio preplašeni Berislav, a one su najavile da je stigla spasilačka služba.
Imam ideju!
Iako su sestre uspješno pronašle stan prije nego što su se lopovi vratili, Bero još uvijek nije bio spašen jer su vrata bila zaključana. Nitko nije znao što bi učinio, ali nijedna od sestara nije htjela drugoj priznati da nema nikakvu ideju. Na kraju su se u isti tren nečemu dosjetile i smislile plan.
Akcija
Mirela je otišla na ulaz zgrade čuvati stražu ako se lopovi vrate, a Stela je pozvonila na susjedna vrata. Otvorio joj je neki zbunjeni gospodin koji je izgledao kad da se tek probudio. Stela je izmislila priču da je sama kod kuće i da je izašla na tren iz stana, ali su se vrata zaključala i sad se ne može vratiti te da joj treba “šrafciger”.
Vrata stana su otvorena i činilo se da će sve proći bez greške kad je gospodin rekao da nije znao da u tom stanu itko živi. Stela je u trenu smislila priču da su se doselili tek sinoć i da je njezina obitelj jako siromašna i nemaju za namještaj, a kad je gospodin rekao da nije čuo nikakvu buku iz stana, Stela je rekla da je to zato što su joj roditelji gluhonijemi. Gospodin je izrazio želju da upozna Steline roditelje i napokon se vratio u svoj stan.
Na straži
Za to vrijeme, Mirela je pred neboderom čuvala stražu. Bilo je jako hladno pa je pokušavala misliti na lijepe stvari, a i bilo joj je krivo što ona uvijek dobije teži i odgovorniji zadatak.
Tad se pred neboderom zaustavio zeleni kombi, ali napadalo je puno snijega i boja se nije vidjela. Uz to, Mireline su se naočale zamaglile od hladnoće pa nije mogla dobro vidjeti. Kad je obrisala naočale, vidjela je dva čovjeka kojima su ruke bile pune kutija pa im je ponudila pomoć. Nije ni znala da je pomogla lopovima, a kad su se vrata nebodera za njima s treskom zalupila, od udarca je s kombija pao sav snijeg i Mirela je shvatila da su to bili lopovi.
Drugi put po nosu
Dok se Stela vraćala u ‘svoj’ stan, lupila je Beru vratima po nosu pa je on imao poteškoća s pričanjem nakon toga. Upoznao se sa Stelom, a ona je odmah pohvalila njegovu kapu na ‘cofleke’ koju je on mrzio jer je bila neobična i napravila ju je njegova mama. Bero i Stela baš su se spremali otići iz stana i ponijeti ukradeno računalo iz Berine škole, kad se u neboderu oglasila zvonjava. Mirela nije znala na koja bi vrata pozvonila kako bi ih upozorila da dolaze lopovi pa je pozvonila na sva zvona u neboderu.
Muke lopovske struke
Znatiželjni ljudi izlazili su iz svojih stanova kako bi otkrili tko je krivac za buku, a Ožiljak i Brada objašnjavali su da oni s tim nemaju nikakve veze. Uz to Ožiljak je bio bijesan zbog publiciteta, a prvo pravilo lopovske struke glasilo je da te nitko ne smije vidjeti dok radiš. Tad je iz jednog stana izašla neka bakica i održala im predavanje o tome kako nije lijepo zvoniti drugim ako ih ne trebaš. Ožiljak, koji nije imao strpljenja sa starim ljudima, odbrusio joj je i nastavio dalje.
Javni red i mir
Mirela je za to vrijeme još uvijek bila pred neboderom i baš se pojavio policajac koji je rekao da je vidio da je ona zvonila na sva zvona te da će je zbog remećenja javnog reda i mira odvesti u policijsku postaju. Mirela je policajcu pokušala objasniti da se u zgradi nalaze lopovi.
U isto vrijeme Stela i Bero su silazili, a Bero je cijelo vrijeme kukao kako će ga lopovi prepoznati zbog čega mu se Stela rugala jer nema nimalo hrabrosti. Susreli su se s lopovima na stubištu, a Ožiljak je prepoznao kompjuter koji je Bero nosio. Kad su došli do stana i vidjeli da je otvoren i da Bere nema, shvatili su da je to bio baš njihov ukradeni kompjuter i uputili se za Berom i Stelom.
Zavrzlama
Svi su sad bili pred neboderom; Bero koji je nosio Arčija, Mirela i Stela. Pokušavali su policajcu objasniti da nisu oni kradljivci. U tom trenutku, iz nebodera su izašli Ožiljak i Brada, koji su odlučili djecu okriviti da su im ukrali kompjuter za koji su oni dugo štedjeli novce. Nakon toga, došao je i gospodin Šrafciger koji je rekao da su svi oni prevaranti i da ga je Stela natjerala da provali u susjedni stan. Policajcu je bilo dosta svega i odluči ih sve odvesti u postaju.
Sve je dobro što se dobro svrši
Sat vremena kasnije Mirela i Stela su se iz postaje uputile kući. Ljutile su se jedna na drugu, a sve to zbog Bere jer nisu saznale koja mu se od njih dvije više sviđa. Tad ih je sustigao Bero i pozvao ih da se prate kući jer je shvatio da se zaljubio.
Poziv na ples
Putem su razgovarali o svemu što im se taj dan dogodilo i prisjetili su se kako je ravnatelj Berine škole došao u postaju po kompjuter. Rekao je da je sve u redu, samo su izbrisane ocjene iz matematike. Sestre su shvatile da lopovi to nisu mogli učiniti jer ne znaju ništa o kompjuterima te su shvatile da je to učinio Bero.
Bero je skupio hrabrost i pozvao ih na školski ples, na što su obje pristale.
Na kraju…
Kad se Bero vratio kući zatekao je mamu u čistoj bijeloj kuti i pomislio kako je to njezina nova bijela faza. Mama je bila izvan sebe od brige jer je primila poziv iz policije i od ravnatelja, a o svemu je obavijestila i tatu. Rekla je da će ga pozvati na ručak na Badnjak zbog čega je Bero bio sretan, ali je rekao da ne smije zakasniti na ples. Zamolio je mamu da mu do plesa napravi još dvije kape, kako bi ih mogao dati novim prijateljicama.
Vrsta djela: dječji roman
Mjesto radnje: škola, stan u neboderu, policijska postaja
Vrijeme radnje: nedjelja, pet dana prije zimskih praznika
Likovi: Berislav (Bero), Mirela, Stela, mama Branka, tata, Eugen Lopatić (Lopata), Ožiljak, Brada
Analiza likova
Berislav – jedanaestogodišnji dječak koji baš i ne voli školu, ali to je najviše zato što smatra da ga nitko u razredu ne voli. Svi ga zafrkavaju jer se uvijek čudno oblači, jer ima čudno prezime zbog kojeg su ga prozvali Konj i jer nema tatu. Ali on je navikao za sve okrivljavati mamu pa je tako mama kriva i za to što ga je poslala nedjeljom u školu i što su ga lopovi oteli. Dobro se snalazi na kompjuteru pa je mogao pozvati nekoga preko interneta da ga spasi.
Stela i Mirela – sestre blizanke koje kažu da se ne vole, ali postoje trenutci kad jedna drugoj baš i ne smetaju toliko. Stalno se svađaju jer obje uvijek žele biti najbolje. Stela voli biti na kompjuteru i nikad ne želi reći da nešto ne zna kako ne bi ispala manje pametna od svoje sestre. Mirela je jako pametna i uvijek ima sve petice. Obje su hrabre i odvažne jer su odlučile pomoći Berislavu.
Mama Branka – Berina mama, slikarica koja uvijek prolazi nekakve faze: zelenu, ružičastu, plavu, smeđu.. Neobična osoba, koja se počinje o Berislavu zapravo brinuti tek nakon što ih tata napusti. Uvijek je glavni krivac za sve što se Berislavu dogodi, a pogotovo zato što ga svi zafrkavaju, zbog odjeće koju mama sama šiva jer smatra da je kupovna odjeća nemaštovita.
Bilješka o autoru
Zoran Pongrašić je cijenjeni hrvatski pisac rođen 1961. godine u Zagrebu. U glavnom gradu je odrastao i školovao se. Nakon formalnog obrazovanja mogao je odabrati s čim će se baviti.
Nije se zadržao samo na jednom području nego se usmjerio na brojne književne oblike i forme. Pisao je priče, drame, romane i radiodrame. Napisao je scenarije za slikovnice, songove, SF prozu i razne stripove. Ne treba zaboraviti na razglednice s ljetovanja te novogodišnje čestitke.
Najpoznatija djela su: “Gumi-gumi”, “Razgovori s bratom”, “Mama je kriva za sve”, “Sebastijan Nevidljivi”. Neka djela su prevedena na engleski, francuski i portugalski jezik te prilagođena na srpski.
Za svoj je rad nagrađen nagradom Grigor Vitez za roman “Mama je kriva za sve”, a nagradom SFERA za svoju SF priču “Dijagonala”.
Zoran Pongrašić je jedan osnivača skupine “Kost i koža”. Član je Hrvatskog društva pisaca, Umjetničke organizacije Autorska kuća te Hrvatskog društva dramskih umjetnika.
Autor: A.P.
Odgovori