Ljepotica iz usnule šume obrađena lektira Charles Perraulta. Lektira sadrži detaljan kratak sadržaj, analizu djela, književne elemente, analizu likova i bilješku o piscu, sve potrebno za kvalitetnu obradu i aktivno sudjelovanje u nastavi.
Cijelu priču Ljepotica iz usnule šume pročitajte ovdje >>
Charles Perrault jedan je od najpoznatijih pisaca dječjih bajki. Poput braće Grimm, Hansa Christiana Andersena i mnogih drugih svjetski poznatih pisaca bajki, inspiraciju za svoje priče tražio je u narodnoj i usmenoj književnosti. Perrault je mnogim velikim piscima bajki i sam bio uzor. Njegova djela mnogo su puta nanovo prepričana od strane raznih autora, često tako da budu primjerenija djeci, jer Perrault se nije susprezao da u svoja djela unosi i neke poprilično jezive motive. Ipak, do danas su njegove bajke ostale omiljene, ponajviše zbog toga što su slikovite, zanimljive i poučne.
Analiza djela
Pouka većine bajki ovog pisca je da dobro uvijek pobjeđuje zlo. U priči “Ljepotica iz usnule šume” tome je doista tako. Na kraju priče vidimo da nedužna mlada kraljica, poput mnogih glavnih junakinja bajki, nastavi živjeti dugo i sretno sa svojim kraljevićem i dvoje djece. S druge strane, Perrault nam naglašava da će zlo kad tad biti pobijeđeno i završit će neslavno, baš kao što u ovoj bajci zla kraljica na kraju nastrada.
Osim što bajka ima sretan kraj u njoj je opisano mnoštvo događaja koji su snašli nedužnog slugu. Svim silama borio se da zla kraljica ne pojede svoju obitelj, dok mu je hrabra supruga priskočila u pomoć. Zla kraljica se na kraju željela i njega riješiti, ali dolaskom mladog kraljevića nastradala je tako što se sama bacila u bačvu prepunu žaba i otrovnih zmija koje su ju pojele.
Zlu kraljicu je sustigla pravda te je na najgori mogući način izgubila život. Baš onako kako je ona ljudožderski poželjela pojesti svoju snahu, upravo se to dogodilo njoj. Iako je sin žalio za njezinim izgubljenim životom i nije se tome ni u kojem slučaju veselio, znao je da je to jedino ispravno kako bi mogao nastaviti živjeti u miru.
U priči, kao što smo spomenuli, ima mnogo slikovito opisanih, pomalo strašnih motiva koji su simboli zlih stvari koje nas mogu čekati u životu. Koristeći metafore, ove bajke upozoravaju djecu da svijet nije posve nedužno mjesto. Priče ih pripremaju na moguće nedaće koje ih čekaju, ali i uče da sve mogu prevladati svojom dobrotom i poštenjem.
Književni elementi
Vrsta djela: bajka
Mjesto radnje: kraljevstvo, ljetnikovac
Vrijeme radnje: nekada davno
Tema djela: Glad zle kraljice zbog koje je htjela pojesti obitelj svoga sina
Ideja djela: Pohlepa uvijek dođe na naplatu i zbog nje stradamo na najgori način
Kratak sadržaj
Jednom davno živjeli su kralj i kraljica koji nisu mogli imati djece. Posjećivali su liječnike, lječilišta, čak su odlazili na hodočašća kako bi nekim čudom mogli začeti. Bili su neopisivo žalosni, ali ipak, čudo se dogodilo. Kraljica je rodila prekrasnu djevojčicu.
Na dan njezinog krštenja organizirana je velika svečanost, a kume su joj bile vile, njih sedam. Po vilinskom običaju malena princeza dobila je ukupno sedam darova kako bi postigla sva savršenstva na svijetu.
Na dvoru je bilo sve priređeno i ukrašeno za proslavu. Na stolovima se nalazio skupocijeni pribor za jelo izrađen od suhog zlata ukrašen dijamantima i rubinima. Kada su se vile smjestile za stolom ušla je nepozvana gošća. Bila je to stara vila koja je više od pedeset godina boravila u kuli i nikada nije izlazila stoga su svi mislili da je već odavno umrla ili bila začarana.
Kralj je odmah naredio neka se i njoj ponudi mjesto za stolom, no nije dobila skupocijeni pribor za jelo kao i ostale vile. Povodom krštenja je kralj priredio točno sedam kutija za sedam vila pa stara vila nije ni mogla dobiti kutiju. Stara vila je pomislila kako ju svi preziru.
Mlada i dobra vila, koja je sjedila pored stare vile, čula je kako gunđa i pomislila kako bi bilo dobro da se tijekom darivanja princeze sakrije iza zavjese jer tko zna što stara vila smjera. Kada je krenulo darivanje princeze mlada je vila bila posljednja na redu kako bi eventualno mogla popraviti zlo ako ga stara vila učini.
Darivanje princeze je počelo. Najmlađa vila ju je obdarila ljepotom, druga oštroumnošću, treća ljubaznošću, četvrta plesanjem, peta pjevanjem i šesta sviranjem. Došao je red na staru vilu koja je rekla da će se princeza ubosti na vreteno i istog trena umrijeti.
Svi uzvanici su ostali zaprepašteni i nisu se mogli suzdržati od suza. Tog se trena pojavila najmlađa vila koja se skrivala iza zavjese i rekla kako princeza neće umrijeti od uboda nego će samo zaspati na sto godina, a probudit će ju mladi kraljević.
Kralj je osjećao dužnost nešto poduzeti pa je svima naredio da nitko u kraljevstvu ne smije posjedovati vreteno niti smije na njemu presti.
Princeza je napunila šesnaest godina, njezinu roditelji su bili na ljetovanju u jednom ljetnikovcu. Obilazeći posjed provirila je u svaku prostoriju dok nije stigla na vrh kule. Tamo je sjedila starica i prela na preslici. Ona nije čula kraljevu naredbu kada je rekao da nitko u kraljevstvu ne smije presti.
Mlada princeza ju je upitala što to radi, a starica je rekla da prede. Princeza je poželjela pokušati presti, ali zbog svoje hirovitosti se tog časa ubola na iglu i onesvijestila. Starica se uplašila i počela dozivati pomoć. Svi su se odjedanput stvorili u njezinoj sobici ne bi li pomogli starici oživiti mladu princezu. Polijevali su je vodom, masirali sljepoočnice, ali bezuspješno.
Kralj je začuo buku i brzo potrčao stepenicama na kulu. Pomislio je kako su vile predvidjele kako će se princezi dogoditi nesreća i naredio neka ju smjeste u najljepši dio kraljevstva te položi u krevet prepun srebra i zlata. Nalikovala je na anđela. S obzirom da je bila u nesvijesti čulo se lagano disanje pa je kralj bio siguran da će se za sto godina princeza probuditi.
Zapovijedio je da ju nitko ne dira dok spava sve dok ne dođe vrijeme da se probudi. Vila koja ju je spasila time što je rekla da će se probuditi nakon sto godina, a ne umrijeti, boravila je u vilinskom carstvu koji je bio udaljen dvadeset milja od kraljevstva. Kralj ju je želio obavijestiti o nesreći i poslao patuljka neka joj prenese tužnu vijest.
Kada je vila čula što se dogodilo, sjela je u vatrenu kočiju koju su vukli zmajevi i dojurila do kraljevstva. Složila se sa svime što je kralj naredio, ali je pomislila kako će se princeza uplašiti nakon sto godina kada se probudi i shvati kako nema nikoga u kraljevstvu. Kako se to ne bi dogodilo, vila je uzela svoj čarobni štapić i začarala sve sluge u kraljevstvu pa i princezinog psića. Probudit će se kada i princeza te biti njoj na usluzi ako bilo što zatreba.
Kralj i kraljica su izljubili svoju princezu i izričito zahtjevali da se nitko ne približava kuli u kojoj je princeza spavala. Nakon nekog vremena oko kule je izraslo visoko šiblje i trnje toliko da nitko nije ni mogao doći do nje. Mogao se vidjeti samo vrh kule, ali samo izdaleka. Bilo je to zbog vilinih čarolija.
Prošlo je sto godina te je sin kralja koji je u to vrijeme vladao otišao u lov. Bio je zaprepašten toliko visokim raslinjem i učinilo mu se da negdje u daljini vidi vrh kule. Upitao je ostale lovce kakve su to kule pa mu je svaki od njih rekao svoj odgovor. Tako mu je jedan od lovaca rekao da tamo žive vještice, a drugi mu je rekao da su u toj kuli duhovi. Ali ostali lovci su mislili kako u toj kuli živi ljudožder koji lovi malu djecu i jede ih za večeru.
Kraljević nije znao kome vjerovati pa je poslušao jednog seljaka koji mu je rekao da se u kuli nalazi prekrasna princeza i da će ju iz sna probuditi samo onaj kraljević koji joj je suđen.
Kada je kraljević to čuo odlučio se uputiti prema kuli da provjeri postoji li tamo zaista nekakva mlada princeza koja je pritom najljepša na svijetu. Čim je krenuo prema visokom raslinju ukazao mu se puteljak, a sva drveća, šiblje i trnje mu se uklanjalo samo s puta. No, nitko nije mogao poći za njim jer kako bi on koračao drveće se ponovo sklapalo. On je ipak nastavio hodati.
Stigao je do dvorišta pred kulom i imao što vidjeti. Tamo su ležali ljudi koji su izgledali kao mrtvaci ali je odmah primjetio njihova rumena lica i vlažan nos pa je pretpostavio da samo spavaju jer su se pored njih nalazili pehari iz kojih su pili vino.
Nastavio je dalje koračati dvorom, popeo se uz stepenice i vidio stražare koji su glasno hrkali. Sve mu je to bilo čudno, no nije htio odustati. Ušao je u pozlaćenu sobu i napokon ugledao princezu vanzemaljske ljepote. Bio je zadivljen njezinom ljepotom i stao klečati pred njezinim krevetom.
Tog trenutka se princeza probudila jer je čaroliji došao kraj. Zagledala se u kraljevića i izgovorila kako ga je prilično dugo čekala. Kraljević je bio očaran njome i krenuo je zbrkan razgovor koji je potrajao četiri sata. Pretpostavlja se da ju je jedna vila obdarila da sanja samo lijepe snove pa je imala vremena razmisliti što će prvo reći kraljeviću.
Međutim, kada se probudila princeza probudili su se svi ostali u kuli. Odmah su se krenuli baviti svojim poslom i priredili ukusnu večeru. Kraljević je pomogao princezi da ustane iz kreveta. Vidio je na njoj raskošnu haljinu ali nije imao srca reći joj da je takvu nekada nosila njegova baka kako ne bi ispao nepristojan. Bez obzira na to, u toj je haljini princeza izgledala prekrasno.
Večera se održala u dvorani s ogledalima, čule su se violine i flaute, a odmah nakon večere obavilo se vjenačnje u kapelici.
Noć je brzo prošla. Ujutro je kraljević otišao do svog oca koji je bio zabrinut što je toliko dugo bio odsutan. Rekao mu je da je zalutao u šumi i prespavao kod ugljara koji mu je ponudio večeru. Otac mu je povjerovao, ali majka nije. Znala je kako se sigurno zaljubio jer je više puta znao izbivati iz kuće.
Prošle su dvije godine otkako se kraljević oženio te imao s princezom dvoje djece. Majka ga je u par navrata pitala je li zaljubljen, ali on joj se nije usudio odgovoriti jer je ona bila ljudožderskog roda pa su mnogi znali reći kako je sklona ljudožderstvu.
Prošle su još dvije godine. Kraljevićev otac je umro pa je on preuzeo očevo prijestolje. Odmah je svima obzanio lijepu vijest o ženidbi i organizirao doček za mladu princezu i dvoje djece.
Nakon nekog vremena mladi kralj je zaratio s carem. Morao je otići u borbu, a majci kraljici je ostavio da upravlja kraljevstvom uz njegovu ženu i dvoje djece. On je ratovao cijelo ljeto.
Nakon što je kralj otišao u rat, kraljica odluči poslati princezu s dvoje djece u njihov ljetnikovac. Kroz par dana im se i ona pridružila i naredila slugama neka pripremi malenu djevojčicu, svoju unuku, za večeru. Morala je zadovoljiti svoje ljudožderske potrebe. Sluga je bio prestravljen.
Morao je poslušati kraljičinu naredbu i uputio se prema sobi gdje je bila djevojčica. Ona mu je dotrčala u zagrljaj tražeći bombone. Smilovao joj se i otišao zaklati janje kraljici za večeru. Uz to je pripremio odličan sos pa kraljica nije ni primjetila razliku već je bila oduševljena večerom.
On je djevojčicu sakrio kod svoje žene kako bi ju spasio od zle kraljice. No, nakon tjedan dana je kraljica poželjela pojesti i unuka. Sluga ju je mislio prevariti kao i prošli put pa je dječaka odnio kod svoje žene, a kraljici za večeru pripremio kozlića.
Zla kraljica se dosjetila kako bi mogla pojesti i mladu kraljicu pa je slugi naredila neka ju pripremi za večeru s ukusnim umakom. Sluga se u tom trenutku bojao kako neće moći pronaći zamjensku životinju za mladu kraljicu i odluči sve ispričati. Otišao je kod nje u sobu s mačem u ruci, a kraljica je bila spremna umrijeti jer su ionako njezina djeca odavno ubijena. Sluga joj je rekao kako tome nije tako i da su joj djeca na sigurnom. Odveo je i nju kod njegove žene, a kraljici priredio košutu s umakom za večeru.
Zla kraljica je i ovog puta bila zadovoljna večerom i pomislila kako će mladom kralju reći da su njegovu obitelj rastrgali vukovi.
Jedne je večeri zla kraljica šetala kraljevstvom i začula dječji plač. Bio je to njezin unuk koji je učinio nepodopštinu pa se majci ispričavao na tome, a sestrica je vikala jer je za njega tražila oprost od majke. Zla kraljica se razbjesnila te naredila slugama neka kraljicu s djecom te slugu i njegovu ženu bace u bačvu prepunu žaba i otrovnih zmija kako bi ih pojeli. Na sreću, kralj je dojahao u dvorište i zatekao strašan prizor. Ljudožderka se od straha bacila u bačvu, a životinje su je istog časa pojele.
Kralju je bilo žao što je sve moralo tako završiti jer mu je ipak to bila majka, ali je utjehu pronašao u svojoj obitelji.
Analiza likova
Likovi: princeza (mlada kraljica), kraljević, zla kraljica
Princeza (mlada kraljica) – mlada i prekrasna djevojka koja je zbog svoje hirovitosti nastradala. Pomogle su joj dobre vile kako ju stara vila ne bi začarala onako kako je naumila. Uspjela ju je začarati tako što je prespavala sto godina, ali nakon toga ju je mladi kraljević pronašao s kojim je imala dvoje djece. Život joj nije bio idiličan nakon što je kraljević otišao u borbu s carem jer je imala problema sa svekrvom koja ju je htjela pojesti s obzirom na to da je bila iz obitelji ljudoždera. To joj nije uspjelo jer ju je kraljević na vrijeme spasio. Princeza je prikazana kao dobra i poštena, a čak ni u najtežim trenucima nije gubila vjeru u dobrotu i pravednost. Ostala je jednako moralna i kroz dobro i kroz loše razdoblje svog života, pa ju je na kraju zasluženo čekala sreća.
Kraljević – zaljubio se u lijepu princezu čim ju je ugledao u kuli. Uskoro se s njim i oženio, no predostrožnosti radi to nije želio reći svojoj majci ljudožderki. Jednom prilikom je otišao u rat i umalo je ostao bez žene i djece jer se ljudožderka namjerila da će ih pojesti. Srećom, stigao ih je spasiti na vrijeme. Za razliku od svoje majke, Kraljević je bio dobar. Svoju narav naslijedio je od svog oca, a ne od majke ljudožderke. Nije dopustio da loši geni njegove majke i njega pokvare. Vjerovao je u dobrotu i hrabrost. Kraljević je također bio i pravedan, čak i u trenucima kada je to značilo osuditi vlastitu majku na smrt. Unatoč tome što je majku volio, osudio ju je na smrt jer je to jedino bilo pravedno, nakon svega što mu je ona učinila.
Zla kraljica – porijeklom ljudožderka koja je htjela pojesti svoju obitelj, osim njezinog sina zbog kojeg je na kraju umrla jer ga se jako bojala. Bila je toliko zla da je jedva dočekala da on ode u rat kako bi organizirala gozbu i pojela nedužnu princezu. Nije uspjela u svom naumu i sama sebi je oduzela život. Zla kraljica nikako se nije mogla othrvati svojoj gladi, koliko god da je znala da je njezin poriv zao. Spletkama je pokušala udovoljiti svojim tjelesnim željama bez da je razmišljala da će time nauditi najbližima. Svoju sebičnost platila je vlastitim životom.
Bilješka o piscu
Charles Perrault rođen je 12. siječnja 1628. godine u Parizu u Francuskoj u obitelji buržuja kao sedmo dijete Pierre Perraulta i Paquette Le Clerc. Od početka je imao sve uvjete da se školuje u najboljim ustanovama.
Zahvaljujući školovanju koje je imao Charles je na kraju bio visoko obrazovan čovjek koji je tijekom svog života radio puno toga, pa je tako pisao galantna djela o prijateljstvu i ljubavi, rasprave o književnosti. Unatoč svemu do kraja života je ostao najpoznatiji kao autor bajki s kojima su odrasle mnoge generacije.
Priče koje je pisao i u kojima nisu uživala samo djeca, imala su uporište u narodnim pričama. Neke od njih su preuzela braća Grimm, a neka su prenešena usmeno. Charles iza sebe ima nekoliko poznatih djela kao što su “Priče moje majke guske”.
U Pričama moje majke guske nalazile su se priče iz nižih slijeva društva koje je potom Charles prilagodio za čitatelje iz viših slojeva društva. Priče su bile sastavljene od osam bajki i činile su posebnu zbirku. Priče moje majke guske nizu izašle pod njegovim imenom nego pod imenom njegova sina.
Charles Perrault je bio veliki oslonac za sve mlađe generacije jer je u vječnoj borbi između starijih i mlađih zastupao one koji su smatrali kako se treba okrenuti novom načinu pisanja. Stariji su bili uvjereni da je pravi put onaj koji su slijedile generacije prije njih.
Bajke s kojima se proslavio su: “Mačak u čizmama”, “Crvenkapica”, “Pepeljuga” i “Modrobradi”. Prvu bajku “Usnula ljepotica” objavio je 1696. godine.
Umro je 16. svibnja 1703. godine u Parizu.
Autor: L.V.
Odgovori