Lađi

Stara grčka književnost dijeli se na četiri razdoblja: arhajsko, klasično, helenističko i carsko (rimsko) razdoblje. Arhajsko doba traje od 750. do 450. g. pr. Kr., kojemu pripada i Alkejevo stvaralaštvo. Književnost ovog doba je uglavnom usmena, a središnje mjesto u književnim vrstama zauzimaju ep i lirske vrste. Grčka lirika tog vremena pisana je za izvođenje uz pratnju nekog instrumenta (najčešće lire), pa su forma pjesama, sadržaj i opseg prilagođeni njihovoj glazbenoj svrsi.

Pjesnik Alkej rodom je s otoka Lezba i jedan je od glavnih predstavnika monodijske melike (poezije pisane za solo pjevanje uz pratnju lire). Bio je pripadnik aristokratskog sloja društva, a kao vojnik sudjelovao je u raznim političkim sukobima te je neko vrijeme živio i u progonstvu. Stoga su politički motivi, rat, sukobi i borba naroda protiv tirana lajtmotivi i teme Alkejevog pjesništva. Osim ove tematike pisao je i pjesme uz gozbe i pijanke, himne bogovima, ali i ljubavnu liriku.

Pjesma “Lađi” alegorijska je pjesma, koja nastaje u 6. st. pr. Kr., u vrijeme dolaska tiranina Mirsila na vlast u pjesnikovu rodnu Mitilenu. Pjesma je po temi domoljubna, ali ne govori o ljepotama rodnog mjesta, nego o pjesnikovim slutanjama i brigama vezanima uz njegovu propast. Budući da je tiranija društevno stanje u kojemu se svak boji otvoreno usprotiviti vladajućem sloju, Alkej je za kritiku tog stanja odabrao alegoriju, stilsku figuru prenesenog značenja. Na taj način je poslao svoju poruku o stanju u kojem su obični građani sa svih strana pod utjecajem političkog vrha, koji samo gleda na svoje interese i šteti puku, bez straha da će ga netko od vladajućih otvoreno prozvati kao izdajnika.

Alegoriju lađe i mora nalazimo kod mnogih hrvatskih pjesnika – primjerice Marulićeva “plavca”. Kompozicijski govorimo o alkejskoj strofi, koja se sastoji od dva jedanaesterca, jednog deveterca i jednog deseterca. Tradicijski prijenos alkejske strofe u novovjekovnu književnost dugujemo Horaciju, a u hrvatskoj književnosti pokušaje imitacije alkejske strofe nalazimo kod Ignjata Đurđevića, Petra Preradovića ili Ivana Mažuranića.

Alkej – analiza pjesme

“Lađi” je domoljubna pjesma, koja u dvije strofe i jedan završni, izdvojeni stih govori o previranjima unutar države te kako se to odnosi na njene građane. Pjesma je nastala u vrijeme dolaska tiranina Mirsila na vlast u pjesnikov rodni grad Mitilenu, zbog čega je Alkej odabrao upravo alegoriju kao skrivenu kritiku društva i općeg stanja. Motiv lađe označava državu, a more je život kojim ta lađa plovi.

Na temelju prve strofe zaključujemo da vjetri pušu u svim smjerovima (“Ne pojmim pravca burnijem vjetrima”), što je preneseno značenje za državne prevrate i postojanje raznih sukobljenih strana od kojih svaka vuče na svoju stranu. Vjetrovi stvaraju valove, “a mi u sredini”. Slojevitost društva socio-ekonomska je pojava karakteristična do danas, a u pjesmi je izražena snažnim kontrastom između političke elite (koju predstavljaju valovi i vjetrovi koji pušu sa svih strana) i običnih građana (lirski subjekt “mi”). Štoviše, obični građani su predstavljeni kao žrtve državnih poslova, oni su u sredini, i crnim brodom plove morem života.

Problemi i nevolje koji se oko njih događaju, ne čine ih izoliranima, svi se oni nalaze na istoj lađi. Snažni osjećaji domoljublja potaknuli su Alkeja da slikovitim metaforama u drugoj strofi predoči silovitost utjecaja političkih sukoba i ratova na obične ljude, koji nevini stradavaju: “U ljutoj buri stradajuć nevoljno”. Simbol otpora i buntovništva onih koji ne žele takvu sudbinu predstavljaju motivi jedara i užadi. Ali vizualne pjesničke slike propasti i poraza upućuju na uzaludnost ikakvog otpora (“od vode hoće da tone brod”, “jedra sva su razderana”, “ne drži užad”). Pjesma govori o borbi pojedinca za goli život unutar nekog većeg sustava, zbog čega je ton pjesme nabijen jakim emocijama, prikazanima na zoran i slikovit način.

Bilješka o autoru

Alkej (Alcej) bio je grčki liričar i aristokrat. Rođen je oko 630. godine prije Krista na otoku Lezbu. Bio je značajan pjesnik koji je pisao dojmljive ljubavne stihove, ali i jake političke pjesme.

Njegove pjesme raznih tematika, političkih, ratnih, ljubavnih, pjesma počasnica i gozbenih pjesama, pronalazimo u njegovih deset knjiga pjesama, napisanih na eolskom dijalektu. Upravo u vinskim popijevkama i počasnicama, Alkej strastven govori o političkim strujama i okolnostima koje iz toga nastaju. Ljubavne pjesme, s druge strane, pune su mu narodnih motiva, a najčešće su posvećene pjesnikinji Sapfi. Smatra se da je upravo s njom Alkej izmjenjivao pjesme.

Alkej je bio veliki majstor pjevanja, jednako stiha, forme i muzikalnosti pjesama, koje su bile bogate u svojoj metrici. Strofa kojom je pisao, naziva se alkejska strofa, u kojoj je dominantni jampski uzorak. Stanca se u alkejskoj strofi sastoji od četiri stiha, od kojih su prva dva cenzurom podijeljena u dva djela, i to nakon petog sloga. Taj stih sastoji se od dva jedanaesterca, jednog deveterca i jednog deseterca.

Alkej je umro 580 godine prije Krista, također na otoku Lezbu.

Autor: I.D.