Pod književnim pseudonimom Mate Balota krije se Mijo Mirković, književnik je i ekonomist, rođen u istarskom Raklju. Njegovo porijeklo oblikovalo je književni izričaj i teme koje obiluju zavičajnim motivima i socijalnom problematikom. Njegov dijalekt je čakavština na kojoj piše i pjesničku zbirku “Dragi kamen”, objavljenu 1938. godine.
Uz Dragu Gervaisa i Peru Ljubića, Mate Balota profilirao se kao hvalitelj istarskog zavičaja kroz nostalgične prizore djetinjstva, svakodnevice ljudi i folklorne elemente. Kroz živote običnih ljudi pruža uvid u istarsku kulturnu i povijesnu baštinu, ali iznosi i sveopće ljudske vrijednosti i fenomene. Za Balotu je zavičaj inspiracija i temelj njegovog umjetničkog izražavanja.
Zbirka “Dragi kamen” je u trenutku prvog objavljivanja prozvana “najistarskijom knjigom”. Pjesma “Koza” pripada antologijskim pjesmama ove zbirke, jer na surov način oslikavaju siromaštvo, smrt i tešku svakodnevicu istarskog malog čovjeka.
Koza – analiza pjesme
Pjesma “Koza” socijalna je lirska pjesma koja govori o strašnoj tragediji jedne prosječne istarske obitelji s početka 20. stoljeća. Istra je podijeljena politički, što dovodi do loše ekonomske situacije. Mnoge obitelji u to vrijeme žive isključivo od svog rada, baveći se poljoprivredom.
Lirski subjekt u prvom licu (koji nedvojbeno predstavlja samog Balotu i prizore iz njegovog djetinjstva) nalazi se u gradu, vjerojatno radi školovanja. Majka, sestrica i baka žive na selu i prehranjuju i njega i sebe. Obiteljska tragedija koja ih je zadesila je smrt koze, koja ih je prehranjivala. “Četiri ure je mati hodila” kako bi sinu javila tužnu vijest. Neimaština koja ih je zadesila progovara tiho i duboko kroz tugu koju svi osjećaju: “Hiža prez žita, prez muke, prez šolda/ i krepana koza”. Kako nešto tako banalno kao što je jedna životinja može toliko značiti ljudima? Ovakvim sadržajem pjesme ocrtan je surovi život istarskog sela. Socijalni problemi koji su naglašeni su razlika između sela i grada, skupo školovanje mladih ljudi, ali i nešto što je zadalo najokrutniju notu pjesmi: dijete sada mora raditi da bi prehranilo obitelj. Lirski subjekt je onaj koji sve to proživljava i ne buni se, jer zna da je sad vrijeme da on nešto poduzme. Ali postavlja si retoričko pitanje koje nosi strašnu socijalnu poruku: “Ma kako se moru tolike duše prihraniti/ od plaće jenega diteta u gradu.”
Motivi smrti, gladi, muke, napornog i dugotrajnog rada izazivaju emotivne reakcije u čitatelju i poistovjećivanje s patnjom maloga čovjeka. Osim kontrasta sela i grada, pjesma je zasnovana na kontrastu između malog i “velikog čovjeka”. Zato se u posljednjoj strofi pjesnik poziva na povijesno-politička zbivanja koja su dovela do lošeg ekonomskog stanja: “Ma daleki cesar austrijski/ I veliki car od Jermanije/ nisu ni slutiti mogli/ ča misli jedan mali čovik,/ ki cilu noć proplače za kozon.” Pjesnik za sve nedaće koje je proživio okrivljava strane vladare, koji ne mare za obične, male ljude koji jedva preživljavaju. Dječji plač trebao bi izazvati sažaljenje, ali dati pjesmi i još veću dozu humanosti.
Pjesma se sastoji od jedne tercine i pet katrena, pisanih slobodnim stihom. Stilske figure prisutne u pjesmi uglavnom naglašavaju sadržaj pjesme. Hiperbola (“pedeset miljari koraki”, “tolike duše”) ukazuje na veličinu obiteljske tragedije, ali i na njenu banalnost, koja je nažalost njihova surova stvarnost. Pjesnik se služi i opkoračenjem (“pedeset miljari koraka je učinila/ na tašte”) onda kad želi naglasiti pojedine misli. Metafora “i dela u ognju” govori o djetetovom doživljaju tragedije kao pakla kroz koji svi prolaze, a posebno ono, jer sada svi o njemu ovise.
Poruka koju pjesma donosi je da ima ljudi kojima ono naše “malo” znači “sve”. Trebamo znati cijeniti sve što imamo, pa tako i svoju obitelj, uz koju moramo biti još više kada nam nesreća dođe na vrata.
Bilješka o autoru
Mate Balota rođen je u Raklju 1898. godine kao Mijo Mirković. Bio je hrvatski akademik, književnik, ekonomist, sveučilišni profesor. Bavio se publicistikom i poezijom.
Svoj rad započeo je kao đak u pazinskom listu Nada, gdje se služio raznim pseudonimima. Svoje prve pjesme napisao je u dobi od devet godina. Većina Balotinih pjesama govori o teškom životu ribara i mornara.
Iznimno plodno razdoblje njegova stvaralaštva bilo je 1930-ih. Tada je intenzivno proučavao život i djelo M. Vlačića Ilirika (Flacius, 1938; Matija Vlačić, 1957; Matija Vlačić Ilirik, 1960).
Napisao je mnogobrojna djela: Dragi kamen, Tijesna zemlja, Stara pazinska gimnazija, Puna je Pula, itd. Posmrtno mu je objavljena monografska cjelina – između znanstvenog diskursa i umjetničkog teksta – Matija Vlačić-Ilirik I-II (1980).
Umro je u Zagrebu 17. veljače, 1963. godine.
Autor: I.D.
Odgovori