Jednačenje po mjestu tvorbe predstavlja glasovnu promjenu, kada se dva glasa nađu po mjestu tvorbe i kada dođe do jednačenje tako da se prvi zamijeni uz pomoć parnjaka koji je po načinu tvorbe jednak drugome.
Hrvatski jezik je fonološki, a što znači da se jednačenje vrši u pisanju i govoru.
Jednače se šumnici z, s i h te zvonačnik n. Do jednačenja suglasnika dolazi kada se ispred palatala ž, š, ć, č, dž, đ, nj i lj nađu suglasnici s i z. Oni se tada pretvaraju u najsličnije palatalne suglasnike s i ž.
Voziti – vožnja
Nositi – nošnja
Misao – mišlju
Grozd – grožđe
Do jednačenja može doći i tijekom pretvaranja h u š. Jednačenje se događa i onda kada se jedrenik h nađe ispred suglasnika č i ć, u tom slučaju prelazi u suglasnik š.
Trbuh – trbuščić
Orah – oraščić
Jednačenje po mjestu tvorbe uključuje i pretvorbu n u m. Događa se u situacijama kada se nosnik n nađe ispred usnenika b i p. Tada prelazi u usnenik m.
Prehrana – prehrambeni
Stan – stambeni
Kod jednačenje prema mjestu tvorbe može doći i do odstupanja, pa se tako s i z neće pretvoriti u š i ž, ako se nađu u složenici koja je završetak prefiksa poput: raznježiti, sljubiti.
Suglasnik n ne mora prijeći u m ako se uz pomoć njega završava prvi dio složenice, a drugi dio počinje usnenim suglasnikom poput: jedanput, maskenbal.
Odgovori