Fahrenheit 451 obrađena lektira Raya Bradburyja. Lektira sadrži detaljan kratak sadržaj, analizu djela, književne elemente, analizu likova i bilješku o piscu, sve potrebno za kvalitetnu obradu i aktivno sudjelovanje u nastavi.
Analiza djela
Fahrenheit 451 je roman američkog pisca Raya Bradburyja, objavljen 1953. godine.
Smatra se jednim od najvažnijih distopijskih romana 20. stoljeća jer kroz priču o vatrogascu Guyu Montagu prikazuje društvo u kojem su knjige zabranjene, a kritičko mišljenje i razgovor potisnuti površnom zabavom i medijima.
Bradbury opisuje svijet u kojem je glavno pravilo spaljivanje knjiga, a vatrogasci, umjesto da gase požare, pale kuće i biblioteke.
Inspiraciju za roman Bradbury je pronašao u porastu televizije i strahu da će ljudi izgubiti interes za čitanje i razmišljanje, ali i u povijesnim primjerima cenzure i spaljivanja knjiga.
Roman je podijeljen u 3 dijela: Ognjište i daždevnjak, Sito i pijesak i Jarko gorenje. Prati Montagovo unutarnje putovanje od poslušnog vatrogasca do čovjeka koji shvaća važnost znanja i odlučuje ga čuvati.
Priča je ispripovijedana u trećem licu, ali blisko Montagovoj perspektivi, tako da čitatelj osjeća njegove sumnje, strahove i preobražaje. Jezik je metaforičan, pun slika vatre, dima i buke, koje simboliziraju stanje društva.
Bradbury roman gradi kroz kontrast: s jedne strane svijet površne zabave, televizijskih “zidova” i pasivnih ljudi, a s druge strane knjige, tišina i razgovori koji nude smisao i dublje razumijevanje života.
Jedno od najpoznatijih djela koja se uspoređuju s Bradburyjevim romanom je 1984. Georgea Orwella. Dok Orwell prikazuje totalitarnu državu koja nadzire svaki potez svojih građana, Bradbury prikazuje društvo koje se samo odreklo knjiga i kritičkog mišljenja, podvrgnuto zabavi i autocenzuri.
Sličnosti se mogu pronaći i u romanu Vrli novi svijet Aldousa Huxleyja, u kojem je društvo “umireno” hedonizmom i stalnim podražajima. Kao i kod Bradburyja, ljudi se odriču slobode razmišljanja u zamjenu za prividnu sreću i sigurnost.
Bradburyjevo djelo može se povezati i sa Zamjatinovim romanom Mi, jednim od prvih distopijskih romana, gdje su ljudi lišeni individualnosti i žive u strogom kolektivnom sustavu.
U hrvatskoj književnosti određene sličnosti možemo pronaći u djelima Ive Andrića, primjerice u romanu Na Drini ćuprija. Iako se radi o povijesnom romanu, zajednički im je naglasak na povezanosti pojedinca i šire zajednice te na ulozi tradicije i znanja koje se prenosi kroz generacije.
Video lektira
Književni elementi
Književni rod: epika
Književna vrsta: roman, distopijski roman
Vrijeme radnje: bliska budućnost (nije točno određena), u vremenu kada društvo provodi cenzuru i nalazi se pred ratom
Mjesto radnje: nedefinirani američki grad i okolica (šuma i rijeka izvan grada)
Tema: priča o vatrogascu koji spaljuje knjige, ali otkriva njihovu vrijednost i odlučuje se boriti za očuvanje znanja
Ideja: znanje i slobodno mišljenje nužni su za ljudsku slobodu; bez njih društvo postaje površno i podložno manipulaciji; knjige se mogu uništiti, ali njihova se snaga čuva u ljudima koji ih pamte i prenose dalje
Kratak sadržaj
Dio I: Ognjište i daždevnjak
Guy Montag bio je vatrogasac. Na kacigi je nosio broj 451, a na rukavu oznaku daždevnjaka.
Kada bi navukao crnu uniformu, zategnuo remen i uzeo u ruke bacač plamena, osjetio bi zadovoljstvo.
U ovom svijetu vatrogasci nisu gasili požare, nego ih podmetali. Njihov posao bio je pronaći knjige i spaliti ih.
Montag je volio svoj posao. Uživalo bi gledati kako plamen guta papir, kako se slova pretvaraju u pepeo i nestaju. Osjećao je da radi nešto ispravno, nešto što društvo od njega traži.
Jedne večeri, vraćajući se kući nakon što je spalio jednu kuću punu knjiga, na ulici susretne mladu djevojku. Ona mu se predstavi: Clarisse McClellan.
Bila je sitna, imala svijetle oči koje su sjajile u mraku i ponašala se drukčije od svih koje je Montag poznavao.
Umjesto da ga samo pozdravi, Clarisse mu postavlja pitanja. Pita ga voli li svoj posao. Montag, naviknut na rutinu, odgovara da voli. A onda postavlja drugo pitanje – „Jeste li sretni?“
Montag se smete. Odmah kaže „da“, ali čim ostane sam, u njemu se javi nemir. Nikad se to nije pitao.
Sljedećih dana Montag sve češće susreće Clarisse. Ona ga začuđuje svojim ponašanjem. Umjesto da stalno gleda televizijske emisije kao ostali, ona šeće, promatra lišće i kišu, skuplja cvijeće i postavlja pitanja.
Priča mu kako njezina obitelj navečer sjedi zajedno i razgovara, dok u drugim kućama svi bulje u ekrane. Govori mu da u školi svi samo pamte činjenice i trče na sport, a ona bi radije šetala i razgovarala.
Montag se navikava na njezino društvo i počinje je očekivati na putu kući. Svaka njezina riječ tjera ga da se zapita o sebi i svijetu u kojem živi.
Jedne večeri, nakon susreta s Clarisse, Montag ulazi u kuću i zatiče prizor koji ga prestravi. Njegova žena Mildred leži na krevetu, bez svijesti. Na podu je prazna bočica tableta za spavanje.
Montag shvaća da se predozirala. U panici zove hitnu pomoć. Dolaze dva tehničara s čudnim strojevima. Jedan stroj ispumpava tablete iz želuca, drugi mijenja krv u tijelu. Montag očekuje liječnika, ali oni mu hladno kažu da ovakvih slučajeva imaju svake noći desetke. Sve obave rutinski i odlaze.
Montag ostaje sam kraj kreveta, osjećajući prazninu i strah.
Kada se Mildred probudi sljedećeg jutra, ponaša se kao da se ništa nije dogodilo. Ne sjeća se predoziranja. Kada joj muž kaže što se zbilo, ona mu ne vjeruje.
Ponaša se ravnodušno i odmah se vraća televiziji. Za nju je život u emisijama na zidnim ekranima stvarniji od onog izvan njih. Ona ih naziva „obitelj“.
Montag je sve uznemireniji. Na poslu, i dalje sudjeluje u spaljivanju knjiga. Vatrogasci dobivaju dojave od susjeda i upadaju u kuće. Kada pronađu knjige, bacaju ih u vatru.
Montag nosi kacigu, drži bacač i gleda kako sve nestaje. Ali u njemu raste sumnja.
Kapetan Beatty, njegov šef, zna da Montag počinje postavljati pitanja. Često drži govore o tome zašto su knjige zabranjene. Kaže da su knjige pune različitih mišljenja i proturječnosti, da zbunjuju ljude i čine ih nesretnima. Najbolje je da svi misle isto, kaže Beatty, tada će biti mir i sreća.
Montag šuti i sluša, ali riječi ga sve manje uvjeravaju.
U danima koji slijede, Montag primjećuje da Clarisse sve češće promatra svijet na način koji ga zbunjuje. Ona se pita zašto se ljudi nikad ne zaustavljaju, zašto stalno jure. Priča mu da voli promatrati kišu, gledati ptice, a to nikoga drugog ne zanima.
Montag je zatečen tim mislima. Počinje uspoređivati Clarisse i svoju ženu Mildred. Jedna mu otvara oči, druga je potpuno izgubljena u televizijskom svijetu.
Jedne noći vatrogasci dobiju dojavu i odlaze na adresu jedne starice. Kada upadnu u kuću, pronađu ogromnu zbirku knjiga. Počinju ih iznositi i slagati u hrpe.
Montag očekuje da će starica izaći i prepustiti kuću vatri. No ona odbija otići. Drži šibicu u ruci i govori da neće živjeti bez svojih knjiga.
Vatrogasci se povlače van, a ona sama pali šibicu. Kuća eksplodira u plamenu, a starica ostaje unutra, umirući s knjigama.
Montag je šokiran tim prizorom. Cijelo vrijeme ga progoni pitanje: zašto bi netko radije umro nego živio bez knjiga? Ako su knjige besmislene, kako to da vrijede toliko?
Taj događaj ga duboko potrese. Kada se vrati kući, ne može spavati. Misli o starici i o Clarisse. Počinje osjećati gađenje prema svom poslu i prema vatrogasnoj kacigi.
Te noći, u trenutku slabosti, Montag krišom iz požara spašava jednu knjigu – Bibliju. Znao je da to nije prva; godinama je potajno uzimao primjerke iz požara i skrivao ih u ventilaciji, ali ova je bila prva koju je namjeravao doista pročitati.
Sljedećih dana osjeća kako se u njemu sve mijenja. Više ne uživa u poslu. Pita se zašto radi ono što radi.
Pokušava razgovarati s Mildred, ali ona reagira hladno i ravnodušno. Kada je pita bi li je pogodilo da on umre, ona se zbunjeno smije, izbjegava odgovor i brzo se vraća televizijskim emisijama, kao da je stvarni život uopće ne zanima.
Uskoro primjećuje da Clarisse više ne susreće na ulici. Pitajući Mildred zna li što se dogodilo, ona mu ravnodušno kaže da je čula da je Clarisse poginula u prometnoj nesreći.
Montag je shrvan. Mildred ne pokazuje nikakvu emociju. Montag osjeća da je izgubio jedinu osobu koja mu je otvarala oči.
U očaju odlučuje da neće ići na posao. Leži u krevetu i kaže Mildred da je bolestan. Osjeća mučninu, zbunjenost i strah.
Tada se pojavljuje kapetan Beatty. Ulazi u Montagovu kuću. Sjeda i počinje pričati dugu priču o povijesti zabrane knjiga.
Objašnjava da su ljudi sami tražili da se knjige uklone, jer su ih smatrali uvredljivima i opasnima. Kaže da je svijet postao miran tek kada su nestale sve razlike u mišljenjima.
Beatty cijelo vrijeme citira knjige, pokazujući da ih poznaje. Montag ga sluša, ali u sebi osjeća još veći nemir. Beatty na kraju govori da, ako Montag ima knjige, mora ih predati i spaliti.
Nakon što Beatty ode, Montag je očajan. Izvlači sve knjige koje je godinama potajno skupljao s mjesta požara i pokazuje ih Mildred.
Ona blijeda i uplašena traži da ih odmah spali, ali on odbija. Sjeda na pod, otvara prvu knjigu i počinje čitati naglas. Riječi mu bježe pred očima.
Mildred gunđa da ništa ne razumije i povlači se prema televizijskom zidu, govoreći da će ih knjige upropastiti. Montag nastavlja listati stranice, očajnički tražeći smisao.
Dio II: Sito i pijesak
Montag je ostao sam s hrpom knjiga. Čitao je, ali ništa nije razumio. Riječi su mu klizile pred očima, a značenja su mu izmicala. Osjećao se izgubljeno, kao dijete koje tek uči govoriti.
Pokušao je naglas ponavljati rečenice, ali svaka mu je zvučala prazno i hladno. Shvatio je da mu treba netko tko zna, netko tko ga može uputiti.
Tada se sjetio starijeg čovjeka kojeg je nekada davno sreo u parku. Profesor književnosti u mirovini, ime mu je bilo Faber. Montag mu je prišao i pokušao započeti razgovor. Faber je bio nervozan, ali ipak mu je rekao nekoliko rečenica o ljepoti knjiga.
Montag se sjetio papirića na kojem mu je Faber u strahu napisao svoju adresu. Tada to nije značilo ništa, ali sada je shvatio da mu je to možda jedina nada.
Osjetio je da mora potražiti tog čovjeka, jer jedino on može objasniti ono što Montag sam nije mogao razumjeti.
Dok je razmišljao o Faberu, Mildred je uzela telefon i počela brbljati s prijateljicama. Dogovarala se oko emisija koje će gledati.
Montag je vidio koliko je udaljena od njega. Između njih nije bilo ničega osim tišine i straha. On joj je pokušao objasniti da ne može nastaviti živjeti u laži, ali ona je odmahivala glavom.
Montag je odlučio otići do Fabera. Uzeo je knjigu – Bibliju – i pošao iz kuće. Hodao je ulicama dok je nebo bilo sivo, a u daljini su se čuli preleti bombardera.
Rat je bio sve bliže, ali ljudi u gradu o tome nisu govorili. Samo su gledali televizijske zidove i čekali nove emisije.
Kada je stigao do Faberove kuće, Montag je kucao dugo, dok mu starac napokon nije otvorio vrata. Faber je bio uplašen, mislio je da ga Montag želi uhititi.
Montag je izvadio Bibliju i pokazao mu je. „Trebam vašu pomoć“, rekao je. Faber ga je pustio unutra.
U sobi je vladao miris papira i starog namještaja. Faber je sjedio ukočeno, promatrajući knjigu u Montagovim rukama. Montag je priznao da je očajan, da ne zna što da radi i da osjeća da mu život nema smisla. Rekao je da zna da knjige nose nešto važno, ali da ne zna kako to pronaći.
Faber ga je slušao i onda mu rekao da knjige same po sebi nisu čudo, već ono što nose u sebi – misli, iskustva, ideje. Ljudi su izgubili želju da razmišljaju, rekao je, i zato su knjige nestale.
Montag je molio Fabera da mu pomogne. U početku, profesor je bio preplašen i odbijao se upletati. No Montag je bio uporan. Čak je uzeo Bibliju i počeo prijetiti da će je uništiti ako mu Faber ne objasni što u njoj piše. Faber ga je preklinjavao da to ne čini i na kraju pristao.
Tada su počeli razgovarati o planu. Montag je rekao da želi srušiti sustav vatrogasaca. Faber mu je objasnio da to nije lako.
Predložio je da pronađu tiskara i da počnu umnožavati knjige, a zatim ih podmeću u kuće vatrogasaca. Ako bi se kod njih našle knjige, sustav bi postao nevjerodostojan i počeo bi pucati iznutra. Montag se oduševio tom idejom.
Faber je zatim izvadio mali uređaj. Bio je to komunikator, „zelena kuglica“ – sićušna slušalica koja se stavljala u uho. Kroz nju je mogao čuti što se događa oko Montaga i šaptom mu davati savjete. Montag ga je stavio u uho i osjetio olakšanje, kao da više nije sam u svojoj borbi.
Vraćajući se kući, Montag je razmišljao o planu.
Kada je ušao u kuću, Mildred ga je dočekala s dvije prijateljice. Sjedile su pred televizijom i pričale o trivijalnim stvarima. Spominjale su svoje muževe, koje jedva da viđaju, i djecu, za koju su otvoreno rekle da im idu na živce. Jedna od njih je govorila da rat ionako nije važan i da se neće dogoditi ništa loše.
Montag ih je slušao i osjećao bijes.
U jednom trenutku nije više mogao izdržati. Donio je knjigu i počeo čitati poeziju naglas. Žene su se u početku smijale, a onda postale nelagodne. Jedna od njih počela je plakati, druga ga vrijeđati, a treća je ljutito ustala.
Mildred je pokušala situaciju prikazati kao šalu, govoreći da Montag samo pokazuje koliko su knjige glupe. Žene su otišle, uvrijeđene i prestravljene. Montag je znao da će ga prijaviti vlastima.
Sljedećeg jutra otišao je na posao. Kapetan Beatty ga je čekao. Počeo je govoriti niz rečenica i citata iz knjiga, ismijavajući Montaga. Montag je šutio, dok mu je Faber šaptao kroz komunikator da ostane miran.
Beatty ga je provocirao, govorio mu da knjige nemaju smisla i da su opasne. Montag je osjećao kako ga strah steže.
Odjednom je stigao poziv. Vatrogasna ekipa je dobila dojavu. Svi su sjeli u vatrogasno vozilo i krenuli. Beatty je vozio, cijelo vrijeme govoreći i gledajući Montaga s osmijehom. Montag je bio na rubu snage.
Kada je vozilo stalo, Montag je podigao pogled. Stajali su pred njegovom kućom. Osjetio je kako mu srce pada. Beatty je izašao prvi, a zatim i ostali vatrogasci.
Mildred je izašla na ulicu s kovčegom u rukama. Nije ga pogledala, samo je prošla pokraj njega i nestala niz cestu. Montag je shvatio da ga je izdala.
Beatty mu je rekao da sam mora zapaliti kuću. To je jedini način da se „očisti“. Montag je uzeo bacač plamena. Pogledao je zidove, police i knjige koje je skrivao. Sve što je čuvao i nadao se da će razumjeti, sada je moralo nestati.
Pritisnuo je okidač. Plamen je provalio iz cijevi i progutao sve pred sobom.
Dio III: Jarko gorenje
Dok je gledao kako mu kuća nestaje u pepelu, Beatty je stajao pored njega i nastavio ga provocirati. Izgovarao je citate, vrijeđao ga, prijetio mu.
Rekao mu je da zna za komunikator u njegovom uhu i da će pronaći čovjeka koji mu pomaže. Montag je znao da je Faber u opasnosti.
U trenutku očaja okrenuo je bacač plamena prema Beattyju. Kapetan se nije pomaknuo, samo se cinično smješkao.
Montag je pritisnuo okidač. Plamen ga je progutao. Beatty je pao i ostao ležati u vatri.
Vatrogasci su stajali u šoku. U tom trenutku robotski pas skočio je na Montaga. Ubo ga je iglom u nogu i ubrizgao djelomičnu dozu anestetika.
Noga mu je utrnula, ali uspio je okrenuti bacač plamena i uništiti psa. Znao je da je sada postao neprijatelj države i da ga čeka potjera.
Montag je stajao pored zgarišta svoje kuće. Beatty je ležao mrtav u vatri, robotski pas uništen, a vatrogasci oko njega u šoku. Znao je da nema vremena za oklijevanje.
Uzeo je preostale knjige koje je uspio zgrabiti i počeo bježati. Noga mu je bila teška i ukočena zbog anestetika koji mu je ubrizgao pas, ali adrenalin ga je tjerao naprijed.
Ulica je bila tiha samo nekoliko sekundi. Onda je odjeknula sirena. Potjera je počela. Helikopteri su poletjeli, a reflektori su proparali noć.
Montag je znao da ga traže i da cijela zemlja gleda prijenos na televiziji. Njegovo lice, njegovo ime – svi su sada znali da je on vatrogasac koji je ubio kapetana Beattyja i pobjegao.
Montag je potrčao prema prvom dvorištu koje je ugledao. To je bila kuća njegovog susjeda, običnog čovjeka koji je uvijek promatrao sumnjičavo.
Montag je ušao u vrt, iskopao malu rupu i brzo sakrio nekoliko knjiga. Znao je da će policija pregledati njegov dom i okolinu. Kada kod susjeda pronađu knjige, nadao se da će to skrenuti njihovu pažnju i kupiti mu malo vremena.
Zatim je krenuo dalje, držeći se sjenki i izbjegavajući reflektore. Našao je javnu govornicu i nazvao vatrogasnu stanicu. Glasno i jasno prijavio je da njegov susjed skriva knjige. Potom je spustio slušalicu i nastavio dalje. U grudima mu je srce tuklo kao bubanj.
Na ulici je primijetio automobil koji juri. Činilo mu se kao da ga voze mladi ljudi, glasno se smijući, želeći ga pregaziti iz zabave.
Montag je skočio u jarak i automobil je projurio pored njega. Kada je ustao, koljena su mu drhtala. Znao je da je samo sreća odlučila da još uvijek stoji živ.
Potjera je bila svuda. Na televizijskim zidovima emitirao se prijenos iz helikoptera. Kamere su pokazivale svaku ulicu, svaki pokret. Ljudi u gradu sjedili su pred ekranima i pratili lov.
Policija je pozvala sve građane da izađu na pragove svojih kuća i u isto vrijeme pogledaju van. Ako netko ugleda Montaga, odmah treba dojaviti.
Montag je znao da mora nestati iz grada. Sjetio se Faberovih uputa: „Dođi do rijeke. Prati je. Ona će te odvesti do sigurnosti.“
Skrenuo je prema Faberovoj kući. Putem je pokušavao ostati neprimijećen. Kad je napokon stigao, kucao je tiho. Vrata su se otvorila i Faber ga je pustio unutra.
U kući je vladala napeta tišina. Faber je izgledao kao da je očekivao najgore. Montag mu je brzo rekao što se dogodilo: spalio je vlastitu kuću, ubio Beattyja, uništio psa i sada ga traži cijeli grad.
Faber je zadrhtao. „Moraš odmah otići“, rekao je. „Sada si meta broj jedan.“
Montag mu je dao Bibliju – rekavši da je to najvrjednija stvar koju posjeduje i da je želi sačuvati. Faber je klimnuo glavom i pažljivo je spremio.
Potom mu je dao stare odjevne predmete, svoje vlastite, i rekao mu da ih obuče. Savjetovao mu je da se opere alkoholom i time prikrije miris, jer robotski pas može pratiti tragove.
Montag je skinuo svoju uniformu i obukao Faberovu staru odjeću.
Prije nego što je krenuo, Faber mu je dao upute da ide prema rijeci i neka prati vodu dok ne dođe do željezničke pruge. Tamo bi mogao naići na ljude poput njega, ljude koji čuvaju knjige. „Ne znam što ćeš pronaći, ali izvan grada možda još ima nade“, rekao je Faber.
Montag ga je zahvalno zagrlio. Obojica su znali da se možda nikada više neće vidjeti. „Kada se sve sruši, možda ćemo se opet naći“, rekao je Montag. Faber je kimnuo. Montag je zatim izašao u noć.
Na ulicama su sirene i dalje zavijale. Helikopteri su kružili iznad, a reflektori pretraživali svaku uličicu. Montag je znao da ga televizija prikazuje kao zvijer koju treba uloviti. Ljudi su sjedili u svojim domovima, navijali i čekali trenutak kada će ga uhvatiti.
Krenuo je prema rijeci, trčeći kroz sjenke. Robotski pas bio je pušten ponovo. Montag ga je mogao gotovo osjetiti kako ga slijedi. U glavi mu je tutnjalo: „Moraš doći do vode.“
Kad je napokon stigao do rijeke, Montag se osvrnuo. Znao je da je na rubu. Ušao je u hladnu vodu i pustio da ga struja odnese.
Alkoholom natopljena odjeća i Faberov miris trebali su zbuniti psa. Voda ga je nosila daleko od grada, a za sobom je ostavljao zavijanje sirena, zujanje helikoptera i bijesnu potragu.
Ležao je u vodi, gledajući nebo puno zvijezda. Osjećao je kako ga voda ispire od prašine, dima i straha. Dok ga je rijeka nosila, Montag je imao osjećaj da se ponovno rađa.
Na televizijskim zidovima njegovo lice još je bilo prikazano, ljudi su pratili svaki trenutak, ali on je znao da ih voda sada vara, jer nitko ne može pred kamerama pokazati kamo je otišao.
Nakon dugog plutanja, rijeka ga je izbacila na obalu. Montag je izišao iz vode, mokar i iscrpljen. Osluškivao je tišinu.
Nije bilo više helikoptera ni pasa, samo šum šume i miris zemlje. Bio je izvan grada, u svijetu koji mu je bio stran. Sjedio je na obali i upijao zvukove cvrčaka i šuštanje lišća. Sve mu je to bilo novo, jer u gradu nikada nije čuo ništa osim buke automobila i zvukova televizijskih zidova.
Polako je krenuo kroz šumu. Hodao je oprezno, ne znajući što će pronaći. Svjetlost vatre u daljini privukla mu je pogled. Srce mu je poskočilo, jer vatra je za njega uvijek značila uništenje.
No dok se približavao, shvatio je da to nije vatra koja spaljuje – to je bila logorska vatra koja grije.
Oko nje je sjedila skupina muškaraca. Montag je zastao, ali oni su ga pozvali da priđe. Nisu izgledali iznenađeno. Kao da su ga očekivali. Jedan od njih, stariji čovjek, predstavio se kao Granger. Montag je oprezno sjeo.
Granger i njegovi ljudi bili su izbjeglice, intelektualci i obični građani koji su pobjegli iz gradova kako bi sačuvali knjige. Oni više nisu imali knjige na papiru, jer su bile spaljene. Umjesto toga, svaki od njih naučio je napamet jedno ili više djela. Postali su „žive knjige“.
Granger je objasnio da su godinama razvijali sustav u kojem su djela književnosti, filozofije i religije postajala dio ljudi. Kada bi došlo vrijeme, oni bi ih prenijeli dalje, usmeno. Tako znanje nikada ne bi nestalo.
Montag ih je slušao i osjećao kako mu srce miruje prvi put nakon dugo vremena.
Dok su sjedili kraj vatre, Granger mu je objasnio da su pratili njegov bijeg. Televizija je emitirala potjeru uživo, a oni su gledali. Montag je bio spektakl za mase.
Ali sada, rekao je Granger, policija neće priznati da im je pobjegao. Oni će pronaći nekog slučajnog prolaznika i pred kamerama ga ubiti, tvrdeći da je to Montag, kako bi narod vjerovao da je pravda zadovoljena.
Montag je sa šutnjom prihvatio te riječi. Znao je da je to istina.
Dok su razgovarali, nebo je zatutnjalo. Zvuk aviona ispunio je zrak. Granger i ostali podigli su glave. Bombe su pale na grad. U trenutku je sve nestalo u golemom plamenu.
Montag je osjetio kako mu se tlo trese pod nogama, a u daljini je svjetlost eksplozija obasjala noć. Grad je sravnjen sa zemljom.
Montag je zatvorio oči i pomislio na Mildred. Vidio ju je kako sjedi pred televizijskim zidovima, potpuno nesvjesna da dolazi kraj. Znao je da je nestala zajedno s milijunima drugih. Osjetio je tugu, ali i olakšanje. Stari svijet je bio uništen.
Nakon eksplozije, u šumi je zavladala tišina. Granger je rekao da je došlo vrijeme da krenu prema ruševinama. Njihov cilj bio je pronaći preživjele i jednoga dana ponovno izgraditi društvo.
Skupina se podigla i krenula stazom kroz šumu. Montag je hodao s njima, osjećajući odgovornost koja mu je ležala na ramenima. U sebi je ponavljao rečenice koje je zapamtio iz knjiga, kao da ih utiskuje dublje u sjećanje. Znao je da je postao dio „živih knjiga“.
Noć nakon eksplozije bila je tiha, koraci su im odzvanjali u šumi. Montag je promatrao Grangera koji je išao naprijed i pokazivao smjer, pokušavajući se priviknuti na novu stvarnost. Nekada vatrogasac koji je uništavao knjige, sada je hodao s ljudima koji su ih čuvali u svojim glavama.
Dok su koračali, Granger mu je govorio o svakoj osobi u skupini. Jedan je znao cijelu Knjigu Propovjednika, drugi je zapamtio Platonova djela, treći romane i poeziju. Svaki čovjek bio je hodajuća knjižnica.
Montag je shvatio da će oni jednoga dana prenijeti znanje dalje, kada ljudi ponovno budu spremni. Šutio je, ali u sebi je vrtio rečenice iz Biblije koje je čitao kod kuće. Po prvi put osjećao je da pripada. Više nije bio sam.
Skupina se zaustavila kraj potoka da se napiju vode. Granger je sjeo i zapalio malu vatru. Plamen je ovog puta bio miran i blag, pružao je toplinu i sigurnost. Montag je zurio u njega i prisjećao se trenutaka kada je držao bacač i gledao kako plamen uništava sve pred sobom. Sada je vatra imala novo značenje.
Granger je ispričao kako ga je njegov djed učio da ljudi žive sve dok ostavljaju tragove. Svaka stvar koju čovjek napravi ostaje iza njega. Knjige su bile takvi tragovi, i zato su bile važne. Montag je slušao i osjećao da razumije barem dio toga.
Daleko u noći još se vidio odsjaj plamena grada. Montag je znao da se nema kamo vratiti. Sve što je znao bilo je uništeno. Mildred je nestala zajedno sa svojim televizijskim zidovima i praznim životom. Sada je imao samo put pred sobom i ljude oko sebe
Znali su da možda neće naći nikoga, ali njihova misija nije završila. Oni su morali čuvati znanje i čekati trenutak kada će ono ponovno biti potrebno.
Montag je osjećao težinu i odgovornost. Bio je dio toga. Njegova prošlost vatrogasca više nije postojala. Sada je bio čovjek koji u sebi nosi knjige.
Dok je hodao kroz noć, u glavi mu se javljala rečenica koju je ponavljao tiho, gotovo kao molitvu. To je bila njegova veza s knjigama koje je izgubio i s ljudima koji su sada hodali uz njega.
Prvi dio njegova putovanja bio je gotov. Montag je iza sebe ostavio grad, posao, Beattyja, Mildred, pa čak i Clarisse. Sve je nestalo u vatri i eksploziji. Pred njim je bio samo put kroz šumu, prema nepoznatoj budućnosti.
Analiza likova
Likovi: Guy Montag, Clarisse McClellan, Mildred Montag, Kapetan Beatty, Profesor Faber, Granger, mehanički pas
Guy Montag
Guy Montag je glavni lik romana i vatrogasac koji u početku uživa u svom poslu – spaljivanju knjiga. Njegova osobnost prolazi veliku transformaciju: od poslušnog i ravnodušnog čovjeka do buntovnika koji otkriva vrijednost znanja i slobode mišljenja.
Na početku priče Montag djeluje sigurno u svom poslu, ali susret s Clarisse McClellan otvara mu oči i budi u njemu sumnju u svrhu njegova života. Postupno postaje sve nemirniji, sve više se odvaja od svoje žene Mildred i od društva koje ga okružuje.
Montag simbolizira borbu između poslušnosti i slobodnog mišljenja. Njegova potraga za smislom vodi ga do Fabera i kasnije do skupine ljudi koji pamte knjige, čime prelazi put od uništavatelja znanja do njegovog čuvara.
Montagova transformacija prikazuje ključnu ideju romana – da čovjek može pobjeći iz mase i pronaći smisao kroz znanje, čak i ako to znači suočiti se s propašću vlastitog starog života.
Clarisse McClellan
Clarisse je mlada djevojka koja unosi svjetlost i znatiželju u Montagov život. Ona je prirodno radoznala, otvorena i slobodna u mislima, za razliku od apatije i konformizma koji vladaju društvom.
Njezina pitanja (Jeste li sretni?) potresaju Montaga i pokreću njegovu unutarnju pobunu. Clarisse simbolizira mladenačku nevinu znatiželju, povezanost s prirodom i jednostavnim užicima života.
Njezina iznenadna smrt u prometnoj nesreći snažno pogađa Montaga i dodatno ga udaljava od društva. Iako kratko prisutna u radnji, Clarisse je katalizator svih Montagovih promjena.
Mildred Montag
Mildred je Montagova supruga i potpuna suprotnost Clarisse. Pasivna je, površna i opsjednuta televizijskim zidovima koje naziva „obitelj“. Živi u svijetu umjetne zabave, potpuno odvojena od stvarnog života.
Njezina ravnodušnost vidljiva je i nakon pokušaja samoubojstva tabletama, kojeg se ni ne sjeća. Ona utjelovljuje dehumanizirani aspekt društva – prazninu, bijeg u medije i strah od stvarnog života.
Mildred je simbol apatije i mehaniziranog čovjeka koji je izgubio sposobnost suosjećanja i razmišljanja. Njezina izdaja Montaga, kada ga prijavljuje vlastima, naglašava koliko je duboko uronjena u vrijednosti društva kojem pripada.
Kapetan Beatty
Beatty je Montagov šef i glavni antagonist romana. Iako vatreno brani sustav i smisao spaljivanja knjiga, on je složen lik – poznaje i citira literaturu bolje od bilo koga.
Njegova uloga je paradoksalna: istodobno prezire knjige i koristi ih da manipulira drugima. Beatty simbolizira unutarnju kontradikciju totalitarizma – poznavanje istine uz svjesno gušenje te istine.
Njegova stalna potreba da provocira Montaga otkriva i da sam vodi unutarnju borbu. Smatra se da u trenutku kada Montag okrene bacač plamena prema njemu, Beatty gotovo svjesno prihvaća smrt, kao rezultat vlastitog sukoba i samouništenja.
Profersor Faber
Profesor Faber predstavlja glas razuma i znanja u romanu. On je umirovljeni profesor književnosti koji je svjestan što je društvo izgubilo, ali u strahu se povukao u samoću.
Susret s Montagom ponovno budi njegovu hrabrost i vraća mu vjeru da se vrijedi boriti za knjige. Faber simbolizira intelektualca koji je nekoć šutio, ali ponovno pronalazi snagu da prenese znanje.
Njegov izum – mala slušalica kroz koju može savjetovati Montaga – simbol je nade u komunikaciju i prijenos znanja usprkos cenzuri i represiji.
Granger
Granger je vođa skupine “živih knjiga” koje žive izvan grada i napamet pamte literarna djela. On je mudar, smiren i simbolizira vjeru u budućnost nakon uništenja.
Za razliku od Fabera, koji se povukao u osamu, Granger aktivno gradi zajednicu i organizira ljude kako bi sačuvali znanje za buduće generacije. Njegov govor o djedu i tragovima koje ljudi ostavljaju naglašava važnost djelovanja i ostavštine.
Granger utjelovljuje optimizam romana – vjeru da nakon razaranja može doći obnova i da se kroz znanje i ljudsko sjećanje može ponovno izgraditi društvo.
Mehanički pas
Iako nije čovjek, Mehanički pas jedan je od upečatljivih likova romana. On simbolizira dehumaniziranu stranu tehnologije – hladnu, nemilosrdnu silu koja služi režimu i progoni ljude.
Njegova sposobnost da prati miris i neprekidno lovi bjegunce prikazuje kako tehnologija u distopijskom društvu postaje sredstvo represije, a ne napretka.
Pas je suprotnost Grangerovoj logorskoj vatri: dok pas simbolizira destrukciju, strah i kontrolu, vatra na kraju romana simbolizira toplinu i obnovu.
Bilješka o piscu
Ray Bradbury bio je poznati američki romanopisac, pripovjedač i scenarist. Rodio se 22. kolovoza 1920. godine u Waukeganu, savezna država Illinois.
Još kao dječak pokazivao je veliku ljubav prema književnosti, kazalištu i filmu. Djetinjstvo mu je obilježila čarolija čitanja stripova i znanstvene fantastike, što će kasnije snažno oblikovati njegov književni stil.
Obitelj se tijekom Velike depresije preselila u Los Angeles, gdje je Ray pohađao srednju školu. Nije imao mogućnost studirati na fakultetu, pa je znanje stjecao samostalno – svakodnevno je sate provodio u javnoj knjižnici, gdje je stekao svoju “pravu diplomu”.
Prve priče počeo je objavljivati 1930-ih i 1940-ih godina u raznim časopisima. Njegov proboj dogodio se zbirkom Mrtvačka budilica (1947.), a svjetsku slavu stekao je s Marsovske kronike (1950.), u kojima kombinira znanstvenu fantastiku s filozofskim i društvenim temama.
Najpoznatije djelo mu je roman Fahrenheit 451 (1953.), distopijska priča o društvu u kojem su knjige zabranjene, a vatrogasci ih spaljuju.
Djelo je postalo klasik svjetske književnosti i jedno od najvažnijih djela 20. stoljeća, upozoravajući na opasnosti cenzure i gubitka slobodnog mišljenja.
Osim romana, Bradbury je pisao kratke priče, poeziju, scenarije i drame. Radio je i za Hollywood, gdje je pisao scenarije za filmove i televiziju, uključujući i adaptaciju Moby Dicka za redatelja Johna Hustona.
Njegov stil spaja elemente fantastike, horora, znanstvene fikcije i poezije, uvijek prožet dubokom humanističkom porukom.
Bradbury nikada nije koristio računalo – pisao je na pisaćoj mašini, vjerujući da fizički čin pisanja daje posebnu snagu riječima. Bio je veliki zagovornik knjižnica, ističući kako su upravo one spasile njegov život i oblikovale ga kao pisca.
Tijekom života napisao je više od 600 priča, 30 knjiga i brojne drame. Među značajnijim djelima izdvajaju se: Ilustrirani čovjek, Marsovske kronike, Nešto zlo dolazi ovamo, Vino od maslačka i Smrt je uvijek usamljena.
Umro je 5. lipnja 2012. godine u Los Angelesu, u 92. godini života.
Njegov opus i danas ima snažan utjecaj na svjetsku književnost, a smatra se jednim od najvažnijih autora znanstvene fantastike i fantastike uopće. Njegovo ime nosi i asteroid 9766 Bradbury, što je svojevrsna potvrda da je ostavio trag i na zemlji i u svemiru.
Autor: KL
Odgovori