Dvojina

Dvojina predstavlja gramatički oblik koji označava dvije osobe, pojave, dva pojma i dva predmeta. Mnogi su uvjerenja kako je dvojina postojala u indoeuropskom prajeziku, dok ju je danas u potpunosti zadržao mali broj među kojima su dva lužičkosrpska jezika i slovenski.

U hrvatskom se jeziku ostatkom onog što je prije bila dvojina smatraju pridjevi i imenice, uz glavne brojeve koji završavaju na dva – dvije te tri – četiri te riječi oba – obje.

Dvojinom se smatraju imenice ženskog roda koji se poklapaju s nominativom množine. Dvojina su i imenice muškog i srednjeg roda čiji se oblici podudaraju s genitivom jednine.

Dvojina su i pridjevi u muškom i srednjem rodu kojima se za ženski rod dodaje nastavak e, a za ostale nastavak a.

Nastavak koji se dodaje za ženski rod pridjeva poklapa se s nastavkom za množinu isto tako ženskog roda, ali se nastavak srednjeg i muškog roda ne može svesti ni na jedan drugi preostali nastavak.

Najbolje se može vidjeti na sljedećem primjeru. Riječ okno u jednini pripada srednjem rodu ovo okno, a u množini ženskom rodu ova okna.

Ali kada bi imenicu upotrijebili s brojevima poput dva ili tri, umjesto uobičajenog oblika za množinu dobili bi dvojine: dva okna, tri okna…

Dvojine se upotrebljavaju u množini kada se spomenuta riječ upotrebljava u prenesenom značenju i kada se ne upotrebljavaju različiti oblici uz brojeve kao što su dva, tri i četiri.