Pod književnim pseudonimom Mate Balota krije se Mijo Mirković, književnik je i ekonomist, rođen u istarskom Raklju. Njegovo porijeklo oblikovalo je književni izričaj i teme koje obiluju zavičajnim motivima i socijalnom problematikom. Njegov dijalekt je čakavština na kojoj piše i pjesničku zbirku “Dragi kamen”, objavljenu 1938. godine.
Uz Dragu Gervaisa i Peru Ljubića, Mate Balota profilirao se kao hvalitelj istarskog zavičaja kroz nostalgične prizore djetinjstva, svakodnevice ljudi i folklorne elemente. Kroz živote običnih ljudi pruža uvid u istarsku kulturnu i povijesnu baštinu, ali iznosi i sveopće ljudske vrijednosti i fenomene. Za Balotu je zavičaj inspiracija i temelj njegovog umjetničkog izražavanja.
Zbirka “Dragi kamen” je u trenutku prvog objavljivanja prozvana “najistarskijom knjigom”. Pjesma “Dvi daske” pripada antologijskim pjesmama ove zbirke, jer na surov način oslikavaju siromaštvo, smrt i tešku svakodnevicu istarskog malog čovjeka.
Dvi daske – analiza pjesme
Pjesma “Dvi daske” nastavlja niz socijalno- zavičajne tematike kojoj pripada Balotina poezija. “Dvi daske” govori o tužnom ocu, “svetom Ivanu”, kojem je umrla kći Marija i koji nema sredstava da umrloj jedinici napravi lijes, već mora iščupati dvije daske iz kućnog poda.
Lik Ivana je lik uzornog siromašnog težaka, kojeg krasne mnoge duševne vrline: “Ive sveti je bija najbolji čovik,/ ni pija, ni kleja, ni pipu fuma,/ samo je dela cili svoj vik”. On je ideal istarskog čovjeka, radišnog i neporočnog. No epitet “svet” koji mu se pridaje u pjesmi zvuči ironično. Unatoč uzornom životu snašle su ga tragedije: siromašan je cijeli život, a sad mu je i prerano umrla kći. Smrt djevojke od dvadeset godina ukazuje na stvarnost života onoga vremena, ali i smrt mladog bića, koje je tek počelo živjeti ukazuje i na besmislenost i surovost siromaštva.
Motiv boli i plakanja roditelja za djetetom priziva ovoj pjesmi i biblijske konotacije. Kći Marija bila je starčeva radost, život, a sada pod stare dane biva kažnjen da ju gleda mrtvu. Siromaštvo je počelo odnositi svoj danak. Socijalna nepravda, koja je oslikana kroz prizor iz života jednog neznatnog seljaka, stvara nemir i tjeskobu, ali pruža i uvid u svakodnevicu istarskog sela u prošlosti.
“Dvi daske” koje je starac iščupao iz starog poda kuće s jedne strane predstavljaju strahovitost neimaštine, ali njihova simbolika je možda utoliko snažnija, jer predstavljaju očinsku ljubav i požrtvovnost. Ivan je sa suzom u modrom oku i tugom u srcu, kćeri s nesebičnom ljubavlju izradio lijes od onoga što je imao: “lipo ostruga i zgladija,/ i krinju eri zgotovija”. Dvi daske su jedino materijalno što je mogao dati, ali nije ni trena dvojio da ih prenamijeni u lijes. No nije ni slutio da će njihovim nestankom na podu ostati crna rupa koja “svakega dana po koji put/ staroga oca domišlja: na siromaštvo i smrt.”
Pjesmu sačinjava šest strofa različite duljine, slobodnog stiha. Rima je promjenjiva (parna, obgrljena, nagomilana, ukrštena) što govori o tome da pjesniku nije bitno slijediti određene pjesničke forme i tradicije, pa ih oblikuje na svoj način. Pjesma se odlikuje ispreplitanjem naracije (koja je postignuta uvođenjem likova i radnje pjesme) i lirskih ugođaja.
Bilješka o autoru
Mate Balota rođen je u Raklju 1898. godine kao Mijo Mirković. Bio je hrvatski akademik, književnik, ekonomist, sveučilišni profesor. Bavio se publicistikom i poezijom.
Svoj rad započeo je kao đak u pazinskom listu Nada, gdje se služio raznim pseudonimima. Svoje prve pjesme napisao je u dobi od devet godina. Većina Balotinih pjesama govori o teškom životu ribara i mornara.
Iznimno plodno razdoblje njegova stvaralaštva bilo je 1930-ih. Tada je intenzivno proučavao život i djelo M. Vlačića Ilirika (Flacius, 1938; Matija Vlačić, 1957; Matija Vlačić Ilirik, 1960).
Napisao je mnogobrojna djela: Dragi kamen, Tijesna zemlja, Stara pazinska gimnazija, Puna je Pula, itd. Posmrtno mu je objavljena monografska cjelina – između znanstvenog diskursa i umjetničkog teksta – Matija Vlačić-Ilirik I-II (1980).
Umro je u Zagrebu 17. veljače, 1963. godine.
Autor: I.D.
Odgovori