Pozdrav Dobar dan, kako ste? mnoge ljude uveseljava jer pokazuje kako onoga tko ga je uputio zanima kakvo je nečije raspoloženje i kako se taj dan osjeća. Takav pozdrav može biti upućen od strane susjeda, sugrađana ili prijatelja. Kada ga netko nekome uputi to znači kako je dobro odgojen i zna osnove lijepog ponašanja.
Autorica se putem obrazovne priče željela približiti predškolskoj djeci i naučiti ih kako trebaju graditi dobre međuljudske odnose s ukućanima, ali i drugim ljudima. Knjiga nije osmišljena kako bi djeca strogo pratila norme ponašanja, već je autorica kroz priče o obitelji Pepić željela potaknuti dječje razmišljanje o tome kako je lijepo biti pristojan i pažljiv prema nekome.
Uz obitelj Pepić koja skladno funkcionira i obavlja sve poslove prema rasporedu mame Eve, u priči se pojavljuje patuljak Puki koji je ujedno i pripovjedač. Njegovo je mišljenje kako svaka obitelj u kojoj vladaju mir i ljubav ima svog dobrog patuljka. Iako je obitelj Pepić pomalo idealizirano prikazana, vjerojatnost da takva obitelj postoji u realnom životu je velika. Ako se svi unutar obitelji trude, otvoreno iskazuju svoje emocije i jedni drugima pomažu tada se može reći da su uistinu sretni.
Dobro i loše se ne uči nužno samo iz bajki, već se ono uči unutar obitelji. Ako se roditelji, braća i sestre međusobno uvažavaju tada oni najmanji u obitelji vrlo brzo stječu prve pouke o lijepom ponašanju. Tijekom čitanja knjige se može obratiti pažnja na postavljena pitanja nakon svake priče i objasniti djetetu zašto je neko ponašanje dopustivo, a drugo nije. Pritom se mogu koristiti i Pukijeve riječi poput lijepi ćupić kada dijete napravi nešto poželjno, a ružni ćupić kada napravi nešto što nije poželjno.
Vrsta djela: obrazovna priča
Tema djela: lijepo ponašanje
Mjesto radnje: stan obitelji Pepić
Vrijeme radnje: ljeto
Kratak sadržaj
Dobar dan, kako ste?
Patuljak Puki započinje pripovijedati o svom suživotu s prijateljima Evom, Tonijem, Tenom, Enom i Tinom. To su njegovi prijetelji koje neizmjerno voli, a i oni vole njega. Puki njihovu ljubav prepoznaje zbog riječi koje svakim danom koriste. Te riječi su njegove prijateljice: hvala, molim, izvoli i oprosti. One su poput malih mostova koje osim što Pukijeve prijatelje međusobno povezuje tako ih povezuje i s drugim ljudima koje susreću u tramvaju, kazalištu, vlaku ili trgovini. Pomoću lijepih riječi se Eva, Toni, Tena, Ena i Tin lakše sporazumijevaju s drugima jer su im i drugi ljudi važni u životu.
Svako dijete polako uči živjeti u zajednici, a to se uči u vlastitom domu strpljivo i bez žurbe. Naime, potrebno je naučiti dijeliti poslove i stvari, ali i osjećaje. Potrebno je naučiti priznati pogrešku i priznati tuđi uspjeh. To bi se mogla nazvati životna školu u koju su svi upisani od samog rođenja. U toj se školi uči kako razumjeti druge ljude koji ne misle, rade ili govore poput nas, a lijepe riječi će svakome biti od pomoći. Jednom kada se nauče lijepe riječi i sve ostale koje valja savladati kako bi se osoba lijepo ponašala, čovjek se osjeća sigurnije i bogatije.
Patuljak Puki nastavlja pripovijedati o tome koji je odgovor na pitanje “Imam li i ja kućnog patuljka?” i odgovara kako ako u kući nema namrgođenih, posvađanih, ljutitih i prostih tada u njoj zasigurno živi patuljak. On se može dozvati međusobnom ljubavi, poštovanjem, razumijevanjem, i veseljem. To se dogodilo i njegovim prijateljima Evi, Toniju, Teni, Eni i Tinu pa će ispričati nekoliko priča iz njihovog života u kojima se može pronaći svatko od nas.
Puki upozorava kako postoje njegovi lijepi i ružni ćupići koji predstavljaju pitanja o lijepom i ružnom ponašanju. Stoga, ako se upustite u čitanje slikovnice nakon svake priče o Pukijevim prijateljima slijede pitanja. Ako budete imali više ružnih nego lijepih ćupića ne morate biti tužni već uporni u prelijevanju svog znanja o lijepom ponašanju iz ružnih u lijepe ćupiće. U tome vam mogu pomoći roditelji i Pukijeva slikovnica.
Puki pripovijeda kako je siguran da će svatko od djece jednoga dana u svojoj zbirci imati pregršt lijepih ćupića koji će predstavljati veliko znanje o skladnom životu s drugim ljudima.
To su oni
U ovoj priči Puki predstavlja svoje prijatelje Evu, Tonija, Tenu, Enu i Tina. Eva je majka i učiteljica koja voli djecu. Osim djece voli kolače, cvijeće, krastavce, knjige i leptire. Eva je često nasmijana što Tenu, Enu i Tina posebno veseli i radi toga brže rastu. Ona im za to vrijeme plete rukavice, čarape i šalove, a Puki joj čuva raznobojna klupka vune.
Toni je po struci novinar i Tenin, Enin i Tinov tata. Toni voli sve što je vezano uz novinarstvo, a najviše ga raduju putovanja. Osim toga voli košarku, izlete, jabuke i konje. On često pjeva pa djeca brže rastu, a u međuvremenu za njih izrađuje police i ormare u sobama.
Tena je djevojčica koja je navršila deset godina i najbolja učenica u svom razredu. Pročitala je velik broj knjiga pa je roditelji od milja zovu Mudrica. Svakog dana zapisuje događaje u dnevnik, a svojim prijateljima piše lijepa pisma. Ono što ne voli je poriluk.
Ena je najzabavnija djevojčica u obitelji, a roditelji je zovu Sunčica. Voli pričati zanimljive priče i često pravi šarene brodiće od papira jer obožava more i čiste rijeke. Ako jednog dana postane mornar Puki će s njom oploviti svijet. Zajedno će upoznati puno ljudi i posjetiti mnoge prekrasne zemlje.
Tin je pravi mali brbljavac koji je navršio tek tri godine. Roditelji ga od milja zovu Tinček – Tonček – Klinček. Uvijek izmišlja neke nove riječi. Voli slikati i obožava prirodu pa će stoga jednog dana postati ili slikar ili šumar.
Susjedi
Pukijeva obitelj se doselila u novu zgradu, točnije u stan na petom katu. Na tom katu se osim njihovog stana nalaze još tri stana različitih veličina, ali sa zelenim vratima. Nakon što je prošlo tri dana djeca su se željela upoznati sa susjedima. Eva je pozvonila na vrata do njihovog stana, a kada joj je susjeda Ivić otvorila vrata Eva se pristojno predstavila a susjeda im je poželjela dobrodošlicu. Djeca su se otišla predstaviti i ostalim susjedima na katu, a susjeda Ivić im je već drugog dana ispekla savijaču od jabuka.
Pukijeva obitelj još uvijek ne poznaje sve susjede, no uvijek svih lijepo pozdravljaju. Neki se susjedi tome čude, ali svejedno otpozdravljaju.
Telefoni
Tata Toni je često odsutan zbog novinarskog posla i vrijeme provodi na putovanjima. Osim što puno putuje, on i puno piše, čita i naravno telefonira. Kada je na putu tada kućni telefon neprekidno zvoni, a ukućani zapisuju poruke koje kasnije prenose tati Toniju.
Tako ga je jednom prilikom zvao urednik Miško i Tena je zapisala njegove poruke. Zatim ga je zvao neki tužni gospodin, pa neka gospođica koja se nije predstavila. Tin ga je zafrkavao kako ga je nazvao jedan medo te poprilično brundao. Eva mu je rekla kako ga je zvala kolegica, a znatiželjan Toni je počeo nabrajati njihova imena. Evu je to razljutilo pa mu je rekla da su ga možda i sve tri kolegice navale. Tog je trena Toni htio provjeriti tko je još zvao, ali prekinuo ga je telefon. Eva se javila i predstavila, a s druge strane je nepoznati glas pitao je li Ena pri telefonu. Eva je tada odgovorila kako nije Ena i upitala tko je to, a nepoznata osoba je spustila slušali. Toni je pitao je li to Miško zvao, a Eva je veselo odgovorila kako je to bio TUTU. Nadalje, od tog dana svi koji nazovu obitelj Pepić, a pritom se ne predstave oni ih zovu TUTU.
Doručak
Puki svaki dan ustaje prvi i čeka svoje prijatelje da probude. Tog je dana Tin učio doručkovati. Eva i Toni su se ustali u šest sati i trideset minuta te krenuli pripremati doručak. Eva je bila zadužena za jaja, mlijeko i čaj, a Toni za sendviče. Oko sedam sati se ustala Tena, a Ena u sedam sati i pet minuta. Nakon toga su svi zajedno budili malog Tina jer je bilo vrijeme doručka.
Svi su sjeli za stol osim Pukija jer on doručkuje puno prije ostalih. Toni je pitao ostale što će piti, ap su tako neki pili čaj, a drugi mlijeko. Tin se jedini podbočio i jeo sendvič pa ga je Tena upitala je li mu teška glava. On je rekao da nije. Tena mu je rekla neka onda lijepo primi sendvič i ostavi glavu na miru. Nakon toga je Tin nožem promiješao mlijeko, a Eva je povikala kako je njegovo mlijeko sigurno tvrdo. Tin je odvratio kako nije tvrdo. Mama ga je tada zamolila neka ga onda ne reže nožem. Tin se pokušao izvući i rekao da je želio promiješati šećer, no Ena mu je rekla kako se nož upotrebljava samo za rezanje. Nakon toga je ona počela mahati nožem pa ju je mama upozorila neka to ne radi.
Mama je poslužila meko kuhana jaja, a Tin se rasplakao. Nije znao kako se jede jaje pa mu je tata objasnio da nakon što se skine kapica jaje se jede poput sladoleda. Nakon što je Tin shvatio kako se jede jaja, obrisao je suze ubrusom, a mama ga je podučila kako se suze i nos brišu rupčićem, a usta ubrusom. Tin je bio malo zbunjem te je upitao mamu s čime briše oči, a ostali su se dobro nasmijali. Nakon doručka su svi otišli oprati zube osim Pukija koji je to učinio ranije.
Tramvaj
Puki pripovijeda kako kada Toni provodi vrijeme na putovanjima, Eva se zajedno s djecom uputi u grad tramvajem s brojem jedanaest kako bi Eni kupila cipele. Sa sobom su imali kišobrane jer je vrijeme bilo prevrtljivo. U tramvaju najčešće bude gužva, svima se nekamo žuri, a Pukijeva obitelj je najsporija kada treba uči u tramvaj. Tin je upitao mamu zašto su najsporiji, a Eva mu je na to odgovorila zato što su drugi brži. Svi su se držali za ruke. Htjeli su se smjestiti na sredini tramvaju, ali su zastali zbog čovjeka koji se nije pomicao jer je čitao novine. Tin je tada upitao mamu zašto stoje, na što mu je ona odgovorila zato što ne sjede. To je čuo jedan mladić u tramvaju i ponudio im svoje mjesto. Još je jedna djevojka ponudila svoje sjedalo pa su se Eva i Tin udobno smjestili, dok su Tena i Ena čvrsto držale za mamino sjedalo.
U tramvaju su dvije ženske osobe komentirale Sanjino zijevanje i nestavljanje ruke na usta. Zaključile su kako ona ne zna ništa o lijepom ponašanju. Eva je to čula, ali nije se obazirala. Upozorila je djecu kako na sljedećoj stanici silaze s tramvaja. Tada ju je jedan od ženskih glasova pozdravio, a Eva je silazila s djecom na stanici. Počela je padati kiša i bilo je to idealno vrijeme za kupovinu novih cipela.
Kazalište
Puki priča o odlasku u kazalište, no s obzirom da mu je tamo bilo ugodno i toplo zadrijemao je stoga ne može baš sve ispričati o predstavi koju je gledao s obitelji.
Napokon je stigao taj dan kada je Puki s obitelji otišao pogledati predstavu u kazalište lutaka. Svi su radi toga bili uzbuđeni osim Ene jer je ona već pogledala predstavu s razredom pa je znala kako će završiti. Bez obzira na to, veselio ju je odlazak u kazalište. Svi su se smjestili na svoja sjedala, ali Tin nije ništa vidio pa je morao sjesti mami u krilo. Ena i Puki su također sjeli u krilo, Ena u tatino, a Puki u Tenino. Nastavili su uživati u predstavi, a kad je bilo najuzbudljivije Ena je počela glasno prepričavati kraj. Toni joj je rekao neka ne priča jer oni nisu gledali predstavu. Nakon toga su svi s uzbuđenjem gledali kraj predstave i baš tada je Puki zaspao.
U gostima
Puki nije znao što znači biti pozvan u goste. To je saznao kada je Eva razgovarala s kumom Tihanom koja je cijelu obitelj pozvala na ručak. Za odlazak u goste bile su potrebne temeljite pripreme, tako je Toni kupio cvijeće, a Eva je izglačala svu odjeću. Nadalje su se trebale očistiti cipele, a kada je Eva pogledala na sat rekla je kako se svi moraju požuriti kako bi u goste stigli na vrijeme.
Cijela se obitelj lijepo uredila, svi su odjenuli lijepu odjeću, počešljali se i obuli ulaštene cipele. Tena je nakon što su se svi pogledali u ogledali rekla kako su lijepi kao slika. No, prije odlaska su se svi dogovorili kako će se tamo pristojno ponašati i opustiti se. Djeca su obećala kako će se zabaviti, Toni je obećao kako ih neće požurivati kući, a Eva je obećala kako se neće opterećivati sutrašnjim poslovima.
Uputili su se prema kumovima. Kuma Tihana je otvorila vrata, a Tin joj je istog trena pružio buket ruža omotane u papir. Toni ga je upozorio kako se ruže moraju odmotati i tek tada predati nekome. Tin je to učinio i baš razveselio kumu Tihanu. Obitelj je ušla i pozdravila kuma Matiju koji je bio svečano obučen.
Puki je bio ponosan na ponašanje njegove obitelji dok su u gostima. Tin je bio pristojan za stolom kao i svi ostali, a od ponuđenih jela su sve pojeli. Nakon ukusnog ručka djeca su gledala televiziju, a odrasli ispijali kavu. Eva je izjavila kako joj je bilo jako ugovdno na ručku, a Toni se nadovezao i rekao kako je sad njihov red za posjetu.
Nakon popodnevnog druženja su kumovi otpratili obitelj Pepić do vrata, a Tin je veselo upitao imaju li cvijeće za pokloniti prilikom odlaska. Kuma Tihana je rekla kako će njoj biti dovoljna njegova pusa u obraz, a ostali su se nasmijali Tinovoj izjavi.
Puki je tako naučio što znači ići u goste te zaključio kako je lijepo u životu imati prijatelje i kumove s kojima se može družiti.
Subota
Patuljak Puki dane najčešće zamišlja u bojama. Za njega je nedjelja šarena, ponedjeljak crven, utorak modar, srijeda žuta, četvrtak zelen, petak smeđ, a subota ljubičasta. Od svih dana u tjednu najdraža mu je subota. Taj dan je poseban. Naime, subotom ujutro kada Toni nije na putu mama Eva slaže raspored obaveza za sve ukućane. Ipak je ona učiteljica stoga voli organizirati raspored kako bi se znalo tko je za što zadužen u kući.
Te je ljubičaste subote Eva rasporedila kako će Tena i Toni otići na tržnicu, Ena i ona će zajedno spremiti kuhinju, maleni Tin će zaliti cvijeće, a kasnije će cure urediti spavaću sobu. Za to vrijeme će Tin još pospremiti svoje igračke, a Toni isprašiti sag. Nakon što se svi poslovi obave slijedi uživanje u poslijepodnevnom odmoru. Tada je svima dozvoljeno da rade ono što najviše vole. Što se prije obave prijepodnevni poslovi to će ukućani imati više vremena na raspolaganju za svoje omiljene stvari.
Osim što svi imaju radne zadatke po kući, kuhanje ručka i pospremanje stola je također dio svačijeg posla koji se mora obaviti. Eva je te subote bila zadužena za kuhanje juhe i pečenje kolača, Ena je napravila salatu, Tena krumpir, a Toni ribice. Tin je za to vrijeme lijepo posložio tanjure i postavio stol za objed, Toni je razveselio Evu cvijećem, a Puki je zaključio kako subota osim što je ljubičasta lijepo miriše.
Nakon ručka su svi prionuli na posao te oprali i obrisali posuđe, a mama Eva je bila potpuno zadovoljna kako su svi sve vrijedno odradili. Nakon sređivanja posuđa je tata Toni skuhao crnu kavu i objavio kako je počelo subotnje popodne i neka svatko radi što najviše vole. On će za to vrijeme malo odmoriti i pogledati košarkašku utakmicu.
Eva je odlučila plesti, Tena čitati i pisati pisma, Ena napisati priču koju će kasnije pročitati prijateljici Ani, a Tin je tužbo rekao kako će njemu biti dosadno. Eva ga je odmah ohrabrila i rekla neka crta jer će kasnije imati izložbu. Tako je Tin nacrtao robota i jabuke, Ena je napisala priču… Tada se začulo zvono na vratima. U posjet Pepićima su stigli susjedi Čageci.
Iako Pepići nisu očekivali posjete bilo im je drago vidjeti Čagece na vratima. Lijepo su ih ugostili, ponudili im kavu i sok, a mama Eva ih je pozvala neka ostanu na večeri. Što se dalje događalo Puki nije siguran jer je zaspao.
Rođendanske pripreme
Bližio se Tenin deseti rođendan, a Tin je bio presretan i rekao kako će imati ukupno deset torti. Eva ga je obuzdala i rekla kako sve treba polako i dobro isplanirati. Za Evu je to značilo kako će opet podijeliti poslove prema nekom rasporedu kako bi svi bili zaslužni za organizaciju Teninog rođendana.
Tena je bila zadužena za popis uzvanika i izradu pozivnica. Na pozivnicama su bili potpisani svi ukućani, a u izradi joj je pomogao tata Toni. Bile su izrađene od papira, a djeca su ih oslikala suncem, cvijeće, jabukama, kućicama, brodovima. Bile su to najljepše pozivnice na svijetu.
Tin je jedva čekao dogovor oko torte, no najprije su krenuli s uređivanjem čaša za goste. Puki je tada shvatio zašto je Eva danima skupljala čašice od jogurta, kiselog mlijeka i vrhnja. Bilo je zato da ih djeca urede kako bi postale najljepše rođendanske čaše.
Tin je i dalje inzistirao na torti, a Eva mu je rekla kako će torta biti iznenađenje i svima dala po jednu pusu u obraz.
trebalo je još osmisliti rođendanski jelovnik u čemu su Pepićima pomogle obje bake. Toni se sjetio obavijestiti susjede kako će 15. kolovoza biti poprilična buka u njihovom stanu radi tolike djece, a patuljak Puki je shvatio da će to biti zabava za pamćenje.
Proslava rođendana
Tata Toni je razveselio svu djecu kada su stigla na Tenin deseti rođendan. Rekao je kako će se proslava održati u parkiću ispred kuće. Svatko od ukućana je ponio sa sobom ono što su pripremili za proslavu, prostrli bijeli papir preko klupe u parku. Tada je rođendan službeno počeo. Prijatelji Ivan, Marko, Maja, Ančica, Sunčica, Filip, Tea, Pavle, Tomislav, Tajana, Azra, Anja, Zorica, Vesna, Zrinka, Goran, Enes, Ivančica, Petra i Josip su Teni poželjeli sretan rođendan.
Tena je krenula otvarati poklone. Našlo se tu puno lijepih stvari. Djeca su kasnije uživala u trčanju i igranju graničara, a pridružila su im se i druga djeca iz ulice. Bake su priredile još sendviča, a kad su se svi dobro umorili djed Marko je naredio pranje ruku. Djed Ivan nije mogao doći na rođendan zbog prehlade. Nakon što su djeca pojela sendviče došao je red na torte od kojih je jedna bila u obliku brojke jedan, a druge nule.
Kasnije su djeca odlučila napisati Teni veliku čestitku na papirnatom stolnjaku koju je ona ponijela kući i objesila u sobi. Nakon proslave je Toni dao djeci plastične vreće u koje su potrpali smeće.
Likovi: patuljak Puki, Eva, Toni, Tena, Ena, Tin
Analiza likova
Patuljak Puki – pripovjedač i izmišljeni lik koji se pojavljuje u obiteljima gdje vlada blagostanje i lijepo ponašanje. U slikovnici pripovijeda o obitelji Pepić s kojom živi. Ono o čemu najviše priča je kako se međusobno ponašaju i uvažavaju jedni druge. Veseli ga kada je sve dobro organizirano, a za to je zaslužna mama Eva. Ono što ga također veseli jesu ljubičaste subote kada je tata Toni kod kuće jer je subotnje poslijepodne rezervirano za zabavu i opuštanje nakon svih obavljenih jutarnjih poslova. Puki u ovoj slikovnici s jedne strane predstavlja odnos između ukućana, a s druge strane odnos između ukućana prema drugim ljudima. Ako je taj odnos korektan i pun razumijevanja tada svatko može reći kako u njihovoj kući živi patuljak.
Bilješka o autoru
Jadranka Kosor hrvatska je političarka i 9. predsjednica Vlade Republike Hrvatske. Rođena je u Pakracu 1. srpnja 1953. godine. Studirala je pravo na Pravnom fakultetu u Zagrebu, a karijeru je započela u novinarstvu. Od 1972. godine radila je kao dopisnica Radio Zagreba i Večernjeg lista. Za vrijeme Domovinskog rata, od 1991. do 1995. godine vodila je na Hrvatskom radiju emisije za izbjeglice i prognanike te za sve stradale u ratu.
1995. godine postala je predsjednica HDZ-a te je izabrana za zastupnicu u Hrvatskom Saboru. Od 1999. do 2002. godine bila je predsjednica Zajednice žena “Katarina Zrinski”. Ponovo je ušla u Hrvatski Sabor 2000. godine, a 2002. godine izabrana je za zamjenicu predsjednika HDZ-a. 2003. godine ponovo je postala zastupnica Hrvatskog Sabora, ali je mandat morala staviti u mirovanje jer je proglašena potpredsjednicom Vlade Republike Hrvatske te ministricom branitelja i obitelji zadužena za rješavanje socijalnih pitanja. Spomenute dužnosti obnašala je sve do 2009. godine.
2005. godine kandidirala se za predsjednicu Republike Hrvatske kao kandidatkinja HDZ-a, ali je izgubila u drugom krugu od Stjepana Mesića. Kada je 3. srpnja 2009. godine premijer Ivo Sanader dao ostavku, dobila je povjerenje Predsjednika Republike da sastavi Vladu. 6. srpnja 2009. godine njezina Vlada dobila je povjerenje najvećeg broja zastupnika.
Za vrijeme obnašanja dužnosti premijerke njezina Vlada je dovela kraju pregovore za ulazak u EU, ali i riješila neka važna pitanja o arbitraži sa Slovenijom. U zadnjem tromjesečju njezine premijerske dužnosti Hrvatska je zabilježila ekonomski rast.
Na izborima HDZ-a za predsjednika stranke, 20. svibnja 2012. godine u prvom je krugu ispala treća. Prije nego je proglašen novi predsjednik, napustila je dvoranu Vatroslava Lisinskog gdje je bio održan izbor.
Dobila je nagradu Hrvatskog novinarskog društva “Zlatno pero”, dobila je nagradu Europske zajednice za humanitarni rad. Ima počasno članstvo u Udruzi roditelja poginulih branitelja, a od 2007. godine i predsjednica je HVIDR-e
Što se tiče njezine spisateljske karijere, objavila je četiri knjige, od kojih su dvije knjige poezije, a dvije su knjige s tematikom Domovinskog rata. Govori njemački i engleski.
Udavala se dva puta i oba se puta rastala. Ima sina Lovru iz svog drugog braka.
Njezina najpoznatija djela su “Dobar dan – ovdje Hrvatski radio” i “Dobar dan, kako ste?”.
Autor: L.V.
Odgovori