Crvenkapica je priča koju je napisao Charles Perrault. Pročitajte originalnu cijelu priču! Priča za djecu koja ih uči kako ne smiju pričati s nepoznatim osobama i vjerovati slatkorječivim ljudima.
Prije mnogo vremena, živjela je prava mala ljepotica, koju su njena majka i baka neizmjerno voljele. Bila je to djevojčica vrlo vesele naravi, razigrana i nadasve dobra. Baka joj je izradila crvenu kapicu koju je ona obožavala nositi te su joj zbog nje nadjenuli nadimak Crvenkapica.
Jednoga dana, njezina majka umijesila je i ispekla ukusne kolače te pomislila kako bi bilo dobro da Crvenkapica odnese svojoj baki napunjenu košaru namirnica koje će joj pripremiti. Napunivši košaru, majka je rekla djevojčici: – Baš bi bilo lijepo da iznenadiš baku i odneseš joj košaricu koju sam napunila kolačima i maslacem. Sigurno će se obradovati kada te ugleda na vratima i bit će vesela što si joj došla u posjetu. Čula sam da je bolesna, a ti ćeš joj svojim dolaskom priuštiti pravo iznenađenje.
Baka je živjela u drugom selu te je Crvenkapica morala proći kroz šumu ne bi li stigla do njezine kuće. Poslušala je majku i krenula prema svojoj dragoj baki. Na putu prema baki, presrela je kuma vuka koji ju je istog časa htio pojesti. Ipak, s obzirom na to da su u šumi boravili drvosječe, nije mu palo napamet da to učini. Nekako se uspio suzdržati od napada na Crvenkapicu, ali ju je lukavo pitao kamo je krenula. Ona se nije odmah snašla i naivno mu odgovorila: – Idem posjetiti svoju bolesnu baku koja živi sama. Nosim joj ukusne kolače koje je maločas ispekla moja majka, a uz to, nosim joj i malo maslaca.
Lukavi vuk je nastavio razgovor i upitao je: – A gdje stanuje tvoja bolesna baka? Je li daleko odavde?
– Baka stanuje poprilično daleko. Ako dobro pogledate u daljinu, vidjet će te mlin, a tamo iza njega se nalazi njezina kuća – rekla je Crvenkapica, ne sluteći u kakvu se opasnost dovela.
– Pa ako je tako, tada ću ja poći jednim putem, a ti drugim, kako bi vidjeli tko će prije stići do njezine kuće – rekao je podmukli vuk. Znao je on unaprijed koji je put kraći i brži, ali nije želio Crvenkapici dati do znanja da je misli nasamariti. Potrčao je kraćim putem prema bakinoj kućici dok se djevojčica uputila onim duljim. Nije marila koliko treba hodati do bake jer je uživala u prirodi te usput brala lješnjake, lovila razigrane leptire te skupljala šareno cvijeće koje je vezivala u kitice. Vuk je već skoro stigao pred bakinu kuću te pokucao na njezina vrata: kuc, kuc!
– Tko je? – upitao je glas s druge strane vratiju.
– Crvekapica, tvoja najdraža unuka… – rekao je vuk tihim glasom kao da oponaša malu djevojčicu. – Donijela sam ti mamine kolače i malo maslaca.
Bakica je ležala u svome krevetu jer je bila dosta bolesna. Ne znavši da se ispred vrata nalazi vuk, doviknula je: – Samo povuci klin i daska će sama pasti pa ćeš moći uči.
Vuk je to učinio i tako jednostavno ušao u bakinu kuću. Proždrljivac je nasrnuo na jadnu baku i progutao je u jednom zalogaju. Glad je bila toliko jaka jer već tri dana u šumi nije ništa jeo. Nakon što ju je pojeo, zatvorio je ulazna vrata, legao u bakin krevet i čekao da stigne Crvenkapica. Nakon samo par trenutaka Crvenkapica je stigla pred kuću i pokucala na vrata: kuc, kuc!
– Tko je? – upitao je vuk dubokim glasom kojeg se Crvenkapica uplašila. Znajući kako je baka bolesna, pomislila je kako joj se glas možda promijenio zbog prehlade. Stajavši pred ulaznim vratima, odvartila joj je: – Crvekapica, tvoja najdraža unuka. Donijela sam ti mamine kolače i malo maslaca.
Lukavi vuk, domišljat kakav jest, odgovorio joj je tanušnim glasom: – Samo povuci klin i daska će sama pasti pa ćeš moći ući.
Crvenkapica je to učinila i ušla u kuću. Vuk se brzo dosjetio i rekao joj: – Odloži košaru na škrinju i dođi leći pored mene.
Crvekapica je skinula svoj kaputić i legla pored vuka. Primjetila je kako joj baka izlgeda pomalo čudno te je upitala: – Bako, bako, zašto imaš tako velike ruke? Vuk joj na to odgovori: – Da te čvršće zagrlim!
– Bako, bako, a zašto imaš tako velike noge? – pitala je dalje Crvenkapica.
– Da brže trčim, dijete moje! – rekao je vuk.
– Bako, bako, a zašto imaš tako velike uši? – nastavi djevojčica.
– Da te bolje čujem! – odgovorio joj je vuk.
– Bako, bako, a zašto imaš tako velike oči? – pita Crvenkapica dalje baku.
– Da te bolje vidim! – rekao je vuk.
– Bako, bako, a zašto imaš tako velike zube? – bilo je pitanje kojeje Crvekpaica uspjela zadnje postaviti prije no što ju je vuk zgrabio.
– Zato da te pojedem! – uzviknuo je vuk i u jednom zalogaju pojeo naivnu Crvenkapicu.
Pouka bajke Crvenkapica
U ovoj je bajci Crvenkapica prikazana kao lijepa, mlada i naivna djevojčica koja je naišla na proždrljivog vuka. Upustila se s njim u razgovor, a da pritom nije shvaćala u kakvu se opasnost dovela, rekavši mu kamo se uputila. Ne samo da je vuk pojeo njezinu baku, već je pojeo i djevojčicu. Iako je bila dobro odgojena i znala kako se ne smije upuštati u razgovor s neznancima, pristojno je vuku odgovorila kada ju je upitao kamo ide. Ipak, ovaj je vuk bio sve samo ne dobronamjeran, iskoristio je njezinu naivnost i vrlo lako se dočepao plijena.
Ne razgovaraj s neznancima, nemoj svima vjerovati i misliti kako ti žele pomoći, budi oprezan… To su stvari koje bi najmlađi trebali dobro savladati i naučiti kako bi izbjegli potencijalnu opasnu situaciju. S druge strane, sve se djevojke moraju čuvati slatkorječivih mladića jer se u njima krije najveća opasnost.
Autor: Charles Perrault, Prijevod: Lara Višić, Lektura: Vlatka Basioli
Copyright: Informativka d.o.o., Godina izdanja: 2016.
Odgovori